TERORIZAM PRED VRATIMA

2

Odjel analitike Stožera za obranu hrvatskog Vukovara upozorava na opasnost koju ne smijemo ignorirati.

Napad na sjedište satiričkog tjednika Charlie Hebdo počinjen 07. siječnja u srcu Pariza, šokirao je Europu i svijet. Miris baruta i krvi na ulicama glavnog grada Francuske još se nije ni razišao, a dogodio se novi, isto tako šokantan napad s elementima talačke krize u jednoj trgovini na istoku Pariza. Krvavi epilog te dvije terorističke akcije je 20 ubijenih osoba i deseci ranjenih ne računajući psihičke posljedice i duboko, tim događajima usađeni strah u stanovnike Pariza i Francuske.

Međutim ono sto upada u oči je ogroman nerazmjer, nazovimo ih tako, sukobljenih strana. Terorista je bilo, slovima i brojkom ravno tri, braća Said i Cherif Kouachi te Amedy Coulibaly, a angažirane protuterorističke snage policije i pripadnika specijalnih postrojbi te specijalista za pojedina područja sigurnosti i zaštite ravno 88.150. kako bi se plastičnije prikazao taj odnos napravit ćemo jednu komparaciju.

U vojno-redarstvenoj operaciji “Oluja” kada se oslobodilo 10.400 kvadratnih kilometara okupiranog teritorija Republike Hrvatske sudjelovao je 130.000 vojnika, nasuprot okupatorskih 40.000. Sve navedeno ukazuje na to s koliko malo ljudi i sredstava terorističke organizacije mogu unijeti kaos u uređene i sofisticirane sigurnosne sustave čak i najrazvijenijih zemalja. Učestalošću takvih događaja unosi se nesigurnost među građane i institucije, narušava gospodarstvo i dovodi u pitanje gospodarska stabilnost, pogotovo u zemljama u kojima je turizam bitna grana gospodarstva. Da bi se sagledala stvarna opasnost islamskoga fundamentalističkog terorizma, koji se definitivno doselio na tlo Starog kontinenta i posljedice koje može snositi Republika Hrvatska moramo utvrditi slijedeće činjenice.

Teroristi koji su djelovali u Parizu usko su povezani s ISIL-om (Islamska država Iraka i Levanta), terorističkom organizacijom koja je okarakterizirana kao najveća teroristička prijetnja globalnoj sigurnosti i čiji borci ratuju u Siriji i Iraku, a terorističke ćelije širom svijeta pripremaju i provode terorističke akcije. Braća Kouachu i Amedy Couibaly su djelovali na regrutiranju novih islamskih ratnika i njihovom upućivanju na ratišta Sirije i Iraka. Imenovani džihadisti ili mudžahedini (što u prijevodu znači: džihad = borba ili često džihadist = sveti ratnik; mudžahedin = borac) terorističke akcije su proveli u svojoj matičnoj zemlji Francuskoj čiji su bili državljani. Kralježnica i mozak današnjeg rastućeg terorizma je svakako najjača i najsnažnija islamistička skupina ISIL, koja je preuzela primat od Al-Qa”ide i koja sa svojim novo proglašenim kalifatom računa na prostor od Alepa na sjeveru Sirije do regije Dijala na istoku Iraka. U svom daljem širenju teritorija kalifata, islamisti planiraju osvojiti dijelove Europe, među kojima se nalazi i Hrvatska, ostatak zemalja bivše Jugoslavije te Austrija, Mađarska, dio Ukrajine, ruski Sjeverni Kavkaz i Španjolska. U sastav bliskoistočnog kalifata trebala bi ući i sjeverna Afrika te veliko područje Azije.

ISIL je uveo neke nove standarde u organizaciji i djelovanju terorističkih skupina od kojih je svakako najznačajniji taj što jednako tretiraju rođene muslimane i preobraćenike. Njihov odjel za medije Al Hayat briljira na društvenim mrežama preko kojih regrutira najznačajniji dio svojih novih sljedbenika. Promotivnih video uradaka, kojima privlače nove ratnike, ne bi se zastidjela ni holivudska filmska industrija. ISIL proizvodi ratnike teroriste kao što određene industrijske grane stvaraju svoje proizvode, regrutira ih iz svih dijelova svijeta. Po nekim procjenama u Siriji i Iraku trenutno ratuju džihadisti iz 50-70 svjetskih država.

Nakon regrutacije ne obučavaju se u kampovima kao u prošlim vremenima nego se kale direktno na najbrutalnijim ratištima današnjice. Oni koji prežive vračaju se u matične države kao gotovi proizvod, obučeni terorista kojega je teško uočiti u domicilnoj državi ako se ne zna njegov ratni put. Nije li na dijelu nova industrijska grana “ industrijska proizvodnja terorista”?

Krajnje je vrijeme da hrvatska javnost bude informirana o vrlo realnoj opasnosti od terorizma pošto se u ovom trenutku, na ratištima Sirije i Iraka nalazi veliki broj državljana zemalja iz nama bliskog okruženja. Po zadnjim procjenama relevantnih međunarodnih sigurnosnih agencija u Iraku i Siriji trenutno borbena iskustva skuplja preko 200 ljudi iz BiH, s Kosova oko 150, iz Sandžaka preko 100, iz Makedonije također preko 100, a u Austriji je regrutirano i upućeno na kaljenje u islamističke brigade na navedena ratišta preko 200 ratnika. Svi koji su u ovoj zemlji zaduženi za sigurnost i bave se pitanjem terorizma, a minimaliziraju i zanemaruje navedene činjenice ili su zlonamjerni ili bi trebali tražiti novi posao.

Svjedoci smo zabrinjavajućeg primjera strašnih posljedica koje je rat ostavio i na veliki broj hrvatskih branitelja, koji su unatoč pravednoj borbi za svoj dom i obitelj, doživjeli psihički slom i izvršili suicid kao produkt doživljenih ekstremnih situacija tijekom ratovanja, kada smrt postaje bliska i nešto sasvim normalno. U slučajevima suicida hrvatskih branitelja, kojih je na žalost bilo preko 3.000, nije bilo namjernog ugrožavanja drugih osoba. Tragični hrvatski ratnici u pravili su birali način i mjesto suicida tako da ne bi ozlijedili nekoga iz svog bližeg ili daljnjeg okruženja.

Nasuprot tome fundamentalistički islamizam koji zagovara ISIL, iako je to suprotno islamskoj vjeri, zahtjeva od svojih “mučenika” da u trenutku izvršenja suicida (samoubilačkih napada) ubiju što više “nevjernika”. Kada se džihadisti iz susjednih zemalja vrate svojim kućama i počnu živjeti s posljedicama svoga ratovanja, u Hrvatskoj se opasnost od mogućih terorističkih samoubilačkih napada rapidno povećava i postaje vrlo ozbiljan problem!

Uzevši u obzir da se fizionomijom ne razlikuju od naših državljana, bit će ih vrlo teško spriječiti ih da se infiltriraju u naše okruženje. Strašno je i pomisliti kakve bi posljedice bile po hrvatski turizam nakon nekoliko terorističkih napada u turističkim odredištima. Evidentno je da se bolest terorizma ne može riješiti jednim potezom skalpela ali se svakako može preventirati da bi se štete smanjile na najmanju moguću mjeru. Kako bi što efikasnije spriječile moguće terorističke napade, hrvatske sigurnosne službe moraju evidentirati sve džihadiste iz okruženja i u svakom trenutku znati njihove lokacije. Doslovno moraju biti  čipirani”.

Prvi potez bi trebao biti temeljita rekonstrukcija hrvatskih sigurnosnih službi po uzoru na izraelski Mossad i postavljanje njihove vertikale prema gornjoj platformi po uzoru na Ministarstvo domovinske sigurnosti SAD-a. Na jedno mjesto se moraju slijevati sva saznanja i informacije da bi se moglo djelovati odmah jer bi sve zakašnjele reakcije bile vrlo skupe i pogubne. U hrvatskim sigurnosnim službama bi trebalo biti mjesta samo za ljude bezuvjetno odane svojoj Domovini, što nažalost do sada nije bio slučaj. Glavnu riječ bi morali voditi ljudi koji su se dokazali u Domovinskom ratu, a dovoljno su stručni da mogu obavljati vrlo složene zadaće i uz to osposobljavati i mentorirati mlade kadrove čija obiteljska prošlost jamči također bezuvjetnu odanost Hrvatskoj. U tom poslu nema mjesta za političke igre i forsiranje lažne demokracije, što svakako ne isključuje civilni nadzor službi po demokratskom standardima zemalja kojima je nacionalna sigurnost i nacionalni interes na prvom mjestu, npr. Izrael.

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara

[ad id=”40551″]

facebook komentari