Pratite nas

Istaknuto

Tihomir DUJMOVIĆ: Nova prilika

Objavljeno

na

Ove godine ćemo imati tri odvojene komemoracije u Jasenovcu i tako su sve hrvatske podjele kulminirale na mjestu gdje podjela ne bi smjelo biti. Ali, povjesničarskih rasprava i bistrenja istine svakako, jer je puna istina o tome sakrivena! Postoji li netko normalan i ozbiljan u ovoj zemlji koji dvoji da se zakonima i jasenovačkim zločinima NDH trajno kompromitirala?

[ad id=”93788″]

Postoji li itko normalan u ovoj zemlji tko će veličati zločine iz Jasenovca ili tvrditi da tamo uopće nije bilo zločina? Želi li uistinu netko negirati zločine u NDH i kome bi uopće takav posao odgovarao? Tko normalan misli da bi se afirmacijom NDH bilo što moglo postići osim kompromitacije današnje hrvatske države?

Hoću reći da ne postoje zdravorazumski motivi za sve one optužbe koje se cijede iz usta zajapurenih hrvatskih ljevičara. No, kako su hrvatska ljevica i njena pretežita inteligencija svojom šutnjom davale alibi, te su tom šutnjom na neki način i legalizirale srbijanske polustoljetne laži o 700.000 žrtava u Jasenovcu, oni danas ne dopuštaju da se sjedne za zajednički stol na tu temu, jer bi se i na ovoj jednoznačnoj temi mogla vidjeti sva raskoš njihove anacionalne svijesti i iznad svega nedostatak nacionalne odgovornosti.

Milorad Pupovac ne želi sjesti za taj stol na kojem bi se argumentima tražila puna istina o Jasenovcu, jer je njemu svaka rasprava na tu temu odiozna, ali u isto vrijeme on ne želi stati u vukovarsku kolonu sjećanja dok se o ratnom Vukovaru ne čuje „puna“ istina.

Nema dvojbi u ocjeni o NDH

U Vukovaru želi da su čuju sve istine i ako mu se to ne dopusti, on demonstrativno godinama ne staje u kolonu sjećanja, ali čim se zatraži razgovor glede Jasenovca, on se demonstrativno diže od stola. Kakva raskošna dvoličnost!

Žurim reći kako nema dvojbe da se nikakvim okruglim stolovima ne može promijeniti generalna ocjena o NDH i o Jasenovcu. Ali ćemo se tako približiti punoj istini koje sada nema. A put prema punoj istini će nam pokazati da su hrvatski antifašisti šutjeli punih 45 godina na laž da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi. Nije li vrijeme da nam odgovore: zašto? Smije li se pitati Slavka Goldsteina zašto su on i kompletna ljevica hrvatska šutjeli pola stoljeća na tu laž, dajući tako alibi velikosrpskim planovima koji su tenkove 90-ih turirali upravo na jasenovačkom mitu?

Zašto ste o tome šutjeli unatoč nekoliko popisa stanovništva koji su pokazali da je u Hrvatskoj u cijelom Drugom svjetskom ratu poginulo između 155 i 190 tisuća ljudi. Brojne indicije nadalje govore, a Sedlarov nedavno prikazan film je u tome eksplicitan, kako je Jasenovac kao logor bio u funkciji i iza 1945. godine. I opet isto pitanje: ako je to točno, zašto ste i o tome šutjeli desetljećima?

Tri puta su kako sada znamo započeta iskapanja i temeljita istraživanja u Jasenovcu, no svaki put su zaustavljena. Zašto? Zašto ako se „zna“ da je tamo bilo „700.000 žrtava“? Zašto niste kao sav civilizirani svijet pobrojali žrtve, dokumentirali pravu i jedinu povijesnu istinu i oslobodili nas ovih rasprava? Rasni zakoni su svakako najveća sramota NDH i neće taj krimen biti manji da ste nas učili punoj povijesnoj istini koju tek sada doznajemo.

Naime, Nedićeva Srbija je već u jesen 1940. uvela rasne zakone, a ministar obrane u toj Vladi general Draža Mihailović je nedavno rehabilitiran. U Srbiji su pripreme i za rehabilitaciju Nedića. Bez povijesne istine da je kompletna tadašnja potlačena Europa od Hitlerove čizme uvela rasne zakone, bez istine o tome da je Beograd prednjačio u tim zvjerstvima, bez kompletnoga povijesnog konteksta, kada bi se čitala samo komunistička literatura na tu temu, ispada da su rasni zakoni bili Pavelićeva osobna izmišljotina.
Nešto što ide uz hrvatsku državu kao obavezna literatura.

Rasni zakoni u NDH su nesumnjiva hrvatska sramota kojoj se trebalo oduprijeti, koje je trebalo odbiti, koji su trajno unakazili NDH, ali na način na koji su hrvatski povjesničari o tome govorili desetljećima, ispalo je da je to svojevrsna osobna Pavelićeva izmišljotina. A prava i puna istina su da je kompletna Europa koja je bila pod njemačkom čizmom uvela taj sramotni zakon.

Ponavljam, nije sramota NDH manja zato jer su to radili i drugi. Među prvima upravo “slobodarski” Beograd! Žurim postaviti još jedno pitanje: zbog čega se kad govorimo o položaju Židova u Hrvatskoj ističe samo to da im je imovina otimana u NDH, kad su sličnu sudbinu na početku imali i u Titovoj Jugoslaviji?
Kako je uopće moguće da Slavko Goldstein i njegovi prijatelji o tim partizanskim otimačinama nisu napisali jedne knjige? I kako misle da će imati tretman relevantnih i neovisnih povjesničara kada o tome šute? Zašto se dakle bojimo rasprava o ovim temama kao da one ne postoje? Ako film Jakova Sedlara o Jasenovcu laže, prokažite njegove laži.

Nemojmo živjeti u laži

Ili dopustite da on prokaže vaše laži. Ne mogu komunističke povjesničarske laži postati temelj moderne hrvatske historiografije. Ne mogu u demokratskom ozračju, mogle su jedino u totalitarizmu.

Jel vam to fali? Da uhitite Sedlara, Hasanbegovića i Bujaneca? I mislite da će povijest biti drukčija nakon toga? Uostalom, sjetimo se čemu su nas učili u dugih pola stoljeća terora. Uz grobnu šutnju o masovnim zločinima na Bleiburgu, učili su nas da je u Jasenovcu bilo 700.000 žrtava, a da je Pavelić na stolu držao zdjelu punu srpskih očiju! I hrvatski antifašisti bi htjeli da to ostane trajna povijesna istina! Oni ne razumiju da se bez obzira na sve rasprave koje će se voditi na tu temu ljaga sa NDH zbog rasnih zakona i Jasenovca nikad neće moći isprati, niti će osuda tog režima biti manja zbog povjesničarskih istraživanja, ali rasprava o toj povijesti će nas približiti pravoj i punoj istini.

Jer u laži ne želimo živjeti. A, lagali ste nas pola stoljeća. I zato je danas u demokraciji posve normalno da sjednete za stol s drugim povjesničarima, jer inzistiranjem na lažima stvara se ozračje u kojem će se gurati pod tepih i one stvari u NDH koje su za jednoznačnu osudu. Ne pristanete li na demokratski dijalog, vi ćete ponoviti povijesti: kao što ste šutnjom o lažima vezanim uz broj žrtava u Jasenovcu izgubili kredibilitet, tako ćete odbijanjem rasprave o povijesnim činjenicama, otvoriti vrata jednostranoj glorifikaciji povijesti. Drugovi i drugarice ponovno je sve u vašim rukama.

Kao što ste imali pola stoljeća da nedvosmisleno utvrdite povijesnu istinu u žrtvama Drugog svjetskog rata, pa ste odlučili sakriti zločin biblijskih razmjera na Bleiburgu i šutnjom otpratiti velikosrpsku priču o 700.000 žrtava Jasenovca, tako vam povijest sada nudi drugu šansu.

[ad id=”93788″]

Šansu da dopustite i sudjelujete u argumentiranoj, demokratskoj, stručnoj raspravi o povijesti, raspravi koja bi jedina mogla zaustaviti sad već mitološku priču o ustašama i partizanima. Trenutno odbijanje dolaska na jedinstvenu državnu komemoraciju u Jasenovcu, ne znači drugo negoli baciti još par cjepanica na vatru koja prži današnju Hrvatsku.

Tihomir Dujmović

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati