Pratite nas

Analiza

Tihomir Dujmović: Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Objavljeno

na

Pusić je u Bruxellesu kazala da Hrvatska neće postaviti nijedan dodatni uvjet Beogradu, “jer “smo bilo koje bilateralne teme sposobni riješiti bilateralno”.

DOK ŠEŠELJ ZAZIVA I NAJAVLJUJE STVARANJE VELIKE SRBIJE, VESNA PUSIĆ I DALJE MISLI DA KAO ŠEFICA DIPLOMACIJE NIŠTA NE TREBA NAPRAVITI! JOSIPOVIĆ UMJESTO DA SE OBRATI BEOGRADU, PIŠE PISMO HAAGU, KAO DA HAAG NE ZNA DA ŠEŠELJ NE SMIJE JAVNO NASTUPATI! I JOSIPOVIĆU I PUSIĆKI I DANAS NOGE KLECAJU PRED BEOGRADOM! ZAMISLITE IH U RATU!

Zamoljena da odgovori planira li povući neki diplomatski potez nakon četničkog divljanja po Beogradu i Šešeljeve najave stvaranja velike Srbije, Vesna Pusić je odgovorila: “Zašto bi hrvatska diplomacija nešto poduzela po tom pitanju?”! Kad bi Vesna Pusić bila zadužena za uzgajanje bonsai drveća onda bi ovakav odgovor bio smislen, ali šefica diplomacije države koja svakih nekoliko desetljeća doživi masovne pokolje od istih tih četnika koji pak sad najavljuju nove pohode, uz svu svoju koncilijantnost prema Beogradu, ne bi smjela biti ovako ravnodušna! Vesna Pusić tvrdi da je za Hrvatsku najvažnije da se Srbija drži europskog puta (?!)! No, nije jasno kako se to Srbija drži europskog puta dok pruža logističku podršku Šešeljevom divljanju po Beogradu. Kolinda Grabar Kitarović je poentirala u ovoj stvari, rekavši “očekujem od srbijanske vlade da se vrlo jasno ogradi i distancira od izjava gospodina Šešelja, a ako se to ne dogodi, onda mislim da Hrvatska mora pozvati svog veleposlanika na konzultacije u Zagreb”. No, Vesna Pusić nije rekla da očekuje srbijansko distanciranje od Šešeljevih izjava! Ona, dakle, ne traži da se službeni Beograd distancira od Šešelja. Ne traži to niti Ivo Josipović! Fantastično! Šefica hrvatske diplomacije je, naime, još rekla da “Srbija na svojim ulicama ima poludjelog ratnog zločinca”, što je zapravo eufemizam. Osim toga, to isto govori i bivši tajnik Miloševićeve stranke, Ivica Dačić! On i Pusi

ka misle isto o Šešelju!? No, posve je nevažno je li Šešelj poludio ili nije, politički je relevantno da Vučić i Nikolić, a oni su četnički šegrti koji su ponikli u Šešeljevoj stranci, šute na Šešeljeve najave ponovnog stvaranja velike Srbije. I zato bi i Josipović i Vesna Pusić, da su hrvatski, a ne predstavnici međunarodne zajednice, morali pozvati Beograd na red. Ali, kad ste vidjeli hrvatskog ljevičara da poziva Beograd na red? Makar se radilo i o klasičnim četničkim provokacijama! No, pritisnuta enormnim prigovorima, zacijelo i savjetima s Pantovčaka, (jer izbori su, zaboga!), Vesna Pusić je procijedila da će ipak u Bruxellesu postaviti pitanje Šešeljevih nastupa. Opet, dakle, neće ništa pitati Beograd?! Fantastično! Pitat će Bruxelles! No, kad bi Bruxelles bio autoritet za Beograd niti bi Putin došao u Srbiju, niti bi se na hrvatskoj granici izvodile vojne vježbe rusko-srpske vojske! Da stvar bude gora, haaško tužiteljstvo je istaknulo kako neće uložiti prigovor na Šešeljev izlazak na slobodu?! Je li onda doista teorija urote tvrditi da je Haaški sud dokazano naklonjen agresoru, Srbiji, i napose srpskim zaštitnicima u međunarodnoj zajednici?

ZA BIVŠEG GLAVNOG UREDNIKA NOVOG LISTA NEMA PUNO RAZLIKE IZMEĐU ŠEŠELJA I DARIJA KORDIĆA! U SVOJOJ KOLUMNI ON POSTAVLJA PITANJE: ZAŠTO SVA TA HALABUKA KAD JE ŠEŠELJA BEOGRAD DOČEKAO KAO ZAGREB ONOMAD DARIJA KORDIĆA?!

Moj nekadašnji kolega iz HTV-ove emisije “Press klub”, Branko Mijić, u novoj kolumni “Voja i Dario” postavlja pitanje: “Zašto sva ta nepotrebna halabuka naših političara kada bi se moglo reći da je Beograd dočekao Vojislava Šešelja baš kao onomad Zagreb Darija Kordića?”. U nastavku teksta Mijić ponavlja tu tezu, izjednačavajući kao nikad nitko četničkog agresora koji je spalio trećinu Hrvatske i Darija Kordić koji je u potpunom okruženju spašavao kompletnu Lašvansku dolinu te je u Haagu po stanovitoj zapovjednoj odgovornosti osuđen. Dakle, Dario Kordić i Vojislav Šešelj su jedno te isto?! Povijesni je sarkazam koji nam donosi Haaški sud da nisu niti jednaki, jer je Kordić osuđen, a Šešelj nije, ali fantastična je ta dvoličnost naše ljevice. Dario Kordić je jednak Šešelju jer su tobože obojica činili zločine, premda Kordić nije ni optužen ni osuđen zbog vlastoručnog ubojstva niti zbog fašističkih izjava. Osuđen je po prilično maglovitoj i suspektnoj zapovjednoj odgovornosti, jer je u zoni njegove odgovornosti počinjen zločin. Dario Kordić je branio svoj narod koji je bio napadnut. Vojislav Šešelj je napadao druge narode, treba li ovu jednostavnu logiku objašnjavati zdravom čovjeku koji ima pravnu i poslovnu sposobnost? U tom kontekstu doček jednog i drugog je neusporediv! No, zanimljivo da kad je zločin zajednički nazivnik neke teme, da svaka logika kod naših ljevičara prestaje kad se dotaknemo zločina partizana i zločina komunista! Ako je na Bleiburgu počinjen zločin možemo li s odobravanjem pljeskati i klicati vrhovnom zapovjedniku JNA? Mijić će vam reći da taj zločin nije pravno utvrđen, no neće niti biti kad svaki put kad ljevica stigne na vlast ukinu ili umrtve rad komisije za istraživanje žrtava komunizma! Kad bi naša ljevica bila tako silno istinoljubiva otkrila bi nam komunističke i partizanske zločine, ali umjesto toga usred münchenskog suđenja netragom nestaju zapisnici sa 60-tak sjednica Centralnog komiteta. Je li i to istinoljubivost? U svakom slučaju, do ovog Mijićevog teksta još se nitko nije usudio izjednačiti Darija Kordića i Vojislava Šešelja! Što je sljedeće?

NAKON PUTINOVOG POSJETA SRBIJI POSVE JE JASNO DA JE SRBIJA IZMEĐU UNIJE I RUSIJE ODABRALA RUSIJU. ZATO JE ZAGREB S VELIKOM PAŽNJOM MORAO PRATITI SRPSKU I RUSKU VOJNU VJEŽBU NA GRANICI S HRVATSKOM!

Srpski i ruski vojni specijalci, kako javljaju strani mediji, a prenosi i dio srbijanskog tiska, održali su ovih dana vojnu vježbu “Srijem 2014” faktično uz hrvatsko-srbijansku granicu. To je najveća vojna vježba koja je održana u Srbiji – i to je ujedno i najveće iskrcavanje ruskih vojnih snaga u Srbiji od 1999. kada su se ruski specijalci iskrcali u Prištini u jeku napada NATO-a. Mediji doduše navode da se radi o tipičnom ruskom pokazivanju mišića Europskoj uniji, ali ova vojna vježba nedvosmisleno govori da ćemo ponovno biti graničari Zapadne Europe. Nakon svega što je do sada pokazala, nema puno dvojbe da je Srbiji jasno kako nema što tražiti u Uniji, kao što je očito da se odlučila za Rusiju i obratno. To pak znači da će u nastavku novog hladnog rata Hrvatska i Srbija biti na prvoj crti bojišnice novog podijeljenog svijeta. Takav razvoj situacije traži iznimnu političku pažnju hrvatske strane, pripremljenost, od vojne do obavještajne, a iznad svega svijest o ovim relacijama. Potrebna je odgovorna vlast i odgovoran državnik koji će se znati postaviti prema ovom zveckanju oružjem na samoj granici. Ništa se od ovoga ne nazire u današnjem držanju Zagreba. Uostalom, kada treba glede Šešeljevih uvreda pozvati Beograd na red, predsjednik Josipović piše pismo Haagu! To je sve samo ne državnički stav prema Srbiji! S ovakvom vlašću u vremenima koja dolaze, a mogu se već nacrtati konture nove velike svjetske podjele, od Hrvatske će se tražiti držanje na visini zadatka! Milanović i Josipović su već pokazali da za tako nešto uopće nisu dorasli! Oni bi u trenutku novog hladnog rata i dalje sa Srbijom najradije stvarali Jugoslaviju! Čak i kad im Srbi zveckaju oružjem na istočnoj, nota bene, dijelom okupiranoj granici! Ima li kraja gluposti i naivnosti u toj anacionalnoj politici ovog državnog vrha? Mogu li shvatiti da Jugoslavije nema, a da je Srbija pretežito četnička i da će takva, kako vidimo, i ostati?

