Tako je govorio dr. Franjo Tuđman

4

U povodu obljetnice – Da se ne zaboravi

Mladen Pavković – Tako je govorio dr. Franjo Tuđman

 

  •  Prvo, meni nije oduzet čin sudskom presudom. To je učinjeno nekim armijskim upravnim mjerama. Drugo, moja je djelatnost poznata, ja iza sebe imam dosta publikacija i djela. Zbog toga su progoni, koje sam doživljavao od isključenja iz SKJ 1967., uhićenja 1972., do uhićenja 1982., bili zbog zastupanja i hrvatskih i demokratskih stanovišta, pa je jasno da je to bila pretpostavka da je HDZ imao takav program i utjecaj i da je izvojevao tako uvjerljivu pobjedu. I oni koji jednostrano gledaju na tu izbornu pobjedu, i u nas i u inozemstvu, priznaju da je to jedna od najuvjerljivijih pobjeda demokratskih stranaka u jednostranačkim sustavima.(1990.)
  •  Jugo-srpsku ratnu mašineriju što drhturi u svom oklopu od straha pred odlučnošću hrvatskoga čovjeka, i pred gnjevom čitava napaćenoga hrvatskoga naroda, ne očekuje ništa drugo nego sraman poraz. Stoga pozivam sve pripadnike tzv. JNA da ne pucaju na hrvatsku slobodu i demokraciju koja ne ugrožava nikoga pa ni njihov narod. U ovom teškom trenutku i na povijesnoj prekretnici pozivam vas, braćo i sestre da ispunite svoju svetu dužnost u obrani Domovine. Budimo složni u borbi za slobodu naše hrvatske zemlje, našega mora i neba nad jedinom i vječnom nam Hrvatskom. (1991.)
  • Srpskom pobunom u kolovozu prošle godine, organiziranom iz velikosrpskog štaba u Beogradu, a potom ratom JNA koji se i sada vodi protiv Hrvatske, pokušalo se ne samo osporiti rezultate demokratskih izbora i plebiscitarne volje hrvatskoga naroda već i provesti restauraciju komunizma. (1991.)
  • Ogromna ratna razaranja iznose oko 18 milijardi dolara, a u najboljim godinama hrvatski brutto društveni proizvod nije bio iznad 15 milijardi. Do sada je popisano 102 tisuće porušenih ili oštećenih stanova, 40 posto industrijskih kapaciteta i veliki dio infrastrukturnog tkiva. Usprkos tome, sva ta razaranja mogu biti izazov i poticaj, dopustite mi smjelo predviđanje, – za “hrvatsko privredno čudo” u narednim godinama. Hrvatska je i dalje potencijalno najzanimljiviji partner na južnoslavenskom prostoru između srednje Europe i Sredozemlja. Za razliku od svih bivših komunističkih zemalja, pa i većeg dijela bivše Jugoslavije, gospodarska struktura Hrvatske bitno je povoljnija za brže prestrukturiranje, jer nije počivala na teškoj i vojnoj industriji. U brodogradnji i turizmu, Hrvatska je svjetska velesila, a znatan je njen udio u svjetskoj razmjeni drugih usluga (pomorstvo, i sve vrste prometa). Hrvatska je samodovoljna u proizvodnji hrane, jer je veći dio (80 posto) njezine poljoprivredne proizvodnje bio i ranije u privatnim rukama. (1991.)
  • Prvi sabor pokazao je da je HDZ vratila vjeru i nadu hrvatskom čovjeku, podjednako pučkim i učenim slojevima, u budućnost vlastitoga naroda. Toga su postali svjesni ljudi iz iseljeništva, ali i iz domovine, što su prvi put doživjeli, u svom glavnom gradu Zagrebu, razvijorene hrvatske zastave i raspjevane hrvatske pjesme, zbog kojih su sve dotada bili proganjani i zatvarani. A dublji smisao i razumijevanje suza radosnica onih što su na poziv HDZ- a prvi put došli u svoje, a njima zabranjenu Hrvatsku, nakon 20, 30 ili čak 45 godina, sjedinjenih u himni Domovini i u susretu sa svojima iz rodnoga kraja, može se shvatiti tek onda ako se prisjetimo da su mnogi već bili izgubili svaku nadu da će je ikada vidjeti.(1992.)
