‘Ta jadna država zove se Hrvatska’

0

Iza ‘konglomerata loših politika’ krije se agresija na Hrvatsku

Za zločine u RH od 1991. do 1996., kako je rekla Crnić Grotić, ICTY nije optužio nijednog Hrvata, tek Gotovinu i suborce,i to 2000. godine, koji su oslobođeni

Miloševićeva točka gledišta kako “mira neće biti dok se demonizira samo jedna strana u sukobu” preživjela je do dana današnjeg. Ona je bila interpretativni i argumentacijski okvir srpskog pravnog tima u protutužbi protiv Hrvatske. Ono što istovremeno žalosti i zabrinjava među argumentima za taj miloševićevski stav, postavljen još za agresija na BiH, srpski je pravni tim rabio “ekspertize” i izjave dviju važnih osoba hrvatske politike, predsjednika Josipovića i njegova savjetnika, planetarno relevantnog znanstvenika Dejana Jovića. Predsjednikov savjetnik Jović tako Tuđmana smatra najvećim nacionalistom na Balkanu i separatistom te samim time implicira njegovu odgovornost za krvavi raspad Jugoslavije, čime se koristio srpski pravni tim. Na tom tragu, od feralovsko-sorosovske publicistike do znanstvenika poput g. Jovića, naslušali smo se stavljanja znaka jednakosti između Tuđmana i Miloševića.

Budući da sam i sam publicist i znanstvenik (ne tako relevantan i planetaran kao navedena gospoda), smatram da se između Tuđmana i Miloševića (kao uostalom između agresora i napadnutog) teško može naći sličnost, dok je između Miloševića i Ive Josipovića ona jasna kao dan, i to u smislu interpretativnog okvira “ratova u bivšoj Jugoslaviji” kojim se koristio srpski pravni tim. Naime, svojom legendarnom izjavom u kojoj je događanja devedesetih okarakterizirao kao “konglomerate loših politika” Josipović se savršeno uklopio u Miloševićevu točku gledišta izrečenu za agresije na BiH. Stoga je zapravo žalosno bilo gledati kada je glavna zastupnica RH prof. dr. Vesna Crnić Grotić u završnoj riječi morala braniti Hrvatsku od stavova njena demokratski izabranog predsjednika prof. dr. Ive Josipovića o “konglomeratima loših politika” kazavši: “Mi nismo svi isti, i Hrvatska traži od Srbije da snosi odgovornost za svoju politiku s početka devedesetih.”

To je argumentirala činjenicom da za zločine u RH od 1991. do 1996., kako je rekla Crnić Grotić, ICTY nije optužio nijednog Hrvata, tek Gotovinu i suborce, i to 2000. godine, koji su oslobođeni, kao i “separatist” Tuđman za “udruženi zločinački pothvat”. Time su sve interpretacije nastale na Miloševićevoj točki gledišta, pa i ova predsjednika Josipovića o “konglomeratima loših politika”, pale u vodu, što su utvrdili ne Pero i Đuro, već najviše međunarodne sudske instancije. Jadna je država u kojoj stavovi predsjednikova savjetnika odražavaju stavove britanske vanjske politike, a stavovi predsjednik te države o događajima devedesetih korespondiraju sa stavovima balkanskog krvnika Miloševića.

 

Ivica Šola/VL

facebook komentari