PREMDA JE NA SKUPU TRILATERALE U BEOGRADU NA SAMOM POČETKU REČENO KAKO NA HRVATSKU U REGIJI NE RAČUNAJU JER JE UŠLA U EU, JOSIPOVIĆ I DALJE PLAŠI NAROD TRILATERALOM. NO, NAJBOLJE JE KAD KAŽE DA U POLITICI PREMA REGIJI NE SMIJEMO IMATI PREDRASUDA. ZAR SU ŠEŠELJ I BEOGRADSKA ŠUTNJA NA NJEGOVE IZJAVE PRERASUDA? JE LI DODIK PREDRASUDA? JESU LI SRPSKO-RUSKE VOJNE VJEŽBE NA GRNICI S NAMA – PREDRASUDA?

U velikom intervjuu Večernjem listu, u kojem jemimo svake profesionalnosti preskočen set pitanja o Brkićevim optužbama vezanim uz način na koji je svojedobno predsjednik Josipović povukao štednju iz banke koja je već bila u stečaju, izrečeno je nekoliko upravo blasfemičnih tvrdnji. Predsjednik, govoreći o regiji, kaže da mu “nije prihvatljiva defenzivna, zapravo preplašena politika koja trpi od predrasuda prošlosti”. je li srbijanski predsjednik Nikolić četnički vojvoda ili je to naša predrasuda? Je li rekao da je Vukovar srpski grad ili je i to naša predrasuda? Odriče li Nikolić Bunjevcima hrvatsku nacionalnost ili to mi umišljamo? Šuti li službeni Beograd na Šešeljeve velikosrpske eskapade ili je i to predrasuda? Je li Bakir Izetbegović nedavno izjavio da hrvatski narod u BiH nikad neće imati vlastiti TV kanal ili je to predrasuda iz hrvatsko-bošnjačkog rata? S druge strane, predsjednik proziva Kolindu Grabar Kitarović da je članica svjetske Trilaterale koja, eto, svoj veliki skup organizira u Beogradu pa je to tobože parada jugoslavenstva! No, pritom gura pod tepih činjenicu zaključak skupa Trilaterale da na Hrvatsku ne računa u regiji, s obzirom na činjenicu da je ušla u Europsku uniju. Čemu onda takve jeftine manipulacije?

ZNAJU LI UOPĆE MILANOVIĆ I JAKOVINA DA SE U HRVATSKOJ ILEGALNO KORISTE GMO USJEVI? JESU LI SVJESNI, KAKO UPOZORAVA NAJPOZNATIJI HRVATSKI GENETIČAR MARIJAN JOŠT, DA JE ARGENTINA PRIJE 15 GODINA DOPUSTILA GMO, A DA DANAS IMA ČETIRI PUTA VIŠE SLUČAJEVA RAKA?

“Pri kontroli zrna namijenjenih izvozu 2013. utvrdili smo da je u 12 posto soje proizvedene u nas GMO pozitivno”, ističe Ivo Delonga, direktor tvrtke tvrtke Euroinspekt-Croatiakontrol! U Hrvatskoj se godinama ilegalno sije genetski modificirano sjeme soje, ti se plodovi beru i prodaju, iako smo mi još 1998. donijeli zakon o tome da se GMO sjeme ne smije sijati niti u pokusne svrhe. Ovo je, naime, glavni zaključak okruglog stola agrarnih novinara HND-a, o čemu najvjerojatnije ministar poljoprivrede nema pojma! Dapače, unatoč ovakvim istraživanjima iz Ministarstva poljoprivrede tvrde da u ove četiri godine nisu pronašli nikakvu GMO soju u Hrvatskoj! No, znanstvena savjetnica s Poljoprivrednog instituta u Osijeku, Aleksandra Sudarić, ističe da su je proizvođači soje iz istočne Slavonije oko Đakova, Vinkovaca i Županje pozvali na savjetovanje o proizvodnji soje te joj priznali da su oni već sijali GMO sjeme soje koje da su uvezli iz BiH. Ali Jakovina ni o tome nema pojma! Nije dosta da su nas doveli do toga da nam je nacija na rubu gladi, premda to Milanović ne priznaje, nego se sad trebamo bojati da će dopustiti da nas se truje GMO hranom! Ima li netko normalan i odgovoran u toj vlasti?

NAKON ŠTO JE PO PRVI PUT NA IZBORIMA ZA MJESNE ODBORE U RIJECI HDZ POBIJEDIO SDP U TOJ CRVENOJ UTVRDI, U ZADRU JE NA MJESNIM IZBORIMA HDZ DO NOGU POTUKAO SDP I NJEGOVU KOALICIJU. TREBA LI REĆI DA MEDIJI UGLAVNOM ŠUTE O TIM REZULTATIMA IZBORA? BI LI ŠUTJELI DA SU REZULTATI OBRNUTI?

Velika HDZ-ova pobjeda na mjesnim izborima u Zadru medijski je faktično prešućena kao i nedavna senzacionalna pobjeda HDZ-a u Rijeci, na isto tako mjesnim izborima. Izbori za mjesne odbore redovito su sjajan indikator mogućih rezultata na parlamentarnim izborima, bez obzira što je izlaznost na ove izbore vrlo mala i vrti se oko 10 do 15 posto. HDZ je u Zadru pobijedio samostalno u 19 mjesnih odbora, od njih 37, a u još pet će sigurno formirati vlast s HSS-om. HDZ je samostalno od ukupno 224 vijećnička mjesta osvojio 101, a još dvadeset vijećnika ima iz koalicije s HSS-om. SDP je pak u koaliciji s HNS-om i DSU-om osvojio tek tri mjesna odbora i ukupno imaju 51 vijećnika. Od izbora za Sisačku županiju i izbora za vukovarskog gradonačelnika, do ovih mjesnih izbora u Rijeci i Zadru, HDZ bilježi samo pobjede, tako da rezultati koje izbacuju agencije za istraživanje tržišta djeluju gotovo smiješno!

NAKON ŠTO SE USPROTIVILA IZJAVI MINISTRA PRAVOSUĐA MILJENIĆA DA ĆE HRVATSKA SRBIJI POSTAVITI DODATNE UVJETE ZA ČLANSTVO U UNIJI, POSTAVLJA SE PITANJE NIJE LI JEDNOSTAVNIJE DA VESNA PUSIĆ PREBACI RADNU KNJIŽICU U BEOGRADSKO MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA? JER, OVO NIJE PRVI PUT DA REZOLUTNO BRANI SRBIJANSKE POLITIČKE INTERESE!

Na izjavu hrvatskog ministra pravosuđa Orsata Miljenića da će, s obzirom na niz neriješenih bilateralnih pitanja Hrvatska postaviti Srbiji dodatne uvjete kod njenog približavanja Europskoj uniji, rezolutno i oštro je tako nešto odbila Vesna Pusić, šefica hrvatske diplomacije. Ona je u Bruxellesu kazala da Hrvatska neće postaviti nijedan dodatni uvjet Beogradu, “jer “smo bilo koje bilateralne teme sposobni riješiti bilateralno”. Postavlja se pitanje po čemu smo mi to sposobni bilateralno riješiti otvorena pitanja s obzirom da ih nismo riješili u ovih dvadesetak godina, te je evidentno da nam uporno ne vraćaju niti planiraju vratiti zemlju na otetim vukovarskim adama, jer nam više od 20 godina taje istinu o tisuću nestalih, jer nam uporno ne vraćaju 22 tisuće pokradenih umjetnina! Osim toga, Miljenić je tražio da Hrvatska inzistira na tome da Beograd za zločine već jednom počne suditi na višoj razini! Postavlja se, dakle, pitanje je li to Vesna Pusić zadovoljna činjenicom da Beograd uporno ne sudi časnicima kontraobavještajne službe koji su bili mozak likvidacija, počevši od Ovčare, kako sjajno pokazuje nedavno prikazani film Višnje Starešine o Siniši Glavaševiću i Vukovaru. Ako nije zadovoljna tim suđenjima, zbog čega ne podržava stav Orsata Miljenića? S obzirom da je Vesna Pusić bila aktivni pristaša odbacivanja tužbe za genocid, te da se u nizu pitanja glede hrvatsko-srbijanskih odnosa do zadnjeg zareza slaže sa srbijanskim vodstvom, ne bi li bilo praktičnije da prijeđe na slično radno mjesto u beogradskoj diplomaciji? Osim toga, kad bismo imali profesionalne medije sad bismo se svi skupa trebali okrenuti predsjedniku države, koji po Ustavu sukreira vanjsku politiku, i njega pitati slaže li se s ministrom pravosuđa ili s ministricom vanjskih poslova!

 7Dnevno/ Tihomir Dujmović

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Analiza

F-16 Block 70 pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim otvaranjem ponuda za novi borbeni avion Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, saga o nasljedniku MiG-a 21 ulazi u pretposljednju fazu.

