Tebi brate !

0

Koji ne vidiš moje rane, ali stavljaš prst u njih i pritišćeš i gnječiš i octom polijevaš i pljuješ po meni i zavidiš mi……

tebi koji ne vidiš moju bol , moje rane niti moje suze , jer ih osmijehom sakrivam i samo Bogu ih prikazujem….

ti ne vidiš mog sina , moju kćer , moju ženu koliko pate zbog mene  , zbog tvojeg nerazumijevanja i zbog moje nemoći

a ne mogu ih utješiti , ne mogu ih zagrliti , jer ruke dadoh za Domovinu , za tebe i za tvoje dijete

možeš li zamisliti moje osjećaje i osjećaje mog sina s kojim nikad nisam zaigrao nogomet , dok  se ti igraš sa svojim,

jer dadoh noge za  Domovinu, za tebe , za tvog sina.

Znaš li brate što je slomljeno srce kad  tatina petogodišnja princeza kaže ; tata , za ovaj Božić ne želim ništa za sebe,

zamolila sam djeda Božićnjaka da tebi donese nove noge , kako bi nas dvoje mogli zajedno trčati i voziti bicikl

A  Ona brate moj , ona koju ostavih kao 20-ogišnjak , ne otplesavši s njom niti jedan ples , misleći ima vremena za to , kad rat završi , kad oslobodimo zemlju od dušmana i odoh u rat srca puna ljubavi prema njoj , prema Domovini , prema slobodi i vratiše me , vratiše pola mene

i dok je krišom promatram dok mi prazni kateter , dok me kupa i hrani , razmišljam kako joj još uvijek dugujem onaj obećani ples

i kako ga nikad otplesati neću ,a ona šutke nosi četiri zida kuće na svojim leđima i samo ponekad , kad misli da spavam vidim suzu kako joj po obrazu klizi.

Dadoh svoje udove za Domovinu , bio sam spreman i život dati , kao i oni mnogi junaci koje u kovčezima vratiše obitelji , ali Bog je očto imao druge planove za mene, kao što ih ima za sve nas i nosim svoj križ onako kako mogu , ali molim te ne otežavaj mi ga , ako nećeš sa mnom ovakvim kakav jesam u nove borbe za moja , tvoja i naša prava , ne idi barem protiv mene …pusti me da se dostojanstveno ovakav kakav jesam i dalje borim , jer ostalo mi je ono isto srce u grudima s kakvim krenuh u rat , ono je jedino još uvijek zdravo i hoće i može u borbu za bolju i pravedniju budućnost naše djece i naše jedine nam Domovine .

 Tu su brate i oni koji oči dadoše za Domovinu i oni ne vide da li je nebo još uvije iste plave boje , ali spremni su……

oni koji izgubiše sluh i ne čuju omiljenu pjesmu , niti smijeh svoje djece , ali spremni su….

oni koji ne osnovaše svoju obitelj , jer mišljahu da ih nijedna žena ne može zbog njihove invalidnosti voljeti , ali spremni su ….

majke , očevi koji još uvijek oplakuju svoje mrtve sinove i kćeri ili tragaju za njihovim posmrtnim ostacima  spremni su…..

i mnogi drugi koji puno izgubiše , a ne dobiše ništa i oni su brate spremni , jer ništa više ne mogu izgubiti , osim života , sve drugo su izgubili.

a što ti čekaš zdravi brate moj , da li si sretan , da li su ti se svi snovi ispunili ili se hraniš mojom , našom nesrećom, ako nisi , da li si i ti spreman za Domovinu ?

Grlim vas osmijehom, vjerom i nadom , to je još jedino što mi je preostalo , suze sam odavno isplakao!

Luca Šimić

facebook komentari