Pratite nas

BiH

Ti vražji Hercegovci

Objavljeno

na

Sredinom devedesetih godina, netom što je Mile Martić bio prisiljen da prestane uveseljavati Zagrepčane zvončićima, napredni zagrebački porezni obveznici mogli su svoje nakupljene frustracije liječiti jednim grafitom u Šubićevoj. Pisalo je tom oronulom zidu sljedeće: Vratite nam naše Srbe, evo vam Hercegovci! Uzrokom tih frustracija bili su, naravno, Tuđman i njegova ”čoškastoglava klika”. Istina, Hercegovci u toj klici nisu bili baš većina, ali nekako su boli oči i dizali želudac poštenom poreznom obvezniku. On, purger s dna kace ili barem podnožja Kozare, pljunuti Mitleuropejac, pače kozmopolit, napredan, radišan, tolerantan u p.m. – morao je trpjeti tu primitivnu bandu kako harači njegovim lijepim gradom njegovom, propuntala se dabogda, Lijepom našom.

[dropcap]S[/dropcap]jećam se nekih znanaca nakon trećesječanjske rekonkviste komunista. Nikada ih ni prije ni poslije ne vidjeh tako sretne. Sve fetivi Zagrepčani u prvom ili drugom koljenu. Regionalno i nacionalno šaroliki, no uvjereni protutuđmanovci i protuhercegovci. I meni je, Bože mi oprosti, u neku ruku laknulo! Kao Hercegovcu već mi je pomalo dosadilo da me psuju ljudi koje ne poznajem, da me sumnjičavu pogledavaju novi poznanici i da stari poznanici, dok me s njima upoznaju, užimlju ramenima i govore: Nije on kao drugi Hercegovci … Bilo kako bilo, Hercegovci su, izuzmemo li Račanove Hercegovce, iz politike nestali, a zao glas je ostao. Stvoren je jedan nimalo simpatičan stereotip tipičnog Hercegovca i njime se nastavilo mahati i kada je Hercegovaca s političke scene nestalo. Taj je stereotip otprilike sljedeći: ”politički Hercegovac” je lažni domoljub, ratni profiter, sklon nepotizmu te zavičajnom i ideološkom protekcionaštvu, nekompetentan, korumpiran, nesklon poštivanju zakona i demokratske procedure itd.

Izuzmemo li Račanova Hercegovca, Bandića, danas u politici nema jakih Hercegovaca. Leko se ne računa jer je on na politički ispravnoj strani. Međutim, gore pojašnjeni stereotip i te kako živi u hrvatskoj politici. Štoviše, čini mi se da nikada ovoliko ”političkih Hercegovaca” u hrvatskoj politici nije bilo kao danas. Pokušat konkretnim primjerima to argumentirati. Prvo, lažno domoljublje! Svi iz vladajuće koalicije tvrde da su domoljubi i ne dopuštaju nikome da u njihovo domoljublje posumnja. Međutim, kad to domoljublje treba pokazati, oni znakovito šute. Tako je predsjednik Josipović jadikovao zbog međunacionalne tučnjave u Kistanju ili navodne ugroženosti seksualnih manjina, no nije našao za shodno reagirati kada su protukatolički aktivisti napadali miroljubive aktiviste udruge U ime obitelji. Isti taj Josipović svojedobno je predizborno i domoljubno glasao za ZERP , no kada je postao predsjednikom, ništa nije učinio po tom pitanju. Premijer Milanović hrvatsku je naciju nazvao paradoksalnom, državu slučajnom, a Domovinski rat građanskim, no to ga svejedno ne smeta da za sebe tvrdi da je veći domoljub od političkih oponenata. Ukratko, dva prva čovjeka u zemlji pravi su ”politički Hercegovci”.

Glede ratnog profiterstva, ima tu svega i svačega, ali činjenica je da su iz proteklog rata neizmjerno bogatiji izašli mnogi. Od Ivice Mudrinića do Radimira Čačića, od Tedeschija do njegova prijatelja Milanovića, a i Zoranov brat također. Od Anđelka Leke, i on je brat također, do Stipe Mesića! Od Ivice Todorića do Ive Sanadera! S tim da će Sanaderu, vjerojatno, nešto od stečenog ipak oduzeti! Od mesara Fiolića do teoretičarke radničkog samoupravljanja Vesne Pusić! Od Canjuge do braće Stazić! Od Ninoslava Pavića do Nine Jakovčića! Od Jambe do Sabe i tako dalje. Tko je tu ratni profiter, a tko rođeni biznismen, nikada nećemo saznati. Činjenica je da su na takvim i sličnim popisima, ukoliko su imalo objektivni, Hercegovci apsolutno i relativno podzastupljeni. Pa ti vidi tko je pravi profiter, to jest ”politički Hercegovac”.

Nepotizam? Tu je Milanović veći ”Hercegovac” od Ljube Ćesića Rojsa. Gotovo da nema njegova jarana iz mladih dana kojemu nije krenulo nabolje otkako je on tu gdje jest i to što jest. Ne optužujem ja premijera za nepotizam, ne daj Bože, možda je riječ o čistoj koincidenciji! Mislim to da Krešimir Kučko i Siniša Petrović žare i pale u nacionalnoj zrakoplovnoj kompaniji baš sada kada je njihov prijatelj na vlasti. Slučajno je i to da je u Ministarstvu zaštite okoliša, kako pišu ovdašnja novinarska zabadala, neobično porastao broj ljudi iz pitoresknog gradića nedaleko od Zagreba otkako je na čelo ministarstva došao ministar iz tog istog gradića. Slučajno je i to da nema haenesovca koji drži do sebe a da nije zasjeo na neku direktorsku fotelju u državnim tvrtkama. A i brojnoj rodbini, prijateljima i znancima dobro ide. Otkako nas je obasjalo sunce ove ”najnovije demokracije”.

Glede kompetencije? I tu sve redom ”politički Hercegovci”! Pa im jedan ”tić iz njihova gnijezda, doktor Nikica Gabrić, veli da ”jesu legitimni, ali nisu kompetentni”. Glede korupcije? O tome najbolje govore rang liste raznih svjetskih institucija, na njima smo uvijek vrlo visoko pozicionirani. O poštivanju zakona i demokratske procedure sve kažu Peđa Grbin i Vesna Pusić koji ponavljaju da referenduma o ulaske definicije braka u Ustav neće biti iako svi profesori ustavnog prava u zemlji tvrde da ga mora biti. Sve u svemu, iako su diskutabilni Hercegovci odavno već isporučeni anonimnosti, bošnjačkoj dominaciji ili Haagu, ”politički Hercegovci” i dalje dominiraju političkom i javnom scenom. Eh, ti vražji Hercegovci …

A što se tiče stvarnih ljudi iz pokrajine nazvane Hercegovinom, oni bi opet mogli nagrabusiti od ”starijih rođaka” koji ovih dana ulaze u Eu. Baš slušam neki dan jednog od onih bezličnih eunijskih činovnika kako Hrvatskoj čestita na ulasku i objašnjava kako će ona kao članica EU pomoći u sređivanju stanja u Bosni i Hercegovini. Prevedeno na razumljiv jezik to znači otprilike sljedeće: Hrvatska će disciplinirati bosanskohercegovačke Hrvate ukoliko se budu opirali daljoj marginalizaciji i, eventualno, novčano pomoći središnjoj vlasti u Sarajevu. Jer napredne zapadne zemlje baš i ne vole trošiti vlastita sredstva na održavanje svojih političkih konstrukcija na ”brdovitom Balkanu”. Kako više nema Hercegovačke banke koju bi se moglo preuzeti tenkovima, najlogičnije je da u pomoć priskoči Hrvatska.

Damir Pešorda / Hrvatski tjednik

facebook komentari

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati