Svjetlopisi jedne mizantropije

2

Jutro je bilo hladno, u more se slijevahu potoci vode koja je nosila zemlju s okolnih brežuljaka, a Sveborov je čun poprimio boju crvenice koja je okužila i plavetnilo mora. Spremao se za tko zna koju plovidbu prema Ratu. U daljini je gledao dimove koji su izlazili iz kuća na poluotoku, a tmasti oblaci koji su se rotili s Rote polako se stapahu s njima. Činilo se kao da s oblaka vise sige koje su od Tajana činile skrovito mjesto, rajski vrt omotan jedva vidljivom, a neprolaznom koprenom. Bilo je vrijeme između dvaju vjetrova. Jugo se sukobljavalo s burom, Sunce se smjenjivalo s oblacima, a svjetlo se igralo s tamom. Povremeno se činilo da Sunce visi o tiramolu, a tu bi se i tamo iz njega raspršila zraka koja se sterala prema Dobrogošću, a kao da je vodila u Had. „Moje je prokletstvo što dobro pamtim“, govorio je nekoć Svebor Kosjenki, a sad su mu se te riječi vraćale jer ne bijaše nikoga da na njih išta odgovori. „Valjda taj Bog i nije tako loš kad mi je urezao žudnju da ti prenesem ljepotu koja me okružuje“, već ju je vidio kako se smješka. Klizio je čunom polako prema pučini čuvši samo jeku onoga što je nekoć nekomu šaptao, a sad mu se vraća odbijajući se od glatke površine mora. U ruci stezaše kameju, a ona zraka koja se pružala prema Dobrogošću probije zemlju i na stubama podzemnim grijaše Perzefonina leđa. U odsjaju Perzefona prepozna svoj lik i kao što Sveborove riječi ostadoše bez odgovora ni Perzefona ne dozna poigrava li se tko njezinim usudom ili je odsjaj kameje tek slučajan posljedak palucanja mora. Ogledala se, ogledala, ali ne dobi odgovor. A odsjaj se polako tanjio kako je dan zahodio jer je Svebor izvadio rasparane mreže i jurio ih pokrpati za vidjela. Glagoljica_Zagreb_Kathedral

I dok Svebor pokazuje da ima ko teška jidra dizat, u našoj maloj jezikoslovnoj klinici uvijek neki kraći ili dulji napis. Prvo bih, s obzirom na to da sam znao pošteno raspaliti po gudačkome duetu s portala HKV-a, ipak zahvalio dvojcu jer se zbog njegove ustrajne svirke ljevica sasvim ulijenila i propustila proizvesti distorziju zvuka kojom bi se usprotivila rješenjima protiv kojih se posljednjih dvadesetak godina ustrajno bori. Meni je gotovo nevjerojatno da se s pravopisne i ine ljevice gotovo nitko nije javio da upozori na „ustašoidnost“ likova podatci i brjegovi ili tragova jezičnoga savjetništva kojih se nađe u novome pravopisu. To vam je tako kad se čitavo naše društvo može složiti u ladice, pa ako desnica nešto proglasi jugonostalgičnim, ljevica tomu oduševljeno plješće i ne zanima ju pretjerano sadržaj jer zašto bi se čitalo kad se sve zna. S druge mi je strane nemali divertimenat činilo čitanje komentara na reakciju Željka Jozića (mojega ravnatelja, da vam taj podatak ne uskratim kao što neki taje tazbinske veze) na pisanje portala HKV-a ne stoga što dotičnoga gospodina kanim braniti (on to sam čini, ne treba mu odvjetnik), nego jer su pojedine opaske izvrsne za dočaravanje ladičarenja kojemu smo danas u nevjerojatnoj mjeri izloženi.

Veli tako jedan opasnik (pisac opaske ili latinski komentara, ne nužno opasan čovjek) kako će uvijek podržati mišljenje prve i druge violine jer su dokazani domoljubi za razliku od autora pravopisa. Koliko je to pametno? Budući da su članovi gudačkoga dueta ljudi od pera, mogli bismo ih usporediti s liječnicima opće prakse, a kako su pravopisci ipak nekakvi jezikoslovni stručnjaci, mogli bismo ih usporediti sa specijalistima. Bi li se navedeni opasnik radije odlučio za operativni zahvat kod liječnika opće prakse (koji je, recimo, domoljub) ili kod specijalista (koji to recimo nije iako iz prve ruke znam da su novi pravopisci domoljubi, ali eto za novo tjeranje maka na konac zamislimo da nisu)? Ja osobno ne bih odbacio dijagnozu liječnika opće prakse, ali radije bih da me operira specijalist. Mislim da bi mnogi od vas učinili isto, no kako jezik nije ni medicina ni matematika (kako vam govore i s jezikoslovne i ine ljevice i desnice), a većina (poput moje matere) ne voli neposloženu odjeću, jednostavnije se opredijeliti za to da ljude smjestimo u zamišljenu ladicu i prišijemo im značajke koje toj ladici pripadaju. Ja vas pak pozivam da promislite svojom glavom. Dakle, ako ste, primjerice, za lik podatci, podržite ga da zaživi u službenoj uporabi i učinit ćete mnoge više za hrvatski jezik nego dijeleći etikete i smještajući ljude u ladice u koje mislite da pripadaju. Svijet nije crno-bijel, a ja osobno nikad nisam dobro slagao odjeću, pa mi i ladičarenje nikad nije išlo. Ako je svijet uistinu ladica, kako to da su prvotni pravaši u 19. st. bili anarhisti i liberali koji su hrvatsku javnost upoznavali s književnim teorijama ruskih teoretičara Bjelinskoga, Dobroljubova i Černiševskoga? Po logici koju danas primjenjujemo vjerojatno bismo ih označili kao staljiniste i ruske lobiste. Meni je, s obzirom na žestinu sustavnoga ideološkog nametanja kojemu svjedočimo, jasno da ljudi pucaju jer pucam i sam, ali čovjek bi (dakako i ja) pri pucanju ipak trebao imati na umu da mu je na ciljniku ljudsko biće, a ne ladica.

I za kraj tek napomena kako mi se u snu javio Ferdo Šišić i ispravio moju tvrdnju o tome kako su se 1102. Hrvati posvadili oko toga kojim poljem počinje šahovnica. Naime, nisu se podijelili nego rastrojili: trećina je htjela da prvo polje bude bijelo, trećina da bude crveno, a trećina se pitala što će nam uopće grb. Ako ste imalo pratili potpisivanje peticije u Europskome saboru (engleski se reče parlament) o zabrinutosti zbog uvođenja ćirilice u Hrvatskoj, vjerojatno vas ne iznenađuje činjenica da su je pokrenuli članovi jedne od članica saveza stranaka koji vlada Hrvatskom. Dakle, hrvatska eurosabornica pokreće peticiju protiv države u kojoj je njezina stranka na vlasti. Na prvi pogled čudno, ali ako se trećina Hrvata pita što će im uopće grb, sve je jasno. A naslov? Sad biste vi sve na pladnju. Mućnite malo glavom. Lako je s političarima i politikom, ali iziđite vi na kraj s mahnitim kolumnistom!

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 3. siječnja 2014.

facebook komentari

  • peppermintt

    “I za kraj tek napomena kako mi se u snu javio Ferdo Šišić i ispravio
    moju tvrdnju o tome kako su se 1102. Hrvati posvadili oko toga kojim
    poljem počinje šahovnica. Naime, nisu se podijelili nego rastrojili:
    trećina je htjela da prvo polje bude bijelo, trećina da bude crveno, a
    trećina se pitala što će nam uopće grb. Ako ste imalo pratili
    potpisivanje peticije u Europskome saboru (engleski se reče parlament) o
    zabrinutosti zbog uvođenja ćirilice u Hrvatskoj, vjerojatno vas ne
    iznenađuje činjenica da su je pokrenuli članovi jedne od članica saveza
    stranaka koji vlada Hrvatskom. Dakle, hrvatska eurosabornica pokreće
    peticiju protiv države u kojoj je njezina stranka na vlasti. Na prvi
    pogled čudno, ali ako se trećina Hrvata pita što će im uopće grb, sve je
    jasno”

  • peppermintt

    “I za kraj tek napomena kako mi se u snu javio Ferdo Šišić i ispravio
    moju tvrdnju o tome kako su se 1102. Hrvati posvadili oko toga kojim
    poljem počinje šahovnica. Naime, nisu se podijelili nego rastrojili:
    trećina je htjela da prvo polje bude bijelo, trećina da bude crveno, a
    trećina se pitala što će nam uopće grb. Ako ste imalo pratili
    potpisivanje peticije u Europskome saboru (engleski se reče parlament) o
    zabrinutosti zbog uvođenja ćirilice u Hrvatskoj, vjerojatno vas ne
    iznenađuje činjenica da su je pokrenuli članovi jedne od članica saveza
    stranaka koji vlada Hrvatskom. Dakle, hrvatska eurosabornica pokreće
    peticiju protiv države u kojoj je njezina stranka na vlasti. Na prvi
    pogled čudno, ali ako se trećina Hrvata pita što će im uopće grb, sve je
    jasno”