Težak položaj Hrvata u Srbiji

    0

    Razgovor sa Zlatkom Ifkovićem, predsjednikom “Hrvatske nezavisne liste” u Subotici

    Gospodine Ifkoviću, predsjednik ste udruge „Hrvatska nezavisna lista” koja djeluje u Subotici, u Vojvodini. Možete li nam kazati nešto više o samoj udruzi i njezinim aktivnostima?

    Mnogi Hrvati nisu dobili šansu da se iskažu u hrvatskim strankama i institucijama i to je bila jedna od smjernica koja nas je vodila ka formiranju udruge jer bila procjena Zlatko Ifkovicda svega 10% Hrvata djeluje u strankama i institucijama s hrvatskom nacionalnom odrednicom; potom razjedinjenost unutar naše zajednice između aktualnih političkih stranaka kao i da se na jedan drugi način trebaju zastupati interesi i prava Hrvata u Srbiji.

    Nitko nam neće dati prava ako sami ne tražimo. Za prava Hrvata moramo se boriti hrvatskom glavom i hrvatskim glasom. Smatrali smo da svaki pripadnik hrvatske zajednice ima u sebi skriveni talent. I upravo je taj talent naša rezerva, naš spasitelj od nestanka s ovih prostora. Obzirom na to da su očuvanje i opstojnost Hrvata na ovim prostorima dovedeni na najnižu razinu, a približavali su nam se izbori na svim razinama, procijenili smo da je potrebno pokušati formirati jedinstvenu izbornu hrvatsku listun na kojoj bi bile uključene sve stranke, institucije i udruge koje okupljaju hrvatski narod.

    Djelujemo na cijelojm teritoriju Republike Srbije, ostvarili smo kontakte s Hrvatima u Beogradu, Šapcu, Lazarevcu. Istražujemo povijest Hrvata u Smederevu, Nišu, Valjevu, u planu nam je i kontakt s njima, ali zbog pomanjkanja sredstava moramo usporiti aktivnosti.

    Za dvije godine djelovanja reagirali smo kada službena uporaba jezika i pisma hrvatske zajednica nije važila za turističku organizaciju Subotice, Gradsku knjižnicu i za grad Suboticu, koji je osnivač tih ustanova, jer su natpisi bili postavljeni na srpskom i mađarskom jeziku. Budući da je posve bilo neizvjesno da li se i ikada može očekivati obnovljanje Hrvatske drame u subotičkom kazalištu, pokrenuli smo peticiju za obnavljanje hrvatske drame!

    Temelj za obnavljanje hrvatske drame je i Međudržavni sporazum o zaštiti manjina sklopljen između Republike Hrvatske i Republke Srbije 2004., kao i član 20 Ustava Republike Srbije po kom se dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava ne može smanjivati. Obnovili smo izlaženje mjesečnika Hrvatske novine, koji je izlazio prijeII.svjetskog rata u Subotici. Aktivno smo sudjelovali u obnovi športske udruge HAŠK Zrinjski.

    Zbog gore navedenih razloga nismo dobili sredstva na natječajima na kojima smo sudjelovali kod grada Subotice,kod pokrajinskih sekretarijata za kulturu i informiranje, za obrazovanje, upravu i nacionalne manjine kao i kod republičkog ministarstva za kulturu i informiranje.

    Niska razina političke zastupljenosti

    Koliko aktivno Hrvati participiraju u političkom i društvenom životu Subotice i općenito Vojvodine?

    Sada smo na najnižoj razini po broju naših političkih zastupnika. Po broju vijećnika u Skupšini grada Subotice smo na najmanjem broju od osnutka DSHV-a, što je rezultiralo time da je stranka DSHV-e u više slučajeva ponižena pa s tim i Hrvati u cjelini. Nedavno je hrvatska nacionalna manjina pri izboru priznanja Počasnog građanina Subotice pretrpjela omalovažavanje i potcjenjivanje s obzirom na to da priznanje nije dodijeljeno po prvi put od kada se ono dodjeljuje i to zbog hrvatske nacionalne pripadnosti jednog od predloženih kandidata – gospodina Nace Zelića.

    A sada, prekomponiranjem vlasti u Gradu Subotici, je ponovno ponižena budući da su Hrvati poslije dvadeset godina izgubili mjesto dogradonačelnika, a uz to se nije poštovalo pravilo da se tri funkcije (gradonačelnik, dogradonačelnik, predsjednik Skupštine grada) dijele između pripadnika srpske, mađarske, hrvatske nacionalnosti.

    Naše hrvatske stranke, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV) i Demokratska zajednica Hrvata (DZH), su sudjelovale na izborima za Skupštinu Srbije na listima drugih stranaka, napravile su krivu procjenu i sada Hrvati nemaju zastupnika u srbijanskom parlamentu. Prema procjenama Hrvati bi mogli imati dva do tri predstavnika u srbijanskom parlamentu kada bi bili složni, odnosno nastupili objedinjeni, zajednički. To bi ohrabrilo Hrvate u Srijemu ili užoj Srbiji da bez straha očituju svoju nacionalnu pripadnost. U tom svjetlu se trebalo razgovarati unutar zajednice.

    Politička i jezična neravnopravnost

    Kako ocjenjujete odnos srpske države prema hrvatskoj manjini u Vojvodini? Imaju li Hrvati manjinske slobode i prava koji su danas regulirani i zajamčeni brojnim europskim i međunarodnim konvencijama?

    Ni poslije deset godina od popisivanja Sporazuma o recipročnoj zaštiti manjina između Republike Srbije i Republike Hrvatske mi nemamo politička prava, jer izbornim zakonom nije reguliran

    JezikIako je hrvatski jezik i pismo u službenoj uporabi u nekoliko gradova, nikada nije bio u ravnopravnoj uporabi s jezikom većinskog naroda i ostalih nacionalnih manjina, iz razloga što se prilikom natječaja i upošljavanja u gradsku upravu i ustanove kojima je osnivač grad ne traži znanje hrvatskog jezika.
    izborni model kojim bi se formirala posebna izborna jedinica za Hrvate u Republici Srbiji kako bi na taj način stvarno, pravedno i punopravno Hrvati sudjelovali u donošenju odluka. Hrvati nisu primjerno zastupljeni u državnim tijelima, policiji, carini, pravosuđu.

    Iako je hrvatski jezik i pismo u službenoj uporabi u nekoliko gradova, nikada nije bio u ravnopravnoj uporabi s jezikom većinskog naroda i ostalih nacionalnih manjina, iz razloga što se prilikom natječaja i upošljavanja u gradsku upravu i ustanove kojima je osnivač grad ne traži znanje hrvatskog jezika.

    Hrvatskim udrugama kojima je oduzeta imovina za vrijeme komunizma u Srbiji nije vraćena, mogu je samo sanjati ili u najboljem slučaju je mogu uzeti u najam. Udruge s hrvatskim predznakom su u još gorem položaju, imaju problema s financiranjem svojih programa i djelatnosti, budući da još uvijek za razliku od Hrvatske, u Srbiji nije razvijen model njihovog financiranja.

    Posebna izborna jedinica

    Mislite li da bi formiranje posebne izborne jedinice za Hrvate u Srbiji bilo optimalno rješenje koje bi jamčilo zaštitu njihovih prava?

    Formiranje posebne izborne jedinice za Hrvate u Srbiji bi riješilo najvažniji problem. Jedan od prioriteta je otvorenje Hrvatskog školskog centara u Subotici i Srijemskoj Mitrovici, tu prije svega mislimo da bi trebao biti formiran kao srednjoškolska ustanova, a u osnovnim školama treba i dalje da ostanu odjeli na hrvatskom jeziku.

    Udruge s hrvatskom nacionalnom odrednicom u Srbiji moraju imaju razvijen model financiranja vlastitih programa i djelatnosti. Na temelju reciprociteta tražiti povrat imovine koju su posjedovali Hrvati u Srbiji.

    Kaznene prijave protiv onog tko se izjasnio kao bunjevački Hrvat

    Među Hrvatima u Bačkoj prisutan je zanimljiv fenomen koji se sastoji u tome da se dio njih ne želi deklarirati Hrvatima, nego etnonimu pretpostavlja subetnonim Bunjevci. Kako je došlo do te pojave?

    Pojavio se 1980 – tih politički projekt podvajanja hrvatskoga identiteta kroz stvaranje zasebne bunjevačke nacije. Vlasti su u tome imale jednu od glavnih uloga, jer su ga od onda neprestano politički i materijalno poticale, te mu davale punu stručnu potporu. Za Miloševićeve vladavine, Bunjevci su dopisom ministra proglašeni “konstitutivnim” narodom države. A nedugo zatim su dobili i status nacionalne manje. Takav primjer nema ni u jednoj državi svijeta.

    U isto vrijeme kada se formiralo Hrvatsko nacionalno vijeće, država formira i Bunjevački nacionalni savjet. Bunjevački nacionalni savjet u suradnji sa Srpskom akademijom nauka i umetnosi, te Maticom srpskom iz Novog Sada od 2006. godine kontinuirano organizira skupove, kojima je cilj pokazati kako su Bunjevci, ako ne Srbi, onda zasebna nacija.

    Bunjevacka narodne pisme

    BunjevciPojavio se 1980 – ih politički projekt podvajanja hrvatskoga identiteta kroz stvaranje zasebne bunjevačke nacije. Vlasti su u tome imale jednu od glavnih uloga, jer su ga od onda neprestano politički i materijalno poticale, te mu davale punu stručnu potporu. Za Miloševićeve vladavine, Bunjevci su dopisom ministra proglašeni “konstitutivnim” narodom države. A nedugo zatim su dobili i status nacionalne manje. Takav primjer nema ni u jednoj državi svijeta.
    Da bi taj proces stvaranja bunjevačke nacionalne manjine završila aktualna vlast AP Vojvodine (u kojoj su većinu imali Demokratska stranka i Liga socijal demokrata Vojvodine), potvrđivanjem u Skupštini Vojvodine 14. prosinca 2009.godine. Tako Republika Srbija postaje jedina država koja institucionalno priznaje Bunjevce, kao zasebnu manjinu odijeljenu od hrvatskog naroda.

    Potom je uslijedila opća kampanje u kojoj će se svatko morati izjasniti ili kao Bunjevac ili kao Hrvat. Od institucija s hrvatskom nacionalnom odrednicom se tražilo pred institucijama skidanje imena bunjevačko, primjer HKC “Bunjevačko kolo”. Podnosile su se kaznene prijave protiv onog tko se izjasnio kao bunjevački Hrvat.

    Nitko mi ne može uskratiti pravo da se deklariram kao Bunjevac, ali da time ne poričem svoje hrvatsko podrijetlo i pripadnost hrvatskom narodu, ali i da pripadam velikoj europskoj obitelji naroda.Jednom za sva vremena moramo kazati stop krivotvorenju povijesti.

    U trideset godina 72.124 manje Hrvata u Vojvodini.

    Prema nekim procjenama u vrijeme Domovinskog rata iz Srbije se je – u pravilu pod pritiskom – iselilo oko 45 000 Hrvata. Kakvo je danas brojčano stanje Hrvata u Vojvodini i Srbiji?

    Od popisa pučanstva 1981. godine do danas, možemo pratiti kontinuitet pada broja hrvatske autohtone zajednice u Vojvodini od kada se počeo provoditi projekt Bunjevaca kao zasebne nacije. U jednom periodu smo imali iseljavanje pod pritiskom. Na popisu iz 1981.godine, statistički broj Hrvata je bio 119.157, a na popisu iz 2002.nas je bilo 56.546. Na popisu 2011. nas je bilo 47.033. Nestalo za trideset godina 72.124 Hrvata u Vojvodini. Prema popisu iz 1981. u Srbiji je bilo 149.368. Prema popisu iz 2011. ukupan broj Hrvata je 57.900 .

    Ovi podatci su još više poražavajući ako se ima u vidu čunjenica da su se za dvadeset četiri godina Hrvati u Srbiji zalagali za postavljene ciljeve, isključivo i jedino putem parlamenarne demokracije na svim razinama. Niti u jednom trenutku nisu napustili demokratski, nenasilan način borbe za ostvarivanje prava hrvatske nacionalne zajednice

    Mjesečnik “Hrvatske novine”

    U uredništvu ste časopisa „Hrvatske novine”. Kako je do pokretanja tog mjesečnika i koje su teme u njemu zastupljene?

    Hrvatske novine su dio povijesti Hrvata na ovim prostorima, izlazile su pod tim imenom prije Drugoga svjetskog rata. Hrvatske novineNjihovim obnavljanjem dokazujemo postojanost Hrvata na ovim prostorima.

    Razlog za pokretanje mjesečnika Hrvatske novine je taj da po sadržaju budu drugačije i da se bave temama kojima se druge tiskovine na hrvatskom jeziku ne bave, u što su se sada mnogi uvjerili, a što je najbitnije naš mjesečnik je neovisan i teži k slobodnom informiranju na realnim osnovama na cijelom teritoriju Srbije gdje žive pripadnici hrvatske nacionalne manjine.

    Mjesečnik Hrvatske novine osim tema iz povijesti, kulture, obrazovanja, informiranja, čuvanja kulturne baštine Hrvata u Srbiji, bavi se i aktualnim temama i djelovanjem hrvatske zajednice i daje prikaz u kojim uvjetima, a i pod kojim bi uvjetima i pravima Hrvati u Srbiji po međudržavnom sporazumu trebali djelovati. Izlazi u tiskanom obliku i online izdanju.

    Do sada smo izdali deset brojeva, s osobnom opremom, bez pomoći hrvatskih institucija u Srbije. Hrvatsko nacionalno vijeće koje daje financijsku potporu medijima na hrvatskom do sada nije nam dalo iz proračuna ni dinara, a i jedini smo medij na hrvatskom koji nisu stavili na svoj portal.

    Odnos RH prema hrvatskoj manjini u Srbiji

    Kakav je prema Vašem mišljenju odnos hrvatske države prema hrvatskoj manjini u Vojvodini i Srbiji?

    Dio vojvođanskih Hrvata izražavao je sumnju u aktivnosti mjerodavnih u našoj matičnoj državi glede zaštite interesa hrvatske manjine u Srbiji. Predsjednici i vlade u Hrvatskoj su se smjenjivali, a položaj Hrvata na ovim prostorima se mijenjao puževim koracima. Jedan od razloga nezadovoljstva i nepovjerenja su standardizirane izjave dužnosnika Republike Hrvatske kada dođu u posjet našoj zajednici.

    Međutim vojvođanskim Hrvatima ne trebaju govori, obećanja, već konkretna djela. Republika Hrvatska ima pravo i obvezu da aktivno sudjeluje u provedbi sporazuma zaključenih s Republikom Srbijom. Isto tako dužnosnici Republike Hrvatske imaju i obvezu da, ukoliko se sporazumi ne provedu, pokrene pravne postupke u međunarodnim institucijama.

    Nije dovoljno da samo Republika Hrvatska poduzima sve mjere. Odgovornost je i na nama, Hrvatima u Srbiji. Osim što nismo bili dosljedni u uključivanju Hrvata koji žive van AP Vojvodine, nismo bili dosljedni niti u traženju prava koja nam pripadaju. Nitko nam ih sam i dragovoljno neće dati.

    Budućnost

    Kalvarija hrvatskog naroda u istočnom Srijemu i sjevernoj Bačkoj tijekom dvadesetog stoljeća – koju možda i ponajbolje opisuje naslov knjige Marka Kljajića „Kako je umirao moj narod” – za posljedicu je imala drastičnu promjenu etničke slike tih krajeva, tako da se danas može govoriti o „ostatcima ostataka” hrvatstva u tim krajevima. Postoje li, međutim, razlozi za optimizam? Kako gledate na perspektive Hrvata u tim krajevima?

    Popis i jest važan pokazatelj mnogo čega bitnog za život naroda, ali naše misli i strepnje bile su i sada, kao uostalom i svih prethodnih popisa, odveć jednostavne i usmjerene na samo kAKO JE UMIRAOdvije-tri činjenice.

    Postotak Hrvata u Subotici zanimao nas je više od, recimo, da imamo velik broj mladih obrazovanih ljudi. Da posljedujemo velike površine kvalitrtne poljoprivrene zemlje i vrijedne ljude.

    Bez ulaganja na područjima tradicionalno ili u znatnijem broju nastanjenim pripadnicima naše hrvatske manjine nema opstanka našeg naroda na tim područjima.

    U Srijemu je uvijek bilo najjače hrvatstvo i zato su kroz povijest trpjeli najviše, uvijek su smogli snage da opstanu i hrvatskom narodu daju obrazovane kadrove. I sada imaju mladež koja ima kvalitetu preuzeti odgovornost za funkcioniranje cijele zajednice.

    Davor Dijanović/hkv

    facebook komentari