Pratite nas

Kolumne

Tihomir Dujmović: Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Objavljeno

na

Dačić uspoređuje doček Gotovine sa Šešeljevim povratkom, a Mijić se zadržao na Kordiću.

NAKON BIVŠEG GLAVNOG UREDNIKA NOVOG LISTA, SADA I SRBIJANSKI MINISTAR VANJSKIH POSLOVA, BIVŠI GLASNOGOVORNIK MILOŠEVIĆEVE PARTIJE, ISTIČE KAKO HRVATSKA NEMA ŠTO PRIGOVARATI BEOGRADU GLEDE ŠEŠELJA – JER DA JE I ONA SVOJE HAAŠKE OSUĐENIKE DOČEKIVALA U SLAVLJU!

branko mijićNakon što nam je prošlog tjedna u svojoj kolumni bivši glavni urednik Novog lista, Mijić, poručio da Hrvatska koja je Kordića dočekala onako svečano, s panegiricima i mnoštvom razdragane publike, nema moralno pravo prigovarati Srbiji na njihovu držanju glede Šešelja, sada je slične stavove iznio i srbijanski ministar vanjskih poslova Dačić. Razlika je jedino u tome što Dačić uspoređuje doček Gotovine sa Šešeljevim povratkom, a Mijić se zadržao na Kordiću. Dakako, i jedan i drugi se prave blesavi i ne spominju uzroke rata i uzroke zločina, pa de facto izjednačavaju agresiju s obranom. Na kraju krajeva, kad se već mora o ovim relacijama govoriti, Šešeljeve poruke i poruke Ante Gotovine ili Kordića su dijametralno suprotne. Oduvijek! Baš kako je bilo i u ratu! No, ta podudarnost stavova bivšeg glavnog urednika Novog lista i službenog Beograda ne čudi, jer ovo nije prvi put da se tako nešto poklopilo. U svakom slučaju njihova logika i pogled na rat, pa onda i na zločine, posve je sukladna. Dačić tvrdi da ”Srbija nema ni milimetar odgovornosti prema Šešelju”! No, takav bezobrazluk se samo od Srbije može doživjeti. Naime, kad Šešelj javno čestita četnicima dan kad su zaklali Vukovar, srbijanski ministar vanjskih poslova misli da u tom trenutku za njega i njegovu zemlju ne izlazi nikakva odgovornost. Ali, i tko da reagira kad je predsjednik srbijanske države bio u vojnim formacijama koje su ovdje ratovale, a premijer je bio desna ruka četničkom lideru Šešelju?

NAKON ŠTO JE TO GODINAMA NAJPRIJE TVRDILA ISKLJUČIVO SRBIJANSKA STRANA, POTOM TEK MARGINALNE UDRUGE ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA, SADA SMO DOŽIVJELI DA JE I JEDAN HRVATSKI SUD DONIO PRESUDU U KOJOJ RAZDOBLJE RATA DEFINIRA KAO ”UNUTARNJI ORUŽANI SUKOB” ŠTO ASOCIRA NA GRAĐANSKI RAT: VRHOVNI SUD JE TAKVU PRESUDU UKINUO, A SUCU ODRŽAO PREDAVANJE!

Evo dokud smo došli! Reagirajući na nepravomoćnu presudu u slučaju Kerestinec, Vrhovni sud je poništio presudu niže instance, ističući kako se u obrazloženju netočno i neprihvatljivo tvrdi kako su optuženici počinili kazneno djelo ratnog zločina tijekom trajanja „unutarnjeg oružanog sukoba”. Naime, postavlja se pitanje što bi to bio „unutarnji oružani sukob”? Prevedemo li ovu tezu na laički jezik, zar se ne može zaključiti da je sud između redova zapravo htio reći da je u Hrvatskoj u inkriminirano doba vladao „unutarnji oružani sukob”, a ne srpska agresija, što je onda prokleto blizu tezi o građanskom ratu? Sud je pažljivo pristupio ovoj temi pa, kako ističe Vrhovni sud u svojoj reakciji, „sud prvog stupnja u nastavku obrazloženja ispravno navodi da je razlika između međunarodnog i nemeđunarodnog oružanog sukoba neznatna, pitanje pravilnosti utvrđenja ove odlučne činjenice svakako je važno i ona mora biti utvrđena na pravilan način”. Hoće se reći da je razlika međunarodnog i nemeđunarodnog sukoba vrlo tanka, no Vrhovni sud ispravno docira nižoj instanci kad kaže da je u doba inkriminiranih djela „već uvelike bio u tijeku međunarodni oružani sukob u svezi s agresijom koja je izvršena na Republiku Hrvatsku…”.

Ali, dokud smo došli kad ovakve notorne stvari Vrhovni sud mora objašnjavati nižoj pravosudnoj instanci? Doista, jedna je stvar ako je trajao rat koji je posljedica srpske agresije pa se u toj situaciji dogodi zločin, druga je stvar ako se ne apostrofira srpska agresija pa se govori o „unutarnjem oružanom sukobu”. Jer, ta definicija „unutarnjeg oružanog sukoba” u osnovi je prastara teza radikalne hrvatske ljevice koju u međuvremenu širi i baštini Documenta, ali i niz drugih nevladinih udruga. Sada smo došli do toga da se i jedna sudska instanca poslužila tom sintagmom, što je zastrašujuća činjenica. Jesmo li na pragu toga da sudovi sude za ratne zločine kao da se radilo o građanskom ratu? Još ne, jer je tu Vrhovni sud kao zadnja crta obrane, ali činjenica da u ovim kategorijama uopće razgovaramo, govori u koju fazu ludila smo mi svi skupa došli!

NAKON SVIH MOGUĆIH MEDIJSKIH UPOZORENJA NA KOJA JE VOJNI VRH ODMAHIVAO RUKOM POKAZALO SE DA SU MEDIJI BILI U PRAVU: REMONT MIG-ova U UKRAJINI JE OBAVLJEN DOISTA KATASTROFALNO, ČINI SE DA JE CIJELI POSAO PLAĆEN UNAPRIJED I SAD SMO NA PRAGU SUDSKOG RASPLETA! ZAŠTO JE MORH UPORNO DEMANTIRAO MEDIJSKA UPOZORENJA I HOĆE LI NETKO ODGOVARATI ZA OVAJ SKANDAL I NASTALU ŠTETU?

Mig 21 hrvatskaMinistarstvo obrane je ipak moralo priznati istinu! Priznali su da je remont naše borbene eskadrile MIG-ova 21 u ukrajinskom zavodu obavljen vrlo loše. Mediji tvrde da je ukrajinskoj strani unaprijed plaćeno 56 milijuna kuna za remont prvih šest zrakoplova, no kako je taj posao loše obavljen sad smo barem naplatiti dva milijuna kuna penala! Pune dvije godine mediji upozoravaju da je odabir ukrajinskog remontnog centra u Odesi katastrofalan potez, da su s tim centrom i druge zemlje koje su svoje letjelice davale tamo na remont imale velikih problema i da nije nemoguće da se iza svega krije prilična korupcija. Sva takva medijska upozorenja sve do sada Ministarstvo obrane je demantiralo! Što ćemo sad? Hoće li netko odgovarati? Sve je faktično počelo prije godinu i pol dana kada je ministar Kotromanović potpisao u Zagrebu s generalnim direktorom inkriminirane ukrajinske tvrtke ugovor za remont zrakoplova. Da nešto nije u redu vidjelo se odmah, jer je Ukrajinac po povratku kući odmah smijenjen zbog skandala s neprijavljenih 600 tisuća eura koje da je nosio u koferu. Ispostavilo se da je to bio novac jednog ukrajinskog krijumčara za kojim su se vukle brojne afere, od kojih su se neke ticale poslova u BiH i u Makedoniji. Naime, na temelju lobiranja iste te dvojice Ukrajinaca i Makedonci su svoje zrakoplove i helikoptere servisirali tamo pa im se jedan u Ukrajini remontirani helikopter srušio i tom prigodom je poginulo 11 ljudi. Izbila je velika afera, za vrijeme procesuiranja tog slučaja uhićeno je devet osoba, a utvrđena je pronevjera od gotovo tri milijuna dolara. Kakva smo mi zemlja, kakve službe imamo kad nitko nije dojavio ministru obrane s kim ima posla?

