Ti si dvostruki prvak šugave zemlje, ti si dio mostarskih snova, ti dolaziš sa zapadne strane, volim te bolan!

0

Odavno se nisam smijao čitajući neki tekst kao neki dan. Obožavam, mogu reći čak i volim Ninu Raspudića. Gledam svaku njegovu emisiju, i svaku njegovu kolumnu čitam. Rijetko kad bi me nasmijale, no kada je posljednji put prepričavao zgode i nezgode sa svog prvog obavijesnog, tj. informativnog razgovora, koji je vođen na Sveučilištu u Zagrebu, plakao sam od smijeha.

No, koliko god situacija bila komična, toliko je i tragična – u 21. stoljeću komunisti još uvijek provode te informativne razgovore kako bi zaštitili svoje kvazi-intelektualce. Tema je bila to što je netko iskrenuo kantu govana na podoficira Antu Tomića. Ja se na to nisam previše ni osvrtao. Osobno sam protiv svake vrste agresije, tako da sam i protiv toga. Ali kad gledam lik i djelo toga druga Ante Tomića, podsjeća me na nekog mutanta, odnosno lošu mješavinu između Tina Ujevića i Indiane Jonesa.

To je dijete sa sela koji se devedesete spustio u grad do feralovaca, te glumio Tina Ujevića. Glavni su mu idoli Miroslav Lazanski i Miroslav Ilić koji je, da ne bi bilo zabune, za mene odličan pjevač, a najdraža mu je pjesma bila ”Jer zavoleh devojku iz grada”, i što on tu može, kad jadan rješava svoje ruralne-podoficirske komplekse.

Međutim, komunisti čuvaju svoje kadrove. Dok takozvani desni intelektualci završavaju na psihijatriji, ako netko dirne lijevog avangarda, automatski djeluje policija. Budući da je ministar policije Ranko Ostojić, koji dolazi iz Splita, napravili su istragu i nad Ninom Raspudićem u Zagrebu, samo zato što je polemizirao s lijevom ikonom Antom Tomićem.

Zanimljivo je da se nije javila nijedna nevladina udruga, pa čak ni Helsinški odbor, na čelu sa Zvonimirom Čičkom. Javio se samo Ivo Banac, jer je čovjek živio u Americi pa zna što je demokracija. To je skandal prvog reda. To je tragedija za cijelu hrvatsku državu.

Su čin pritite?

Koliko ja kužim, izgleda da je Amerika dopustila Njemačkoj da krene raditi lustraciju u Hrvatskoj, ali i ovdje u Federaciji BiH. Na ovim prostorima imamo tri stolna grada s Titovom ulicom, desetog zločinca po rangu europskih demokratskih standarda – Zagreb, Sarajevo i istočni Mostar.

Komunisti se sada svim snagama bore kako bi se spasili. Jer, kakvo je stanje sad u Hrvatskoj, u Remetincu je samo jedan Hercegovac, i to ravnatelj, a ima 20 godina da se govori kako su Hercegovci lopovi i fašisti. S još dva uhićenja, ne samo da će SDP Hrvatske u Saboru imati većinu nad HDZ-om Hrvatske, u kojem su također bili komunisti, nego će i u Remetincu biti većina, te će moći slobodno vršiti preglasavanje, ako netko tražio ”repete” poslije ručka ili večere.

No, čega se bojim? Mačka je najopasnija kad je pribijena uz zid. Nino Raspudić je uvjerljivo naša najjača osoba, koja ima i srce, i hrabrost, i pamet javno govoriti što misli. Ne želim praviti nikakve usporedbe, ali bojim se da ne bi doživio tragediju prof. dr. Ive Pilara i prof. dr. plemenitog Milana Šufflayja, koje je tajna kraljevska policija usred Zagreba 1932. pretukla kao stožerne intelektualce i mislioce hrvatskog naroda. Neka se Nino dobro čuva. Mi ćemo moliti da ga Gospa zaštiti, jer je on postao prejak. Nije on samo institucija nas Mostaraca i Hercegovaca, nego i slobodnomislećeg hrvatskog naroda.

On je prenio što je pričao s milicionerima, no ja sam čuo za izvorni dijalog. Pošto je Nino stari Ultras i veliki navijač Zrinjskog, situacija je tekla otprilike ovako: Kada mu je izvjesni drug prilazio, Nino je pretpostavio o čemu je riječ, pa je odmah upitao ‘Ko je sra’ da sam ja sra’, citirajući rečenicu jednog zapovjednika HVO-a. Ne mogu mu se sjetiti imena, ali ako želite znati kako se zove, samo zovnite Federalnu televiziju u Sarajevu, jer oni znaju što je bilo u HVO-u bolje od nas koji smo u njemu bili. Nakon što mu je ovaj objasnio o čemu se sve radi, Nino je završio citirajući Ultrase: ”A su čin pritite?”

To se završilo u gromoglasnom smijehu, ali…, opet kažem ali! Dok komunisti ne odu s vlasti u Sarajevu, Zagrebu i istočnom Mostaru, te dok se ne provede lustracija, nema slobode na ovim prostorima.

God bless America

Kad mene ovih dana pitaju jesam li za Putina ili Obamu, ja im kažem: kad bi umjesto Putina bio Fjodor Mihailovič Dostojevski, a umjesto Medvedeva bio Lav Nikolajevič Tolstoj, bio bih za Ruse. No, nakon svega što je hrvatski narod dao, najzaslužnija za našu slobodu je opet ta Amerika. Premda je njezina administracija u BiH u posljednjih godina radila protiv nas, uvijek ću biti za nju, i uvijek ću govoriti God bless America, jer sloboda može doći samo preko njih!

Prateći medije prije nekoliko dana, vidio sam da sam bio u pravu. Baš sam i razmišljao napraviti kolumnu o tomu tko glasuje za ovu ”1. mart” koaliciju, koja je kasnije nazvana koalicija ”Domovina”. To je bilo 30. marta, kada su kazaljke išle sat vremena unaprijed, a za one koji žele glasovati za tu koaliciju u RS-u, kazaljke bi išle 22 godine unazad.

No, ovo je stvarni život a ne vremeplov. Ako se u RS-u kazaljke vrate toliko godina unazad, i ako se preko muhura i preglasavanja taj entitet pokuša ukinuti, tu će se proliti krvi. Jer, nisu Srbi Hrvati da bi se s njima moglo raditi što netko hoće ili želi.

Iako nema veleposlanika, čini se da netko ipak radi u tom američkom Veleposlanstvu u Sarajevu. U to sam se uvjerio nakon što je Edward Bestic, čovjek koji vodi politički odjel u tom veleposlanstvu, posjetio jednu malu stranku velikih očiju u Mostaru – HSP „Đapić-Jurišić“. Oni su potpisali tu koaliciju kao jedina stranka s hrvatskim predznakom u čijem programu stoji ”Hrvatska do Drine, a Herceg Bosna do Posavine”.

Čovjek je došao iz Amerike ne da ih pita što misli o Čoviću i HDZ-u, nego što misle napraviti na tim izborima. Jer, Amerikanci znaju da se s nedonesenim zakonom o prebivalištu na takvim izborima može prejudicirati faktičko stanje na terenu. Dakle, čovjek se na dan izbora može prijaviti u nekom gradu u kojem uopće ne živi, tu glasovati te se odjaviti.

To nije realna slika. U RS-u bi ta koalicija moglo biti deset mjesta u Parlamentu, a na razini države bi bilo petero zastupnika, gdje bi bošnjačka politička elita krenula raditi majorizaciju nad Srbima. To vam je onda novi rat u kojem ne bi ratovala gospoda iz Sarajeva nego Amerikanci koji bi trebali otjerali neposlušne Srbe, nakon čega bi ovi iz Sarajeva došli s punom torbom muhura, te sve to lijepo ovjekovječili. Begovska gospoda iz Sarajeva u tome su se već dobro ispraksala, i to nad HVO-om koji, otprilike, nešto obrani i oslobodi, da bi nakon pola godine stigle Sarajlije s muhurima kako bi rekle: ”E to je sada naše!” Što bi u narodu rekli, lako je tuđom nekom stvari gloginje mlatit’.

Da sam bio u pravu, uvjerio sam se kada sam čuo da je vođa te koalicije Emir Suljagić dao ostavku jer se iznenada razbolio. Ima on sreću što je njemu supruga liječnica. No jedina dijagnoza koja vrijedi na ovim prostorima je ona koju ti potpišu američki doktori, a čini mi se uskoro i njemački. No, na potpisima tih doktora se neće moći vršiti revizija, i to dajem na znanje Zlatku Lagumdžiji i njegovu ministru Helezu.

Happy Zrinjski Mostar

Vidim da je u modi snimanje spotova za pjesmu ”Happy”. Kakav je ”Happy” napravio moj Zrinjski u samo osam minuta, to ne bi ni redatelj filma ”Montevideo Bog te video” Dragan Bjelogrdić, pa čak ni Alfred Hitchcock mogli režirati.

Zrinjski je odigrao najbolju utakmicu u svojoj povijesti, i sad je samo nebo iznad nas.

Što na kraju mogu reći: Ti si dvostruki prvak šugave zemlje, ti si dio mostarskih snova, ti dolaziš sa zapadne strane, volim te bolan!

Piše: Marin Topić pogled.ba

facebook komentari