TIHOMIR DUJMOVIĆ: Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

1

U prvim kontaktima s Ministarstvom vanjskih poslova nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović iz njezinog tima su odmah zamolili djelatnike u MVP-u da do 5.veljače dobiju precizan popis gostiju koji stižu, što je načelno i obećano.

MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA OPSTRUIRA SVEČANU INAUGURACIJU KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ! AKO SEDAM DANA PRIJE UOPĆE NE ZNATE TKO ĆE DOĆI NA SVEČANOST, TO ZNAČI DA STE U NAJBOLJEM SLUČAJU POSLALI E-MAIL I VIŠE NIKAD NISTE PITALI DOTIČNU ZEMLJU KOGA ĆE POSLATI NA SVEČANU PRISEGU! NIJE LI TO DEFINICIJA OPSTRUKCIJE?

vesna_pusicU prvim kontaktima s Ministarstvom vanjskih poslova nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović iz njezinog tima su odmah zamolili djelatnike u MVP-u da do 5.veljače dobiju precizan popis gostiju koji stižu, što je načelno i obećano. No, da bi se to napravilo nije bilo dovoljno poslati e-mailove na adrese svjetskih diplomacija i mirno čekati odgovor. Bilo je potrebno, kao i uvijek, razgovarati, ako hoćete po potrebi i lobirati, jednostavno se potruditi da ta svečanost bude na visini. Očito je da se ništa od toga nije dogodilo i stoga su iz Kolindinog ureda bili prisiljeni javnosti priopćiti da se inauguraciju opstruira! Jer, ako je bilo dogovoreno da se do 5. veljače dobije popis gostiju koji dolaze, a to nije učinjeno, onda je očito u pitanju bila opstrukcija. Uostalom, zar je tako teško pretpostaviti opstrukciju Vesne Pusić, koja je s toliko otrovnih kritika dočekala Kolindinu pobjedu? Zar bi bilo nevjerojatno da nije dala sve od sebe da svečana inauguracija nove hrvatske predsjednice, koja je pobijedila Pusićkinog favorita, bude opstruirana? Pa, nakon prvog kruga Milanović je poručio urbi et orbi: „Ili mi ili oni!”

NA VEHEMENTNE MILANOVIĆEVE IZJAVE KAKO HRVATSKA NEĆE DOPUSTITI SRBIJI ULAZAK U UNIJU DOK NE PROMIJENI ZAKON PO KOJEM JE UHITILA VELJKA MARIĆA, IZ BEOGRADA SU UPRAVO IZAZIVAČKI ODGOVORILI DA SRBIJI NE PADA NA PAMET UKINUTI TAJ ZAKON! MILANOVIĆ JE NAKON TOGA, POŠTUJUĆI TRADICIONALNU HRVATSKU ŠUTNJU, NARAVNO, ZAŠUTIO! KAD TREBA BITI OŠTAR I VRIJEĐATI OPORBU PO SABORU TU JE NEUSTRAŠIV, ALI KAD SE RADI O BEOGRADU, TU KOLJENA KLECAJU, BAŠ KAO JOSIPOVIĆU!

Odlikovanja i priznanja Predsjednika Republike„Ne pada nam na pamet povući iz procedure Zakon o nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine zato jer ratni zločini nisu stečevina Europske unije, već se tu EU naslanja na međunarodno pravo u kojem postoji mogućnost izbora između postojećih praksi”, tako je glasio službeni odgovor koji je na Milanovićevu tobožnju prijetnju stigao iz srbijanskog pregovaračkog tima za pregovore s Unijom. Naime, radi se o tome da je Srbija još 1991. donijela spomenuti zakon po kojem se jedina proglasila nadležnom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije – i po tom zakonu koji je ostao dio njene pravne stečevine sada uhićuje širom svijeta koga god poželi! Podigne optužnicu, izda tjeralicu, proslijedi je Interpolu i hapsi od Ejupa Ganića do Veljka Marića! Zoran Milanović je šutio cijeli svoj mandat o ovom zakonu i o Veljku Mariću, ali kako je ovo izborna godina očito je bio prisiljen glumatati velikog hrvatskog nacionalnog zaštitnika i usred sjednice Vlade poslati Srbiji ultimatum: Ako ne povučete zakon, Hrvatska vas neće pustiti u Uniju! No, sad kad je Beograd odbacio njegovu ideju, Milanović je zašutio. Cijelu stvar vrlo dobro obrazlažu neki srbijanski mediji koji tvrde da se radi samo o tome da „kad Bruxelles šamara Beograd, mora to onda raditi i Zagreb”. I tu negdje bi se i mogla skrivati puna istina, jer je šefica srbijanskog pregovaračkog tima za EU Tanja Miščević izjavila: “Ne vjerujem da će Hrvatska raditi problem Srbiji”. Gospođa očito savršeno poznaje prave i iskrene stavove, u prvom redu Vesne Pusić, koja je višekratno isticala da Hrvatska od Srbije neće tražiti ništa izvan onoga što traži pregovarački proces, odnosno izvan onoga što traži Bruxelles. Uostalom, i Milanović je godinama tvrdio isto. Beograd jasno vidi da su ove godine u Hrvatskoj izbori i da Milanović to govori isključivo za izborne potrebe, te da se srbijanska vlast nema čega bojati! Razumije li to hrvatska publika kojoj mediji Milanovićeve riječi serviraju kao vitešku borbu usamljenog, ali srčanog domoljuba u iskrenoj želji za ostvarivanjem pravde i nacionalnih interesa voljene zemlje?

SJEĆATE SE HISTERIJE KOJA SE PROŠLE GODINE PODIGLA OKO ZAKONA O REGISTRIRANOM PARNERSTVU? IZGLEDALO JE DA ĆE SVIJET PROPASTI AKO NE IZGLASUJEMO TAJ ZAKON! POLA GODINE NAKON ŠTO JE USVOJEN, STATISTIKA GOVORI DA JE U HRVATSKOJ SKLOPLJENO SAMO 39 „ŽIVOTNIH PARTNERSTAVA”. NEMA DVOJBE DA JE ZAKON BIO POTREBAN, ALI U OVOJ ZEMLJI IMA MORE PROBLEMA KOJI SE ZAKONSKI MOGU UREDITI ZA VIŠE OD 76 LJUDI, PA NITKO NE HISTERIZIRA KAO U PRIČI O GAY PAROVIMA!

Od 5. kolovoza 2014., kada je Zakon o životnom partnerstvu stupio na snagu, do danas je sklopljeno samo 39 takvih “životnih partnerstava”, od čega najviše u Zagrebu, 27, u Rijeci 3, Splitu i Rovinju po 2, te po jedno u Dubrovniku, Puli, Pazinu, Opatiji i Koprivnici. Po najavama iz resornog ministarstva nova životna partnerstva ubrzo će se sklopiti u Osijeku i Kastvu, a nova vjenčanja planiraju se u Zagrebu i Pakracu. Iako je taj zakon izazvao brojne kontroverze i rasprave, te iako protivnika tog zakona nije bilo malo, baš sve ceremonije su protekle bez ijednog incidenta. U Sloveniji je od 2006. do danas sklopljeno 87 takvih „brakova”, a histerija oko donošenja tog zakona niti tamo nije bilo bitno manja. O.K., takva su zakonska rješenja uistinu bila nužna i nema dvojbe da je taj očiti životni problem trebalo zakonski regulirati. Valja se složiti i s predstavnicima JGBT zajednica koji tvrde da na otklanjanju predrasuda valja i dalje raditi, ali spomenuta statistika upućuje i na neke druge zaključke. Naime, kad se pogleda statistika kojom se taj problem realno bavi, a realno govorimo o nekoliko stotina ljudi, kad se vidi da je recimo u Sloveniji za punih osam godina ukupno sklopljeno 87 „gay brakova”, onda upada u oči nesrazmjer između medijske i političke histerije koja se oko problema koji se tiče evidentne i očito izrazite manjine podizala! Koliko raznih zajednica od nekoliko stotina ljudi imate u Hrvatskoj, kojima se isto krše njihova ljudska prava, a da se pokazuje da smo kao država posve indiferentni prema njima? Koliko raznih skupina od nekoliko stotina ljudi imate kojima bi se isto tako zakonskim rješenjima ostvarila njihova ljudska prava, samo kad bi kao država imali isti ovaj senzibilitet? To, dakako, nije signal da je taj zakon bio nepotreban, ali ova statistika ukazuje da su nam neka ljudska prava prioritetna, a na brojna druga samo odmahnemo rukom!

KAKO MORH I NAŠ VRHOVNI ZAPOVJEDNIK ŠTITE HRVATSKO NEBO: TURSKI ZRAKOPLOV JE PRELETIO CIJELI HRVATSKI ZRAČNI PROSTOR, A DA SE NAŠI MiG-ovi NISU NI POMAKNULI! NO, ZATO SU SE TRENUTAČNO PODIGLA DVA TALIJANSKA PRESRETAČA, PROVJERILI SU O ČEMU SE RADI I „ISPRATILI” TURSKI ZAKOPLOV NA DALJNJEM PUTU!

Mig 21 hrvatskaOperator hrvatske kontrole zračne plovidbe zamijetio je na radaru zrakoplov u letu iznad BiH uzduž granice s Hrvatskom. Zrakoplov se prijavio kontroli leta u Beogradu, ali se nije odjavio, niti se prijavio kontroli leta u Zagrebu. Operater ni na koji način nije uspio uspostaviti kontakt sa zrakoplovom, premda se radilo o turskom civilnom zrakoplovu. „Pleso” zove nakon toga operativno središte Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, ovi pak komuniciraju s NATO-ovim središtem za zračne operacije. U međuvremenu turski zrakoplov ulazi u hrvatski zračni prostor i ostaje u njemu gotovo pola sata! Hrvatski MIG-ovi se ne pokreću! No, kad je zrakoplov u visini Umaga krenuo prema talijanskom zračnom prostoru podižu se dva lovca F16 koji stižu s istočne obale Jadrana i presreću zrakoplov! Njima se, kad ih je vidio u zraku, očito javio na radnoj frekvenciji! Kad su ga provjerili i ustanovili da ide prema Ženevi, „pustili su ga” da nastavi put. U MORH-u potvrđuju incident te ističu da su cijelo vrijeme bili u koordinaciji sa zapovjedništvom NATO-a, te da je naš borbeni dvojac zrakoplova bio spreman za polijetanje i presretanje, ali da je u NATO-u odlučeno da se podignu talijanski zrakoplovi jer da je zbog kratke rute kretanja hrvatskim zračnim prostorom procijenjeno da će turski zrakoplov već prijeći hrvatsku granicu. U MORH-u se čak hvale kako su naši zrakoplovi baš „tog dana već izveli vježbu presretanja zrakoplova i da su bili spremni za intervenciju”. No, general Josip Štimac, bivši zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, u Večernjem listu ističe kako je posve nelogično da su naši zrakoplovi toga dana izveli sličnu vježbu, a kad se dogodio pravi incident stvar prepuštaju Talijanima. Dodaje kako u takvoj situaciji MiG mora uzletjeti za pet minuta, a da mu do Umaga treba 10 do 15 minuta, što znači da bi svakako stigao presresti turski zrakoplov koji je u hrvatskom zračnom prostoru bio 25 do 30 minuta! General Štimac sumnja da zapravo naš dežurni dvojac zapravo nije mogao uzletjeti! Po toj opciji, remont naših zrakoplova je tako loše izveden da oni nakon leta (a tog dana su već letjeli!) moraju ići u hangar na popravak – prije toga ne mogu ponovno letjeti! Osim toga, ovakve i slične situacije ponovno aktualiziraju prijedlog da Hrvatska zbog svoje specifične granice mora imati dežurni par MIG-ova, ne samo u Zagrebu, nego i u Zadru! Štimac dodaje da je cijeli ovaj događaj razlog više da se već jednom ustanovi široko povjerenstvo kako bi se saznalo pravo stanje naše borbene eskadrile. Priča o remontu MiG-ova je očito posao koji će dočekati novu zapovjednicu hrvatskih oružanih snaga.

HRVATSKI TJEDNIK ISTIČE DA BI UBRZO MOGAO USLIJEDITI MONITORONG BRUXELESA NAD DORH-om! U PRVOM REDU ZBOG PRITISAKA KOJIMA SU IZVRGNUTI SVJEDOCI NA SUĐENJU BIVŠIM ČELNICIMA UDBE PERKOVIĆU i MUSTAČU, PRITISAKA O KOJIMA SU ONI SAMI SVJEDOČILI OVIH DANA NA SUĐENJU U MÜNCHENU! KAKO DOPISNIKA HRVATSKIH NACIONALNIH TV KUĆA I DOPISNIKA DNEVNIH NOVINA NA SUĐENJU DE FACTO VIŠE I NEMA, NITKO NIJE NI PRENIO JAVNOSTI ŠTO JE SVE IZGOVORENO U SUDNICI U MÜNCHENU!

Kako prenosi „Hrvatski tjednik”, gospođe Jelena Vitezica – hrvatska državljanka, te Maria Rodriquest – talijanska državljanka, prije nekoliko tjedana su za vrijeme davanja iskaza u münchenskom sudu rekle da ne mogu svjedočiti jer da su u strahu za vlastiti život! Kako su same istaknule, izložene su opasnim prijetnjama u Hrvatskoj i iz Hrvatske i Sud je odlučio da im se dodijele posebni njemački odvjetnici koji će paziti da svojim iskazom ne ugroze sebe ili koga drugoga svoga – i nakon toga će dobiti nove pozive za svjedočenja! Bude li i dalje pritisaka na njih, najavljena je sudska intervencija putem diplomacije protiv Hrvatske! O čemu se zapravo radi? Njih dvije su 2007. bile u zagrebačkom hotelu Laguna u društvu s Josipom Perkovićem i Vinkom Sindičićem, kako prenosi „Hrvatski tjednik”. Inače, Sindičić je zbog atentata na emigranta Nikolu Štedula odležao 15-godišnju zatvorsku kaznu u Škotskoj. Po povratku u Hrvatsku puklo je između njega i Perkovića, jer je Sindičić smatrao da je u materijalnom smislu ostao kratkih rukava i zato je krivio Perkovića. Tražio je od njega da mu vrati novac ili će, kako navodi „Hrvatski tjednik”, na suđenju Pratesu reći sve što zna. Na procesu protiv Pratesa 2008. godine dao je optužujući iskaz protiv Josipa Perkovića. Perković je pak putem svog odvjetnika Nobila tužio Sindičića zbog davanja lažnog iskaza, i to na sudu u Rijeci. Riječki je pak ogranak DORH-a saslušavao Jelenu Vitezicu; saslušavale su je druge dvije odvjetnice u posebnoj prostoriji, tražile su od nje da napiše sve potankosti o svom svjedočenju u slučaju Prates i zaprijetile da o tome ne smiju reći ni riječi u javnosti, jer je taj predmet „najveća državna tajna”, kako precizira „Hrvatski tjednik”. Ovoj istoj svjedokinji je prijetila i odvjetnica Vinka Sindičića, govoreći da je ona svojim iskazom uništila gospodina Perkovića. Gospođa pak Maria Rodriqest je na sudu u Münchenu rekla da živi u Italiji, da vodi neke parnice u Hrvatskoj, ali da stalno dobiva prijetnje iz Hrvatske, i to s nepoznatih telefonskih brojeva, da je ucjenjuju prijetnjama da će biti objavljeni intimni dijelovi njezina života i slično. Dvije svjedokinje su, dakle, jasno i glasno rekle da su im prijetili i da im prijete, a na neki način su optužile i DORH da ih ucjenjuje i prijeti im. Nobilo je pak kratko izjavio da te žene jednostavno lažu, ali, kako se vidi, Sud je zaključio posve drukčije. Dao im je specifičnu pravnu zaštitu i naložio novo svjedočenje! Što znate o svemu ovome? Niti riječi, ako niste pratili “Hrvatski tjednik” i 7 Dnevno, jer državna televizija i svi vodeći mediji bježe od suđenja u Münchenu!

SPLITSKI GRADONAČELNIK TRAŽI DA UPRAVNI ILI USTAVNI SUD RAZRIJEŠE DILEMU VEZANU UZ POZDRAV „ZA DOM SPREMNI” KOJI JE UKLONJEN SA SPOMENIKA IX. BOJNE HOS-a U SPLITU. PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU JE JEDNOM PRESDUDOM IZ 2009. ODBACIO TUŽBU I ZAKLJUČIO DA JE TO STAROHRVATSKI POZDRAV, KAO ŠTO JE 2011. SUD U KNINU ISTO PRESUDIO. MOGU LI DRUGI SUDOVI SUDITI DRUKČIJE?

hos_spomenik za dom oštemanNakon što je nedavno pod okriljem noći na spomeniku 46-torici poginulih pripadnika IX. bojne HOS-a „Vitez Rafael Boban” iz Splita osvanuo natpis „Za dom spremni”, samo dan kasnije, opet noću, taj je natpis uklonjen! Prema izjavama splitske policije, „neprimjereni je natpis uklonjen tijekom noći”, ali po Splitu se priča da je natpis uklonila policija, što nije potvrđeno ali ni demantirano. Treba reći da je na podizanju spomenika bio i splitski gradonačelnik Ivo Baldasar, koji je sad najavio da će se sporni natpis vratiti te pozvao Ustavni ili Upravni sud da se očituju o samom pozdravu i daju konačni pravorijek o pozdravu „Za dom spremni”. Dok ove dvije sudske instance šute, kroničari podsjećaju da su u dva slučaja sudovi zaključili da je „Za dom spremni” tek jedan starohrvatski pozdrav. Tako je Prekršajni sud u Zagrebu 2009. oslobodio okrivljenika pod optužbom da je na jednom koncertu uzvikivao „Za dom, spremni”. U obrazloženju hrvatski sud ističe „da je to starohrvatski pozdrav koji ne predstavlja drsko i nepristojno ponašanje”. Samo dvije godine kasnije isto je presudio Prekršajni sud u Kninu u povodu tužbe protiv jedne osobe koja je u Čavoglavama nosila majicu sa natpisom „Za dom spremni”. I o ovim detaljima se uglavnom ne zna ništa, jer ključni mediji opet prešućuju pravosudnu praksu na tu temu!

RADE ŠERBEDŽIJA JE SNIMIO NOVI ALBUM „VRIJEME JE DRAGA, VRIJEME JE” U KOJEM NEKE PJESME NUDE SLIČNE PORUKE REVOLUCIJE KAO GRČKA SYRIZA I NOVI GRČKE ČELNIK TSIPRAS! ZA JUGOSLAVIJU ŠERBEDŽIJA KAŽE DA JE POLITIČKI MRTVA, ALI DA ŽIVI U NJEGOVOM SJEĆANJU KAO „ZEMLJA NEKOG MOGUĆEG SOCIJALIZMA U KOJOJ SU LJUDI BILI ZAŠTIĆENI, ZAPOSLENI I PRILIČNO SRETNI U SVOJIM ŽIVOTIMA”…

rade šerbedžijaRade Šerbedžija ne odustaje! Izdao je novi album pjesama od kojih neke, kako sam priznaje u intervjuu Večernjem listu, zagovaraju grčka rješenja. Na primjedbu novinara da se u slučaju Grčke mora uzeti u obzir da su se Grci sami zadužili, da su uzeli tuđi novac i kupili automobile, mobitele i slično, Šerbedžija starim partijskim tonom odgovara: “Ma to su priče za malu djecu, kupio sam romobil, a ti si mi ukrao cijelu ulicu i pola Grčke. To je ta priča. Treba biti revizija, nećemo to, ne priznajemo da je netko to u ime nas prodao.

Tražimo natrag sve što nam pripada”. Ova priprosta partizanska logika preživjela je kod Šerbedžije, kako vidimo, 70-ak godina. Jer, to je logika Titovih partizana iz 1945.! Grčka je uzela 350 milijardi kredita, i tko ne zagovara hajdučki i gusarski pristup civilizaciji morao bi barem prihvatiti da je dug – dug! Šerbedžija upravo partizanski ne priznaje tu osnovnu relaciju i što je stariji to je bliži bijelom partizanskom konju na kojem bi ujahao u neki grad 1945. i oteo po ovom grčkom modelu onima koji imaju, a oteto bi dao onima koji nemaju. Ali, to je partizanska revolucionarna svijest koja rađa enormne nepravde i ako smo nešto trebali naučiti od partizanske Jugoslavije onda je to odbacivanje te otimačine! Neki su od povijesti barem to naučili, Rade Šerbedžija ne prihvaća tu logiku. On bi zacijelo opet po starom! Uostalom, kad ga se pita o Jugoslaviji, izrijekom odgovara: “Politički ona je mrtva… Ali, ona živi u mome sjećanju kao zemlja nekog mogućeg socijalizma u kojoj su ljudi bili zaštićeni, zaposleni i prilično sretni u svojim životima”.

Marko Veselica je u svojim knjigama naveo da je kroz Titove zatvore prošlo stotinu tisuća Hrvata. Drži li Šerbedžija da su ti ljudi i njihove obitelji „bili prilično sretni u svojim životima”? Miko Tripalo navodi u svojim memoarima da je više od stotinu tisuća ljudi nakon pada Hrvatskog proljeća bilo izbačeno sa svojih funkcija i šikanirano na razne načine, a oko dvije tisuće ljudi bilo je uhićeno. Misli li Šerbedžija da su i to ljudi i obitelji koji su „bili sretni u svojim životima”? Uzme li se u obzir da je po relevantnim istraživanjima na Bleiburgu i Križnom putu stradalo oko dvije stotine tisuća ljudi, što praktično znači da jedva da ima obitelji koja na ovaj ili onaj način nije dotaknuta tom tragedijom, misli li Šerbedžija da su ikada te obitelji „bile prilično sretne u svojim životima”?

Robovi koji su klicali tiraninu da ne budu pogubljeni, to vam je Hrvatska od 1945. do 1990., za sve osim za one koji su bili nosioci tog sustava i njegovi specijalni miljenici, kakav je bio Rade Šerbedžija! Ali, dok ga bude, Šerbedžija će za Jugoslaviju imati samo lijepih riječi, potocima krvi usprkos i prepunim zatvorima političkih neistomišljenika usprkos. Nikakve empatije prema njima nije imao onda, nema niti danas!

[ad id=”40551″]

Autor: 7Dnevno/Tihomir Dujmović

facebook komentari