Naime, taj remontni zavod je nekada uistinu bio prvorazredni centar za remont zrakoplova, ali odavno živi na staroj slavi, napustili su ga najbolji ruski inženjeri i preuzeli su ga suspektni tipovi poput ljudi iz spomenute afere. Unatoč svemu tome, MORH je tvrdio da je njihova ponuda najbolja i zatražio generalni remont i produljenje vijeka trajanja zrakoplova na još deset godina. Ugovor i dogovor je govorio o tome da je svih naših 12 remontiranih MIG-ova do srpnja 2014. trebalo biti u zraku. No, do danas su nam isporučili tek šest zrakoplova. I sad se postavlja pitanje, ako su sve ove relacije bile dostupne odgovornima i ranije nije li i ovdje u pozadini neka korupcijska afera? Kako je moguće da je, unatoč svemu navedenom, ministar obrane ipak potpisao ugovor s dokazano problematičnim Ukrajincima? Kako je moguće da ga u ovih godinu i pol dana nije pokušao raskinuti? Hoće li uopće netko odgovarati za ovu aferu? Kako to da istinoljubivi predsjednik države ne traži istragu? Stotinu pitanja i niti jednog odgovora!

I PRIJE ČETIRI GODINE SMO MOLILI VLAST DA NE RASPISUJE IZBORE UOČI BOŽIĆNIH BLAGDANA, ALI NITKO NAS NE SLUŠA, ISTIČU OVIH DANA HRVATSKI BISKUPI I POSTAVLJAJU PITANJE: KOMU U OVOJ ZEMLJI ODGOVARA UPORNA POLITIZACIJA BLAGDANA?

Crkveni vrh u Hrvatskoj ogorčen je činjenicom da je višekratno upozoravao i predlagao nositeljima državne vlasti da izbjegavaju božićno vrijeme za raspisivanje izbora i da ga nitko nije poslušao. Neki od biskupa ističu da su upravo na božićnim misama znali govoriti o tome, ali da je očito kako ova vlast samo odmahuje rukom na njihove sugestije. Hrvatska biskupska konferencija će se posebno očitovati o predizbornoj kampanji, a odlučila je ne primiti nijednog predsjedničkog kandidata, premda su biskupi u ostvarenju tog naputka posve samostalni. Mogu ga, ali i ne moraju, poslušati. Biskupi tvrde da se određivanjem izbora na ovaj datum zapravo gura u stranu sama svečanost Božića i da se sami blagdani politiziraju. Oni će, dakako, pozvati vjernike da izađu na izbore, ali dobro obaviješteni krugovi ističu kako se upravo dogovara i slaže vrlo oštro priopćenje glede ovog datuma izbora koji je razljutio biskupe.

”PREDSJEDNIK JOSIPOVIĆ I FRED MATIĆ SU 18. STUDENI POKUŠALI NA VRLO GRUB NAČIN ISKORISITITI RADI OSOBNE PROMOCIJE I U KONTEKSTU IZBORA”, ISTIČE GRADONAČELNIK PENAVA TE DODAJE: ”I PROŠLE GODINE JE GRAD BIO ORGANIZATOR, ALI KAD JE GRADONAČELNIK BIO IZ NJIHOVE STRANKE NISU GA PROZIVALI DA ĆE ON BITI KRIV BUDU LI BILE DVIJE KOLONE”!

ivan_penavaSažimajući dojmove nakon ovogodišnjeg obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, gradonačelnik Ivan Penava otkriva nam detalje koji uistinu govore o degutantnim potezima na koje je ova vlast bila spremna. Penava najprije logično postavlja sljedeće pitanje: Kako je moguće da se njega unaprijed prozivalo zbog organizacije, i isticalo da će baš on biti kriv dođe li do ekscesa, a prošle godine Sabu nitko živ nije upozoravao da će on osobno biti kriv ako budu dvije kolone? A Grad je isto tako, naravno, bio organizator obilježavanja pada grada! Penava iskreno i prostodušno priznaje da u situaciji kada u grad dođe stotinu tisuća ljudi ne možete dati nikakva jamstva za bilo što. Ali, od njega su se baš tražila takva eksplicitna jamstva! Po njegovim riječima, režimski mediji i SDP-ovi političari su danima ranije palili vatru i potencirali podjelu kako bi onda baš oni koji su to radili glumili vatrogasce i spasitelje mira. Penava je u pravu, upravo je ta uloga spasilaca i vatrogasca bila pripremljena za Josipovića koji je, eto, izašao kao medijski pobjednik iz Vukovara! “Skandalozno je da Josipović Dan sjećanja na žrtvu Vukovara doživljava kao nadmetanje u kojem su dvije strane suprotstavljene… upravo je izjavom o „pobjedi” pokazao tko doživljava Vukovar kao nekakvo bojno polje, gdje postoje pobjednici i poraženi”, ističe Penava. Gradonačelnik ističe i to da je do podjele na kraju došlo, ali na Memorijalnom groblju, te objašnjava da je do podjele došlo zaslugom SDP-ove državne vlasti: “Došli su na groblje prečacem, kroz ljude koje je razmaknulo osiguranje, putem koji nije bio u protokolu. Nakon polaganja svog vijenca pokupili su se i otišli… nisu mogli dočekati da branitelji, hrvatski ratni invalidi, Grad Vukovar polože vijence… Poslije smo saznali da nisu mogli dočekati niti da dođu u Zagreb, nego je Josipović kod samog groblja otrčao pred novinare i proglasio ‘pobjedu'”, reći će vidno ogorčeni gradonačelnik Penava. Dodao je kako je Ured Predsjednika sve napravio kako bi zavadio branitelje te da su predsjednik Josipović i Fred Matić „određenim ljudima netom prije obljetnice podijelii činove i odlikovanja bez obzira na njihove stvarne zasluge u ratu, a mnoge su s druge strane zakinuli samo zato što nisu na njihovoj političkoj liniji”. Penava tvrdi da je premijer Milanović posljednji stigao u krug bolnice od kuda je kolona krenula, da je stao pokraj njega, a nije ga ni pogledao ni pozdravio.

Nakon tri minute neviđene nelagode, Penava je prišao Milanoviću i pozdravio ga, ovaj je jedva pružio ruku i nije progovorio nijednu jedinu riječ! Gradonačelnik Vukovara ističe i to kako ga nitko iz Vlade nije pozvao na ikakav razgovor, premda je gospodarska situacija u gradu jeziva. Dodaje da ima puno pitanja za ministre, između ostalog ministra Vrdoljaka bi pitao kako to da je projekt termoelektrane planiran za Vukovar odvukao u Osijek. Pitao bi ministra Hajdaša Dončića zbog čega ni na jedan njegov upit o davanju u koncesiju Luke Vukovar nikad nije odgovorio. Pitao bi Penava Vladu kako to da u gradu koji je nekada imao 44 tisuće državnih stanova, a danas ih ima upola manje, postoje liste čekanja na državne stanove? Pitao bi Vladu nešto i o „neviđenom uhljebljivanju HNS-ovaca” u Borovu, gdje su „pomeli sav vukovarski kadar u menadžmentu i doveli svoje kadrove iz Osijeka i Zagreba”. Puno bi ih toga Penava pitao, ali nema prilike, jer ga Vlada ignorira, kao Milanović dok stoji uz njega u krugu vukovarske bolnice… Bože, kakva slika i kakva scena! Tko bi vjerovao da ćemo pasti na takve grane…

SJEĆATE SE HAAŠKOG TUŽITELJA GEOFFREYJA NICEA? SADA KAD JE ŠEŠELJ ‘RAZVALIO’ HAAŠKI SUD, ON SAM PRIZNAJE: “HAŠKI SUD SU OSNOVALI POLITIČARI. I NIKADA NISU PUSTILI DA NEOVISNO RADI POSAO. ČINJENICA JE DA SRBIJA UŽIVA NEKE PREDNOSTI KOJE OSTATAK BIVŠE JUGOSLAVIJE NE UŽIVA U SUSTAVU HAAŠKOG SUDA”.

prosecutor-bbc-150Premda je kao i kompletan Haaški sud za vrijeme njegove realno goleme moći u doba Carle del Ponte tvrdio upravo obratno, da se politika ne miješa u rad Suda, sada kada je priči kraj Geoffrey Nice, haaški tužitelj u slučaju Milošević ističe ono što nikada prije nije htio priznati niti izreći: politika je bila presudna u radu tog suda. On nam otkriva da, po svemu sudeći, Haaški sud Šešelju nije zabranio da javno nastupa niti je od Srbije zatražena pomoć pri praćenju Šešeljevih postupaka! Ako je to istina, onda bi Haaški sud trebalo tretirati kao jednu instancu srbijanskog pravosuđa, jer nema primjera kao u slučaju Šešelj da je nekoga pustio na slobodu, a da se ovako ponašao! Govoreći o srbijanskim povlasticama u radu Haaškog suda, Nice ističe kako je primjerice Kosovo podvrgnuto specijalnom sudu isključivo za kosovske Albance „od kojeg jedinu i najočitiju korist ima Srbija”.

On dodaje: “Kosovo je bilo primorano pristati na takav sud i dopustiti da njime upravljaju osobe koje nisu Kosovari, unatoč činjenici da sve teme koje se sad pojavljuju pokazuju da se njima mogao baviti Haaški sud. Samo stvaranje takvog suda omogućava Srbiji da ističe kako nije postupala gore od Kosova, što je pozicija koja mnoge, ako ne i sve objektivne promatrače, zaprepaštava. Činjenica je također da je Srbija vrlo uspješno skrivala i nastavlja skrivati dokumente”. Dakle, sad smo i to čuli! Ali, nismo ove jednostavne istine koje su se vidjele od prvog dana mogli na početku čuti od slavnog haaškog tužitelja! Sad se mnogi koji su sudjelovali u tom klasičnom političkom reketu, čemu je najčešće služio Haaški sud, distanciraju od njega, prave se blesavi i otkrivaju nam toplu vodu! Svi oni koji su bili ovako kritični u trenutku dok je Haag presudama pisao povijest kakva se nije dogodila i ocrtavao budućnost zemalja kojima se bavio, bili su proglašeni neprijateljima istine i pravde!

Tihomir Dujmović / 7Dnevno

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tko dovodi Ruse u BiH?

Objavljeno

na

Objavio

Tko dovodi Ruse u BiH?

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist  pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada

Nedavno je u sklopu sve agresivnije politike bošnjačkoga vođe Bakira Izetbegovića prema hrvatskom narodu u BiH, ali i Republici Hrvatskoj jedan bošnjački aktivist američkom časopisu “Foreign Affairs” prodao, u sklopu sad već jasno prepoznatljive islamističke politike nepriznavanja Hrvata i Srba u BiH staru priču o hrvatskoj i srpskoj odgovornosti za nevolje koje su tu zemlju pogodile tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća.

Odbijajući prihvatiti tadašnje međunarodne planove o unutarnjem ustrojstvu zemlje Alija Izetbegović je odveo zemlju u ratni kaos, koji je na kraju završio etničkim čišćenjem Hrvata iz područja pod muslimanskom i srpskom vlašću, a za diplomatskim stolom i praktično srpsko-bošnjačkom podjelom zemlje na dva entiteta.

Aktualna priča odjevena je u novo ruho o navodno zajedničkoj hrvatskoj i srpskoj  operaciji pozicioniranja ruskih interesa u BiH kako bi se danas iz te zemlje širio kaos na Europsku uniju i druge dijelove zapadnoga svijeta.

Ključni igrači u tom navodnom Putinovu pothvati su hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Nasuprot njima bošnjački aktivist sugerira kako bošnjačka strana eto  brani interese NATO saveza i Europske unije.  Ključni argument za takvu tezu  navodno su dugotrajna savezništva i veze Dodika i Čovića te HDZ-a i SNSD-a

Sličan, ako ne i istovjetan model raspodjele krivnje na srpsku i hrvatsku stranu izrastao je i tijekom rata u BiH, a kao glavni argumenat slovila je danas već raskrinkana lažna optužba Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH u Karađorđevu. Nema dvojbe kako je ratna propagandna umotvorina tada omogućila bošnjačkoj Armiji BiH da potpuno očisti starosjedilačko stanovništvo, odnosno katoličke Hrvate iz središnje Bosne kako bi taj komad zemlje pretvorili u poligon za kasnije džihadističke operacije protiv Zapada.

Naime u sastavu Armije BiH posebno su krvoločni bili pripadnici odreda El Mudžahid, koji su počinili niz ratnih zločina s ritualnim smaknućima, a koja su kasnije poput dekapitacija prakticirali pripadnici ISIL-a na području Iraka i Sirije. Bošnjački analitičar Dževad Galijašević tvrdi kako su, između ostaloga čak šesterica napadača na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. u New Yorku bili pripadnici odreda El Mudžahid ili su pak nakon rata uvježbavani u kampovima na području BiH, odakle su bošnjačke snage etnički počistile Hrvate.

Čak i pojedini mediji iz BiH navode Izvješće  zajedničke Komisije američkoga Senata i Kongresa neposredno nakon terorističkih napadaja o tomu kako su vlasnici bosanskohercegovačkih putovnica Halid Al Midhar, pilot koji se zrakoplovom zabio u WTC u New Yorku i Muhamed Ata, koji poginuo tijekom terorističkoga napadaja, bili pripadnici odreda El Mudžahid.

Kasnije je utvrđeno da je i drugi pilot, Navak Elhamzi kao pripadnik odreda El Mudžahid sudjelovao u ratu u BiH, a kao napadači, utvrđeno je da su sudjelovali i Zijad Jarahašević, Halid šeik Muhamed i Remzi Bin Elsibiha, koji su također imali izravne ili neizravne veze s BiH. S druge pak strane, kako bi teritorijalno učvrstio islamistički poligon u središnjoj Bosni Alija Izetbegović je tijekom rata Srebrenicu prepustio na milost i nemilost Srbima, a s tog područja 7.500 pripadnika Armije BiH prebacio u središnju Bosnu, kako bi je očistio od Hrvata.

U sadašnju pak kampanju protiv Hrvata, a riječ o pokušaju da se hrvatskom narodu u BiH ospori pravo da kao konstitutivni narod sam bira vlastite političke predstavnike, Bakir Izetbegović je uključio predstavnice srebreničkih ratnih žrtava, poput udruge  Majke Srebrenice, ali i sam vrh Islamske zajednice na čelu s reisom Huseinom Kavazovićem.

Oni, unatoč brojnim islamističkim kampovima uz granicu s Republikom Hrvatskom, na području od Tuzle do Kladuše, jurišaju na hrvatske dužnosnike koji činjenično upozoravaju na moguće terorističke prijetnje iz susjedstva. Kako je pak Dragan Čović, jedini od tri člana Predsjedništva BiH predan politici euroatlantskih integracija, on zbog svog zauzimanja postaje glavna meta islamističkih ekstremista, koje u političkom smislu predstavlja Bakir Izetbegović i njegova stranka SDA.

Uostalom, prema tvrdnjama oporbenoga bošnjačkog političara Fahrudina Radončića, iza svojedobnoga ubojstva federalnoga ministra policije, Hrvata Joze Leutara, stajao je upravo Bakir Izetbegović!

Kako, prema pisanju medija, u Izetbegovićevu specijalnom ratu protiv hrvatskoga naroda sudjeluje i bosanskohercegovačka Obavještakno-sigurnosna agencija – OSA ključni predstavnici hrvatskoga naroda u BiH trebali bi biti posebno oprezni kako im se ne bi opet ponovio slučaj Leutar, a time propalo i njihovo zauzimanje za promjenu nametnutoga izbornoga zakona.

Tezu na početku spomenutoga bošnjačkog (islamističkog?) aktivista o združenom pothvatu Hrvata i Srba da u BiH dovedu Ruse jednostavno otklanjaju aktualne činjenice o političkoj povezanosti, s jedne strane srpskoga vodstva s Moskvom, a s druge bošnjačkoga s Turskom. Dok je rusko gospodarstvo,a onda i politički paternalizam duboko ušao Republiku Srpsku, bošnjačka je politika Alijin “amanetom” neraskidivo povezana s Erdoganovom Turskom.

Te dvije države – Rusija i Turska – u mnogočemu zajednički nastupaju protiv Zapada, a Turska je sklapanjem ugovora o kupnji ruskoga raketnog sustava S-400 praktično odbacila savezništvo sa SAD-om, dok istodobno verbalno-diplomatski ratuje s Njemačkom i Europskom unijom.

Koliko se Erdoganova Turska okrenula Putinovoj Rusiji i koliko su daleko u područje potpunoga nepovjerenja otišli sadašnji tursko-američki odnosi pokazuje i raščlamba turskoga provladinog lista “Sabah“ koji konstatira završetak jedne epohe i predviđa kaos u svim državama koje se nalaze na trasi “Puta svile”, koji zahvaća i balkansko područje s BiH.

Tako saveznici iz Sirije postaju i saveznici u BiH, koja tek u tom sklopu postaje poligon za vođenje budućih operacija protiv Zapada, a kad su u pitanju one islamističkoga karaktera, nije pretjerana tvrdnja kako upravo bošnjački prostor u Federaciji postaje glavni poligon. Nu da bi on mogao biti i funkcionalan potreban mu je otvoreni izlazak na more s jedne strane te na sjeveru luka na rijeci Savi oko koje su već načičkani islamistički kampovi.

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist samo pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada.

Ivan Svićušić

Miroslav Tuđman: Ulazak BiH u EU se ne može i neće dogoditi ako Hrvati ne dobiju punu ravnopravnost u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: U Splitu relikvije su tila svetoga Leopolda Mandića. U njegovoj i mojoj Domovini

Objavljeno

na

Objavio

U Splitu kiša pada drugovačije
Pada u boji
Najlišpe na svitu pada
I posiplje
Ukoso
Uvik nekako su vitron
Natiska lipo oblak na oblak
Podno Marjana
Pa se isplače nada
Rivon
I onin trajektin na linome odlasku za Supetar
Unda pobigne uza
Marmontovu
Gorikar priko Lovreta i Poljuda
Pa
Nestane

K’o malo di na svitu
Pada i uvik svon silon puše
Pa kad iđeš strmo od Općine prema Kazalištu
Iskene ti lumbrelu
Sto i jedan put

Unda za svaku kišu
Imaš
Novu lumbrelu
I mokre
Promrzle noge

U Splitu, gradu moga školanja ovi’ dana
Relikvije su tila svetoga
Leopolda Mandića
U njegovoj i mojoj Domovini

E
A naš narod
Mu leti
Raskriljeni ruku
I raskriljeni srca
Iđu mu
U kolonan poredani k’o utvrdo ušiveni botuni
Na biloj, onoj misnoj košulji

Poredani letu
Po zagovor
Su sto i jednon brigon na pameti i duši
Utvrdo ušiveni k’o botuni u viru
Kristovu

Letu tomu malešnomu
A jopet velikomu čoviku
Po zagovor
Utjehu
Nadu
Blagoslov
Letu po mir

Ne mogu lagat
I neću
Ja mu se nikad za zagovor molila nisan
E
Nisan
Tako mi se valjda samo trevilo

Neka mi je moja teta časna, kad bi me gladnu najila
Puno puta tiskala u šake
Onin svojin mirlušnin, čistin rukan
Njegove slike, medaljice
I molitve

Ja san u taj vakat već imala svoga zagovornika
Svoga suborca su neba
Doša do mene nekin čudnin, tisnin putin
Su jednon
Splickon kišon
Naša me
Baš mene
Moj svetac čudna imena
Naša’ me
Unda kad san nigdi i ničija bila
I vratijo me momu
Kristu

Diga me sa tlea
Noge ukočene mi pomaka

Diga me sa tlea
One
Splicke
Gospe od zdravlja
One crkve moga školanja
Koja ima najlišpi
I najčudniji prikaz
Moga Krista
Širon rašireni ruku

Pomoga mi zagovoron
On
Moj svetac zaštitnik
Zagovornik svi’ izgubljeni’ slučajeva

Zagovara me
Onako kako to more
Samo svetac
Zamoljen od velikoga diteta koje leži razasuto po tleu
I moli mu se mokri obraza
Očiju uprti u ništa
Moli mu se
Da mu pomogne
Sastavit razasuto tilo
I dignit se
U život
U ljubav

Ne razumin
Nikako ne razumin
Ovi’ dana
Čega idu svi oni ljudi koji se rugaju jednome
Svecu
Svi oni ljudi koji relikvije zovu
Lešon
Oni ljudi kojima smeta molitva zagovorniku

Čega idu ili je bolje reć’
Šta nji’ ide

Oklen potriba rugat se nečijoj viri
Oklen
Je li za rugat se i to što virujemo kako se raspeti Bog diga’ treći dan od mrtvi
Je li i to smišno?
I u to viruju samo
Neuki
I ludi?

Zašto t’liko provocira na reakciju nečija, tuđa vira?
Provocira i smeta
Iste one kojima smeta i vjeronauk u školi

E
Vjeronauk školski nji’ isto vrlo bode u oči
Izborni predmet u školi vrlo njima smeta
Smeta one iste ljude široki vidika
Pa nigdi ni zere tolerancije kad su želje katolika
U pitanju
Kad katolik svojin potpison bira
Samo za svoje dite

Ja baš ‘oću vjeronauk u školi
‘Oću
To nije protivno zakonu
Ni Ustavu
Ne kreće u sekularnu državu
Ne kreće nikoga

‘Oću i župni
I školski vjeronauk
Kad mi more bit
‘Oću jedan i drugi
Nije mi ga puno
Ni meni
A ni mojoj dici
Nami srce k’o bukara
Kad pratar u školi blagosliva i kad viroučiteljica su dičicon
Veselo piva
Za dane kruva
I kad o Božiću
Ukrase za bora su dicon sprema
I govori o rođenju
Našega Krista

A oni što se rugaju neka lipo u one moderne kurikulume
Gledaju ugurat
I jednu stvar koju oni nikako da nauču
Svi oni koji se smiju pobožnu svitu

Dajte in jedan ganjci gal novi predmet
Samo za nji’
Neka se zove
Pravo na javno prakticiranje vire
E
I neka iđe rećemo tri put nediljno
Možda nauču napokon

Pa ji lipo učite
I naučite
Sve redon
Šta to zaprave znači
Pravo na javno prakticiranje vire
Jerbo je to pravo vrlo važno
Uziđano je u
Ustav naše Države
Pa unda lipo u tome predmetu
Naučite sve podrugljivce
Kako to ustavno pravo niti zere ne kreće u njijovu sekularnu državu

Jerbo ja neću tor slobodu moje vire
Koja mi kaže
Moli u crkvi i u svoja čet’ri zida
Neću to
Nisan ovca da bi u toru bila
Moj Bog su menon neće bit’ samo u
Crkvi i u moja čet’ri zida
Krit ga neću

To sakrivanje van nije sekularna država
Sekularna država je nešto drugo
A ustavno pravo
Kaže
Kako se ne triban i ne moran krit

Prošla su van ta doba

Zabranit mi viru više ne mogu
Pa udaraju drugovačije

Mogu mi se rugat
Mogu mi relikvije moga
Katoličkoga sveca
Zvat i lešon
I smijat se
Onako kako se rulja brez srca uvik smije
U svome bisu

Uvik se smije oni izgubljeni
Razmetni sin
Dok obisno troši
I zlatnike i dane

Oni sin što je nigdi
Na pola puta od ničega
I nikoga
Ni livi a ni desni razbojnik
Ni Veronika
Ni Josip
Ni Ivan
Ni Petar što zataji
Ni Vranjo pokajnik

Taki se smije
Uvik

Jerbo niti ne zna
K’liko je zaprave izgubljen

Nema mu ‘ko reć’
Kako i Juda
More bit’ ime za izdajnika
Ali i za zagovornika
More
Sam biraš svoga Judu
Onoga za kojin ćeš ić’

Pa gledaš izabrat Judu
Koji nije izdajnik
Izabereš
Drugovačije
Izabereš razumit i ne smijat se

Izabereš onoga Judu
Kojemu se za zagovor moli veliko izgubljeno dite
Mokri obraza i
Izokrenuta života

Života
U kojemu zavoliš
Sve
Baš sve što je od Boga
I
Privrnute lumbrele
I svoje mokre,
Promrzle noge

I zavoliš baš svaki svoj
Od Boga dani
Kišni dan
I
Kišni Split

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati