Pratite nas

Istaknuto

Tihomir Dujmović: Pad Vlade

Objavljeno

na

Treba li presložiti vladajuću koaliciju? Da, ako u sljedećih nekoliko mjeseci ne pokrene reforme, ističe Božo Petrov, a gotovo iste riječi koristi i Milan Bandić. Doda li se tome da HDZ-ovi prigovori već duže vrijeme idu u istom smjeru, prilično je sigurno da se kreće u veliki novi projekt koji je u ovom trenutku još uvijek neizvjestan. Pitanje je, dakle, kako tu operaciju izvesti, hoće li koštati više od prethodne, te ako se u nju uključi HNS, kako ćemo to novo vladajuće čudovište ideološki tretirati.

[ad id=”93788″]

Novi čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak je nekidan, komentirajući kandidaturu Vesne Pusić za glavnog tajnika UN-a, frapantno nespretno konstatirao kako je Vesna Pusić „naš veliki resurs“, trpajući tako Vesnu Pusić između hidrocentrale i izvora pitke vode.

Ako je pak htio reći da je ona naš politički kapital, teza još manje stoji, a da to misli hrvatsko biračko tijelo, svjedoče svi mogući izbori na koje je ona samostalno izlazila, jer je sve redom – gubila. Vrdoljakova jadna prijetnja kako bi u slučaju da Vesna Pusić ne bude izabrana za glavnu tajnicu UN-a to mogao postati Vuk Jeremić i onaj njegov usklik „ jel to onda želite?“ jedna je od nižih razina komunikacije i jedna od većih uvreda zdravog mozga koje smo čuli u zadnjih četvrt stoljeća hrvatske demokracije.

Slučaj Vesne Pusić

Najprije valja reći da je Vesnu Pusić doslovno na silu i mimo dobrih diplomatskih običaja da se samo koji sat prije nacionalnih izbora bez bilo kakvog konsenzusa imenuju kandidati hrvatske države za čelna mjesta u svjetskoj diplomaciji, u tu vatru gurnula Milanovićeva administracija.

To su napravili i s nizom hrvatskih diplomata koje su imenovali u zadnjoj godini vlasti, to su napravili sa zapošljavanjem stotinjak aktivista SDP-a u APIS-u, firmi koja je ključna u kompjutorskom servisu svih izbora, a i nizom drugih poteza.

Na te nasilne i ucjenjivačke poteze valjalo je kod preuzimanja vlasti reagirati odlučno: nova Vlada je, primjerice, trebala povući Pusićkinu kandidaturu ako misli ono što misli, da naime Vesna Pusić nije dobar kandidat iz hrvatske perspektive.

I tu je Željka Markić posve u pravu kad nekidan na „Bujici“ ističe da tu nema nikakvih relacija vezanih uz „civiliziranost“ odnosa, jer da i druge zemlje imenuju i povlače svoje kandidate i da se uvijek rukovode samo jednim – vlastitim nacionalnim interesima!

A Vesna Pusić nije i ne može biti u tom kontekstu naš izbor, jer je ona stotinu puta pokazala i dokazala da pojam hrvatskih nacionalnih interesa u najboljem slučaju ne razumije. Cijela je paleta njenih poteza koji raskošno svjedoče o tome, a ceh jednog od tih poteza upravo plaćamo. Mislim na zahtjev Srbiji da prestane glumiti mini Haag na Balkanu.

Da je to kao hrvatski preduvjet početka pregovora Srbije s Unijom navelo hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova kad je ona njime ravnala, onda današnji hrvatski ministar ne bi bio pod ovakvim pritiskom jer bi se jednostavno pozvao na raniju Pusićkinu odluku, te bi se pokazao kontinuitet brige o nacionalnim interesima. Tako to rade druge države! Ovako je jedan od argumenata međunarodne zajednice upravo činjenica da dosadašnja hrvatska Vlada na isto pitanje nije ovako rabijatno gledala.

Dakle, mi smo svijetu ponudili dva lica: hrvatske vanjske poslove u kojima ne tražimo da Srbija ukine zakon po kojem može procesuirati koga god hoće s prostora bivše Jugoslavije i hrvatsku državu koja ne želi imati posla s Beogradom dok ne odustane biti žandar na Balkanu!

Osim da dakle dokazano ne zna štititi hrvatske nacionalne interese zemlje koju predstavlja, Vesna Pusić niti u međunarodnim relacijama nije pokazala kapacitet, još manje „resurse”, kako joj tepa Vrdoljak.

Pismo predsjednice

Pogledajte primjerice pismo koje je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović poslala ovih dana glavnom tajniku UN-a, upozoravajući ne samo na sramotnu presudu Šešelju, nego i na međunarodne implikacije presude koja bi modelom presedana na kojima počiva anglosaksonsko pravo sutra mogla biti alibi za nove slične presude koje će potpisivati međunarodno pravosuđe.

Što znači da kad se sutra bude sudilo nekim drugim zločinima poput Šešeljevih, da se neki drugi međunarodni sud komotno može afirmativno pozvati na ovu oslobađajuću presudu Šešelju. Hrvatska predsjednica doslovce ističe presudu Šešelju kao nešto što će neupitno „negativno djelovati na mir, pomirenje i dobrosusjedske odnose u širem području jugoistočne Europe“, dodajući da je istodobno „ova presuda vrlo opasan presedan za sve druge oružane sukobe u kojima se vojni ciljevi mogu ostvariti provođenjem genocida i etničkog čišćenja temeljem nacionalističke i zločinačko-huškačke propagande“.

Njeno pismo pokazuje rukopis jedne odgovorne državnice koja promišlja i lokalno i globalno. Kad smo čitali ovakvo ili slično pismo Vesne Pusić? Kad smo čuli da u ovim relacijama ona promišlja? Budimo realni, ona je u tom smislu posve nedorasla svojim ambicijama, o čemu svjedoči činjenica da ona takvih pisama u svojoj karijeri nije pisala, jer uopće na tom državničkom nivou ne funkcionira.

O tome da je ona nedorasla za taj posao ne svojedoči samo njena biografija, premda je nekidan Željka Markić otkrila kako je Pusićka svojedobno doktorirala na temi radničkog samoupravljanja, što uistinu nije neki „resurs“ za jedno od čelnih mjesta svjetske međunarodne politike kako misli siroti Vrdoljak. Za tu kandidaturu po meni nije presudno niti to o čemu bruje diplomatski kanali, da joj je naime prezentacija u New Yorku za glavnog tajnika UN-a bila uistinu skromna i tanka, de facto loša i nezamjetna.

Ode Most u muzej

Meni se čini da je jedna od najglasnijih činjenica da ona definitivno nije kalibar kakav bi htjela biti detalj da joj je web stranica upravo za ovu utrku njenog života uporno bila „u izradi“. Ta mrvica govori sve! I sad usporedite Kolindu Grabar-Kitarović, ovo njeno pismo, način na koji promišlja, hrabrost, odgovornost, odlučnost i argumentiranost i gospođu čija je web stranica trajno bila „u izradi“, i ta slikovitost, ta usporedba, ona sve govori.

Dakle, uz vanjskopolitičke razloge, mi imamo i niz unutarpolitičkih razloga da odustanemo od lošeg kandidata, pa ipak je premijer Orešković rekao kako Vlada podupire tu kandidaturu.

On je to rekao unatoč tome što je svojedobno hrvatska predsjednica dala do znanja da je ne podupire, unatoč činjenici da je HDZ višekratno javno rekao da Vesna Pusić nije njihov kandidat, a da Božo Petrov, alias Vlatko Maček, o tome šuti.

[ad id=”93788″]

Ta šutnja Bože Petrova savršeno razotkriva svu infantilnost Mostove početne teze kako se oni ideologijom neće baviti, jer se i na ovom pitanju pokazuje da je u politici baš sve ideologija. Što prije Božo Petrov odraste, prije će biti od koristi hrvatskoj državi.

Potraje li taj proces njegovog političkog odrastanja predugo, pokaže li se nedorastao ovoj situaciji, vrijeme koje dolazi odnijet će ga ravno u hrvatski povijesni muzej.

Tihomir Dujmović

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati