Pratite nas

Kolumne

TIHOMIR DUJMOVIĆ: Devet razloga zbog kojih Josipović treba otići!

Objavljeno

na

Ivo Josipović je čovjek koji je došao u Srb na proslavu antifašističkog ustanka nakon što je more povjesničara uistinu dokazalo da se u Srbu 1941 nije dogodio nikakav partizanski ustanak, već da se radilo o svojevrsnom oružanom bratstvu četnika i partizana.

POLITIČKI JUGOSLAVEN DOKAZANO NE MOŽE VODITI HRVATSKU DRŽAVU, JER JE TO NEKA VRSTA PROTUPRIRODNOG POLITIČKOG BLUDA! TO JE JEDNOSTAVNO GROTESKNO!

Od prvog dana ova kapitalna činjenica izbija u prvi plan kad govorimo o tome da nas kao državu predstavlja netko poput Ive Josipovića! Jer, on već na „tehničkoj” razini pokazuje da nije u stanju prihvatiti uzuse koje donosi mjesto predsjednika hrvatske države! Na njegovoj inauguraciji primjerice nije bilo hrvatske zastave na mjestu gdje joj je mjesto u takvoj prigodi, što su njegovi novinari panegiričari priznali tek koju godinu kasnije. Jedva koji mjesec nakon preuzimanja mandata rekao je da ne nosi Predsjedničku lentu jer da se „zakon izobičajio” što je skandal svoje vrste kad to izgovara profesor na Pravnom fakultetu! Jer, „izobičajilo” se i ići u Srb na proslavu partizanskog ustanka, a uobičajilo se 20 godina ići samo u Brezovicu, pa je upravo on vratio praksu da se ponovo odlazi u Srb, zar ne! Pogledajte tu dvoličnost čiji motori rade na ideološki pogon! Sve što će kasnije raditi kraljevski će svjedočiti da ove „tehničke afere” nisu slučajne. Regija i samo regija, Hrvatska samo u regiji, može Hrvatska kao dio Unije, ali samo kao most prema regiji, to su refreni kojima nam je Josipović pokazivao da jednostavno nije sposoban voditi hrvatsku državu na način na koji Talijan vodi Italiju, Francuz Francusku, Mađar Mađarsku ili Britanac Britaniju. Samo politički Jugoslaven može u Knessetu govoriti o ustaškim zmijama u Hrvatskoj! Njegov nedostatak nacionalnih emocija, njegov nedostatak nacionalne vizure, njegov nedostatak nacionalnog odgoja, njegov nedostatak uopće razumijevanja „nacionalne politike” kao takve, još se bolje vidio u odabiru kadrova koji su ga pratili na njegovom putu. Od Dejana Jovića do Budimira Lončara preko Saše Perkovića ! Svi redom operirani od osnovnih nacionalnih emocija! U riječ, ljudi koji poput Josipovića emocionalno ne doživljavaju Hrvatsku, osobe koje su emocionalno i politički anacionalni do razine da su oni realno politički jugoslaveni, a kao takvi nikada ne bi smijeli biti stanari predsjedničkih dvora na Pantovčaku. Oni mogu biti dobri profesori, liječnici, intelektualci uopće, oni u svom fahu mogu biti sjajni, ali za dobrobit nacije trebali bi biti miljama daleko od Pantovčaka! Josipović i njegova manijakalna politika regije unutar koje mi nismo riješili niti jedan naš regionalni problem školski je primjer za to!

KAO POLITIČKI JUGOSLAVEN JOSIPOVIĆ JE PERMANENTNO RADIO NA IDEOLOŠKOJ PODJELI DRUŠTVA ŠTO JE NAJVEĆA ŠTETA KOJU JE MOGAO RADITI DRŽAVI KOJU PREDSTAVLJA I O ČIJOJ DOBROBITI TOBOŽE VODI RAČUNA!

Ivo Josipović je čovjek koji je došao u Srb na proslavu antifašističkog ustanka nakon što je more povjesničara uistinu dokazalo da se u Srbu 1941 nije dogodio nikakav partizanski ustanak, već da se radilo o svojevrsnom oružanom bratstvu četnika i partizana. Bratstvu koje će se kasnije legalizirati i betonirati srpsku supremaciju u Jugoslaviji. On je kao dio vlasti koja je zabranila saborsko pokroviteljstvo pokolja na Bleiburgu, u Srbu govorio o „lijepim partizanskim kapama”, što je bio pravi početak verbalnog građanskog rata u Hrvatskoj! Kako to mladi, neopterećeni pijanist rođen desetljećima nakon drugog svjetskog rata ima poriva otići u Srb i progovoriti o lijepim partizanskim kapama? Odgoj, kućni dril, vremenom formirani habitus, ucijepljeno uvjerenje, to bi moglo biti gorivo koje ga je dovela do te razine. Svjestan da to nije „in”, upravo će on biti taj koji će vam godinama tvrditi da se ne trebamo vraćati prošlosti, da ne trebamo opterećivati narod prošlošću, da se trebamo baviti sadašnjošću, a zapravo je upravo on bio taj koji je stalno ložio stare jugoslavenske i partizanske vatre! Kakva raskošna i ubitačna dvoličnost dostojna analize boljeg psihijatra! Kakav god bio, kakve god mane prekosutra imao bilo koji hrvatski predsjednik, on nikada, ali baš nikada ne smije raditi na ideološkoj podjeli nacije!

PREDSJEDNIK DRŽAVE NE BI SMIO BITI FRAPANTNO NEODLUČNA OSOBA JER SE TO IZRAVNO ODRAŽAVA NA PREDSTAVLJANJE NACIJE! IVO JOSIPOVIĆ U OPSESIVNOJ ŽELJI DA SE NIKOME NE ZAMJERI,NITI JEDAN ČVOR NIJE IMAO SNAGE PRESJEĆI!

Ivu Josipovića su posjećivali i sindikati kao što su se prema njemu sa nadom kretali poslodavci. On bi za pravo dao i jednima i drugima i istodobno bi i Vladi uputio ograničenu pohvalu! Samo da ne izgubi bilo čiju podršku na izborima! Jer njemu nije bio cilj riješiti problem nego tobože pokazati brigu za problem, ali da pri tom nikako ne izgubi kojeg birača! Takvog ne trebamo niti susjeda, najmanje Predsjednika države, jer toj tituli se ide na razgovor, kad se vidi da još jedino on može prerezati Gordijev čvor. Ako vas na Pantovčaku dočeka tako neodlučan čovjek čija vaga jedino važe njegovu korist od te komunikacije, onda tu općeg interesa nema. A Predsjednik države bi morao biti ta ključna točka općeg, društvenog, javnog interesa. Zato se njemu i ide na noge! Pogledajte ga u regiji, njegovom omiljenom političkom botaničkom vrtu. Tobože, regija je naša sudbina od koje on ne bježi. Ok, ali kao predsjednik države Hrvatske vi bi i tamo morali braniti i zagovarati hrvatske interese. Nažalost, jedva da ima zemlje u našem okruženju sa kojom nemamo graničnih problema i pri tom u ovih pet godina svog mandata Ivo Josipović ne samo da nije razriješio niti jedan jedini granični problem nego ih nikada koliko znamo i nije postavio kao prioritete. Ni jedan metar otete zemlje ni na Svetoj Geri ni na Prevlaci ni na vukovarskim adama nije vratio! A regija mu je centar svijeta! Slovenska vojska je još uvijek na hrvatskoj Svetoj Geri i volio bih vidjeti nekoga tko je čuo Ivu Josipovića da je bilo kojem dužnosniku Slovenije energično govorio o tome. Sa BIH imamo neriješenu morsku granicu, a da pri tom vojska Josipovićevih savjetnika nikada nije ponudilo, niti iniciralo ili prezentiralo rješenje tih problema. Za Crnu Goru je Ivo Josipović u Americi lobirao da ih se primi u NATO, ali nikada ga nismo čuli da slova progovara o činjenici da u moru koje na Prevlaci pripada Hrvatskoj i dalje patroliraju mješovite hrvatsko-crnogorske policijske ophodnje. Sa svojim najvećim prijateljima Srbijancima, Josipović je razgovarao o svačemu, nosio im uđbenike da vide da u njima nema nacionalizma, razgovarao sa Nikolićem, a da ovaj nikada nije porekao da je Vukovar srpski grad, u riječ, nema ustupka koji nije radio Beogradu, ali pitanje vukovarskih ada, tih pustih kilometara otete hrvatske zemlje, Josipović nikada odlučno nije stavio na stol. Pa on nije bio kadar Veljka Marića prebaciti u hrvatski zatvor, o čemu dalje da govorimo! Zašto? Zato jer njemu kao emocionalnom političkom jugoslavenu noge klecaju pred Beogradom! Oduvijek i zauvijek! I to je ljudski shvatljivo i to je dakako legitimno, samo što čovjek sa takvim intimnim problemima nikada ne smije biti predsjednik hrvatske države!

PREDSJEDNIK NITI JEDNE DRŽAVE NE SMIJE SKRIVATI ISTINU SVOJOJ NACIJI,NAJMANJE KAD SE RADI O KONTAKTIMA SA VELEPOSLANIKOM DRŽAVE KOJA JE „JUČER” IZVELA KRVAVU AGRESIJU NA NJEGOVU ZEMLJU. U NORMALNIM DRŽAVAMA TO NE TREBA NITI ISTICATI,U HRVATSKOJ GDJE JE POLITIČKO JUGOSLAVENSTVO LEGALIZIRANO TEK SE TREBAMO IZBORITI ZA TAJ STUPANJ NORMALITETA! ČOVJEK KOJI S TIM IMA PROBLEM,PREKO PANTOVČAKA NE BI TREBAO NI NA SLJEME!

