Pratite nas

Kolumne

TIHOMIR DUJMOVIĆ: Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Objavljeno

na

Bujica tihomir dujmović slaven leticaPolicija je u Puli uoči dolaska premijera Milanovića maknula s ulice desetak prosvjednika, riječ je o predstavnicima lokalne mladeži HDZ-a koji su nosili transparent s tekstom – “Kukuriku Vlada smanjuje prihode gradu Puli + IDS u Vladi sramotno šuti = povećanje troškova vrtića i učeničkog prijevoza – šporka politička trgovina”.

JEDVA DA JE KOJI MEDIJ PRENIO VIJEST DA JE POLICIJA UOČI MILANOVIĆEVOG DOLASKA U PULU POKUPILA DESETAK PROSVJEDNIKA, STRPALA IH U MARICU I PUSTILA NA SLOBODU TEK KAD JE MILANOVIĆ ZAVRŠIO SVOJ GOVOR! TE OBIČAJE SMO GLEDALI ZA TITOVE VLASTI: U KOJI BI GOD GRAD DOŠAO, POLICIJA JE PREVENTIVNO HAPSILA SUMNJIVCE! JE LI MOGUĆE DA HRVATSKA LJEVICA I TU BAŠTINI VELIKOG VOĐU?

Policija je u Puli uoči dolaska premijera Milanovića maknula s ulice desetak prosvjednika, riječ je o predstavnicima lokalne mladeži HDZ-a koji su nosili transparent s tekstom – “Kukuriku Vlada smanjuje prihode gradu Puli + IDS u Vladi sramotno šuti = povećanje troškova vrtića i učeničkog prijevoza – šporka politička trgovina”. Zbog takvog teksta transparenta, uredovala je policija!!! Zamislite! Kako su, ipak, razabrali da je sam tekst transparenta uistinu nevin, benigan i gotovo trivijalan, nakon legitimiranja policija je pustila prosvjednike, ali je ipak cijela procedura trajala točno koliko je trajala Milanovićeva govorancija na otvaranja radova za gradnju bolnice u Puli. Tako da ni transparent, ni prosvjednici nisu mogli nazočiti Milanovićevoj govoranciji! To nije prvi put da policija u ovom mandatu privodi prosvjednike, što je demokratski skandal prve vrste. Naime, Ministarstvo unutarnjih poslova pod ravnanjem ministra Ostojića za vrijeme predsjedničke kampanje je uhitilo skupinu mladih ljudi koji su lijepili plakate s negativnim sadržajem po Ivu Josipovića. Splitska policija je, za razliku od pulske, bila puno energičnija: priveli su mlade prosvjednike, zadržali ih cijelu noć, a ujutro ih je sud kaznio prekršajno! Policija u Puli sada ističe da nije bilo privođenja, nego da se radilo samo o legitimiranju!

No, i u jednom i u drugom slučaju u najmanju ruku se radi o teškom demokratskom deficitu, jer legitimirati i to u policijskoj postaji ljude samo zato jer su na plakatu napisali kako misle da se u njihovom gradu povećavaju cijene vrtića zato jer Vlada smanjuje lokalnoj zajednici prihode, a stranački miljenici u tom području sjede u istoj toj Vladi i šute, to znači da policija u Puli ne razumije puni smisao demokracije, prosvjeda, kritike i slobode izražavanja! Splitski primjer je još gori! A najgore od svega je činjenica da su mediji više-manje preskočili ovu svinjariju, kao i to da su faktički sve udruge za zaštitu ljudskih prava prešutjele oba skandala! Kome te organizacije čuvaju i štite ljudska prava, kad su zažmirile na ove akcije?

TONINO PICULA: “AKO SE NIŠTA BITNO NE PROMIJENI, PARLAMENTARNI IZBORI NEĆE IMATI NIKAKVU NEIZVJESNOST!” … “MILANOVIĆ JE KOLINDI MORAO ČESTITATI NAROČITO NAKON ŠTO JE TO NAPRAVIO JOSIPOVIĆ”. PICULA OBJAŠNJAVA KAKO S MILANOVIĆEM I DALJE NEMA NIKAKVIH KONTAKATA KAO I TO DA GA IGNORIRA I VESNA PUSIĆ, TE ISTIČE DA U ZGRADU MINISTARSTVA VANJSKIH POSLOVA NIJE ZAKORAČIO NITI JEDNOM U MANDATU OVE VLADE, JER “PRISTOJAN ČOVJEK NE ODLAZI TAMO GDJE GA NE ZOVU!”