  • Htjeli smo izbjeći rat, znajući da goloruki protiv sebe imamo JNA, najjaču i tehnički najopremljeniju komunističku vojsku u Europi, poslije sovjetske. Stoga smo pokazali krajnju spremnost za pregovore, ne bismo li do suverenosti došli demokratskim putem. Razumije se, nismo gubili vrijeme već smo istodobno reorganizirali svoje redarstvene i stvarali svoje vojno-obrambene snage. Više je no neumjesno pripisivati nam naivnost u tim pregovorima. Naprotiv, mogli smo i znali smo računati s time da između srpskog imperijalističkog, protuavnojevskog programa stvaranja Velike Srbije, te jugo-unitarističkog nastojanja JNA – postoje veće ili manje razlike.(1992.)
  • Teret obnove morat ćemo snositi, razumije se, svi. Kod toga, slažem se da moramo teret podjednako snositi, ali nemojte težiti da budemo svi podjednako plaćeni. Ima u Zagrebu stotine ljudi, a u Hrvatskoj tisuće, koji imaju daleko veće plaće nego ja. I neka imaju, neka se bogate na pošten način, neka plaćaju, neka zapošljavaju ljude, ali moramo spriječiti lihvare, zelenaše i moramo spriječiti sve anomalije.(1992.)
  • Dragi Hrvati i Hrvatice, danas neki hoće opet ugroziti to što smo postigli, hoće opet nametnuti neke svoje političke poglede koji su se pokazali već nekoliko puta kao lažni i kao skrahirani.(1992.)
  • No, onda su se našli neki šupljoglavci i bezglavnici na hrvatskom tlu a i danas se još pojavljuju, koji su pritekli u pomoć beogradskim protivnicima hrvatske samostalnosti i onima u inozemstvu i Americi koji su protiv Hrvatske. Optuživali su hrvatsku državu, hrvatsku vlast, hrvatsku vojsku da su u Lici ubijali Srbe maltene iz čista mira. Slali su to u svijet, Helsinkiju, demokratskim vladama, američkom kongresu i Bushu kao optužbu da nastavljamo NDH. Takvi se danas javljaju protiv HDZ-a i svojim planovima – Hrvatska do Zemuna i Drine. To je bila glavna zapreka međunarodnom priznanju današnje hrvatske države. Kao dokaz tiskali su i zemljovidne karte NDH i isticali na svoje uniforme, ne samo znak HOS-a nego i “U”, pa čak i njemačke fašističke oznake. (1992.)
  • Srbi u Hrvatskoj – kao građani Hrvatske srpske nacionalnosti, tj. hrvatski državljani – moraju shvatiti da je u njihovu vlastitu interesu, da sami, što prije i što više, pridonesu normalizaciji odnosa u čitavoj Hrvatskoj. Oni koji se ne mogu pomiriti s novom situacijom moraju tražiti neko drugo rješenje, jer više nema nikakve osnove u bilo kakvu nadu o povratku na staro stanje srpskog hegemonizma u Hrvatskoj, ili za rušenje hrvatske države.(1992.)
  • Skrb i briga za ratne invalide, za djecu i obitelji stradalih u ratu, mora ostati trajnom obvezom svih državnih tijela, i čitave javnosti, u smislu odnosa i razumijevanja za rješavanje njihovih životnih problema.(1992.)
  • Oružje je bilo ono koje je rješavalo sudbinu hrvatskoga naroda. Razumije se, Hrvatska vojska mogla je odnijeti pobjedu u tom svetom Domovinskome ratu, samo zato što je izrasla iz njedara hrvatskog naroda, samo zato što je čitav hrvatski narod i domovinske i iseljene Hrvatske bio spreman uložiti sve svoje snage, zato što je bio jedinstven sa svakim vojnikom, zato što su ovdje na dubrovačkom bojištu, kao i na svim drugim, od istočne Slavonije, Baranje, do Gospića, Like, Banije, svuda bili vojnici i ratnici iz čitave Hrvatske. To je bio rat čitavog hrvatskog naroda koji je goloruk bio suočen sa najvećom okupatorskom silom u Europi. Kažu da je bila treća vojna sila u Europi i bila je naoružana s 1.500 tenkova i nekoliko stotina zrakoplova i raketa. (1992.)
  • Draga hrvatska braćo i sestre, mi smo u ove tri godine učinili najmanje tri čuda pred kojima se čudio i divio čitav svijet: uspostavili smo najstabilniji i najčvršći demokratski poredak s vodećim HDZ-om od svih zemalja koje izlaze iz socijalističkog pakla, zatim smo pobijedili u Domovinskome ratu, iako su računali, i oni u vojnim stožerima, i u diplomatskim kabinetima da se Hrvatska ne će moći održati. To je bilo drugo čudo. A treće j bilo to da smo usprkos nametnutom ratu, usprkos tome što nam je četvrtina domovine bila razorena, okupirana, rat pregrmili i preboljeli, a da ipak nije bilo gladi i da nije bilo takvih neimaština, za razliku kakve su bile u zemljama koje su imale prije toga takve i slične poteškoće.(1993.)
  • Ja ne smatram Bosnu nacijom. Kad bi to bio slučaj, ne bih prihvatio plan, jer bih znao da nije realan. Tim planom predviđa se da Bosna ostane konfederalna država koju čine tri konstitutivna naroda. Ako se Jugoslavija nije mogla održati kao federacija, što mislite kako bi se Bosna mogla održati na toj istoj osnovi, naročito nakon ovakva rata? (1993.)
  • Što mi preostaje da vam još obećam? Razumije se, prije svega Vukovar, taj simbol hrvatskog otpora u obrani uspostavljene nezavisne hrvatske države, Vukovar i bogatu istočnu Slavoniju i Baranju, jer Hrvatska je bila i ostat će podunavska zemlja. I to ćemo obećanje zajedno izvršiti sa svojim hrvatskim narodom i sa svojom politikom, a ako će trebati onda i s oružanom silom.(1995.)
  • U Domovinskom ratu potkraj 1991. i na početku 1992. pod oružjem smo imali oko 200.000 ljudi, ili 4,2 posto ukupnog pučanstva, ili oko 20 posto onog dijela što potpada pod vojnu obvezu. No, svih mobiliziranih u Domovinskome ratu bilo je točno 340.617 ljudi ili 7,13 posto od ukupnog pučanstva. Taj podatak pokazuje da je Hrvatska morala mobilizirati više negoli je bio prosjek mobiliziranih u II. svjetskom ratu. U Domovinskome ratu na svim bojištima sudjelovali su dobrovoljci iz čitave Hrvatske i dobrovoljci iz BiH i iseljene Hrvatske.(1995.)
  • Ja razumijem gnjev i ogorčenja tih naših ljudi, ja znam da je još od Starog zavjeta i u njemu bilo zapisano oko za oko, zub za zub, ali isto tako znam da je to i Novi zavjet htio nadići, isto tako znam da trebamo nastojati da na zlo i zločin ne odgovaramo zločinom. Moramo težiti tome da se što prije sada kada više nemamo protivnika u svojim redovima, osim možda pojedinačnog diverzanta, da se sa svim snagama, sa svim srcem, svojom dušom posvetimo mirnoj izgradnji svoje jedine i voljene Hrvatske.(1995.)
  • Prema tome, draga hrvatska braćo i sestre, imamo na čemu graditi svoju povijest, imamo zašto biti povijesni i čuvajmo to što smo stvorili. Znajmo da je naša sudbina samo u našim rukama. Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska! (1996.)
  • Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što! (1996.)

(Iz knjige Mladena Pavkovića: “Dr. Franjo Tuđman, ili tako je govorio prvi hrvatski predsjednik i pobjednik hrvatskog Domovinskoga rata”).

Kamenjar.com

facebook komentari

  • Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što!