Memoari srbijanskog veleposlanika koji jasno govore o nepriličnim kontaktima koje je Josipović održavao sa njim vode nas zapravo prema hrvatskom impeacmentu koji se nije dogodio. Dakle, srbijanski veleposlanik Cvetičanin je u svojim memoarima jasno i glasno obznanio da su se on i Josipović (i to Josipović kao član hrvatske državne komisije za pisanje tužbe za genocid Srbije protiv Hrvatske molim lijepo!), družili uistinu vrlo često. Kad je izašla vijest da je Josipović predao Cvetičaninu „hrestomatiju” dokumenata, prošli su dani i dani dok na Pantovčaku nisu smislili odgovor. I evo našeg predsjednika, tobože nasmijanog i tobože ležernog, sa objašnjenjem da je hrestomatija o kojoj se govori zapravo skup njegovih knjiga, a ne nikakav tajni fascikl. Najprije, to je nelogično i vjerojatno posve netočno! Jer, da je to istina posvjedoči bi to sam Cvetičanin koji je na nekoliko lokalnih tv postaja uporno izbjegavao odgovor na najkonkretnija moguća pitanja i o tome što mu je Josipović predao i o tome što je Josipoviću rekao! Cvetičanin nikada i nigdje u hrvatskom tisku nije potvrdio ove Josipovićeve riječi! Da se radilo o zbiru Josipovićevih knjiga pa valjda bi to Cvetičanin sam priznao kad su ga hrvatski mediji pritiskali! Posebno je intrigantan detalj kad je napisao u memoarima nakon što mu je Josipović rekao da će dati ostavku na mjesto člana državne komisije za pisanje tužbe protiv Srbije zbog genocida: „ razumije se cenićemo taj potez”. Što znači cijeniti taj potez i kakve konotacije to ima kad je Josipović postao predsjednik ostati će tajna! Ivo Josipović nikada naciji nije objasnio sve detalje ovog neopisivo inkriminiranog teksta koji je srbijanski veleposlanik stavio u memoare, jer mediji nikada nisu o tome napravili nikakvu analizu. Nikad ga niti jedan medij nije javno pitao o tom nevjerojatnom detalju! No, nema dvojbe da nam Josipović ovdje nije govorio punu istinu. Čovjek koji ne govori punu istinu vlastitoj naciji, ne može biti predsjednik hrvatske države!

JEDNOM ZA UVIJEK TREBA REĆI:ČOVJEK KOJI IMA REPOVE I AFERE IZA SEBE NE SMIJE SE BAVITI POLITIKOM,TAKAV ČOVJEK NIKADA NE SMIJE POSTATI PREDSJEDNIK DRŽAVE JER ĆE TI REPOVI POČETI OPTEREĆIVATI CIJELU DRŽAVU!

Ova deviza ne vrijedi samo za predsjednika države. Politikom se uopće ne bi smijeli baviti ljudi koji iza sebe maju stanovite afere i razne repove jer su to ucjenjivi ljudi, jer će se te afere ispostaviti kao afere koje će platiti cijela nacija. Ivo Josipović je čovjek koji je došao na vlast sa raznim aferama. ZAMP i priča o štedno-kreditnoj zadruzi ” Zlatica” koju je Bandić načeo u prvom krugu izbora 2009 samo se neke od oglašenih njegovih afera. Te su ga afere odredile na način da su njegovi prijatelji iz tih afera bili njegova tiha pratnja cijeli njegov mandat. Te afere su na početku kompromitirale cijelu vlast, samo se to zbog medijskog sakrivanja pod tepih na prvu loptu nije vidjelo. Josipovića su faktički njegove afere natjerale u nizu izjava bude krajnje koncilijantan i u svim drugim kritikama, pogotovo u kritikama svih onih čimbenika koji su se vezali uz njegove afere. No, nisu samo te afere pratile Josipovića, neki od čelnika obavještajnih službi koje je on postavio završili su na sudu zbog korupcije, a ministarstvo obrane sa kojim je dužan tijesno surađivati u sklopu svojih ovlasti, osramotio se sa servisiranjem naših zrakoplova u Ukrajini preko svake mjere! Stipe Mesić je postao predsjednik donesavši kao „dotu” brojne afere o tome tko mu je sve financirao kampanju, njegove problematične veze sa hrvatskim podzemljem, njegove neobične veze sa arapskim svijetom. Sve te afere i problematične relacije u bitnom su odredile njegov mandat, a mi kao nacija smo platili ceh između ostaloga i na način da je hrvatski predsjednik bio jedan od rijetkih koji je branio Gadafija kad je cijeli svijet bio protiv njega! Ljudi sa aferama taj svoj teret prenesu na cijelu zemlju kad postanu Predsjednici države i onda te afere plaća cijela nacija!

PREDSJEDNIK DRŽAVE NE SMIJE BITI OPTEREĆEN PROŠLOŠĆU, IVO JOSIPOVIĆ SA KOMUNISTIČKOM PROŠLOŠĆU IMA PROBLEMA I PREBACUJE IH NA CIJELU NACIJU!

Da bi došli u Srb i ničim izazvani govorili o lijepim partizanskim kapama vi jednostavno morate biti ideološki opterećeni! I to teško opterećeni! Da bi baš Vi „izmislili” Srb i paralelno medijima isticali da se trebamo okrenuti sadašnjosti i problemima današnjice, morate biti naglašeno dvolični! Da osim toga odlučite krenuti u kampanju za predsjednika države sa trga maršala Tita, vi jednostavno morate imati u glavi neki problem! Kasnija izmotavanja, da je tamo i Pravni fakultet i Kavkaz i Zvečka, zapravo su krajnje smiješni. Ako je poruka kampanje kazališna kavana, popularni Kavkaz, onda na izbore krečeš ispred Kavkaza! Ako je to Pravni fakultet, onda ispred pravnog fakulteta. Ali stati na sred trga maršala Tita i odande krenuti u predizbornu kampanju, a folirati da se sa tog trga vidi i Pravni fakultet, i Kavkaz i Zvečka, to je jeftina demagogija koja bi u totalitarnim vremenima mogla proći, no danas je prejeftina, preplitka i neinteligentna. zašto? Zato jer se u ovih pet godina pokazalo da su upravo Tito i njegova politika te regija kao drugo ime za Jugoslaviju Josipovićeva glavna politička okosnica. Zato vrijeđa zdravi mozak ta trivijalnost kad se tvrdi da trg maršala Tita nosi poruku i Kavkaza i Pravnog fakulteta i muzičke akademije…Do sada sam govorio o načelnoj opterećenosti koja je kod Josipovića zacijelo izravna posljedica kućnog odgoja, jer se nigdje drugdje kao kod kuće tako snažne, pogotovo tako snažne ideološke emocije ne mogu pokupiti. No, prava opterećenost neke osobe na tako istaknutom mjestu vidi se po odabiru savjetnika. Uzeti sa savjetnika Dejana Jovića kao glavnog promotora neojugoslavenske, a zapravo britanske politike, uzeti Budimira Lončara ne samo kao čovjeka izravno odgovornog za uvođenje embarga na uvoz oružja, nego uzeti Budimira Lončara kao zadnjeg ministra vanjskih poslova Jugoslavije, to znači biti jezivo opterećen. Uzeti Sašu Perkovića kao kloniranog Josipa Perkovića za savjetnika za nacionalni sigurnost i uz sve to onako čvrsto stati uz lex Perković to znači da sa prošlošću imate velikih problema! Ivo Josipović nije mogao mirno gledati izručenje Josipa Perkovića jer mu je bilo kristalno jasno da bi to izručenje moglo pokazati da je Udba dopuštenja za svoje likvidacije,( a od 1960 do 1990 ubijeno je ravno stotinu hrvatskih emigranata), dobivala i od komunističke partije Hrvatske. Kao što bi taj proces mogao nedvosmisleno pokazati da je odobrenja za te likvidacije do kraja svog života davao Josip Broz Tito, sa čijeg zagrebačkog trga Josipović kreće po novi mandat. Protiveći se izručenju Perkovića, Josipović se posredno protivio tome da saznamo najmračnije komunističke tajne koje bi pokazale da smo živjeli godinama i desetljećima u lažima. I da je komunistička partija Jugoslavije, pa onda i KP Hrvatske faktički bila zločinačka organizacija. Koja nije samo 1945 likvidirala svoje političke protivnike, već je kako vidimo do zadnjeg dana svoje vlasti isto tako ubijala svoje protivnike! To ideološko opterećenje Josipović je prenio u svoj mandat i u najkritičnijem trenutku tog mandata, stao je na stranu svoje prošlosti i svog opterećenja. Hrvatski predsjednik ne smije biti opsesivno opterećen prošlošću jer od toga svi ispaštamo!

IVO JOSIPOVIĆ NIJE DEMOKRAT KAKVIM SE ČINI,ON JE PRIKRIVENI TOTALITARIST! DA TOME NIJE TAKO NE BI SE DOGODILO DA MI SE ZABRANI PISANJE U VEČERNJEM LISTU NAKON KRITIČKOG TEKSTA O NJEGOVOJ POLITICI,NITI BI NAKON KRITIKE NJEGOVOG SAVJETNIKA KOLEGA ŠOLA BIO IZBAČEN IZ VEČERNJEG! TO ISTINSKI DEMOKRAT NE BI DOPUSTIO! JOSIPOVIĆ JE POD SVOJU KONTROLU STAVIO NAJVEĆI BROJ MEDIJA I NIŠTA BOLJE OD TOGA NE SVJEDOČI O TOME KAKO ON POIMA MEDIJE!

Predsjednik države ne smije biti totalitarist, jer on tada svojim aktivnostima pomaže da mu država u tom slučaju ne živi u pravoj demokraciji. Odnos medija prema Josipoviću i njegov odnos prema medijima govore da on sa tim pojmovima ima problema. „Dovesti” Gorana Radmana na čelo državne televizije, to u prvom redu znači biti opterećen prošlošću, jer držati da je za hrvatsku državu 2014 optimalna televizija kao kopija TV Zagreba prije 25 godina, to govori da imate problema sa poimanjem demokracije. Misliti da je vrhunac demokracije da Novi list, Slobodna Dalmacija, Jutarnji list i najveći dio Večernjeg lista pišu isključivo panegirike predsjedniku koji to realno ničim ne zaslužuje, to znači da ste zaspali u osamdesetima i probudili se 2010 godine! Ivo Josipović godinama nije održavao pres konferencije na kojima bi bilo moguće postavljati pitanja koja narod zanimaju! Samo pripremljeni intervjui, samo dogovorena pitanja, samo dogovorena spontanost, ni daha stvarne demokratičnosti. I zato se on u sučeljavanjima ne snalazi! Po prvi put da netko njega pita javno nešto neugodno! To još nije doživio! Predsjednik hrvatske države koji nije istinski demokrat, koji guši svoje kritičare i izbacuje ih iz medija, koji sugerira da se zabranjuju tv emisije koje ga kritiziraju, ne može obavljati taj posao na ponos nacije koju predstavlja!

HRVATSKA NE TREBA PREDSJEDNIKA KOJI MIRNO GLEDA ZAHLAĐENJE ODNOSA SA NJEMAČKOM I AMERIKOM,SLIJEPO SLUŠA BRITANIJU I NOGE MU KLECAJU PRED BEOGRADOM!

Upravo je ove detalje iz gornjeg podnaslova vrlo često ispunjavao upravo Ivo Josipović. Čim smo ušli u Uniju, on je otišao na nikad objašnjeni sastanak sa britanskom kraljicom. Od tog dana hrvatska vanjska politika je ultimativno regionalna! Do dana današnjeg o toj šetnji kraljičinim vrtom ne znamo puno, jedino nam je putokaz ocrtao britanski ministar vanjskih poslova koji je u tekstu jednom našem dnevnom listu obznanio da je dogovoreno strateško partnerstvo Britanije i Hrvatske glede regije! Sa čijim dopuštenjem, sa kakvim ovlaštenjem, napokon u interesu ostvarenja kojih hrvatskih nacionalnim interesa se to dogodilo? Paralelno s tim naši odnosi sa Njemačkom su bitno zahladili, a osim premjera Milanovića i predsjednik Josipović je zdušno stajao iza lex Perković! Obzirom na naše skretanje Rusiji što se vidi ne samo iz neobično velikih ruskih investicija, ulaska ruskih banaka i najave njihova daljnjeg investiranja, naši su odnosi sa Amerikom isto tako zahladili. Kad je upravo u Ured Predsjednika trebao biti primljen čelni čovjek ruske naftne kompanije koji je imao ambicija kupiti Inu, taj tren su se u Washingtonu zapalile lampice za uzbunu. Tko zna kuda ide svjetska politika i što nas sve čeka sutra, ali načelno govoreći predsjednik hrvatske države si više nikad ne može dopustiti luksuz onako dramatičnog zahlađenja odnosa sa najjačom gospodarskom silom Evrope, niti obzirom da smo članica NATO pakta, ovakvu distancu prema Americi.

NA PANTOVČAKU ISTO TAKO VIŠE NIKADA NE SMIJE SJEDITI ČOVJEK KOJI JE OVAKO INDIFERENTAN PREMA BRANITELJIMA! MI VIŠE NIKAD NE SMIJEMO IMATI PREDSJEDNIKA KOJI DVOJI O TOME DA LI JE JEDINI TEMELJ NASTANKA HRVATSKE DRŽAVE DOMOVINSKI RAT! SVAKA ČAST ANTIFAŠISTIČKOJ BORBI,ALI ONA ZA CILJ NIJE IMALA STVARANJE HRVATSKE DRŽAVE!

Hrvatska država je nastala u domovinskom ratu oružanim otporom svih hrvatskih branitelja i jednog dana bi preambulu ustava trebalo staviti samo tu rečenicu jer je to jedina prava povijesna istina. Stotinu je razloga zbog kojih je Tuđman složio baš onakvu ustavnu preambulu, no, danas, 25 godina kasnije, danas kad se sve agresivnije tvrdi da je Hrvatska nastala 1945 mi se borimo sa nekim drugim avetima. Lukavi predsjednik Josipović priznaje Domovinski rat kao „jedan od temelja”, kao svakako „ jedan od najvažnijih, udarnih temelja”, ali u svakoj prigodi gdje je to oportuno on će pridodati i partizanski komunistički otpor 1945 kao današnji temelj hrvatske države. To ne odgovara istini i mi si više ne smijemo i ne možemo dopustiti takve povijesne falsifikate jer iz njih izlazi čitav niz zastrašujućih povijesnih revizija koje sa istinom nemaju nikakve veze. Istina je da su hrvatski komunisti zajedno sa ostalim komunistima u Jugoslaviji zdušno zaustavljali svaku ideju koja je vodila prema samostalnosti Hrvatske i zato je cinično i upravo sarkastično gurati ih u utemeljitelje hrvatske države. Mi isto tako više nikad ne bi smjeli imati predsjednika države koji ima ovako selektivan odnos prema braniteljima. Najviše o njegovom odnosu prema braniteljima svjedoči činjenica da mu je savjetnik za branitelje Vlado Marić, (dragovoljac iz 1990, višekratno ranjavan), čovjek koji je taj posao radio volonterski, podnio ostavku jer više nije mogao trpjeti kako se ignoriraju hrvatski branitelji u Savskoj. Imati ćemo kroz povijest zacijelo različitih predsjednika, ali svaki hrvatski predsjednik prema braniteljima može imati isključivo duboki naklon i vječnu zahvalnost bez bilo kakvih rezervi.

Autor: Tihomir Dujmović/Dnevno.hr

[ad id=”40551″]

Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tko dovodi Ruse u BiH?

Objavljeno

na

Objavio

Tko dovodi Ruse u BiH?

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist  pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada

Nedavno je u sklopu sve agresivnije politike bošnjačkoga vođe Bakira Izetbegovića prema hrvatskom narodu u BiH, ali i Republici Hrvatskoj jedan bošnjački aktivist američkom časopisu “Foreign Affairs” prodao, u sklopu sad već jasno prepoznatljive islamističke politike nepriznavanja Hrvata i Srba u BiH staru priču o hrvatskoj i srpskoj odgovornosti za nevolje koje su tu zemlju pogodile tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća.

Odbijajući prihvatiti tadašnje međunarodne planove o unutarnjem ustrojstvu zemlje Alija Izetbegović je odveo zemlju u ratni kaos, koji je na kraju završio etničkim čišćenjem Hrvata iz područja pod muslimanskom i srpskom vlašću, a za diplomatskim stolom i praktično srpsko-bošnjačkom podjelom zemlje na dva entiteta.

Aktualna priča odjevena je u novo ruho o navodno zajedničkoj hrvatskoj i srpskoj  operaciji pozicioniranja ruskih interesa u BiH kako bi se danas iz te zemlje širio kaos na Europsku uniju i druge dijelove zapadnoga svijeta.

Ključni igrači u tom navodnom Putinovu pothvati su hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Nasuprot njima bošnjački aktivist sugerira kako bošnjačka strana eto  brani interese NATO saveza i Europske unije.  Ključni argument za takvu tezu  navodno su dugotrajna savezništva i veze Dodika i Čovića te HDZ-a i SNSD-a

Sličan, ako ne i istovjetan model raspodjele krivnje na srpsku i hrvatsku stranu izrastao je i tijekom rata u BiH, a kao glavni argumenat slovila je danas već raskrinkana lažna optužba Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH u Karađorđevu. Nema dvojbe kako je ratna propagandna umotvorina tada omogućila bošnjačkoj Armiji BiH da potpuno očisti starosjedilačko stanovništvo, odnosno katoličke Hrvate iz središnje Bosne kako bi taj komad zemlje pretvorili u poligon za kasnije džihadističke operacije protiv Zapada.

Naime u sastavu Armije BiH posebno su krvoločni bili pripadnici odreda El Mudžahid, koji su počinili niz ratnih zločina s ritualnim smaknućima, a koja su kasnije poput dekapitacija prakticirali pripadnici ISIL-a na području Iraka i Sirije. Bošnjački analitičar Dževad Galijašević tvrdi kako su, između ostaloga čak šesterica napadača na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. u New Yorku bili pripadnici odreda El Mudžahid ili su pak nakon rata uvježbavani u kampovima na području BiH, odakle su bošnjačke snage etnički počistile Hrvate.

Čak i pojedini mediji iz BiH navode Izvješće  zajedničke Komisije američkoga Senata i Kongresa neposredno nakon terorističkih napadaja o tomu kako su vlasnici bosanskohercegovačkih putovnica Halid Al Midhar, pilot koji se zrakoplovom zabio u WTC u New Yorku i Muhamed Ata, koji poginuo tijekom terorističkoga napadaja, bili pripadnici odreda El Mudžahid.

Kasnije je utvrđeno da je i drugi pilot, Navak Elhamzi kao pripadnik odreda El Mudžahid sudjelovao u ratu u BiH, a kao napadači, utvrđeno je da su sudjelovali i Zijad Jarahašević, Halid šeik Muhamed i Remzi Bin Elsibiha, koji su također imali izravne ili neizravne veze s BiH. S druge pak strane, kako bi teritorijalno učvrstio islamistički poligon u središnjoj Bosni Alija Izetbegović je tijekom rata Srebrenicu prepustio na milost i nemilost Srbima, a s tog područja 7.500 pripadnika Armije BiH prebacio u središnju Bosnu, kako bi je očistio od Hrvata.

U sadašnju pak kampanju protiv Hrvata, a riječ o pokušaju da se hrvatskom narodu u BiH ospori pravo da kao konstitutivni narod sam bira vlastite političke predstavnike, Bakir Izetbegović je uključio predstavnice srebreničkih ratnih žrtava, poput udruge  Majke Srebrenice, ali i sam vrh Islamske zajednice na čelu s reisom Huseinom Kavazovićem.

Oni, unatoč brojnim islamističkim kampovima uz granicu s Republikom Hrvatskom, na području od Tuzle do Kladuše, jurišaju na hrvatske dužnosnike koji činjenično upozoravaju na moguće terorističke prijetnje iz susjedstva. Kako je pak Dragan Čović, jedini od tri člana Predsjedništva BiH predan politici euroatlantskih integracija, on zbog svog zauzimanja postaje glavna meta islamističkih ekstremista, koje u političkom smislu predstavlja Bakir Izetbegović i njegova stranka SDA.

Uostalom, prema tvrdnjama oporbenoga bošnjačkog političara Fahrudina Radončića, iza svojedobnoga ubojstva federalnoga ministra policije, Hrvata Joze Leutara, stajao je upravo Bakir Izetbegović!

Kako, prema pisanju medija, u Izetbegovićevu specijalnom ratu protiv hrvatskoga naroda sudjeluje i bosanskohercegovačka Obavještakno-sigurnosna agencija – OSA ključni predstavnici hrvatskoga naroda u BiH trebali bi biti posebno oprezni kako im se ne bi opet ponovio slučaj Leutar, a time propalo i njihovo zauzimanje za promjenu nametnutoga izbornoga zakona.

Tezu na početku spomenutoga bošnjačkog (islamističkog?) aktivista o združenom pothvatu Hrvata i Srba da u BiH dovedu Ruse jednostavno otklanjaju aktualne činjenice o političkoj povezanosti, s jedne strane srpskoga vodstva s Moskvom, a s druge bošnjačkoga s Turskom. Dok je rusko gospodarstvo,a onda i politički paternalizam duboko ušao Republiku Srpsku, bošnjačka je politika Alijin “amanetom” neraskidivo povezana s Erdoganovom Turskom.

Te dvije države – Rusija i Turska – u mnogočemu zajednički nastupaju protiv Zapada, a Turska je sklapanjem ugovora o kupnji ruskoga raketnog sustava S-400 praktično odbacila savezništvo sa SAD-om, dok istodobno verbalno-diplomatski ratuje s Njemačkom i Europskom unijom.

Koliko se Erdoganova Turska okrenula Putinovoj Rusiji i koliko su daleko u područje potpunoga nepovjerenja otišli sadašnji tursko-američki odnosi pokazuje i raščlamba turskoga provladinog lista “Sabah“ koji konstatira završetak jedne epohe i predviđa kaos u svim državama koje se nalaze na trasi “Puta svile”, koji zahvaća i balkansko područje s BiH.

Tako saveznici iz Sirije postaju i saveznici u BiH, koja tek u tom sklopu postaje poligon za vođenje budućih operacija protiv Zapada, a kad su u pitanju one islamističkoga karaktera, nije pretjerana tvrdnja kako upravo bošnjački prostor u Federaciji postaje glavni poligon. Nu da bi on mogao biti i funkcionalan potreban mu je otvoreni izlazak na more s jedne strane te na sjeveru luka na rijeci Savi oko koje su već načičkani islamistički kampovi.

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist samo pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada.

Ivan Svićušić

Miroslav Tuđman: Ulazak BiH u EU se ne može i neće dogoditi ako Hrvati ne dobiju punu ravnopravnost u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: U Splitu relikvije su tila svetoga Leopolda Mandića. U njegovoj i mojoj Domovini

Objavljeno

na

Objavio

U Splitu kiša pada drugovačije
Pada u boji
Najlišpe na svitu pada
I posiplje
Ukoso
Uvik nekako su vitron
Natiska lipo oblak na oblak
Podno Marjana
Pa se isplače nada
Rivon
I onin trajektin na linome odlasku za Supetar
Unda pobigne uza
Marmontovu
Gorikar priko Lovreta i Poljuda
Pa
Nestane

K’o malo di na svitu
Pada i uvik svon silon puše
Pa kad iđeš strmo od Općine prema Kazalištu
Iskene ti lumbrelu
Sto i jedan put

Unda za svaku kišu
Imaš
Novu lumbrelu
I mokre
Promrzle noge

U Splitu, gradu moga školanja ovi’ dana
Relikvije su tila svetoga
Leopolda Mandića
U njegovoj i mojoj Domovini

E
A naš narod
Mu leti
Raskriljeni ruku
I raskriljeni srca
Iđu mu
U kolonan poredani k’o utvrdo ušiveni botuni
Na biloj, onoj misnoj košulji

Poredani letu
Po zagovor
Su sto i jednon brigon na pameti i duši
Utvrdo ušiveni k’o botuni u viru
Kristovu

Letu tomu malešnomu
A jopet velikomu čoviku
Po zagovor
Utjehu
Nadu
Blagoslov
Letu po mir

Ne mogu lagat
I neću
Ja mu se nikad za zagovor molila nisan
E
Nisan
Tako mi se valjda samo trevilo

Neka mi je moja teta časna, kad bi me gladnu najila
Puno puta tiskala u šake
Onin svojin mirlušnin, čistin rukan
Njegove slike, medaljice
I molitve

Ja san u taj vakat već imala svoga zagovornika
Svoga suborca su neba
Doša do mene nekin čudnin, tisnin putin
Su jednon
Splickon kišon
Naša me
Baš mene
Moj svetac čudna imena
Naša’ me
Unda kad san nigdi i ničija bila
I vratijo me momu
Kristu

Diga me sa tlea
Noge ukočene mi pomaka

Diga me sa tlea
One
Splicke
Gospe od zdravlja
One crkve moga školanja
Koja ima najlišpi
I najčudniji prikaz
Moga Krista
Širon rašireni ruku

Pomoga mi zagovoron
On
Moj svetac zaštitnik
Zagovornik svi’ izgubljeni’ slučajeva

Zagovara me
Onako kako to more
Samo svetac
Zamoljen od velikoga diteta koje leži razasuto po tleu
I moli mu se mokri obraza
Očiju uprti u ništa
Moli mu se
Da mu pomogne
Sastavit razasuto tilo
I dignit se
U život
U ljubav

Ne razumin
Nikako ne razumin
Ovi’ dana
Čega idu svi oni ljudi koji se rugaju jednome
Svecu
Svi oni ljudi koji relikvije zovu
Lešon
Oni ljudi kojima smeta molitva zagovorniku

Čega idu ili je bolje reć’
Šta nji’ ide

Oklen potriba rugat se nečijoj viri
Oklen
Je li za rugat se i to što virujemo kako se raspeti Bog diga’ treći dan od mrtvi
Je li i to smišno?
I u to viruju samo
Neuki
I ludi?

Zašto t’liko provocira na reakciju nečija, tuđa vira?
Provocira i smeta
Iste one kojima smeta i vjeronauk u školi

E
Vjeronauk školski nji’ isto vrlo bode u oči
Izborni predmet u školi vrlo njima smeta
Smeta one iste ljude široki vidika
Pa nigdi ni zere tolerancije kad su želje katolika
U pitanju
Kad katolik svojin potpison bira
Samo za svoje dite

Ja baš ‘oću vjeronauk u školi
‘Oću
To nije protivno zakonu
Ni Ustavu
Ne kreće u sekularnu državu
Ne kreće nikoga

‘Oću i župni
I školski vjeronauk
Kad mi more bit
‘Oću jedan i drugi
Nije mi ga puno
Ni meni
A ni mojoj dici
Nami srce k’o bukara
Kad pratar u školi blagosliva i kad viroučiteljica su dičicon
Veselo piva
Za dane kruva
I kad o Božiću
Ukrase za bora su dicon sprema
I govori o rođenju
Našega Krista

A oni što se rugaju neka lipo u one moderne kurikulume
Gledaju ugurat
I jednu stvar koju oni nikako da nauču
Svi oni koji se smiju pobožnu svitu

Dajte in jedan ganjci gal novi predmet
Samo za nji’
Neka se zove
Pravo na javno prakticiranje vire
E
I neka iđe rećemo tri put nediljno
Možda nauču napokon

Pa ji lipo učite
I naučite
Sve redon
Šta to zaprave znači
Pravo na javno prakticiranje vire
Jerbo je to pravo vrlo važno
Uziđano je u
Ustav naše Države
Pa unda lipo u tome predmetu
Naučite sve podrugljivce
Kako to ustavno pravo niti zere ne kreće u njijovu sekularnu državu

Jerbo ja neću tor slobodu moje vire
Koja mi kaže
Moli u crkvi i u svoja čet’ri zida
Neću to
Nisan ovca da bi u toru bila
Moj Bog su menon neće bit’ samo u
Crkvi i u moja čet’ri zida
Krit ga neću

To sakrivanje van nije sekularna država
Sekularna država je nešto drugo
A ustavno pravo
Kaže
Kako se ne triban i ne moran krit

Prošla su van ta doba

Zabranit mi viru više ne mogu
Pa udaraju drugovačije

Mogu mi se rugat
Mogu mi relikvije moga
Katoličkoga sveca
Zvat i lešon
I smijat se
Onako kako se rulja brez srca uvik smije
U svome bisu

Uvik se smije oni izgubljeni
Razmetni sin
Dok obisno troši
I zlatnike i dane

Oni sin što je nigdi
Na pola puta od ničega
I nikoga
Ni livi a ni desni razbojnik
Ni Veronika
Ni Josip
Ni Ivan
Ni Petar što zataji
Ni Vranjo pokajnik

Taki se smije
Uvik

Jerbo niti ne zna
K’liko je zaprave izgubljen

Nema mu ‘ko reć’
Kako i Juda
More bit’ ime za izdajnika
Ali i za zagovornika
More
Sam biraš svoga Judu
Onoga za kojin ćeš ić’

Pa gledaš izabrat Judu
Koji nije izdajnik
Izabereš
Drugovačije
Izabereš razumit i ne smijat se

Izabereš onoga Judu
Kojemu se za zagovor moli veliko izgubljeno dite
Mokri obraza i
Izokrenuta života

Života
U kojemu zavoliš
Sve
Baš sve što je od Boga
I
Privrnute lumbrele
I svoje mokre,
Promrzle noge

I zavoliš baš svaki svoj
Od Boga dani
Kišni dan
I
Kišni Split

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati