Pratite nas

Pregled

Tihomir Dujmović: “Prijedlog Zakona o arhivima je sjajan, netko opet želi odugovlačiti!”

Objavljeno

na

Ako se stvarno želite suočiti sa prošlošću, onda bi u Povjerensto stavili Banca, Budišu, Čička, Esih ili Hasanbegovića, a ne Zakošeka i Goldsteina – izjavio je u Bujici Tihomir Dujmović.

Dujmović je u emisiji komentirao i izbore u Zagrebu: – Koristi riječ ‘vjerodostojno’ uz Prgometa je potpuno deplasirano i uvreda za zdrav mozak!

Bujica je donijela spektakularne kadrove sa promocije nove Dujmovićeve knjige: Bruna Esih doživjela je ovacije; podržali su je Andrija Hebrang, Ćiro Blažević, Željka Markić, biskup Košić, udovica Blage Zadre Kata Zadro i stotine drugih… U emisiji je otkriveno da će na njenoj listi za Skupštinu Grada Zagreba biti i majka Jean-Michele Nicoliera – Lyliane Fournier!

Crvena zvijezda petokraka je ’45. strijeljala hrvatske novinare, ’71. su ih hapsili, a sada nam daju otkaze – rekao je Dujmović u emisiji, ističući da je i sam u nekoliko navrata dobio otkaz nakon 2000-te. Zapaženu i vrlo čitanu tjednu kolumnu u Slobodnoj Dalmaciji žele mu prorijediti na dvotjednu ili čak jednu mjesečno, a na kraju i u potpunosti ukinuti – otkriveno je u emisiji.

MEDIJI UGLAVNOM IGNORIRALI DUJMOVIĆEVU PROMOCIJU NA KOJOJ JE BILO 1.000 ZAGREPČANA!

Gostujući u Bujici na Z1 i pridruženim televizijama, publicist i novinar Tihomir Dujmović predstavio je svoju novu knjigu ‘Hrvatske novinarske tragedije 1945.-1995.’.

“Knjiga je zapravo zbir podataka o kojima se ne zna ništa. Donosimo sudbine novinara koji su pisali u NDH, njih 330. Ubijeno ih je 38, 100 je dobilo doživotnu zabranu pisanja, 130 je pobjeglo van i tako si spasilo glavu, 45 je promijenilo profesiju, a samo njih 27 je dobilo pravo pisanja. To znači da je 90% novinarskog kadra bilo zabranjeno, likvidirano ili otjerano,” rekao je Dujmović u prilogu.

Na Dujmovićevoj promociji u četvrtak u Zagrebu, govorili su prof. dr. Andrija Hebrang i saborski zastupnik dr. Zlatko Hasanbegović, a burnim ovacijama pozdravljena je kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba Bruna Esih, što je i prikazano u emisiji.

Esih su podržali dr. Željka Markić, Kata Zadro, Ćiro Blažević, biskup Košić i stotine građana… Interes Zagrepčana za promociju je bio toliki da su neki u dvoranu Vijenac na Kaptol došli već sat i po’ ranije. Velika dvorana koja prima 400 posjetitelja bila je prepuna, nije bilo mjesta ni za stajanje, a napunjene su još dvije dvorane po 250 ljudi, u kojima se promocija pratila preko video-zidova.

Gost Bujice kazao je kako su tzv. mainstream mediji ovaj događaj ignorirali, ali da paralelno s njihovom ‘virtualnom stvarnošću’ živi i druga, prava Hrvatska koja treba takvu literaturu i koja želi čuti tekstove o istini.

“Knjiga je zbirka činjenica, u prvome redu to je reprint knjige Josipa Grbelje ‘Uništeni naraštaj’. Grbelja je, čim je knjiga izašla, vrlo brzo obolio i nedugo nakon toga umro i ta knjiga zapravo uopće nije doživjela nikakvu promociju. Grbelja navodi da u Njemačkoj, Italiji i
Japanu zajedno, nakon kraja 2. svjetskog rata, nije likvidirano novinara, koliko u jednoj maloj Hrvatskoj! Više je ubijeno, Grbelja kaže u jednom drugom istraživanju, članova vlade NDH nego li je na Nuernberškom procesu osuđeno članova Hitlerove vlade i pripadnika njemačkih vlasti,” prepričao je Dujmović.

Dodao je i da je nakon Drugog svjetskog rata rata ubijeno 667 hrvatskih svećenika, dok je taj broj u Slovačkoj primjerice, bio 14.

Sve koji su djelovali u NDH optužili su za ‘suradnju s okupatorom’. Oni koje nisu ubili, izgubili su sva građanska prava, konfiscirana im je imovina, a mnogi su zavšrili u zatvorima.

ŠPRAJC MISLI DA JE U REDU UBIJATI!

Komentirao je i i izjavu Zorana Šprajca o leševima ‘domaćih izdajnika i okupatora’ u zagrebačkim Gračanima.

“To je ista terminologija kao u vrijeme komunizma, kada su ljude ubijali. Zbog kolumne o istim tim Gračanima, kada su prije nekoliko godina počela iskapanja, izbačen sam iz Večernjeg lista! Tamo su likvidirana dva razreda srednje škole, a patolog je u izvješću napisao: ‘Mladost na rubu punoljetnosti’… Tamo su bile i curice i dječaci. Šprajc misli da je u redu ubijati. Tu mozak stane i više nema rasprave,” jasan je bio Dujmović, kojem je otkaz po nalogu iz Ureda tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića u Večernjem dao Goran Ogurlić, sadašnji urednik Jutarnjeg lista.

U Dujmovićevoj knjizi objavljen je i podatak o čišćenju knjižara od hrvatskih knjiga, nakon 2. svjetskog rata: – U knjižarama u prvoj fazi, počišćena je čak i literatura Tina Ujevića! Prilikom tiskanja svake nove naklade, svaka knjiga i primjerak novina išli su prvo na provjeru Udbi.

“Nema nikakve razlike između tog jugoslavenskog komunističkog obrasca i nacističkog spaljivanja knjiga! To je definicija totalitarizma, bio nacizam, fašizam ili komunizam,” jasan je Dujmović.

U knjizi je progovorio o stanju novinarstva 1971. godine: – Sve što je podupiralo Hrvatsko proljeće, sve je zabranjeno i svi su smijenjeni! Zadnja linija jugoslavenskih janjičara poput Jelene Lovrić i Nine Pavića, koji su danas veliki ‘demokrati’ i izdavači, tada su prošli teške filtere i dobili komunističku licencu za bavljenje novinarstvom. Hrvatske novinare su prvo nakon rata pobili i protjerali, zabranili im rad, onda su ih 1972. procesuirali i osudili pa je posve jasno kakvi novinari danas vladaju medijskim prostorom u Hrvatskoj! Oni u svojim formativnim godina, od 40 do 45 godina, dočekuju stvaranje hrvatske države i primjenjuju svoje totalitarne poglede koje su naučili u komunizmu.

DA JE ’45., STRIJELJALI BI NAS, DA JE ’71, HAPSILI BI NAS, A SADA NAM DAJU OTKAZE…

Što se tiče stradanja hrvatskih novinara u Domovinskom ratu, rekao je da nažalost, nema previše literature o tome, ali i da ovo nije njegova zadnja knjiga na istu temu.

“Svi ti ljudi su stradali od crvene petokrake, ne metaforički nego stvarno, zato sam knjigu i završio s 1995. godinom! U prva četiri mjeseca Domovinskog rata ubijeno je 14 novinara. To je tri puta više nego u šest godina rata u Vijetnamu! 131 novinar u Domovinskom ratu je uhićen, maltretiran, pretučen, šikaniran, o tome nema knjiga ni filmova! ‘Veliki’ HAVC ni minute nije snimio o stradanju hrvatskih novinara u Domovinskom ratu, ali zato daje novac za velikosrpsku propagandu!”

Progovorio je i o cenzuri koju i sam doživljava.

“Jednom sam već napisao, a sada ponavljam: da je ovo ’45-a, oni bi nas strijeljali, da je ’71-a, oni bi nas hapsili, a sada nam samo daju otkaze! Civilizacija je ipak napravila svoje, ne mogu se mentalni komunisti baš šetati Zagrebom i odrubljivati glave, ali mogu nam davati otkaze. Sve što mi se dogodilo, dogodilo se nakon 3. siječnja 2000. godine. Nikakvu zabranu u deset godina prije toga nisam dobio, a pisao sam u nizu medija, potpuno otvoreno.

Prvi put sam otkaz radnog odnosa dobio u Slobodnoj Dalmaciji 2001., tad smo svi pali kao Jovićevi kolumnisti. Otišao sam u Maticu iseljenika, a pisao sam i u Glasu Slavonije, gdje su mi jedino pružili priliku. Pritisak na ravnatelja Matice Borisa Marunu bio je ogroman. Triput je tražio da odustanem, jer je udar Mesića i Račana bio neizdrživ, tada sam radio i emisiju Opasne veze, da bi mi na kraju Maruna ipak dao otkaz.

Pisao sam za Glas Slavonije i vodio emisiju 12 godina. Nastavio sam u Večernjem listu, gdje sam nakon teksta o grobnici u Gračanima dobio otkaz. Glavni urednik bio je Goran Ogurlić, sadašnji urednik Jutarnjeg lista. To je drugi otkaz, prvi sam dobio nakon oštrog teksta protiv Sanadera, radilo se o tome koga kandidirati za predsjednika države, ja sam argumentirano rekao da između Kosor i Hebranga samo iracionalan čovjek može odabrati Kosor! Tri godine kasnije sam se vratio u Večernji, moja kolumna bila je najčitanija u novini, nakon tog teksta o Gračanima i intervencije iz Ureda predsjednika Ive Josipovića odletio sam iz Večernjeg. Triput sam letio s lokalnih televizija, prilikom promjene svake vladajuće strukture, prva je bila da se mora micati Dujmovića!”

Na upit je li istina da mu žele prorijediti, a na kraju možda i ukinuti vrlo čitanu kolumnu u Slobodnoj Dalmaciji, rekao je da je sve moguće.

“Mene spašava sjajna čitanost, kao što me u emisijama spašava gledanost. Ali, odavno sam se prestao čuditi, ništa me više ne bi iznenadilo,” komentirao je kratko Dujmović.

DUJMOVIĆ O ESIH: ZVIJEZDA JE ROĐENA!

Dujmović je komentirao ovacije koje je Bruna Esih dobila na promociji njegove knjige.

“Zvijezda je rođena, tu više nema dvojbe! Ona nije došla s novim komunalnim planom ili regulacijom prometa za Zagreb, ona je došla s pričom o čestitosti. Zbog toga je dobila pljesak, to je pljesak istinskoj čestitosti, hrabrosti i domoljublju,! jasan je bio Dujmović u Bujici koja je jedina od svih televizija prikazala snimke spektakularnih ovacija 1.000 Zagrepčana Bruni Esih u četvrtak na Kaptolu.

Dujmović je dodao kako je riječ o nekompromitiranoj kandidatkinji i da se, za razliku od drugih kandidata, uz nju ne veže nijedna afera.

“Ona nije prevrtljiva, uistinu je vjerodostoja, nije promijenila 27 stranaka, kao neki drugi… Politika je emocija, tu ljude ne možete prevariti. Ljudi su Tuđmana voljeli jer je pogodio tu emociju, bilo je jasno da ljudi Mesića ne vole. Neki su ga cijenili, ali između njega i naroda nije bilo emocija, ista stvar se ponovila i sa Josipovićem…”

Esih se na promociji knjige posebno pozdravila sa Katom Zadro, udovicom generala Blage Zadre. U emisiji je objavljena ekskluzivna informacija da će Lyliane Fournier, majka HOS-ovca Jean-Michela Nicoliera, biti na njenoj listi za Gradsku skupštinu.

“To je poruka o povratku ljudima koji su stvarali ovu zemlju, a koji su mrcvareni i poniženi, pogotovo u zadnjih 15 godina. Esih je poručila tim ljudima da cijeni sve ono što su napravili za ovu zemlju. Ti ljudi to nisu doživjeli još od vremena Tuđmana. Koristiti riječ vjerodostojno uz Prgometa koji je promijeno tri stranke je deplasirano! To je uvreda zdravom mozgu! Esih je za razliku od njega, nesumnjivo predstavnica autentičnog, Tuđmanovog HDZ-a!”

HASANBEGOVIĆ KOMENTIRAO KANDIDATURU BRUNE ESIH, PODRŽALI JE HEBRANG I ŽELJKA MARKIĆ!

Kandidaturu svoje prijateljice Brune Esih za zagrebačku gradonačelnicu komentirao je i dr. Zlatko Hasanbegović.

“Ona ima građansko i političko pravo kandidirati se, ona je nezavisna zastupnica, nije članica niti jedne stranke, ne sudjelujem u ovoj kampanji, na ovim izborima nisam kandidat i mislim da se stvaraju nepotrebne kontroverze oko toga. Živimo u demokratskom društvu, trebamo se naučiti na različita mišljenja – pa i unutar jedne stranke, a konačan pravorijek dat će oni koji su najvažniji, a to su birači. O toime tko je bolji kandiat, sve sam već rekao. Drago Prgomet prijedlog je predsjednika stranke Andreja Plenkoviča, to je prihvatio i Gradski odbor, a konačnu riječ dat će birači,” rekao je Hasanbegović.

Hebrang je otvoreno podržao Brunu Esih: – Unutar HDZ-a stvorila se grupacija koja se ne slaže s onim što se u HDZ-u događa, s tajenjem prošlosti i neotkrivanjem grobova komunističkih žrtava, zbog čega se Povjerenstvo neće baviti istinitim činjenicama jer je istina pod zemljom. Esih i Hasanbegović su ljudi koji štite nacionalne interese, zagovaraju nacionalne vrijednosti i sve ono na čemu je hrvatski narod opstao stoljećima na vjetrometini različitih interesa. Vjerujem da je to opcija koja Hrvatskoj treba i koja će polučiti sjajan rezultat.

O ARHIVIMA: MOST JE NA POTEZU!

Gdje je zapelo sa Zakonom o arhivima, zanimalo je voditelja emisije, koji je pojasnio da ekipa oko Nine Obuljen očito i dalje želi odugovlačiti sa potpunim otvaranjem komunističkih arhiva te da se pod izgovorom ‘zaštite osobnih podataka’ samo želi zaštititi pojedine udbaše.

“Mislim da je Mostov prijedlog zakona politički sjajan. Stojim na tezi – da Mosta nema, trebalo bi ga izmisliti. Kada bi u suprotnom, ova tema uopće došla na dnevni red?! Teza je HDZ-a da pripremaju temeljiti zakon, a zapravo neki od njih odugovlače.

I tu je Most stisnuo gas! Prijedlog zakona u tehničkom smislu nije napravljen savršeno, ima nekih manjkavosti formalne naravi… Tako se primjerice, sada traži suglasnost Ministarstva pravosuđa oko nekih odredaba… Znači, formalno morate odgoditi donošenje zakona, a stvarni razlog je posve neki drugi… Ako se zaista želite suočiti s prošlošću, ne možete u Povjerenstvo ne staviti Banca, Jurčevića, Čička, pa i Budišu, ljude koji su izravni svjedoci zlodjela jugoslavenskog komunističkog režima!

Zašto ne i Esih ili Hasanbegovića?! A ako ne želite suočavanje s prošlošću, nego kompromis, onda uzimate Zakošeka koji s time nema veze ili Goldsteina…” rekao je Dujmović i za kraj zaključio: – Most je na potezu. Sada sve ovisi o energičnosti Mosta!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

General Željko Šiljeg: Ljudi koji su danas progonjeni branili su teritorij i narod u BiH i Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Prošlo je nešto manje od godinu dana od uhićenja hrvatskih branitelja u Orašju.

Oni su sada u sudskom procesu i moraju poštivati određene mjere koje je nametnuo pravosudni sustav Bosne i Hercegovine.

No, oni nisu bili jedini na popisu za lišavanje slobode zbog navodnih ratnih zločina, a javnost je mnogo manje upoznata sa sličnim događanjima u Livnu, Čapljini, Mostaru, Stocu, Ljubuškom, Širokom Brijegu, Posušju itd.

O svim tim procesima, njihovim uzrocima i posljedicama govorit će se na tribini u srijedu, 27. rujna u dvorani Vijenac, Kaptol 29A, u 19 sati.

Tribina se održava u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora pod nazivom: “Sudski procesi protiv hrvatskih branitelja u BiH i posljedice za hrvatski narod u BiH i RH”. Tim povodom za narod.hr komentirao je general Željko Šiljeg, jedan od predavača koji će govoriti u srijedu.

“Ljudi su to koji su od agresije branili i teritorij i narod u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj” rekao je general govoreći o uhićenima te istaknuo kako je ovo već 17. u nizu tribina koje je organizirao Hrvatski generalski zbor.

Dosadašnje tribine su se održale u Zagrebu, Splitu, Imotskom, Makarskoj, Metkoviću, Vukovaru, Vinkovcima, Đakovu, Varaždinu, Krapini i mnogim drugim mjestima.

“Ljudima prezentiramo ono što ne mogu sazati u javnosti i ono što tišti hrvatske branitelje” kaže Šiljeg osvrćući se na protekle tribine, a također dodaje:

„Ima dosta mladih ljudi na svim tribinama, što raduje, jer ovi stariji bi trebali više znati o tome.”

Posebno se osvrnuo na onu održanu u Studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu, gdje je kino-dvorana bila puna studenata i mladih ljudi koji su se prvi put susreli s tom problematikom i koja im je, vjeruje, kroz predavanje postala jasnija. Mladima poručuje da budu informirani o Domovinskom ratu jer se jedino na temelju istinitih činjenica “može dalje koračati u budućnost.”

Govoreći općenito o položaju Hrvata u BiH, Šiljeg kaže: „Mi govorimo o tome da rat nije završen, da je samo utihnulo oružje. Oni koji nisu ostvarili svoje političke ciljeve koriste rat i hrvatske branitelje kroz razne institucije kao i kroz pravosudni sustav BiH da bi dugoročno oslabili poziciju i položaj hrvatskog naroda” te dodaje kako je nužno stvaranje “političkih, gospodarskih i sigurnosnih uvjeta za opstanak Hrvata tamo gdje više od tisuću godina obitavaju.”

narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Zdravko Mamić: Znam tko mi je poslao atentatore!

Objavljeno

na

Objavio

Kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima.

Dragiša Binić napustio je u nedjelju navečer svoju kuću u ulici Nova 101 kada su na njega iz mraka zapucala dva maskirana napadača, pisale su u proljeće 2004. godine beogradske novine, ali našem društvu u kutu Domagoja od leada vijesti o još jednom atentatu na vrućem velegradskom asfaltu uvijek je bio privlačniji njezin tarantinovski nastavak.

U njemu, naime, nekad hitro krilo Crvene zvezde iz njezinih zlatnih dana spretno pronalazi zaklon iza svojeg kabrio Porschea, zatim izvlači pištolj i otvara vatru.

Kada atentatori uhvate džadu, Binić kao kompletan igrač iz faze aktivne obrane prelazi u žustru tranzicijsku igru, u veličanstvenu “coast to coast” akciju začinjenu “slam dunkom”, ili da se spustimo natrag na gradski asfalt, baca se u sumanutu filmsku potjeru za “killerima”.

Pritom tako vješto rukuje oružjem da u punoj brzini propucava napadača, koji se tijekom iste večeri, bogatiji za dvije prostrijelne rane, već gotovo iskrvario, prijavljuje u gradsku bolnicu. Ondje će ga liječnici pokrpati, spakirati u šok sobu i sljedećeg jutra isporučiti policiji.

“Iako su zlikovci dejstvovali pod okriljem noći, iskusni direktor fudbalskog kluba Obilić osujetio je njihov napad, pravovremeno se bacio na tle i čak uspeo da uzvrati paljbu”, dopisivali smo za restoranskim stolom izvještaj o zasjedi, oponašajući stil najluđe beogradske bulevarske štampe kad god bi se anegdota našla na tapeti.

“Da nisam preduzeo izvesne mere samoodbrane, skotovi bi me ucmekali načisto, overili bi me ko kera za tarabom. Ali nije ni Dragiša amater, ne da on da mu o glavu radu kojekakva buranija, rekao nam je Binić dok se dimilo iz vruće cevi njegova revolvera”, cerekali smo se dok smo nemilice kitili svoju verziju izvještaja.

“Organi bezbednosti i gonjenja stigli su dockan. Kao i obično. Ali ovaj put, bato, ne mogu da kažu da im falu dokazi. Evo, Dragiša im spakovo ubicu ravno na hirurgiju, poentirao je pred novinarima bivši Zvezdin napadač, kao i u igračkim danima – brži od metka”, odbijali smo završiti i napokon predati izvještaj.

Da skratim, živopisna epizoda iz života Dragiše Binića nama novinarima u restoranu pod maksimirskim zapadom neko je vrijeme služila kao dobar štof za zajebanciju u sitne sate, kada bi zamro razgovor o odgledanoj Dinamovoj utakmici, pa onda o Lamzi, Zeki i Mlinki, a društvu se baš i nije žurilo kućama.

Znali smo da su nam fore manje-više plitke, ali svejedno nismo propuštali priliku ironizirati nad predloškom. Živjeli smo valjda u uvjerenju da je tamo u istočnom susjedstvu stasala nekakva europska Kolumbija, nama nedostižna zemlja magijskog realizma i magičnog rijalitija u kojoj je najnormalnija stvar da se svakodnevno i neprekidno, uzduž i poprijeko, noževima i strojnicama, bubaju i kokaju… premijeri i novinari, dileri i murjaci, estrada i gangsteri, nogometaši i nogometni dužnosnici.

Nogometni dužnosnici, da dobro ste pročitali. Nepuna dva mjeseca prije napada na Binića, u ožujku 2004. godine, u Beogradu je u atentatu ubijen Branko Bulatović, glavni tajnik Nogometnog saveza (tada još) Srbije i Crne Gore. U prostorijama saveza ubojica se glavnom tajniku prikrao sleđa, ispalio mu metak u zatiljak i nestao, piše Jutarnji list.

Prekid igre

U sezoni otvorenog nogometnog lova nema zaštićenih vrsta, objavio je Hrvatski nogometni savez preko Damira Vrbanovića u paketu s informacijom da je Rijeka istrgnula Osijeku domaćinstvo utakmice Hrvatska vs. Finska. U prijevodu, upravo istječe jamstvo Anti Čačiću.

Ne dobije li Finsku, izbornik koji vodi ‘vatrene’ već dvije godine može odmah isprazniti ladice i predati žezlo nasljedniku. Bljedunjavim nastupima u 2017. izbornik je izgubio mnoge saveznike i ne bih se kladio da će voditi momčad u Rusiji čak i ako ovjeri kartu za SP. Nasljednik Zlatko Dalić čeka u niskom startu.

Nismo morali dugo čekati da shvatimo kako kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima i svlačionicama.

Prije nego što je nekadašnji izbacivač u Saloonu, pa poduzetnik i na koncu sve utjecajniji menadžer Dino Pokrovac 2005. godine likvidiran na kućnom pragu u Zagrebu – događaj kojim će ovdje neslužbeno započeti do danas nezavršena sezona nogometnih ubojstava, pokušaja atentata, premlaćivanja i paleža automobila – potpisnik ovih redaka na vlastitoj se koži uvjerio da “sačekuša” ipak nije drugo ime za nogometni bunker, nikakav elaborirani catenaccio, već predstavlja bitno ofenzivniji i inovativniji pristup predivnoj igri. Iz mraka je pred haustorom izronio batinaš da mi čvrstim argumentom prenese poruku naručitelja.

Kada iz današnje perspektive analiziram slučaj, znam da sam s tih nekoliko masnica i podljeva zapravo dobro prošao i da za sretan epilog moram biti zahvalan našem gostioničaru Lepom; tih dana on je u Tri cicera točio takav metanol kakvog nije bilo od vremena prohibicije, a poznato je da ovi steroidima napumpani batinaši iz teretane što iskaču iz mraka nikada nisu dobro podnosili alkohol. Dovoljno je bilo da im se iskesiš u lice i kažeš “buuuu”, a oni bi se suočeni s tvoja dva promila totalno stiltali, bacili koplje u trnje ili odložili palicu u grmlje i zbrisali glavom bez obzira.

“Ja znam tko mi je poslao atentatore, to su opasni tipovi koji ne pozdravljaju s ‘dobar dan’ nego ‘u koje koljeno hoćeš da ti pucam?’” rekao mi je Zdravko Mamić. Susreli smo se u srijedu popodne, u prostorijama Jutarnjeg lista. Slučaj je htio da četiri ili pet sati kasnije, odmah preko puta Vukovarske ulice, iz Martinovke prekoračiš u Vrbik, premlaćen bude njegov trener Mario Cvitanović.

Dinamov “savjetnik” došao je u posjet naoružan vrećicom punom dokumenata, po slobodnoj procjeni teškoj tri do četiri kilograma, te istrgnutom stranicom ove kolumne od prošle nedjelje. Tamo sam mu se napio krvi zbog još jedne maratonske press konferencije koja se pretvorila u novo ispiranje mozga, ali ne bi to šamponiranje ni najmanje uzbudilo Mamića da nije bilo začinjeno poglavljem knjige Ralfa Buschmanna, njegova “sljedećeg dušmanina”.

U knjizi “Football Leaks: Die Schmutzigen Geschäfte im Profifußball” nagrađivani njemački novinar osam stranica posvećuje Mamićevim transfernim operacijama koje preko Švicarske i njegova sina Marija kao posrednika sežu do poreznih oaza u Belizeu,

Hong Kongu i na Djevičanskim otocima. Buschmann ih navodi kao egzemplarni primjer pohlepe, prevare i nelojalnosti klubu, tako svojstvene današnjem svijetu korporativnog nogometa.

“Ovdje imam presudu švicarskog suda, nostrificiranu na našem županijskom sudu, koja kaže da nema ničeg spornog u poslovanju tvrtke Rasport i kojom sutra dobivam tužbu za klevetu protiv autora ove knjige”, kaže Mamić. Odbija prijedlog mojeg glavnog urednika da tu presudu objavimo u novinama. “Najjače adute čuvam za sudnicu. Imam takve argumente da ću pomesti tužitelja i optužnicu”, uvjerava nas. Razilazimo se u miru. Do večernjih vijesti koje započinju informacijom o premlaćivanju Marija Cvitanovića.

Jutro nakon napada Dinamov povjerenik za sigurnost Krešimir Antolić reći će da su “retardirani idioti” nasrnuli na trenera u atmosferi općeg napada na Dinamo. Navečer će Miroslav Rožić u “Otvorenom” u isti lonac gurati huliganske ispade u St. Etienneu, atentat na Mamića, poljudsku svastiku i nasrtaj na Cvitanovića. Ne slaže se baš s Mamićevom interpretacijom, ali barem paše uz dijagnozu Dragiše Binića. Organi bezbednosti stigli su dockan, kao i obično.

 

Zdravko Mamić: Hvala svim građanima naše Hrvatske na iskrenim riječima podrške i željama za brzi oporavak

facebook komentari

Nastavi čitati