Pratite nas

Istaknuto

Tihomir Dujmović: Ako je netko osim Mosta za reforme, onda je to HDZ

Objavljeno

na

Kakva farsa: nakon što četiri godine nisu proveli ni jednu reformu, što se više druže s MOST-om, SDP-ovi se žešće slažu s prijedlogom njihovih reformi! Jer, sve što MOST predlaže, Milanović je svih ovih godina mogao provesti, no ne samo da ničega od toga nema, nego se on u kampanji izrugivao HDZ-u kada su najavljivali „bolne rezove“.

[ad id=”93788″]

Što su drugo reforme nego rezanje, štednja, šparanje, davanje otkaza onima koji su suvišni i njihovo slanje na burzu? Žurim reći da su reforme nužne, inače ćemo bankrotirati, ali moramo biti svjesni da reforme znače početno još manji standard i još veće stezanje remena da bi nam sutra bilo bolje.

Rezova mora biti

Dakle, reforme svakako donose „bolne rezove“. Ceh pak Milanovićeve politike se najbolje vidi kroz statistiku po kojoj će do kraja godine Rumunjska preteći Hrvatsku po kupovnoj moći! MOST-ovo traženje potpore za reformsku Vladu, što je drugo ime za vladu nacionalnog jedinstva, razumljivo je kupovanje vremena jer MOST niti je kadrovski ekipiran, niti su dospjeli detaljizirati famozne reforme, ali prije ili kasnije Božo Petrov će morati dati odgovor za milijun kuna: HDZ ili SDP?

Premda mu je više puta rečeno da velika koalicija nije moguća, on je uporan, pa sada s Plitvica ističe da traže „reformsku Vladu u kojoj bi bili HDZ i SDP“?! To je u konačnici opet Vlada nacionalnog jedinstva jer i kad se dogovorite oko reformi, morate posložiti Vladu i onda ste opet na početku.

No, ako postoji netko tko je osim MOST-a sklon reformama, onda je to još jedino HDZ ili ako hoćete IFO institut, najbolji njemački ekonomski institut koji je složio iscrpan menu reformi, načine i uvjete provođenja i sve popratne detalje, pedantno kako to samo Nijemci znaju. Kako je SDP bio protiv reformi i niti jednu nije proveo pune četiri godine, onda MOST realno ima samo jednog partnera za velike reforme. U tom smislu valja reći da Ivan Lovrenović i Goran Marić o gospodarstvu misle prilično usklađeno i njihova suradnja u gospodarskim, dakle najvažnijim reformama, bi mogla biti vrlo skladna, upravo bi ona sutra mogli biti motor promjena. SDP nema baš nikoga u svojim redovima koji bi u tom kontekstu mogao sjesti za taj stol. Brojna druga pitanja i razne druge reforme u svojoj pozadini imaju ideološki štih i koliko god MOST bježao od ideologije, on će morati birati partnera i po toj crti.

Petrov i Štulhofer zajedno?

Možete li zamisliti Božu Petrova, nesuđenog svećenika, kako s Jovanovićem dogovara četvrti modul seksualnog odgoja i udžbenik koji bi pripremio nevjerojatni doktor Štulhofer? Možete li zamislit Božu Petrova kako pritišće Crkvu onako kako su to radili Jovanović i Milanović? I premda tako naglašeno bježe od ideologije, Božo Petrov će nam za par mjeseci morati reći uključuje li njegova reformska Vlada i odluku da bude pokrovitelj obilježavanja bleiburške tragedije.

Stoji li i on na poziciji ukidanja Ureda za istraživanje komunističkih zločina ili ne? Hoće li i njegova vlada opstruirati suđenje u Münchenu ili neće? Na sva ta pitanja MOST će neusporedivo brže i skladnije pronaći zajednički jezik s HDZ-om, pogotovo stoga jer se između redova već sada može čuti da je Karamarko svjestan svoje povijesne odgovornosti te da ako jedina prepreka suradnji MOST-a i HDZ-a bude njegova funkcija premijera, da je spreman odstupiti.

Za razliku od Milanovića koji to i danas tvrdokorno odbija, te vrbuje članove MOST-a, odbacujući tako cijelu priču o reformama i takvoj Vladi, uzdajući se samo u trgovinu i golu vlast. I to bi trebao biti važan razlog Petrovu da shvati sa kim ima posla, jer je nakon vrbovanja Prgometa pomalo neshvatljivo zbog čega uopće MOST razgovara s SDP-om, s obzirom da Milanović u sramnoj epizodi lex Prgomet nije ništa manje amoralan od Prgometa.

U riječ, Petrov nema razloga vjerovati ni jednom ni drugom. S druge strane, pregovori bi se morali požuriti jer situacija s migrantima i islamskim terorom eskalira, a mi na vlasti imamo ljude koji ništa ne razumiju.
Jedna od osoba koja je izvela pokolj u Parizu je migrant koji je prošao kroz Hrvatsku, a mi imamo ministricu vanjskih poslova koja je baš nekako u vrijeme kad je taj zločinac prolazio kroz Opatovac rekla onako znalački, kako samo ona zna, onako arogantno, kako samo ona umije, da se u kolonama migranata ne nalaze nikakvi teroristi jer da teroristi putuju biznis klasom zrakoplovima, a ne pate se danima po balkanskoj ruti.

Ta rečenica Vesne Pusić i činjenica da je upravo kroz Hrvatsku prošao čovjek koji je zalio u krv Pariz, govori da mi imamo za ministricu vanjskih poslova osobu koja ništa ne razumije. Ta njena izjava je na razini kompromitacije gora od „piple mast tras as“ Ingrid Antičević Marinović!

Vesna Pusić je tom izjavom pokazala da ona pod milim Bogom ništa ne razumije. A htjela bi biti čelnik UN-a!

Petrov i Pusić zajedno?

Kad je Kolinda Grabar-Kitarović posjetila Opatovac, odmah je spomenula mogućnost da tu prolaze i teroristi, zanimalo ju je u razgovoru s tim ljudima gdje su im obitelji, upozorila nas je na povratak ISIL-ovaca iz BIH i opasnosti koje te relacije donose. Upozorila je da već sada moramo voditi računa da će migranti pokušati preko BiH ulaziti u Hrvatsku. I nije imala nikakvih iluzija. Vesna Pusić, ta uzdanica pameti lijeve Hrvatske, toliko je politički nepismena da je izgovorila antologijsku rečenicu, ističući da nema šanse da se u migrantima švercaju teroristi jer da oni lete biznis klasom. Žena fakat zna!

Dakle, dok Božo Petrov kao na veliku maturu poziva vodstva dviju stranaka, on mora znati dvije stvari: da je ista ova Vesna Pusić baš na ovom mjestu neizgovoreni uvjet za suradnju s MOST-om i da dok on razgovara o reformama, u povijesno ključnom razdoblju Hrvatsku u vanjskim poslovima vodi žena koja ništa ne razumije.
Ovoj zemlji treba nova Vlada koja hrabro ide putem reformi i Božo Petrov ima šansu popeti se na najslavnije police hrvatske povijesti, ali on mora znati da je svaki dan njegovih pregovora sudbonosno važan jer mu za to vrijeme vanjske poslove vodi žena koja je politički nepismena!

Tihomir Dujmović

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati