Teroristička prijetnja u BiH, tajna služba OSA sve zna, još i potpomaže

0

U Bosni i Hercegovini, po procjenama čelnika Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) nalazi se oko 3000 islamskih fundamentalista, koji su, kako prenose bosanskohercegovački mediji, raspoređeni po cijelom teritoriju susjedne države, dakle ne samo u Maoči, kako je se to čini na prvi pogled. Za sve to zna OSA, ali je pod snažnim utjecajem bošnjačke parastrukture koja se ne bavi suzbijanjem radikalnih pojava i to predstavlja realnu opasnost za susjedne zemlje, navodi se u analizi koju je objavio Direktno.hr.

OSA pod vodstvom Almira Džuve potpuno je pod utjecajem bošnjačkih parastruktura. Džuvo je dopustio i da te strukture zagospodare i odjelom za borbu protiv terorizma

Ta se opasnost osjeti u puno bosanskih mjesta, novooformljene vehabijske zajednice u raznim dijelovima BiH kupuju zemlju i grade naselja uz granicu s Hrvatskom, odnosno Europskom unijom.

Iako OSA ima sve podatke o nekontroliranom ulasku kapitala koji dolazi iz islamskih zemalja i s Bliskog istoka, izgradnja raznih vjerskih, ali i trgovačkih objekata blizu Hrvatske granice u kojima vrijede šerijatski zakoni, kao i kupovina nekretnina protjeranih Hrvata i Srba teče potpuno neometano, čemu pridonosi i popriličan kaos u državnom aparatu susjedne zemlje. Naseljavanje naturaliziranih državljana BiH mijenja nacionalnu strukturu entiteta Federacije BiH u kojem žive poglavito Bošnjaci i Hrvati.

Pojedine osobe s Bliskog i Dalekog istoka u BiH zadnjih nekoliko godina registriraju tvrtke i agencije koje se bave turističkom djelatnošću, na direktorske pozicije tih tvrtki postavljaju osobe koje se već duže vrijeme nalaze u BiH, čak i one koji su stigle u vrijeme rata i kojima je regulirano BiH državljanstvo. Takve tvrtke služe za kupovinu zemljišta, a dio tih lokacija mogao bi po njihovim saznanjima služiti za izgradnju naselja zatvorenog tipa, kao što je slučaj vehabijskog naselja u Gornjoj Maoči kod Tuzle. Upravo takav zatvoreni tip naselja u BiH služi kao utočište stranim državljanima iz arapskih država. Domaći vehabisti su njihovi vodiči za vrijeme boravka u BiH, a ima slučajeva da svojim istomišljenicima s Bliskog istoka pronalaze žene za udaju.

Tako su obavještajne službe registrirale ulazak Habeeb Abdulaha i Anwara Thams Aldena koji su, između ostalog, posjetili Gornju Maoču gdje su se duže zadržali s Nusretom Imamovićem, neslužbenim vođom vehabijskog pokreta u BiH.

OSA-u kontrolira bošnjačka parastruktura

Islamski teroristi imali su do sada tri veće akcije u BiH, ali u posljednje vrijeme iz BiH odlaze sve više na Bliski istok kako bi se priključili militantima Islamske države Iraka i Levanta (ISIL) i o tome sve podatke ima OSA, ali ništa ne čini da bi se to spriječilo. Tako po nekim procjenama iz BiH je u borbu protiv ostatka svijeta otišlo najmanje 300 islamista iz BiH i još h se popriličan broj priprema na odlazak, ali OSA pod vodstvom Almira Džuve potpuno je pod utjecajem bošnjačkih parastruktura. Džuvo je dopustio i da te strukture zagospodare i odjelom za borbu protiv terorizma, kojem je formalno na čelu Hrvat Dragan Jurkić iz Fojnice, ali upućeni govore da on tamo služi samo kao ukras.

Pravi vladar toga odjela je Jasmin Sendijarević, koji ima najveće zasluge za naturalizaciju najvećeg broja državljana afroazijskog podrijetla, za koje je osobno potpisiva i uručivao im dokumente (za što posjedujemo i dokaze), bez da su se naturalizirani pojavljivali u MUP-u, gdje bi ih neko mogao i vidjeti pa nešto posumnjati na osnovu izgleda.

Agent OSA-e preuzima dokumente za islamiste
Agent OSA-e preuzima dokumente za islamiste

Visoko pozicionirani djelatnici OSA-e Adi Sijerčić, Himzo Šuvalija, Faik Špago, Nedžad Šurković i drugi, sudjelovali su i u organizaciji potpori terorističkog kampa “Pogorelica” kod Fojnice. Kontroverzni šef pratnje u OSA-i Osman Mehmedagić zvan Osmica i njegov zamjenik Emir Sadović upravljaju gotovo jednonacionalnom strukturom tog odjela kojega koriste za tajno praćenje hrvatskih i srpskih kadrova i njihovih političkih predstavnika u Sarajevu.

Bošnjačka parastruktura želi iskadrovirati Hrvata

Sve političke stranke u BiH žele imati nadzor nad OSA-om, da bi preko nje kontrolirali procese, političke protivnike, ali i partnerske stranke koje dolaze iz druga dva konstitutivna naroda. Ali to je uspijevalo isključivo bošnjačkim unitarističkim snagama (SDA) kasnije i SDP-u, koje su imenovanjem Almira Džuve na čelnu poziciju u OSA-i BiH uspjeli ovu agenciju u potpunosti staviti pod upravu i nadzor svojih paraobavještajnih struktura.

Mediji u BiH su javljali o pokušajima da se za hrvatskog kandidata predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću za visoku poziciju u OSA-i podmetne Džuvin miljenik Zoran Kapetanović, ratni tajni agent AID-a i pouzdanik glavnog srpskog kadrovika, ministra civilnih poslova BiH i višegodišnjeg visokog dužnosnika jugoslavenske obavještajne službe Sredoja Novića. Kapetanović je povezan i sa starim strukturama Josipa Perkovića i Stanka Čolaka.

Potom su pokušali podmetnuti predsjedniku HDZ-a BiH i Igora Raiča, također bivšeg udbaša, ali ni to nije prošlo. Bošnjačka parastruktura tu nije odustala, sada se spominje ime pomoćnika ministra sigurnosti Vjekoslava Vukovića kao potencijalnog kandidata, koji se privatno sastajao s Abdulahimom Maktoufom koji je kao pripadnik jedinice “El mudžahid” sudjelovao u zločinima, a osuđen je za zločin nad Hrvatima.

Vuković je i kasnije s Maktoufom ostvarivao kontakte, dok je radio na carini, a tamo je dobio otkaz 2003. godine zbog prikrivanja kriminala i nezakonitog rada. To Vukoviću nije smetalo da samo dva dana kasnije postane savjetnik u Ministarstvu sigurnosti, da ga zaposli Bariša Čolak.

Za Vukovića, za sada bezuspješno, lobiraju kod Dragana Čovića i braća Stanići iz Kreševa, koji su za Vukovića dali 100 tisuća eura jamčevine kad su ga izvlačili iz pritvora u Rijeci. Tamo je završio pod sumnjom da je sudjelovao u pripremi atentata na Agana Gluhačića i Davora Maričića, a prvi poziv da ga izvuče iz pritvora uputio je – Almiru Džuvi. Uz sve to, braća Stanić su spremni i platiti veliki novac ako Vuković prođe u OSA-u, vjerojatno imaju neki prijateljski razlog.

Inače, Džuvo ima posebne odnose s Dodikom, čiji su mu igrači spretno rezali veze po Republici Srpskoj, a u medijima su bili zamijećeni i česti Džuvini izleti u Beograd, na sastanke s Aleksandrom Vučićem, pa tako izgleda da samo hrvatska strana nema pojma što se zapravo u BiH događa.

Stručnjaci upozoravaju kako je činjenica jačanja te islamističke mreže povezana, između ostalog s kadrovima u obavještajnoj službi OSA-i, jer je jednostavno previše nevjerojatnih slučajnosti i propusta, te objektivno jednostranog kadroviranja na zapovijed bošnjačkog parasustava.

Da nema takvih kadrova u bosanskohercegovačkoj tajnoj službi, ekstremni islamisti ne bi mogli doći i neometano, a često i uz pomoć obavještajnog sustava, kupovati, poslovati i nastaniti se u BiH.

Saleh Nedal – Abu Hašim, sin Mahmouda i Zehre dj. Muhamed, rođ. 01.03.1970.godine u mjestu Taiz, Jemen, državljanin BiH, s prebivalištem u Bugojnu, Udurlije bb.

Prema neprovjerenim podacima u Bosnu je došao tijekom 1994. godine kao pripadnik humanitarne organizacije “Islamski Balkanski Centar”. Od rujna 1995. godine državljanin je BiH. Koristio se putovnicom BiH, br. BH 540929 i putovnicom Jemena, br. 0581247. Pripadnik je terorističke organizacije “GIA”, koja djeluje u Alžiru, Italiji i Francuskoj, te je zet Asima Ramulja zv. Talha.

Dana 16.03.1996. Saleh je uhićen od strane MUP-a RH, prilikom čega je obavljen informativni razgovor nakon kojeg je pušten. Osoba se spominje vezano uz istragu eksplozije auto-bombe u Mostaru. Sredinom studenog 1997. otvorena je nova istraga na kantonalnom sudu u Zenici, vezano za grupu terorista koju je vodio Abu Hamza. Naime, u grupi je bio Saleh Nedal i 5 Bošnjaka. Osumnjičeni su za planiranje, pripremanje i izvođenje terorističkih akcija, miniranja, napade i ubojstva počinjenih u periodu od lipnja do sredine studenog 1997. Saleh Nedal je u međuvremenu osuđen zbog prikrivanja Abu Hamze. Navodno je zajedno sa Latif Ben Bussetom skrivao Hamzu u vikendici Ibre Kokića iz Travnika.

BiH sigurnosna služba odobrava državljanstvo
BiH sigurnosna služba odobrava državljanstvo

Prikupljene su informacije o tijeku sudske istrage o podmetanju eksplozivnih naprava u kuće Hrvata, povratnika u županiju srednja Bosna. Zbog postojanja sumnje da su počinili navedena krivična djela, u FMUP Travnik, privedeni su i ispitani u vremenu od 25. do 27. rujna 1998. godine Muris Ljubunčić, Edin Mrkonja, Enes Kokić, Enver Delić i Hidajet Begović. Sva su petorica osumnjičenih povezani s odredom “El Mudžahedin” i “AIO” (Aktivna islamska omladina). U prikupljenim informacijama spominje se i Saleh Nedal. Tijekom 1998. uhićen je od strane talijanskih karabinjera u suradnji s FMUP-om, zahvaljujući kojem su karabinjeri ušli u trag Jarrayu Khalilu. Dana 12.04.1999. godine uhićen je u Bugojnu. Dana 08.06.1999. operativni djelatnici FMUP-a BiH obavili su informativni razgovor sa predmetnim u KPD Zenica uz prisustvo odvjetnice Azijade Mujkić iz Zenice.

(Saleh Nedal je prvi put uhićen u Bosni i Hercegovini 18. studenog 1997., u jednoj širokoj policijskoj operaciji koja je tragala za počiniteljima napada na katoličke objekte i hrvatske povratnike u srednjoj Bosni, te podmetnuta auto-bomba u Mostaru. Kao vođa terorističke grupe, za koju su federalni policajci i federalni tužitelj sumnjali da je počinila najveći broj kriminalnih i terorističkih akcija u srednjoj Bosni, u svim izvještajima je navođen Karray Kamel bin Ali – Abu Hamza iz Guče Gore kod Travnika.

Ali, tužitelji u Zenici i Sarajevu su vrlo brzo odustali od optužnice za terorizam u Središnjoj Bosni. Saleh Nedal i grupa Bošnjaka, protiv kojih je zbog toga bila započeta istraga pod ovom sumnjom, konačno su optuženi samo zbog nezakonitog držanja oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Karray Kamel Bin Ali, zvani Abu Hamza, postao je jedan od najpoznatijih bjegunaca u Bosni, a Saleh Nedal je osuđen u dva sudska procesa u Zenici zbog povezanosti s ovim Tunižaninom. U prvoj presudi općinskog suda u Zenici, od 8. 1. 1998. osuđen je na tri mjeseca zatvora zbog krivičnog djela “pomaganja počinitelju poslije izvršenog krivičnog djela”. Ovu presudu Nedal sada izdržava u zeničkoj kaznionici.

Krivac zbog kojeg su tada kažnjeni Nedal i Tunižanin Latif Ben Busset bio je, naravno, Abu Hamza. Latif Ben Busset, zvani Salahudin, i Saleh Nedal su presudom Općinskog suda u Zenici proglašeni krivim što su “u periodu od kolovoza do prosinca 1997. na području općina Zenica, Travnik i Jajce, pružali pomoć okrivljenom Karrayu Kamelu Bin Aliju – Abu Hamzi, iako su znali da je za njim raspisana potjernica po naredbi bivšeg Višeg suda u Zenici zbog kaznenog djela ubojstva Hišama Diaba”. Prema opisu iz presude, Salahudin i Hašim su Abu Hamzu, nakon ubistva Hišama Diaba 17. 1. 1997., ispred Islamskog balkanskog centra u Zenici (bivše kino “Metalurg”), prevezli u “golfu” travničke registracije iz Zenice do sela Kokići, općina Jajce, i sklonili ga u vikendicu, “donoseći mu u dva navrata veće količine hrane”. U međuvremenu, Abu Hamza je, prema neslužbenim informacijama iz policijskih i sudskih izvora, uhićen u Njemačkoj, i federalne vlasti pripremaju dokumentaciju kojom će zatražiti od njemačkih vlasti njegovo izručenje. Očekuje se kako će suđenje Abu Hamzi, zbog ubojstva Hišama Diaba, nakon izručenja iz Njemačke, biti održano u Zenici.

Federalne policijske i sudske vlasti nisu do sada službeno potvrdile kako traže izručenje Abu Hamze. Ukoliko dođe do suđenja Abu Hamzi u Zenici, ovaj slučaj će ponovo privući veliku pažnju lokalne i međunarodne javnosti. Upravo je Karray Kamel Bin Ali – Abu Hamza bio u središtu optužbe da je grupa od šest Bošnjaka, uz Saleha Nedala, nabavljala oružje, municiju i eksplozivna sredstva za “Džihad u jednoj trećoj zemlji”. U Zeničkom kantonalnom sudu, 16. 4. 1998., izrečena je presuda šestorici Bošnjaka-Muslimana: Hasibu Kovaču, Nihadu Kokiću, Evelu Manjušaku, Nihadu Kurtiću, Edinju Mrkonji i Hajrudinu Seferu, Salehu Nedalu zbog nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih sredstava. Osuđeni su na jednu (Sefer, Kokić, Manjušak), dvije (Mrkonja) i tri (Kovač, Kurtić, Nedal) godine zatvora.

Ova presuda još nije pravosnažna, jer se tek očekuje ishod slučaja pred Vrhovnim sudom FBiH. U tom cilju su se sastali u gradu Bologni u Italiji Karray Kamel Bin Ali – Abu Hamza, Saleh Nedal i Nihad Kurtić (rođen 29.06.1970. u Travniku-BiH, nositelj putovnice BiH i RH, uhićen u Bolonji 26.09.1997.) u lipnju 1997. Dogovorili su se da Nihad Kurtić angažira više drugih osoba sposobnih za pronalazak, sakupljanje, preuzimanje i držanje oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Karray Kamel Bin Ali – Abu Hamza je predao Kurtiću “golf” italijanskih reg. ozn. BO D 54921. Kurtić je “golfa” dovezao u BiH i registrirao ga na svoje ime u Travniku. Kada je Saleh Nedal stigao na ovo područje početkom lipnja 1997., Kurtić mu je predao vozilo. Saleh Nedal je iz Bolonje donio 10 000 DM, dobivenih od Abu Hamze za kupovinu oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Kurtić je angažirao i Edina Mrkonju za kupovinu i nabavku oružja, municije i eksplozivnih sredstava. Sredinom kolovoza 1997. u Travnik je stigao i Abu Hamza, te je ovaj plan dodatno razrađen, zapisano je u presudi kantonalnog suda u Zenici. (BH DANI, “Čuva Bosna svoje teroriste” Esad Hećimović br. 122., od 1.10.1999.).

[ad id=”40551″]

facebook komentari