Ponude su plasirale četiri zemlje: Grčka, Izrael, SAD i Švedska. Peta zemlja, Južna Koreja, ponijela se korektno i priznala da njen školsko-borbeni FA-50 ne udovoljava taktičko-tehničkim zahtjevima HRZ-a.

Time su napokon i službeno zaustavljene često zlonamjerne priče kako će se Hrvatska odlučiti samo za protokolarno zrakoplovstvo: sada je sasvim jasno kako MORH teži ozbiljnim borbenim sposobnostima, piše jutarnji list

Motor cijelog projekta, Damir Krstičević, u samo godinu dana mandata pokazao se kao najbolji ministar obrane kojeg je Hrvatska imala od rata. Izvjesno je i da će Vlada Andreja Plenkovića, čija je podrška nabavi ključna, ostati zapisana kao ona koja je Hrvatskoj ne samo zajamčila zaštitu neba za naredna desetljeća, nego istovremeno učinila za naše gospodarstvo i prosperitet više nego ijedna do sada.

Naime, industrijska suradnja je vrlo važan segment cijele nabave, za koju jamči država ponuđač, a njezina vrijednost u nekim europskim nabavama daleko premašuje 100 posto vrijednosti nabave. Za Hrvatsku to znači da će, koja god ponuda pobijedi, aktualna Vlada otvoriti mogućnost znatnih ulaganja u visoku tehnologiju, znanost, industriju i cjelokupno gospodarstvo.

Važno je što o nabavi postoji konsenzus i sve vodeće stranke razumiju njenu golemu gospodarsku, ali prvenstveno sigurnosnu važnost. Zemlja koja raspolaže modernim lovcima sigurna je od svake agresije. A moderno je preblaga riječ za jednu od ponuda. Kako bi zadovoljila potrebe, Hrvatskoj treba nabava 12 aviona, 10 jednosjeda i dva dvosjeda. Treba naglasiti da sada lošeg odabira više nema. Čak i F-16 Fighting Falcon u verziji Block 30 predstavlja generacijski skok i ostavlja daleko u prašini zastarjele MiG-ove 29, a o MiG-u 21 da se i ne govori.

Svim avionima osnovno oružje predstavlja top. Tri verzije F-16 dijele šestocijevni, rotirajući top M61A1 Vulcan kalibra 20 milimetara i efektivnog dometa od oko 1600 metara te maksimalne brzine vatre od 6000 granata u minuti. Gripen je naoružan jednocijevnim topom BK-27 kalibra 27 mm, maksimalne brzine vatre od 1800 granata u minuti te nešto većeg dometa. No Vulcan se mora zavrtjeti do maksimalne brzine vatre, dok je ona konstantna kod BK-27, pa u prvih pola sekunde vatre BK-27 ispali oko dva kilograma granata više od Vulcana.

Iz raspona arsenala jasno je da svi kandidati mogu biti naoružani za izvršavanje gotovo svih tipova borbenih zadaća: ostvarivanja i zadržavanja zračne premoći, bliske zračne podrške snagama na zemlji, izvršavanja strateških dubinskih udara, protubrodsku borbu te neutralizaciju protivničkih radara i protuzračnih sustava. Tu je naravno i najjednostavnija zadaća, a to je zaštita zračnog prostora, odnosno air policing.

Same ponude su u startu iznenadile. Mnogi su očekivali da SAD ne ponudi ništa. Među onima koji su smatrali da će se ipak nešto ponuditi prevladavala su predviđanja da će u najboljem slučaju SAD ponuditi rabljene F-16, samo reda radi, jer se ponovno pojavila teza o fantomskom stajalištu SAD-a da nam lovci ne trebaju. Ali ne samo da je SAD, kao najmoćnija sila svijeta, poslao ponudu nego je riječ o potpuno novim avionima nevjerojatnih sposobnosti. Naime, Hrvatska bi mogla postati korisnik najnovijeg F-16 Block 70/72.

Razlika je tolika da ono što su preostala tri aviona za MiG-21, to je Block 70 za njih. Većina njegovih sustava razvijena je iz iskustva razvoja i korištenja F-35 i F-22, lovaca pete generacije.

Block 70 omogućava potpunu umreženost na bojnom prostoru, sa svim zračnim i kopnenim platformama u realnom vremenu, a specifično je razvijan da bi se jednako lako umrežio s lovcima pete generacije F-35, pa i F-22.

F-16 Block 70 je vrhunac evolucije 4. generacije borbenih aviona. U sebi objedinjuje sve revolucionarne karakteristike lovca 5. generacije: umreženost u realnom vremenu, senzorsku i podatkovnu fuziju, AESA radar.

Jedino izostaje stealth. Koliko je napredan, svjedoči i to da ih SAD namjerava naručiti nekoliko stotina da zamijeni izvanredne lovce presretače F-15 Eagle. Oni su, naime, stariji od 40 godina i naprosto ih se više neće moći držati u zraku.

Uspoređivati Block 70 s MiG-om 29 je neozbiljno, jer je Block 70 optimiziran da se ravnomjerno suprotstavi Su-35S, koji je u višoj kategoriji kao jedan od najboljih lovaca presretača na svijetu.

U slučaju da bude odabran, Hrvatska bi bila prvi korisnik Blocka 70. U praksi on pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina.

Nikakve modernizacije neće biti potrebne u tom periodu, jer riječ je o trenutno najsofisticiranijem borbenom avionu na svijetu, piše jutarnji list

Amerikanci su nam pomalo neočekivano ponudili potpuno nove borbene zrakoplove F-16

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Srbija je izvršila agresiju na Hrvatsku i BiH

Objavljeno

na

Objavio

Možda bi se i u ovom slučaju  HDZ-ovci trebali zapitati zašto je baš sada Pupovac otvorio pitanje pozdrava „za dom spremni“ i tako skrenuo medijsku pozornost sa ponovnog suđenja Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću u Haagu i suđenja njihovu glavnom operativcu Draganu Vasiljkoviću zvanom Kapetan Dragan u Splitu.

Puno važnije od pozdrava „Za dom spremni“ bile su riječi tužitelja Douglasa Stringera u sudnici u Haagu:

Ovo suđenje bavi se kaznenom odgovornošću Jovice Stanišića i Franka Simatovića na temelju njihove vodeće uloge u udruženom zločinačkom pothvatu kojemu je cilj bio uspostava nacionalno homogenog teritorija na području Hrvatske i BiH. Njime su trebali dominirati Srbi i to se trebalo postići nasilnim uklanjanjem nesrpskog  stanovništva, ponajviše Hrvata i muslimana, kampanjom zločina koja je uključivala progon i ubojstva”, rekao je na početku ponovljenog suđenja u Haagu nekadašnjim čelnicima srbijanske Državne sigurnosti tužitelj Stringer.

Istovremeno u Splitu u završnoj fazi suđenja, Vasiljković je iznio svoju obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces “opsesivno fašistički progon”, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa, nastavio je u  klasičnom srpskom tonu navodeći da od procesa ne bi ostalo ništa “kada bi isključili fašizaciju Hrvatske”!

CIA – Srbija je izvršila agresiju

A tko su zapravo bili agresori i fašisti pokazuje u detalje dokument američke obavještajne službe CIA-e (The Military Role of the Serbian Interior Ministry in the Yugoslav Conflict, napisan 26.10.1995, deklasificiran 01.10.2013)
https://www.cia.gov/library/readingroom/docs/1995-10-26C.pdf
u kojem su opisani korijeni srpskog terorizma i agresije na Hrvatsku čiji je nositelj bila Srbija i srpsko ministarstvo unutrašnjih poslova. Krajem osamdesetih u Beogradu Vlada Srbije pretvorila je svoje  Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) u glavni alat vlade koji će terorizmom pokrenuti sukob i tako omogućiti, uspostaviti, kontrolirati i braniti “Veliku Srbiju”.

Deklasificirani CIA izvještaj o ulozu srpskog ministarstva unutrašnjih poslova od 26. 10. 1995., objavljen ovdje u fdf formatu.

Organizaciju tog terorizma i pripreme za agresiju Milošević je povjerio  nekadašnjim čelnicima srbijanske Državne sigurnosti Jovici  Stanišiću i Franku  Simatoviću  koji su tajno formirali, pomagali i vodili tajne policijske i paravojne postrojbe, u stvari “odrede smrti”,  na području Hrvatske i BiH te su tako aktivno sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu Srbije koji je za posljedice imao progon, ubojstva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskog i muslimanskog stanovništva u ratovima devedestih godina.

CIA: Srbijanski MUP uplitao se u Hrvatsku i prije 1990.

Tako se u ovom izvješću piše  da postoje  ozbiljne naznake da je Srbijanski MUP bio uključen u organizaciju i  naoružavanje srpskih separatista u Hrvatskoj i BiH prije izbijanja rata, još od 1988., dakle nekoliko godina prije hrvatske samostalnosti.

Nakon hrvatske samostalnosti taj srpski plan dobio je na zamahu kada je u Knin sve češće počeo dolaziti Franko Simatović s dokumentima na ime Dragan Simendić, predstavljajući se kao novinar Politike ekspres.

Njegov glavni zadatak bio je nadziranje Dragana Vasiljkovića s kojim je  osnovao prvi teroristički kamp za obuku u Golubiću kod Knina, gdje su obučavane tzv. „Knindže“.

U drugom slučaju,  američkim službenicima  jedan “bivši pripadnik MUP-a Srbije“  rekao  da je Srbijanski MUP imao  dugu tradiciju sudjelovanja i uplitanja u unutarnje stvari u Hrvatskoj, u tzv. “Krajini”, puno prije početka otvorenog sukoba. Taj američki izvor posebno je naglasio da bi svaki istražitelj za ratne zločine trebao posebno pogledati uloge Radovana Stojičića- Badže i Franka Simatovića – Frenkija  koji su sudjelovali u organiziranju i naoružavanju Srba u  istočnoj Slavoniji.

Mnoga obavještajna izvješća upućuju da su šefovi Srpske tajne službe Jovica Stanišić i Franko Simatović preko svog poslušnika Milana Martića gotovo sigurno organizirali terorizam i vodili oružani otpor prema hrvatskoj vlasti 1990.-1991., radi stvaranja velike Srbije.

Borbene operacija Srpske specijalne policije

Kako piše u ovom obavještajnom izvješću, specijalne jedinice MUP-a Srbije od početka sukoba direktno su uključene u borbene operacije u Hrvatskoj, a poslije i u BiH. U većini slučajeva, njihova je glavna borbena uloga bila izvoditi “elitne pješačke  napade” i tako sačuvati “separatiste” od brzog poraza. Nakon osvajanja terena uslijedio bi teror, protjerivanje stanovništva, pljačka i uništavanje imovine.

Tako etnički očišćen teren čuvali bi lokani separatisti kojima bi zaštitu pružala JNA. Kada opisuju direknu vezu MUP-a Srbije sa srpskim teroristima u Hrvatskoj, u izvješću Amerikanci posebno naglašavaju ulogu Radovana Stojičića –Badže, za kojeg navode da je  kao “Pomoćnik inistra unutarnjih poslova  Srbije” zapovijedao jedinicom specijalne policije Srbije u Vukovaru tijekom rata 1991.

Odmah nakon toga, da bi se prikrila ta veza, beogradski radio je u prosincu 1991. izvjestio da je Stojičić bio i zapovjednik tzv. Slavonske teritorijalne obrane.

U „Oluji“ poslali 600 specijalaca u Istočnu Slavoniju

Kada su hrvatske snage krajem 1994. i početkom 1995. počele pomalo potiskivati srpske agresore, navode amerikanci, srpski MUP preventivno je preusmjeravao “specijalne snage” na okupirani teritorij tzv. “Krajine” nastojeći sačuvati otete teritorije.

U tom vremenu Milošević je bio naredio Jovici Stanišiću da rasporedi te “posebne jedinice” i da njihova osnovna zadaća u prvom redu bude odbijanje svakog hrvatskog napada, a zatim osposobljavanje “srpskih snaga Krajine” u naprednim taktikama pješačke borbe tako da mogu sudjelovati u borbenim operacijama ako Hrvatska vojska napadne.

Nakon uspješne hrvatske operacije “Oluja” u kolovozu 1995., navode Amerikaci dalje u izvješću, Srbija je bila zabrinuta da će ista sudbina pogoditi i Istočnu Slavoniju. Razna izvješća ukazuju da je Resor državne bezbednosti Srbije (RDB) odmah poslao svoju “specijalnu policiju” da u biti preuzme kontrolu sektora – politički i vojno – kako bi se osigurala kontrola Beograda i poboljšala “obrana”.

Američki vojni izaslanik u Beogradu dobio je podatke od svog pouzdanika da je 9. kolovoza 1995. posebni MUP-ov policijski konvoj s oko 600 dobro obučenih srpskih specijalaca prešao granicu i ušao u Istočnu Slavoniju, tj. u Hrvatsku.

Svaki tjedan po 20 kamiona streljiva za srpske teroriste

Amerikanci tvrde u izvješću da je tadašnji srbijanski ministar unutarnjih poslova Radmilo Bogdanović bio ključni posrednik sa srpskim terorističkim i paravojnim skupinama, uključujući Arkanovce i Šešeljevce. Bogdanović je u ime Srbije, kako se izvješćuje, bio glavni organizator i financijer paravojnih snaga.

Godine 1992. uz Bogdanovića, Amerikanci navode i pomoćnika ministra unutarnjih poslova Srbije Mihajla Kertesa kao ključnog čovjeka u formiranju i osposobljavanju terorističkih i paravojnih jedinica.

Koliko je bila intenzivna ta zločinačka djelatnost možemo vidjeti po dijelu izvješća u kojem Amerikanci opisuju kako pomoćnik šefa Resora državne bezbednosti (RDB) Franko Simatović zvani “Frenki” dvaput tjedno organizira transport streljiva po deset (10) kamiona, pod pratnjiom MUP-a, iz tvornice Krušik u Valjevu, za srpske teroriste u Hrvatskoj i BiH.

Čini se da su ove misije koordinirane s Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA)” pišu američki obavještajci.

Specijalna policija MUP-a Srbije tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji razvila je reputaciju “elitnih borbenih snaga” zbog svoje rigorozne i temeljite obuke. Služba u specijalnoj policiji bila je dobrovoljna, prema izvješću američkog vojnog izaslanika. Svaki dobrovoljac prolazio je odgovarajuća fizička i psihološka testiranja te medicinske pretrage.

Nakon toga dobrovoljci bi prolazili godinu dana posebne izobrazbe koja je uključivala osnovnu i specijaliziranu. Tako su obukom dobrovoljci mogli naučiti različite vještine, osnovne taktike pješaštva, borilačke vještine, borbu noževima, planinarenje, padobranstvo, korištenje eksploziva, upoznavanje stranog oružja i obuku timova za posebne misije, navode Amerikanci.

Zanimljivo je  da je srpska specijalna policija, kako su to uočili Amerikanci, imala obuku koja je bila gotovo identična obuci koju su imale specijalne snage JNA a poslije Vojska Jugoslavije. Primijećeno je da je Vojska Jugoslavije davala odgovarajuću potporu srpskom MUP-u u obuci osiguravajući oklopna vozila, tenkove, raketne bacače, padobrane i slično.

Isto tako, primijećeno je da je velik broj časnika Vojske Jugoslavije prelazio u specijalne snage MUP-a Srbije, zbog većih plaća, privilegija i drugih materijalnih davanja koje je osiguravao Miloševićev režim. Odlijev časnika iz Vojske Jugoslavije u srpski MUP bio je toliko velik da je o tome raspravljano i Vrhovni  Savet obrane Jugoslavije u siječnju 1994. na kojem je rečeno da je gotovo trideset posto (30%) posto časnika napustilo vojsku i prešlo u MUP Srbije.

Kao što vidimo iz ovog američkog dokumenta, Srbija je preko svog Ministarstva unutarnjih poslova izvršila agresiju na Hrvatsku i BiH. Nastojanja mnogih da to prikažu kao građanski rat ili da prikažu srpske specijalne snage “samoorganiziranim sitnim kriminalcima”  kakvi su bili arkanovci, ljudima koji se vole praviti važni svojim vezama i zaslugama i po kavanama tražiti kavgu, ovim dokumentom padaju u vodu.

Radi se o puno značajnijim akterima srpskog zločinačkog plana, ljudima poput načelnika „Resora javne bezbednosti“ i zamjenika ministra policije Srbije Radovana Stojčića Badže i takvih.

Odgovornost hrvatskog pravosuđa

Zahvaljujući čitavom nizu uglavnom nerazjašnjenih ubojstava, od “velikih imena” srpskog četništva devedesetih ostali su samo Jovica Stanišić, Franko Simatović i Dragan Vasiljković zvani “Kapetan Dragan” jedini živi svjedoci srpske agresije na Hrvatsku. Upravo oni, kako pokazuje i ovaj dokument CIA-e,  bili su idealani za dokazivanje Srpske agresije, zločinačkog plana i zapovjedne linije koja vodi točno u Beograd.

Recimo, Vasiljković je bio dovoljno nisko na hijerarhiji da zna što se događalo na terenu, a dovoljno visoko da poznaje i beogradsku stranu priče, stranu planiranja i podrške bez kojih do zločina nikada ne bi došlo. Drugi “preživjeli” svjedoci, Jovica Stanišić i Frenki Simatović, su eksponenti upravo te „beogradske strane“.

Nažalost, hrvatsko pravosuđe nikada nije imalo tužitelja koji bi se imalo ozbiljnije pozabavio dokazivanjem srpske agresije, iako je za to postojala, a i danas postoji  sva dokumentacija i stručna pomoć hrvatske obavještajne zajednice. Čak se čini da su taj posao otvoreno sabotirali.

Da su se Mladen Bajić i Dinko Cvitan angažirali u progonu ovakvih ratnih zločinca s barem približnom strašću s kojom su gonili Antu Gotovinu, Mirka Norca i mnoge nedužne hrvatske branitelje danas bi u sasvim drugom svjetlu gledali Pupovca i njemu slične koji se rugaju pravdi, rugaju žrtvama i rugaju državi od koje žive.

Autor: Joško Buljan

facebook komentari

Nastavi čitati