Pratite nas

Svijet se čudi hrvatskom fenomenu: Evo zašto kod nas propadaju zdrave tvrtke i jedini ne izlazimo iz recesije

Objavljeno

na

Nedavno dovršeno istraživanje Svjetske banke, koje se bavilo rijetko viđenom pojavom da jedna članica EU (Hrvatska) uspjeva šestu godinu za redom biti u recesiji, otkrilo je u svijetu nezabilježeni ‘specijalitet’: da hrvatska ekonomska politika eliminira zdrave i produktivne tvrtke s tržišta! Autori Mariana Iootty, Paulo Correa, Sonja Radas i Bruno Škrinjarić (Ekonomski institut) utvrdili su kako je od 2008. do 2012. tržišna dinamika u Hrvatskoj na znatno nižoj razini od ostalih tranzicijskih zemalja, odnosno da osjetno manji broj tvrtki „ulazi“ i „izlazi“ s tržišta, objavila je Slobodna Dalmacija prije par dana.

Tržište u Hrvatskoj djeluje iznenađujuće: eliminira uspješne!

svjetska_banka_627c344Pokazalo se, osim toga, da u Hrvatskoj proces takozvane „kreativne destrukcije“ donosi „nelogične“ rezultate, jer tvrtke koje ulaze na tržište ne donose očekivano veće povećanje produktivnosti. Stoga se u zaključku doslovce navodi kako kod nas tržište djeluje na „iznenađujući način“, jer eliminira produktivne tvrtke!
Kako i zašto se u Hrvatskoj ‘ubijaju’ zdrave firme i sposobni poduzetnici, odnosno zbog čega država tako uporno godinama reže granu na kojoj sjedi, razgovarali smo s dvoje hrvatskih poduzetnika koji nisu propali samo iz jednog razloga: jer su odlučni i po cijenu života boriti se protiv kriminala pod okriljem države, odnosno protiv uhodane korumpirane mašinerije koja ih je htjela uništiti jer nisu pristali plaćati reket i igrati po njihovim pravilima.

Karlo Starčević i Slavica Šota dijele istu poduzetničku sudbinuPriče Karla Starčevića, ličkog pivara koji se – zbog prijetnji i reketa kojima je bio izložen – prije nekoliko godina odlučio politički aktivirati i Slavice Šota – riječke vlasnice trgovačkog obrta – koja je zbog sličnog reketa i institucionalnog nasilja prije dvije godine pokrenula riječki ‘Pokreta otpora’, vrlo su slične i imaju istu pouku: u Hrvatskoj je gotovo nemoguće biti pošten poduzetnik; opstati mogu samo oni koji su umreženi s kriminalnim strukturama na vlasti i koji pristaju igrati po njihovim pravilima, a samo u rijetkim slučajevima i oni koji su ustrajni pod svaku cijenu se boriti protiv reketa i pljačke.

I takva ‘pravila igre’ dovode do nakaradne situacije kojoj se čude stručnjaci Svjetske banke: imamo ‘tržište’ na kojem zdrave tvrtke propadaju!

Slavica Šota: Čim namirišu novac, dolaze državni reketari

– Moja obitelj već dvadeset godina bavi se trgovinom, odnosno uvozom svega što je potrebno za uređenje doma. Problemi su počeli kada su neki vidjeli da je to uspješno. Tako su 1996. godine došli djelatnici carinske i porezne uprave s prijedlozima ‘suradnje’. Sugerirali su mi da naši uvozi idu pola ‘na crno’, a pola ‘na bijelo’, te su obećavali da neće biti nikakve kontrole. Novac od zarade smo trebali dijeliti. Odbila sam taj reket, a ubrzo potom jedan od djelatnika carine mi je poručio da ‘neću još dugo’. Nakon toga počele su dolaziti silne inspekcije: carinske, tržne, inspekcije rada, sanitarne… Sve moguće inpekcije sjele su nam za vrat. Pred Božić su od bezbroj kamiona na granici uvijek izdvajali upravo naš kamion, koji je morao u ograđenu žicu gdje su službenici radili detaljan i dugotrajan pregled. To su vrlo neugodne situacije koje sugeriraju da nešto radimo nelegalno, no to je šema po kojoj ti razbojnici rade. Na taj način su mnogi poduzetnici slomljeni. Mene nisu slomili – naglašava riječka poduzetnica Slavica Šota, pa dodaje da su još veći problemi za nju i njezinu obitelj započeli nešto kasnije, kada se u Gradu Rijeci događala denacionalizacija.

‘Udruženi pothvat porezne uprave, policije i pravosuđa’

– Vlasnici denacionaliziranih nekretnina nisu tu imovinu htjeli prodati tajkunima nego mojoj obitelji, jer smo mi, za razliku od njih, radili transparetno i novac uplaćivali preko banke, dok su oni gotovinu nosili u torbama. Kada su shvatili da kupujemo lokale i ulazimo u njihov teritorij, krenuli su zaustaviti nas. Tada kreće blokada naše imovine od strane porezne uprave, policije i pravosuđa. Blokirali su mi vlasnički list na sudu, zbog čega porezna uprava nije pristala odbiti troškove investiranja u dva lokala, a zbog čega nisam imala čime otplaćivati kredite. Morali smo upasti u lokal da bi ishodovali vlasnički list. Kasnije smo tužili državu Upravnom sudu, no taj spor se već godinama ne miče s mjesta – pojašnjava Slavica Šota te dodaje da iza svega stoje bivši ministar i gradonačelnik Rijeke – Slavko Linić, aktualni predsjednik Županijskog suda – Veljko Miškulin, načelnica Porezne uprave – Višnja Felker, te Senka Šubat iz riječke policijske uprave.

‘Dužnosnici sve rade u službi kralja korza Mirka Pavičića’

– Važno je reći da su to radili u službi ‘kralja korza’, Mirka Pavičića, koji sve njih financira i podmazuje. On ima lokale od Grada koje daje u podnajam, umjesto da to Grad čini izravno. Zbog svih tih događaja prije dvije godine pokrenuli smo ‘Pokert otpora’, koji otada ukazuje na pljačku i korupciju te na spregu dužnosnika i kriminala. Sve više ljudi imamo oko sebe i nećemo stati. Uskoro ćemo organizirati veliku akciju na državnoj razini, akciju koja će odjeknuti poput bombe. Riječka lustracija je krenula, no idemo i dalje. Kada bi se zaustavila pljačka mi bi se brzo oporavili, jer su Hrvati vrlo vrijedni i kreativni ljudi. No, dok traje pljačka, nema nam spasa. Vjerujte da ta grupa lopova neće stati, jer im je pljačka postala opsesija. Dosad su krali državno, a sada će preći i na privatno. To im je kao droga. Zato se šire poput ambrozije. Moramo to sami počupati i iskorjeniti, jer nitko drugi to neće učiniti umjesto nas. Toga građani Hrvatske moraju postati svjesni. A uvjeravam vas da je sve moguće, što potvrđuju i brojne uspješne akcije riječkog Pokreta otpora – zaključuje Slavica Šota, ustrajna riječka poduzetnica i odvažna civilna aktivistica i prijaviteljica korupcije i kriminala.

Starčević: Ista priča samo s drugim ljudima u drugom gradu

Gotovo identičnu priču, samo s drugim ljudima u glavnim ulogama, čuli smo od ličkog pivara, Karla Starčevića. I on tvrdi da su ga pokušali reketariti i ucjenjivati, te da su ustuknuli tek kada je pokazao da ih se ne boji te da je spreman i po cijenu života boriti se za pravdu.- To što su objavili analitičari Svjetske banke govorim duže od deset godina, pa me čudi kako su to tek sada otkrili. Glavni problem u Hrvatskoj je negativna selekcija kadrova. U državnoj upravi mahom su nesposobni i nepismeni ljudi koji ne mogu smisliti slobodnog, pametnog i uspješnog čovjeka. Takva je i vlast na državnoj i na lokalnoj razini. Ni jedni ni drugi ne podnose nikakvu kritiku. Posljedica toga je činjenica da meni u firmu čak 150 do 160 radnih dana u godini dolaze razne inspekcije da bi me zastrašile i spriječile da govorim o negativnostima u društvu. Gotovo svaki drugi dan neka inspekcija krade moje vrijeme, što je tragedija za svakog poduzetnika. Oni vrše represiju nada mnom – ističe Karlo Starčević, vlasnik pivovare Ličanka, čije Velebitsko i Kasačko pivo su hrvatski ljubitelji piva odlično prihvatili (‘Ličanka’ ne uspjeva zadovoljiti potražnju na tržištu).

Pokušali ga reketariti, pa mu palicama razbili pivovaru

Lički pivar, nesuđeni gradonačelnik Gospića i predsjednik nadstranačke udruge Hrvatsko Nacionalno Vijeće, napominje potom da su ga prije više godina razni inspektori i poreznici pokušali reketariti, ali ih je fizički otjerao, nakon čega se više ne usude dolaziti sa sličnim ucjenama. No, prije toga su mu metalnim palicama porazbijali postrojenja u pivovari – ne bi li mu poslali poruku.

Starčević: Kriminalna vlast je temelj svega zla u Hrvatskoj

– Taj mulj taloži se od vrha vlasti. S punom odgovornošću tvrdim da već najmanje petnaest godina u Hrvatskoj imamo kriminalnu vlast, što znači da bi svi ti hrvatski premijeri i ministri u uređenim zapadnim zemljama bili procesuirani. Kriminal je uzrok i temelj svega zla u Hrvatskoj. Odavno je to prešlo granice korupcije. Da je riječ doista o organiziranom kriminalu, osobno sam se uvjerio još 2009. godine, kada su Sanaderovi ljudi s pojedincima iz obavještajnih službi s gospićkog područja provalili u moju pivovaru i metalnim šipkama porazbijali gotovo sva postrojenja i inventar. Tada su me i pokrali, jer su prilikom razbijanja pronašli i novac kojeg samo posudio da izgradim nove pogone. Učinili su to na Cvjetnu nedljelju, dok sam s cijelom obitelji u crkvi. Bila je to prijetnja i poruka da se ne kandidiram za gradonačelnika Gospića. Te godine se nisam kandidirao, ali sam to učinio četiri godine kasnije. Veličanstveno sam pobjedio na izborima, ali su me bezočno pokrali doktor Milinović i njegovi ljudi. Tužio sam nakon toga Gradsko izborno povjerenstvo i sutkinju Radaković-Bašić, no Ustavni sud s Miroslavom Šeparovićem je odbio moju tužbu. Nakon svega, tim zločincima sam poručio da me ubiti mogu, ali ustrašiti ne mogu. Ne bojim ih se. Čak štoviše, sada sam im za petama. Svaki dokument koji svjedoči o njihovim zlodjelima posebno arhiviram, što znači da neće zauvijek žariti i paliti. Ako ih neće hrvatsko, sredit će ih njemačko pravosuđe. Jer sam i građanin Njemačke. Zato im je danas malo teže zastrašiti me – zaključuje Karlo Starčević, povratnik u Hrvatsku kojemu je brzo postalo jasno zbog čega se mnogi povratnici, razočarani domovinom, ponovno vraćaju živjeti i raditi u Njemačku i druge zemlje.
izvor:Hrvatski dom

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

21. rujna 1991. – “Obadva! Oba su pala!” – riječi koje su obilježile Domovinski rat

Objavljeno

na

Objavio

‘Obadva, obadva, oba su pala!’

Kada se Filip Gaćina 21. rujna 1991. godine glasno zaderao ‘Obadva! Oba su pala’, nije ni slutio koliki će odjek njegov glas ostaviti u glavama brojnih Hrvata, kojima se nakon toga vratila nada da se mogu oduprijeti srpskoj agresiji.

Mnogi ni ne znaju da je Zečevo, malo mjesto između Rogoznice i Vodica, poprište jedne od najpoznatijih scena iz Domovinskog rata.

Naime, upravo je tamo 21. rujna 1991. godine, u trenucima kad se činilo da se Hrvatska neće moći oduprijeti srpskoj agresiji, Filip Gaćina povikao “Obadva, obadva! Oba su pala!”

Rušenje srpskih ratnih aviona kamerom je zabilježio snimatelj amater Ivica Bilan, a snimka je postala moralna vodilja za brojne hrvatske dragovoljce i vojnike.

Kultna snimka koja je isti dan prikazana na HRT-u, izazvala je opće oduševljenje i euforiju, te predstavlja svojevrsnu prekretnicu Domovinskog rata kao jedna od prvih značajnih pobjeda nad tehnički znatno nadmoćnijim neprijateljem.

Uzvik koji je Filipu Gaćini zauvjek donio legendarni status danas ima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda, a snimka je jedan od najvažnijih prizora iz tih vremena, koji zorno svjedoče o hrabrosti hrvatskih branitelja.

Filip je preživio cijeli Domovinski rat, da bi 19. rujna 1998. godine. poginuo u miru prilikom razminiravanja terena od eksplozivnih sredstava kao zaposlenik postrojbe za razminiravanje “Mungos”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Ne dozvolimo da se izruguju na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje!

Objavljeno

na

Jednodnevna manifestacija s nazivom Europska noć kazališta ove će se godine, osim u Hrvatskoj, održati i u desetak drugih država.

U tome, na prvi pogled,  nema ništa sporno, osim što je planirano da se u mnogim gradovima i mjestima Hrvatske čitav dan kazališne predstave održavaju 18. studenoga, dakle na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, simbola obrane naše Domovine.

Dakle, dok će se mnogi prisjećati najtežih dana tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, obilaziti grobove, paliti svijeće i odavati počast nevino stradalim Hrvatima, u većini kazališnih i inih dvorana ljudi će se zabavljati uz neke od kazališnih predstava, među kojima će kao i svake godine biti i onih čiji su autori srbijanski pisci. Na taj dan, kako je predviđeno, mnoge dvorane se neće moći ni iznajmiti za eventualne svečane akademije posvećene Vukovaru i Škabrnji, jer su već rezervirane za – tzv. Noć kazališta.

Odaziv za ovu manifestaciju je već sada iznimno dobar, a čitav program trebao bi biti poznat početkom listopada. Tako bi se vrlo lako moglo dogoditi da toga dana na tv-programima i drugim „velikim“ medijima (s obzirom i na to kakve sve tamo urednike imaju) da mnogobrojne predstave dobiju više prostora nego još jedna tužna obljetnica u Hrvata, o kojoj se i inače piše i govori samo 18., 19. i 20. studenoga!

Srbija i Crna Gora, kako smo saznali, neće odustati od Noći kazališta 18.studenog, već su navodno dale naputak svima kojih se to tiče da toga dana igraju samo „vedre i smiješne“ predstave, jer „kad je bal nek je bal“!

Četnička rock grupa „Riblja čorba“ 18. studenoga u Ljubljani (Slovenija) priprema veliki koncert u čast i slavu „oslobođenja Vukovara“, odnosno 40. obljetnice njihova rada.

Stoga, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.), traži od Narodnog sveučilišta Dubrava, organizatora ove manifestacije, a poglavito od Ministarstva kulture (pokrovitelja) i Ministarstva hrvatskih branitelja, te od svih Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i vlasnika dvorana, da ne dozvole da se na Dane sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje  održi ova manifestacija, tim prije što ima i drugih dana kada se to može ostvariti.

Međunarodna zajednica nije ništa uradila da se zaustavi krvoproliće u Vukovaru i Škabrnji,  pa odakle onda nama „pravo“ da baš na dane najveće tuge i ponosa organiziramo „dane veselja“, kako su si to oni zamislili?

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati