Tihomir DUJMOVIĆ: Kome dati glas?

0

Iako nas par dana dijeli od izbora, evidentno je da je Domoljubna koalicija već ostvarila jednu iznimno važnu pobjedu! Naime, da nema njihova silovitog pritiska upravo na crti manifestnog domoljublja, mi nikad ne bismo vidjeli onu masu hrvatskih barjaka kako se vijore na skupovima SDP- a i HNS-a.

[ad id=”68099″]

Ti silni hrvatski barjaci nikada se do sada nisu u ovakvom broju viđali ni na kakvim skupovima ljevice i čak i ako ih ne uzimaju sadržajno, uspjeh je već i činjenica da je ljevica makar i iz formalnih razloga i ovdje preskočila stare ograde.

SDP otkrio Hrvatsku!

Jer, to da bivši komunisti onako silovito mašu hrvatskim zastavama (bez socijalističkih oznaka!), to se još za ovih 25 godina nije vidjelo! Dapače, i oni i njihovi medijski megafoni upravo su to prezirali kod HDZ-a! Ne bi oni, da se razumijemo, nikad sami došli pameti, ovdje se radi o još jednoj naredbi moćnog Alexa Browna, glavnog Milanovićeva savjetnika, čovjeka koji zapravo vodi ovu kampanju u ime hrvatske ljevice.

Brown je na to prisilio Milanovića i Vesnu Pusić jer čovjek ne može vjerovati da je hrvatska ljevica do te razine anacionalna da je sama godinama prepuštala sve nacionalne insignije desnici. Toga nema nigdje na svijetu! No, dva dana prije izbora, ovo je tek jedna od sličica nesretne države u kojoj je njezina ljevica kroz povijest više cijenila nadnacionalne zajednice negoli svoju Hrvatsku i zato smo danas ovako začuđeni nad činjenicom da na svoje skupove dolaze s hrvatskim barjacima.

Vidite do koje razine je ovo bolesna zemlja, da je ljevica uzela u ruke nacionalne barjake tek četvrt stoljeća nakon stvaranja države! I to po nalogu stranog instruktora!

Problem je indiciran još od naše nulte godine, dakle 1945. godine. Naime, sasvim je bilo logično da su kod dolaska na vlast 1945., zbacili ustašku vlast, tako su se prema Hitlerovim saveznicima postavili svi mogući europski partizani.

No, samo su hrvatski partizani ukinuli okvir jedva dosegnute države. Oni nisu vratili Dalmaciju i Istru, pridružili je hrvatskoj državi, obdržali jedva stečeni državni okvir i podizali komunističku hrvatsku državu na noge. Oni nisu kao bugarski, mađarski, norveški, ako hoćete i talijanski antifašisti samo zbacili profašističku vlast i nastavili podizati vlastitu državu na noge. Ne, oni su zgazili i okvir i zato što su ga zgazili, mi smo u tom smislu izgubili pola stoljeća, da bismo se tek nedavno, i to nakon krvavog rata, ponovno domogli tog osnovnog okvira. Samostalne nacionalne države.

Rušenje državnog okvira

Naime, pola stoljeća nakon takve povijesti iz njezina su bezdana odjekivala pitanja: zašto, zašto i zašto i mi nikad nismo dobili odgovora.

Ne zbog čega ste srušili ustašku vlast, to razumijemo i prihvaćamo, nego ono ključno pitanje: zbog čega ste rušili državni okvir? Jer, kad su komunisti bili u prilici izgraditi samostalnu hrvatsku državu, oni su i okvir te slike bacili u smeće. Ne treba nam nikakva samostalna hrvatska država!
Ali, ako vam ne treba nikakva samostalna hrvatska država, ne znači li to da niste NDH rušili samo zbog njezine fašističke vlasti, nego i stoga jer vam hrvatska država kao takva ne treba? To je, naime, njihov povijesni istočni grijeh prema vlastitoj naciji, grijeh koji su pratile i stotine tisuća zaklanih. Njima okvir hrvatske države nije trebao!

Ni 1945., ni 1971., čak ni 1991., jer Račan i SDP izlaze iz Sabora kad se glasa o neovisnosti!

I kad danas vidimo Vesnu Pusić i Milanovića kako pod morem hrvatskih barjaka drže govore, vidimo povijesni pomak. Jer, ne samo da su njihovi prethodnici 1945. odbili graditi hrvatsku državu, njihovi prethodnici su u većem broju 1972. bili za centraliziranu Jugoslaviju nego za mrvice konfederacije. A sve one koji su bili za mrvice konfederacije prognat će, baciti u zatvor i prokleti! Oni koji su to napravili dočekali su 90. na čelu Partije. I zato nije nikakvo čudo da su napustili hrvatski Sabor kad se glasalo o hrvatskoj neovisnosti.

Tog povijesnog 25. lipnja 1991., kad bivši komunisti napuštaju Sabor, oni su donijeli u Sabor svoju deklaraciju o neovisnosti. U njoj stoji da su i oni za neovisnost, ali samo ako ona pretpostavlja nastavak pregovora do konačnog dogovora o jugoslavenskoj konfederaciji. Dakle, može samostalna Hrvatska, ali samo ako je u sastavu Jugoslavije. Ako proglašenje neovisnosti nema ovu klauzulu, mi momentalno izlazimo iz parlamenta. I to su i napravili.

Tim potezom su nam objasnili svoj stav i iz 1945. – može socijalistička republika Hrvatska, ali samo ako je u sastavu Jugoslavije! Onaj Račanov politički testament iz 1991., pod egidom „može Hrvatska, ali samo ako je u sastavu konfederalne Jugoslavije“, nastavlja Josipović čim stiže na Pantovčak, ovaj put uz modificiranu formulu: može samostalna Hrvatska, može i kao dio Unije, ali samo ako je u uskoj vezi s regijom, odnosno Srbijom.

Patologija regije

Ta patologija regije, kao i dokazana nesposobnost u vođenju gospodarstva, ključni su razlozi zbog kojih oni nisu zaslužili drugi mandat. Još jedan mandat ove Vlade i od Hrvatske neće ostati kamen na kamenu jednostavno zato što oni ne razumiju, ne shvaćaju i emocionalno ne prihvaćaju supstrat nacionalne države. Pa do jučer su za to hapsili! Oni ga ne razumiju niti kad na početku mandata odbijaju graditi Pelješki most, niti kad planiraju donirati dva školjića BIH, kao što ga ne razumiju kad ih se moli da ogradama, kad ne mogu drugačije, sačuvaju Hrvatsku od izbjegličke krize.

I zato ova zemlja vapi za promjenama, jer je s ovom vlašću u svakom segmentu došla do dna. Ali, zapravo uvijek je tako: kad god ljevica kod nas drži vlast, tresu se sami temelji hrvatske države. Zato što oni nacionalni sadržaj i nacionalni supstrat te države ne priznaju, ne trebaju i ne razumiju!

 Tihomir Dujmović/Slobodnadalmacija.hr

facebook komentari