Tonino Picula se medijski de facto neslužbeno kandidirao za budućeg čelnika SDP-a, iako je vrlo oprezan u tim najavama. Picula, naime, priznaje da “prima veliki broj poruka” koje traže odgovor na ovo pitanje, te da ga zapravo ta pitanja – obvezuju! On će nominalno reći da na to pitanje “ne želim odgovoriti kao da sam pred matičarem – da ili ne”, ali on u svojim odgovorima jasno ostavlja prostor za takav angažman, ako se karte dobro poslože za tu operaciju. Picula je ponovo potvrdio da nema nikakvu komunikaciju s Milanovićem, što je uistinu tragično, jer bi bilo pristojno da premijer komunicira barem sa “svojim” euuroparlamentarcima. No, potvrdio je da ga podjednako ignorira i Vesna Pusić pa tako na upit, zar ne bi bilo logično s obzirom na njegovu i njezinu funkciju da ponekad razgovara s ministricom vanjskih poslova odgovara: “Rado bih se odazvao da me netko pozove”. Glede ulaska Srbije u Uniju, Picula je krajnje skeptičan, te otvoreno ističe da se o proširenju faktički više i ne govori, već se govori o “tekućim pregovorima o proširenju”, dodajući kako “niti jedna od sadašnjih kandidatkinja ne može računati da će u skoro vrijeme postati članica”.

NEMA TJEDNA, A DA NAM MINISTAR ZDRAVSTVA VARGA NE SERVIRA NEKU AFERU! NIJE DOSTA DA JE BIO VIŠESTRUKA TEMA PARLAMENTARNOG POVJERENSTVA ZA SUKOB INTERESA, NIJE DOSTA DA SA SLUŽBENIM AUTOM I VOZAČEM IDE NA SKIJAŠKI VIKEND! SADA JE BEZ JAVNOG NATJEČAJA DAO POSAO OD SEDAM MILIJUNA KUNA TVRTKI KOJA JE OSNOVANA PRIJE DVIJE GODINE! TA TVRTKA JE 2013. GODINE IMALA SAMO JEDNOG ZAPOSLENOG I KAKO PRENOSE MEDIJI, NIJE UOPĆE IMALA PRIHODA! SUVLASNIK TVRTKE JE BIVŠI ŠEF CROATIA OSIGURANJA, NEUNIŠTIVI HRVOJE VOJKOVIĆ!

Kao pravi pravcati slon u staklarnici, ministar zdravstva Siniša Varga ozbiljno se kandidira za šampiona hrvatske političke gluposti! Nakon niza dosadašnjih afera, dao je posao težak sedam milijuna kuna, bez javnog natječaja, firmi koja nema baš nikakve reference. Iz Ministarstva se brane da javni natječaj nije bio nužan, ali svatko tko želi biti transparentan za posao koji je sveukupno, navodno, težak 50 milijuna kuna, a sedam milijuna kuna je samo iznos provizije, raspisao bi javni natječaj i zamolio kamere da sve učine transparentnim. Drugo smiješno obrazloženje iz Ministarstva se tiče njihove teze da Ministarstvo neće snositi nikakve troškove. Nominalno je to tako, ali Vojkovićeva firma će svoju proviziju naplatiti iz premije osiguranja koje osiguravajućim kućama plaća – Ministarstvo zdravstva!

ČINI SE DA JE OTVOREN NATJEČAJ ZA POLITIČKO UDOMLJAVANJE RADIMIRA ČAČIĆA! NUDIO SE BANDIĆU, PA IDS-u, NEMA NIŠTA NI PROTIV NIKICE GABRIĆA, A NAKON ŠTO SU GA MILANOVIĆ I PUSIĆ JAVNO PREKRIŽILI, A TIME I PONIZILI, DISKRETNO SE UPUCAVA HDZ-u! ISTOM TOM HDZ-u O KOJEM JE PRIJE NEKOLIKO GODINA U JEDNOJ TV EMISIJI GOVORIO KAO O FAŠISTOIDNOJ STRANCI!

Radimir Čačić se uistinu ponaša kao gladna politička zvjer! Grize na sve strane i nudi se na sve strane i što smo bliže izborima, sve je nervozniji jer ga do sada nitko ne želi. Čovjek, koji je bio u glavnoj ulozi nebrojenih gospodarskih afera, koji se nakon tragedije koju je prouzročio u Mađarskoj vratio u političku arenu, iako bi se najveći dio ljudi povukao u anonimnost nakon toga, ponovo je željan vlasti. Obzirom da su ga i Milanović i Pusićka javno odbili kao koalicijskog partnera, što je javna politička uvreda par exellance, sada se okrenuo HDZ-u i počeo ih je neumjereno hvaliti – i stranku i Karamarka i Kolindu Grabar Kitarović. Kakav obrat! I kakva neobuzdana glad za vlašću! No, i on i mediji su, naravno, zaboravili da je samo prije nekoliko godina u jednoj tv debati jednom od tadašnjih čelnika HDZ-a govorio o HDZ-u kao o fašistoidnoj stranci. Dakle, može s “fašistima”, može s “komunistima” – dajte mi ljudi kako god znate komad vlasti, ja bum rekel kaj god treba! Čačiću samo pokažete prstom na stranku s kojom bi se mogao nekako dovući do vlasti i dobijete panegirike ili pak optužbe kakve još o sebi nikad niste čuli! Na N1 televiziji koja frapantno podsjeća na stari Yutel, Čačić je na upit, na temelju čega očekuje mogućnost suradnje s HDZ-om dometnuo, da kad njega zaboli zub onda ne ide automehaničaru nego – zubaru! To bi, valjda, trebalo značiti da je on ultimativni kompetetivni stručnjak! Šteta da ništa od toga nismo vidjeli kad je bio potpredsjednik ove Vlade, osim što je narcisoidno inzistirao da ga se zove – prvim potpredsjednikom! Kakva taština!

ANTE ĐAPIĆ OPTUŽEN ZA UBOJSTVO ANTE PARAĐIKA! KAZNENU PRIJAVU JE PODNIJELA AUTOHTONA HRVATSKA STRANKA PRAVA POTAKNUTA INTERVJUOM KOJI JE “NACIONALU” DAO JOSIP MANOLIĆ! FANTAZIRA LI VREMEŠNI, ALI JOŠ UVIJEK ŽIVAHNI 94-GODIŠNJI MANOLIĆ ILI SAMO LISTA SVOJE STARE BILJEŠKE, UBRZO ĆE SE DOZNATI!

Državno odvjetništvo je zaprimilo ovih dana kaznenu prijavu protiv Ante Đapića zbog kaznenog djela ubojstva istaknutog pravaškog čelnika iz devedesetih, Ante Parađika! Do ovog nevjerojatnog razvoja situacije došlo je nakon intervjua Josipa Manolića “Nacionalu”. Kako i sami navode u AHSP-u, potaknuti su bili tim intervjuom u kojem je bivši premijer i Tuđmanov najbliži suradnik s početka devedesetih, zapravo, sam teško optužio upravo Đapića. Manolić je, naime, ustvrdio u razgovoru za “Nacional”, kako je pokojni Tuđman došao do zaključka da se protiv HSP-a početkom devedesetih neće moći boriti pravosudnom represijom, već da mora tražiti i druga rješenja. I tako je našao rješenje u dogovoru državnog vrha, prije svega ministra obrane Gojka Šuška i Ante Đapića da “odstrane ono što je najekstremnije u HSP-u, poput Dobroslava Parage i Ante Parađika”. Manolić tvrdi kako je tu dvojicu “trebalo izolirati da nemaju nikakav utjecaj na stranku”, a da HSP preuzmu ljudi poput Ante Đapića, koji će biti tolerantniji prema HDZ-u. Prema Manolićevim riječima, kako prenose portali i tisak, zaključak Tuđmana, Šuška i Đapića je bio da treba izolirati ono što je najekstremnije u HSP-u, a one koji će se i dalje hvatati mača…! Čelnik AHSP-a, Keleminac, drži da je od njihovog mača ubijen dopredsjednik HSP-a Ante Parađik, a kako za ta ubojstvo nema zastare,a Tuđman i Šušak su mrtvi, jedini živi sudionik tog dogovora je Đapić! Keleminac, obzirom na Manolićeve optužbe, hitno traži da DORH objektivno i istinito istraži ovu kaznenu prijavu! Ante Đapić je glede kaznene prijave bio doslovno preneražen i u prvoj reakciji je rekao da se “krsti lijevom i desnom rukom na te gluposti”. Na redu je – DORH!

“UPRAVO JE DOCUMENTA DJELOVALA KAO GLASNOGOVORNIK HAAŠKOG TUŽITELJSTVA PROMOVIRAJUĆI NETOČNE PODATKE I IZJAVE KAO DA SU KONAČNE I NEUPITNE ČINJENICE”, ISTIČE U OSVRTU NA NEVJEROJATAN INTERVJU VESNE TERŠELIČ (O KOJEM SMO PISALI U ZADNJEM BROJU), RAVNATELJ HRVATSKOG DOKUMENTACIJSKOG CENTRA DOMOVINSKOG RATA, DR. ANTE NAZOR!

Osvrčući se na zadnji intervju Vesne Teršelič, dr. Ante Nazor najprije primjećuje da načinom svog rada Documenta pokazuje “aktivističku pristranost, zapravo ostrašćenost u namjeri da se Hrvatska i njeno vodstvo prikažu odgovornima za zločine”. “Ne može se govoriti o zločinima, a zanemarivati glavni uzrok stradanja ljudi u ratu u Hrvatskoj i u BiH”, ističe Nazor. Zar nije “zanimljivo”, piše on u nastavku, da smo rečenicu da “Srbima u Hrvatskoj nedostaje hrabra elita koja bi za događaje iz devedesetih godina prošlog stoljeća ukazala na odgovornost Beograda, ali i Srba u Hrvatskoj”, čuli od predsjednice Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, ali ne i od vodstva Udruge iz Hrvatske koja je nagrađena za “iznimno uspješno suočavanje s prošlošću” i za koju se govori da je “savjest hrvatskog društva”. Inače, tu tezu da je Documenta “savjest hrvatskog društva”, izgovorio je nitko drugi negoli aktualni predsjednik Ivo Josipović! Nazor podsjeća Teršeličku da su časnici i dočasnici Hrvatske vojske, kojima je imao čast predavati, “u završnim oslobodilačkim operacijama hrvatskih snaga, za ljudske živote na neprijateljskoj strani učinili više od spomenute gospođe i od svakog pojedinca u skupini oko nje”. Nazor posebno apostrofira dio intervjua gospođe Teršelič gdje se “ponavlja neistina da za zločine iz Oluje i neposredno nakon nje postoji tek jedna nepravomoćna i jedna pravomoćna presuda”.

Na kraju osvrta, Nazor posebno problematizira ambiciju Vesne Teršelič da formira “Regionalnu komisiju” koja bi se bavila događajima iz rata i žrtvama tog rata. “Zar pokušaj osnivanja Regionalne komisije koji zagovara upravo Documenta, nije pokušaj stvaranja neke zajedničke, regionalne organizacije u kojoj bi bili predstavnici republika bivše Jugoslavije? Čemu uopće takva komisija danas kad imamo samostalnu državu?”, ističe na kraju dr. Nazor, te eksplicitno dodaje: “Protiv sam postojanja bilo kakve ‘regionalne komisije’ koja bi bila nadležna ustanovama u Hrvatskoj ili kojoj bi ustanove u Hrvatskoj morale polagati račune!” Doista, pogledajte tu jugoslavensku zadrtost koja četvrt stoljeća nakon raspada Jugoslavije misli da bi bilo najbolje napraviti jednu regionalnu komisiju koja bi stajala iznad institucija država čiju bi prošlost istraživala! Documenta kao haaški sud, Teršelička kao Carla del Ponte! Ne, hvala!

“GLEDAO SAM ČETIRI FRLJIĆEVE PREDSTAVE I MOGU REĆI DA SE NA HRVATSKOJ SCENI DUGO NIJE POJAVIO TAKO TALENTIRAN REŽISER!”, ISTIČE OVIH DANA RADE ŠERBEĐIJA DIJELEĆI USPUT I PANEGIRIKE ZORANU MILANOVIĆU, A GLEDE JAČANJA HDZ-a I RETORIKE KOJA TO PRATI, ŠERBEĐIJA ISTIČE DA JE TO “OPASNA POPULISTIČKA RETORIKA KOJA LAKO MOŽE IZMAKNUTI KONTROLI, A ONDA ĆE I HDZ IMATI VELIKIH PROBLEMA”!
U velikom intervjuu “Nacionalu” gdje u prvom redu govori o glumačkim ostvarenjima i relacijama, Šerbeđija se, dakako, dotaknuo i politike, ponavljajući teze svog starog svjetonazora.

Ovaj put se odlučio za hvalospjeve Oliveru Frljiću ne nalazeći mu niti jednu zamjerku. Šerbeđija doslovno ističe “da se na hrvatskoj sceni dugo nije pojavio tako talentiran režiser”. On dodaje da ga je Frljić pozvao na suradnju, ali da je on to za sada otklonio. Za reakcije na njegovu predstavu “Hrvatsko glumište”, gdje se imena poznatih hrvatskih glumaca nalaze ispisana na gaćama, Šerbeđija ističe “da su neke od akcija koje pojedini poduzimaju neprimjerene i opasne”, uspoređujući Frljićevu satiru s francuskim časopisom “Charlie Hebdo”, a glumce koji se bune – s islamskim teroristima! “Nije ugodno naći se na udaru te oštrice, ali prijetnje i pozivi na linč u ime zaštite čudoređa, opasno se približavaju onome kako su reagirala braća Kouachi u Parizu”, reći će Rade Šerbeđija. To bi značilo da ga držanje Vitomire Lončar podsjeća na držanje islamskih fanatista? Za Zorana Milanovića tvrdi da je “častan i pošten čovjek koji je u odnosu na mnoge stvari koje kao premijer pokušava učiniti jednostavno nemoćan, jer trebalo bi zaista biti čarobnjak da se jednu zemlju koja je pokradena i opljačkana od domaćih i stranih kapitalista, za tri godine izvuče iz ponora u kojem se nalazi”. Glede uspona HDZ-a i retorike koja prati HDZ-ove pobjede (novinar je u pitanju nabrojao nevjerojatne ilustracije: “mahanje zastavama, Karamarkova retorika, ponovni nacionalni naboj, izjave da su Srbi Hrvati, prijetnje Matvejeviću”), Šerbeđija ističe “da je to opasna populistička retorika koja lako može izmaknuti kontroli … to nikada ni jednu zemlju nije odvelo u bolju budućnost. Naprotiv. U HDZ-u sigurno postoje mnogi ljudi koji se s tom retorikom ne slažu”…

ZASTRAŠUJUĆA OTKRIĆA O BANKARSKIM MALVERZACIJAMA I JOŠ GOREM DRŽANJU HRVATSKE NARODNE BANKE, KOJA SE PONAŠA KAO FILIJALA STRANIH BANAKA, DOVELA SU DO TOGA DA JEDINO ISTRAŽNIM POVJERENSTVOM MOŽEMO DOZNATI PUNU ISTINU O SLUČAJU FRANAK. VALJALO BI DOPUSTITI DRŽAVNOJ REVIZIJI DA UĐE U HNB ŠTO JE U OVOM TRENUTKU ZAKONSKI NEMOGUĆE. HOĆE LI HDZ, KAO ODGOVORNA OPORBA, TRAŽITI RAŠČIŠĆAVANJE U TOM SMISLU?

Da je jedini način da doznamo punu istinu o slučaju Franak i potezima koje je HNB povukao u svemu tome – formiranje parlamentarnog Istražnog povjerenstva, te promjena zakona koja bi dopustila da državna revizija ima pristup HNB-u – na Novoj tv je otvoreno rekao dr. Goran Marić, založivši se za oba rješenja. Naime, ugledni ekonomisti, dr. Jakovčević i dr. Lovrinović koji su prozvali HNB zbog šutnje u slučaju franak i zbog netransparentnog ponašanja u toj aferi, bili su napadnuti sa svih strana. U klasičnom boljševičkom tonu napali su ih predstavnici Udruge banaka, tražeći njihovu odgovornost od vodstva Ekonomskog fakulteta, što se ovdje od 1971. nije događalo! Ovih dana su se press konferencijom oglasili napadnuti profesori koji tvrde da je HNB kapitalno griješio u toj aferi i koji traže odgovornost HNB-a koji je izravno bio odgovoran da se tako nešto ne dogodi! Napadnuti ekonomisti u svom priopćenju ističu, da su strane banke tek djelomično financirale kredite u švicarcima na temelju primljenih depozita i istinskih kredita u francima. Razlike vrijednosti do usklađenosti valutne pozicije, nadoknađivale su rizičnim spekulacijama, s time da su rizik prebacivale na korisnike kredita. Strane banke su, kako stoji u njihovoj ekspertizi, najprije kreirale proizvod u francima, a tek kasnije su nabavljale franke! Oni eksplicitno tvrde: “Švicarski franak nije ušao u hrvatski bankarski sustav novčanim tokom, banke se efektivno uopće nisu zaduživale u francima… one su dio obveza u francima pokrivale spekulativnim poslovima na terminskim tržištima, a rizik su prebacile na građane dužnike…

Spekulacije nisu dopuštene na račun i štetu klijenata…” Ako su ugledni profesori u pravu, onda je odgovornost HNB-a i guvernera zapravo zakonska, jer se ovdje radi o kršenju zakona kojeg nagleda HNB! Iz dugog priopćenja u kojem su nedvojbeno konstatirali nezakonito držanje banaka, jasno proizlazi da je Hrvatska narodna banka svojom šutnjom na takvu praksu, izravno odgovorna što se uopće tako nešto dogodilo, odnosno da je kriva jer nije upozorila banke na njihovo neodrživo ponašanje! Da bi se točno utvrdilo o čemu se radilo, te gdje je i koliko kršen zakon, da bi znali tko je sve kriv za ovu dramatičnu aferu, ideja o saborskom Istražnom povjerenstvu nameće se kao jedina logična. Kao i otvaranje zakonske mogućnosti da državna revizija smije pratiti, radi li HNB po zakonu. To bi otvorilo i pitanje ulaska kontrole u strane poslovne banke, što se isto tako do sada nije dogodilo. Hoće li HDZ zatražiti istragu ove teške afere do kraja, tim prije što će ih njeni repovi dočekati iduće godine kad stignu na vlast, jer je tečaj švicarca zamrznut samo na godinu dana!?

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Nekad je bio Goli otok

Objavljeno

na

Objavio

Jedna ljudska sudbina bolje objašnjava prilike i klimu nekog vremena od suhoparnih, brojkama nabijenim povijesnih analiza.

Jedna od takvih sudbina zapisana je u upravo na Pravnom fakultetu u Splitu, pred prepunom velikom dvoranom, promoviranoj knjizi Jakoslava Davida Rojnice “Ja sam 6387”, u kojoj on u trećem licu piše o svom suđenju i zatvaranju na zloglasnom Golom otoku.

Ne, nije, ako ste pomislili, Rojnica informbiroovac. On je rođen 1956., iste godine kad je progon “staljinista” Staljinovim metodama bio završen, a Tito otoplio odnose sa SSSR-om. No, osuđenici su tamo i dalje pristizali sve do 1988. godine. Neki zbog kriminala, a neki zbog delikta mišljenja, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Rojnica je optužen i osuđen (zajedno s Mirkom Rajčićem, Markom Juranovićem i Fabijanom Dumančićem) na tri godine zatvora zbog navodnog podrivanja sistema, rušenja Jugoslavije i odvajanja Hrvatske, a jedini dokazi za tu urotničku djelatnost bilo je posjedovanje lista “Nova Hrvatska” i još neke nezgodne literature.

Imao je samo dvadeset dvije godine, u istrazi je proveo šest mjeseci, podvrgavali su ga elektrošokovima, doveli ga na rub smrti kad mu je postalo svejedno hoće li živjeti ili umrijeti. Trajno mu je uništen dio života, one možda najbolje godine. Prekinuo je studij prava, koji nikada neće nastaviti.

U zatvoru se našao u društvu okorjelih kriminalaca, koji ga nisu maltretirali kao što oni znaju raditi, i to samo zato što je bio pismen pa im je pisao molbe i žalbe.

Kaže kako su mu molitva, vjera u Boga, majčini i sestrini posjeti bili jedina pomoć, utjeha i nada. Danas je pun opraštanja i razumijevanja, miran i bez imalo osvetničkoga u sebi. Pod inicijalima je čak sakrio i imena onih koji su ga teretili da bi spasili sebe.

“Ja sam 6387”, kao i brojne druge knjige, zapisi, sjećanja itd., snažan je odgovor učestaloj tezi kako smo živjeli u socijalizmu s ljudskim likom i u pravednoj državi, kako je čak nekada bilo bolje, kako su priče o progonima samo propagandne nacionalističke bajke.

Nekad je, međutim, bio Goli otok. Na promociji je povjesničar Josip Jurčević temeljem vlastitih istraživanja iznio podatak kako je od 1945. do 1950. bilo trideset tisuća političkih procesa te kako je sto tisuća ljudi osuđeno iz političkih razloga. Sve je bilo po zakonu, samo što su zakoni bili u službi režima, u službi ideologije i jedine partije.

Posljednji politički zatvorenik na Golom otoku, spomenuo je Rojnica, došao je tamo 1983. i ostao sve do 1988. godine, a njegov krimen bila je parola “Živjela Hrvatska”, koju je napisao na nekom zidu. Takva kazna, ako je vjerovati nekim najavama novog kaznenog zakona, čeka onoga tko napiše ili uzvikne “Za dom spremni”!

Moderni tzv. antifašisti priznat će eufemistički kako je Goli otok bio “greška”, ali im Bleiburg nije bio niti greška. Jer, valjda, na otoku su stradali njihovi.

Foto Vojko Bašić / HANZA MEDIA, Reuters

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Hitrec: Mutikaša J. Pavičić vrijeđa sve i svakoga, a Stepinca naziva politički insuficijentnim jadnikom

Objavljeno

na

Objavio

Magle, dugotrajne magle sve do podne. Lako se u njima izgubiti, ne samo guskama. I priča o Agrokoru zamagljuje se s mnogih strana, premda su Kulmerovi dvori na uzvišenom položaju gdje sunce dopire puno ranije nego u prigorskim nizinama. Ondje su s prvim tracima zore, praktički još po mraku, ušli policajci i novinari koje je DORH prve obavijestio, po već ustaljenom običaju da se velike predstave uhićenja odvijaju pred okom kamere i očima televizijskih gledatelja. Kulmerovce nisu pronašli, ali su negdje blizu u Šestinama zgrabili oberšefa svih Todorićevih novčanih vragolija, koji ima dragocjene podatke i s njima u džepu može se lahko nagoditi, jer sloboda nema cijenu.

Odluka je očito donesena u suradnji duboke i plitke države, jer obje imaju prste u pekmezu i sada bi vrlo rado da proces bude vođen tako da se ne otkriju ključni igrači koji su godinama žmirili ili pogodovali maestralnom carstvu usred Republike, velikom gospodarskom feudalcu koji je imao u džepu hrvatske političare i utjecajne javne djelatnike, pri čemu je zapošljavanje njihove djece samo manji, izvanjski i poznati način humanoga korumpiranja elite, gdje svjetonazori i ine pripadnosti nisu imale bitnu ulogu.

Todorić uvijek može reći, i istina je, da je zapošljavao i obične, tzv. male ljude, njih stotinu tisuća ako se računaju i obitelji, i da je unatoč bijednim plaćama koje im je davao, taj posao bio za ljude spas u krizi koja je drmala Hrvatsku, i ne samo Hrvatsku. No, krčag ide na vodu dok se ne razbije, pa je na kraju veliki latifundist ugrozio ionako krhko hrvatsko gospodarstvo, pretvorio se u blogera, a državne institucije koje su trebale nadzirati odmetnutu paradržavu vrište jedna na drugu i prave se blesavima.

Ivica Todorić

A kako velikim magnatima služe revizorske kuće, valjda je i vrapcima poznato. U jednom zagrebačkom kazalištu upravo se priprema, dok ovo pišem, predstava Gogoljeva „Revizora“ koja, ne samo po naslovu nego i atmosferi iz ruske provincije Gogoljeva doba sjajno odgovara današnjem hrvatskom trenutku, to jest trenutku europske provincije Hrvatske koja je izložena unutarnjim rastakanjima i vanjskim smicalicama na koje ne zna odgovore ili se panično dovija s vjerom u naš talent za improvizaciju.

Uhićenja agrokorovaca vjerojatno su dar koji državni odvjetnik Cvitan nosi u Rusiju, u sastavu ili nezavisno od sastava delegacije predsjednice RH koja ima vrlo tešku zadaću da šarmira Putina i rusku vrhušku, u okolnostima koje nadilaze gospodarsku i financijsku temu, to jest već su odavno poprimile golu i nimalo bezopasnu političku dimenziju. Štošta je tu na stolu i ispod stola od trenutka kada se veleposlanik Azimov navukao svečanu vojnu odoru i progovorio o Agrokoru, dok hrvatski veleposlanik u Moskvi nije rekao ni riječi, a nije ni mogao jer ga nije bilo. Dvije godine nismo imali veleposlanika u Rusiji, što je gotovo nevjerojatno, a mnogo, mnogo više godina odnose s Rusijom temeljito smo zanemarivali – baš u vrijeme kada je definitivno opet postala supersilom.

Kako izgleda sada taj koloplet nesretnoga zaborava i što je sve u loncu? Je li Todorićevo zaduživanje kod ruske Putin2državne banke samo neoprezan potez ili je povučen uz savjetnike koji su imali zlu namjeru – znajući stanje u Agrokoru – učiniti Hrvatsku barem (za početak) malo zavisnom od Rusije i otvoriti ruskom medvjedu prostor u koji još nije ušao, za razliku od „regiona“ gdje se dobro plasirao i praktički ima pod nadzorom lijep dio teritorija. Izjava da je hrvatska država dužna ruskoj državi, jer je navodno Hrvatska nacionalizirala Agrokor, bjelodano govori o razini na koju je podignuta afera i svakako je ruski as iz rukava kojemu će biti teško doskočiti, premda je riječ o smicalici. Usporedno, u Poljsku je otišao hrvatski kontingent pod vodstvom SAD, noseći sa sobom bitnicu višecijevnih lansera raketa, a ni hrvatska potpora (podržavam) mirnoj reintegraciji okupiranih područja u Ukrajini ili barem potpora sporazumu iz Minska (nije šija nego vrat) svakako nije laka točka u posjetu predsjednice Rusiji – posjetu koji je Putin tako demonstrativno osobno najavio, u čemu pozorni analitičar prepoznaje nervozno kuckanje prstima po stolu i želju za cjenkanjem. Kako god bilo, dobro je da su s Rusijom opet uspostavljeni diplomatski odnosi, makar u složenom trenutku, kao što je dobro da se opet uspostavljaju kulturne veze koje ne bi trebale ostati na razini gostovanja zbora Crvene armije u Zagrebu, to jest trebale bi biti posve drukčije. U Rusiju (staru) treba poslati Ivicu Buljana, šefa drame u zgb. HNK koji je u trenutku skidanja Titove ploče divljao pod sovjetskim i jugoslavenskim zastavama.

Tito – konačni pad

Kad smo već kod Tita: u subotu je u zagrebačkom Studentskom centru pred krcatom dvoranom prikazan pedesetminutni dokumentarni film o konačnom padu i Tita i njegove ploče, koja je na užas i sramotu samostalne hrvatske države nježno održavana dvadeset i šest godina, nakon što je u komunističkoj Jugoslaviji stajala ondje od 1946. Premda i sam imam prste u nastajanju toga filma, ili baš zato, moram posve subjektivno i objektivno reći da je Sedlarov film odličan, sveobuhvatan i odgovoran prema povijesti: naime, trebalo je poradi potomaka zabilježiti kamerom tko je sve sudjelovao u prekidu dugogodišnje farse, pa je snimljena i sjednica povjerenstva za imenovanje trgova i ulica pod predsjedanjem Zlatka Hasanbegovića, i sjednica Gradske skupštine koja je donijela odluku, podsjetilo se na one koji su još u devedesetima nastojali maknuti tu blasfemiju, kao i na jedanaest godina duge napore Kruga za trg (Maja Runje, Zdravka Bušić, Ante Beljo…), u kameru su govorili Čičak, Budiša, Banac itd., utkane su snimke protuprosvjeda crvenih u režiji Pusića i sličnih, ali je dan i povijesni prikaz Titovih monstruoznih zločina koji su ga uvrstili na visoko mjesto masovnih zločinaca u dvadesetolm stoljeću (i šire).

Koliko znam, film će biti prikazan na Bujici, a trebao bi biti, da nije kako jest, i na svim televizijama, ali i u srednjim školama. Doista, tek skidanjem ploče maršala završena je jedna epoha. Što ne znači da ostatci ostataka titoljubaca nisu ostali i izviruju ispod kamena, u što sam se i sam uvjerio nakon projekcije filma kada su mi prišla tri inicijativna mlada čovjeka, vrlo srdita, i govorili u smislu „da su tada , u Titovo doba, radile tvornice“ i slično. Bilo mi ih je žao, tko zna gdje su i kako indoktrinirani, a barem su u filmu mogli vidjeti one druge tvornice, tvornice smrti u kojima je zaglavilo pola milijuna ljudi, uglavnom Hrvata… Nego, tri su bila, kako rekoh. Eto se opet formiraju trojke po starim komunističkom receptu.

Povijesna istina

Ima podosta rezona u onome što je napisala skupina intelektualaca, to jest da je cenzura mišljenja o (nedavnoj) povijesti štetna i neprihvatljiva. No, crveni kolumnisti odmah su pokušali okrenuti na svoju stranu, vrlo lukavo plasirajući da se slažu s potpisnicima, pa se odmah bacili na Deklaraciju o domovinskom ratu koja je valjda samo jedno „mišljenje“ o bliskoj povijesti, što nije drugo do pokušaj negiranja istine o agresoru (agresorima) na Hrvatsku. I to u dnevne svrhe, budući da su Vučić i Pupovac svaki iz svojega rova, odnosno zajedničkog, udarili po prijedlogu Zakona o braniteljima koji se uvodno poziva upravo na spomenutu Deklaraciju, naravno. Tako crveni „analitičari“ – osim toga u strahu da i njihovi voljeni simboli budu zabranjeni kao i ostali totalitarni-naoko pristajući uz spomenuti tekst intelektualaca – mute vodu i odvode ju u svoju septičku jamu. Zato treba biti posve jasan: postoji povijesna istina i ona se zasniva na dokumentima koji se ne mogu drukčije tumačiti. Nedavna povijest posve sigurno nema više istina, a ako u dalekoj povijesti zbog nedostatka dokumenata može ponegdje biti spora – o ovoj bliskoj nema sumnje. Nije tu riječ o „propisivanju istine“, nego je (kao u pitanju Deklaracije o domovinskom ratu) riječ o zapisivanju istine kako klatež ne bi protokom vremena krivotvorila povijest, što i danas čini i što joj je zadaća.

Jurica Pavcic

Elem, jedan od tih mutikaša je svakako Jurica Pavičić koji (iz rečenih razloga) poziva da se poništi Deklaracija jer je valjda „stranačko“ ili kakvo drugo mišljenje. Možda braniteljsko. Zatim vrijeđajući sve i svakoga, kao što je običaj, prelazi na Stepinca i proziva medije da previše podržavaju kanonizaciju čovjeka koji je osuđen na komunističkom prijekom sudu iste 1946. godine kada je na zagrebački trg prikucana ploča s imenom maršala. U ime prosvjeda protiv „propisivanja istine“ poziva na pobunu protiv „ izvještavanja na javnoj TV u kojem se beatifikacija (?) tog politički insuficijentnog jadnika pretvara u glavnu temu državničkog posjeta Vatikanu.“ Tako se i nadalje u novinama koje izlaze u Hrvatskoj, bez obzira na promjenu vlasnika, velik prostor daje onima koji, cementirani u boljševičkom bolesnom paklu pljuju po svim vrijednostima i njihovim nositeljima. Podsjećam da je isti „autor“ ne tako davno nazvao književnika Slobodana Novaka kretenom. Veliki je pisac u međuvremenu umro, a u HAZU su prije nekoliko dana na (ponešto zakašnjeloj) komemoraciji govorili ugledni ljudi o neupitnim vrlinama Novakova književnog opusa.

Hrvoje Hitrec/HKV

facebook komentari

Nastavi čitati