Pratite nas

Kolumne

Tihomir Dujmović: Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Objavljeno

na

Novinar Novog lista Dražen Ciglenečki u jednoj je svojoj kolumni napisao da “Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj”.

U SPLITU JE ČETVERO MLADIH UHIĆENO ZBOG LIJEPLJENJA PLAKATA PROTIV IVE JOSIPOVIĆA. S OBZIROM DA SU PLAKATI U KOJIMA SE KRITIZIRA NJEGOVA POLITIKA LIJEPLJENI DILJEM HRVATSKE, POSTAVLJA SE PITANJE SLIJEDE LI MASOVNA UHIĆENJA?

Prema navodima Policijske uprave splitsko-dalmatinske, ovih je dana četvero mladih osoba prijavljeno prekršajno zbog kršenja javnog reda i mira. Privedeni su, ističe policija, kažnjeni s po stotinu eura, oduzeti su im plakati, a privedeni su „zbog sumnje da su uvrijedili instituciju Predsjednika”. Dvoje je mladih osoba uhićeno i pušteno, još dvoje mladih, kako stoji u prvom priopćenju, tek treba stići u policijsku postaju na ispitivanje. Radi se o akciji neformalne grupe „Mladi za Hrvatsku” koji su se spontano okupili preko Facebooka i društvenih mreža i koji su, kako je rekla jedna od privedenih, „željeli plakatiranjem izraziti svoje neslaganje s aktualnom politikom hrvatskog predsjednika”. „Sadržaj plakata je provjerljiv, radi se o reakcijama na mnoge javne izjave i nastupe dotičnog kojima javno, kroz medije, institucije i raznorazne ‘obljetnice’ promovira ideologiju i stavove osuđene na europskoj razini, a koje bitno štete razvoju i općem dobru RH”, rekla je jedna od privedenih. Ona, objašnjavajući što ih smeta u toj politici, dodaje da se, između ostalog, tu radi o promociji petokrake kao simbola ljubavi, veličanju i zaštiti ideologije bivšeg komunističkog sustava i njegovih vođa. Plakati, ističe ona, kroz stihove A. G. Matoša kreativno izražavaju neslaganje s postojećim kretanjima i zazivanjem duhova prošlosti, a kako ih ne bi optužili i za to da iskazuju nasilje prema javnim površinama, ističe da su lijepljenje plakata izveli sa selotejp trakom, a ne tekućinama kako se to obično radi! No, po Splitu su osvanuli i plakati s natpisima: Kriminal u ZAMP-u, Afera posmrtne pripomoći, Štedno-kreditna zadruga Zlatica, a na jednom plakatu je lik Ive Josipovića dok je bio Titov gardist. „Nepojmljivo mi je da se male obične ljude, studente, na ovakav način procesuira, dok se ugled mnogih državnih ustanova ozbiljno narušava pod kapom njihovih rukovoditelja – među ostalim istaknula bih primjer riječkog intendanta koji počesto koristi pročelje HNK Rijeka za iskazivanje jugoslavenštine, dok pritom javno izriče kako su Hrvati ‘izmišljena nacija'”, ističe uhićena ženska osoba te dodaje: “Sve u svemu, preuzimam odgovornost jer sam pozvala mlade i podijelila plakate, ali ne smatram se krivom zbog tog čina s obzirom da je proveden nenasilnim sredstvima i ne uključuje poziv na nasilje”, prenose mediji njezinu izjavu. Tko su akteri ove pobune u ovom trenutku se ne zna, policija tek iskazuje da se radi o tri mladića između 20 i 30 godina i jednoj ženi od 31 godine. Nema izbora da se diljem Hrvatske nisu lijepili plakati koji su iskazivali neslaganje s nekim kandidatom ili strankom, no ovo je, koliko se pamti, prvi put da se uhićuje zbog iskazivanja neslaganja s vladajućom politikom. Bilo bi dobro čuti odgovor predsjednika države slaže li se s uhićenjima njegovih kritičara? Stoji li iza tih uhićenja? Postoji li neka njegova sugestija na tu temu? Ili se oštro distancira od ovakvih starih totalitarnih običaja nezamislivih u današnjoj Europi? Jesmo li došli do toga da će uslijediti masovna uhićenja svaki put kada budete glasno negodovali protiv ove vlasti? Hoće li se uhićenja proširiti i na medije? Na društvene mreže? Gdje je kraj ovom ludilu?

POTPUNI KAOS PRAVNE DRŽAVE: ZBOG JEDNE IZJAVE O BANDIĆU SUD JE DONIO TRI RAZLIČITE ODLUKE! POSTOJI LI U OVOJ ZEMLJI ELEMENTARNA PRAVNA SIGURNOST?

U rujnu ove godine Općinski građanski sud u Zagrebu je na tužbu zagrebačkog gradonačelnika osudio RTL televiziju na kaznu od 50 tisuća kuna, ocijenivši da je ova medijska kuća nanijela Bandiću duševne boli kad je u programu uživo u jeku kampanje za lokalne izbore u svibnju 2013. prenijela izjavu premijera Milanovića u kojoj tvrdi da je zagrebačka gradska vlast na čelu s Milanom Bandićem „klijentelistička družina”, da „Zagreb treba očistiti od korupcije„ i sl. Sutkinja je obrazložila da je RTL dopustio prenošenje klevetničkih tvrdnji, da se od njih nije ogradio i drugoj strani nije pustio mogućnost da se brani. Tri mjeseca kasnije jedna druga sutkinja, ali istog tog suda, odbacila je Bandićevu tužbu protiv HRT-a kao neosnovanu. A radi se o tome da je HTV prenio identičnu izjavu premijera Milanovića o korupciji u zagrebačkoj gradskoj vlasti s Bandićem na čelu. Radi se o istoj izjavi koju je izrekao na RTL-u! Osim što je u ovoj drugoj parnici izgubio naknadu, još je i dužan platiti 18 700 kuna sudskih troškova. Da bi kaos bio još veći, u trećoj parnici na istu temu, tamo gdje Bandić tuži osobno premijera Milanovića zbog iste te izjave, sudac je prekinuo postupak sve dok se pravomoćno ne okonča istraga u aferi Agram! Dakle, u istoj temi tri različite odluke istog zagrebačkog suda! Živimo li uopće u pravnoj državi? Što ne valja: zakoni ili suci? Jer, ne bi li nam sudovi trebali jamčiti pravnu sigurnost? Tko će nam je jamčiti ako ne sudovi? Kako jedna te ista izjava može biti dijametralno suprotno sudski protumačena? Što tek običan svijet može očekivati od sudova, kad u ovom srazu dvojice političara vuče ovakve poteze? Mi znamo da ni med cvetjem ni pravice, ali kad se politizacija kompletnog društva prenese i na pravosuđe onda ćemo doći do samog dna. Koliko nam još centimetara nedostaje do dna?

AMBICIJA DA SE NEOVISNOJ UDRUZI KOJA OKUPLJA EMINENTNE STRUČNJAKE DOPUSTI STRUČNA EKSPERTIZA JASENOVAČKOG STRATIŠTA I SLUŽBENO JE ODBIJENA. NO, IDEJU DA NEVLADINE UDRUGE NE SAMO ISTRAŽUJU REZULTAT SRPSKE AGRESIJE NA HRVATSKU I BiH, NEGO I SASLUŠAVAJU OSUMNJIČENE, PRVI JE – PODRŽAVAJUĆI FAMOZNI „REKOM” – PODRŽAO IVO JOSIPOVIĆ. DO DANAS NIJEDAN ČELNIK TZV. REGIJE OSIM NJEGA TO NIJE NAPRAVIO!

Kada je prije nekoliko godina skupina aktivista za ljudska prava iz zemalja bivše Jugoslavije osnovala Regionalnu komisiju za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugih teških kršenja ljudskih prava na području bivše države (REKOM), službena hrvatska vlast je objeručke prihvatila tu inicijativu, pače utirala joj je put i prije toga gdje god je mogla. Nedavno je u Beogradu održana još jedna konferencija REKOM-a, na kojoj se ispostavilo da je od svih država i od svih političara jedino hrvatski predsjednik Josipović prihvatio Statut REKOM-a i najavio da će ga proslijediti saborskim zastupnicima na razmatranje. Naime, ideja REKOM-a je išla tako daleko da se zapravo radilo o mini Haaškom sudu, s obzirom da se predvidjelo da Statut njihovog rada prihvate svi parlamenti te da se REKOM nametne kao izvanredno pravosuđe za cijelu regiju. Naime, po prvim planovima ovlasti REKOM-a su se trebale protezati do razine da mu se omogući da utvrdi relevantne činjenice o ratnim stradanjima, provodi samostalna istraživanja ratnih zločina, da njegovi predstavnici saslušavaju osumnjičene i da se državnim odvjetništvima predaju već faktično gotovi predmeti spremni za suđenje. Statut REKOM-a je predstavljen svim čelnicima država nastalih raspadom bivše Jugoslavije i baš nitko, osim Josipovića, ga nije prihvatio. Ne radi se samo o tome da je srbijanska strana odbila bilo kakvu komunikaciju, najveći otpori bili su u Sloveniji, ali i u Makedoniji. Zašto? Pa zato jer su svi prepoznali podvalu i ambiciju da politika – a ne pravosuđe – ispisuje kazne, da politika – a ne povjesničari, piše povijest. Jer, kako god se organizacije za zaštitu ljudskih prava kitile pridjevom „neovisna”, u njihovu neovisnost, kako vidimo, ne vjeruju od Ljubljane do Skoplja! No, posebno je zanimljivo da aktualni predsjednik zagovara ovakav alternativni pristup traženja istine o ratnim stradanjima, ali njegova vlast i današnja hrvatska država zabranjuje takav pristup i takav model raščišćavanja istine o broju jasenovačkih žrtava. Tim prije što nikada nije egzaktno utvrđen broj jasenovačkih žrtava, tim prije što su i hrvatski povjesničari za cijelo vrijeme komunističke vlasti šutnjom prihvaćali izmišljenu brojku od 700 tisuća žrtava, tim prije što se već sada zna da je logor u Jasenovcu djelovao do 1951. U čemu je problem – zašto egzaktno ne utvrditi stvarni broj žrtava Jasenovca?!

OTKAD JE DOŠLA NA VLAST, VLADA ZORANA MILANOVIĆA NIJE IMALA NIJEDAN JEDINI POZITIVNI KVARTAL! PUNIH DVANAEST KVARTALA ZAREDOM HRVATSKO GOSPODARSTVO BILJEŽI MINUS! I NITKO OD ODGOVORNIH NE NUDI OSTAVKU?!

Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu kretanja hrvatskog bruto društvenog proizvoda u kojoj je potvrđeno da i dvanaesti kvartal zaredom naše gospodarstvo pada, ovaj put na godišnjoj razini od 0,5 posto, što je drugi najgori rezultat u Europskoj uniji. Naime, od Hrvatske je lošiji jedino Cipar. Hrvatsko gospodarstvo je u krizi izgubilo između deset i petnaest posto ukupne aktivnosti, a od 2008. samo su dva tromjesečja bila pozitivna – i to tijekom 2011. To sve skupa pokazuje statistički da smo se u gospodarskim aktivnostima vratili u 2003. godinu. Premijer Zoran Milanović i dalje širi neopravdani optimizam tvrdeći da nam iduće godine slijedi rast, ali te su se tlapnje već ponavljale iz godine u godinu i nema razloga u njih vjerovati. Osim toga, čak i u planu za iduću godinu ova vlada je predvidjela rast od 0,5 posto, a stručnjaci već sada ističu kako je i taj plan pretenciozan. Kako netko može voditi Vladu i zabilježiti pad gospodarstva u dvanaest kvartala i ne ponuditi ostavku? Kakav moral, kakvu neodgovornost morate imati za takav stav?

SLIJEDE LI NAKON PROCESA PERKOVIĆU I MUSTAČU NOVI PROCESI ZA UDBAŠKE LIKVIDACIJE PO NJEMAČKOJ? BAVARSKI SAVEZNI JAVNI TUŽITELJ JE PRIZNAO DA JE SAVEZNO TUŽITELJSTVO U NJEMAČKOJ OTVORILO JOŠ NEKE ISTRAGE O LIKVIDACIJAMA IZA KOJIH JE STAJALA ZLOGLASLA UDBA. TKO JE, DAKLE, SLJEDEĆI NA OPTUŽENIČKOJ KLUPI?

Na upit novinara je li točna informacija koja se širi u javnosti da se u Njemačkoj istražuje još 15 slučajeva ubojstava jugoslavenske tajne službe na njemačkom teritoriju, bavarski javni tužitelj Dieter Dietrich je rekao da je točno da su otvorene još neke istrage, ali da upravo u kontekstu tih istraga ne bi htio više o njima govoriti. Odbio je odgovoriti na pitanje gdje se nalaze osumnjičeni, u Njemačkoj ili u Hrvatskoj. U svakom slučaju, iz izjave bavarskog tužitelja dade se iščitati da se priča o udbaškim likvidacijama neće završiti samo na Perkoviću i Mustaču. O samom suđenju u Münchenu mediji izvješćuju na kapaljku i u ovom trenutku uopće nije jasno kako teče to suđenje. Mediji su izvijestili da je ključni svjedok optužbe Prates negirao najvažniji navod optužbe – da je on osobno dao ključ Josipu Perkoviću od garaže u kojoj je likvidiran Đureković i time je, kako prenose neki njemački mediji, proces došao do ruba iznenađenja. No, manje se govori i piše o tome da je sada Prates priznao da je bio u dugogodišnjem kontaktu s Antom Nobilom, da mu je sam Perković poslao preko Nobila odvjetnika koji ga je branio na suđenju 2008., te da mu Nobilo pomaže tražiti dokaze i svjedoke kako bi dobio novi sudski postupak nakon što je već pravomoćno osuđen na doživotni zatvor. Sudskim vijećem predsjeda Manfred Dauster, koji je na Pratesov iskaz u jednom trenutku rekao: “Što dulje govorite to ste neuvjerljiviji”, tako da je veliko pitanje hoće li iznenađujući Pratesov iskaz dovesti do obrata na suđenju, kako se neskriveno veseli najveći broj hrvatskih medija.

NIZU BESPRIZORNIH NAPADA NA SUCA TURUDIĆA SADA SE PRIDRUŽIO I NOVI LIST TVRDEĆI U JEDNOM KOMENTARU DA “TURUDIĆ NANOSI VEĆU ŠTETU OD ŠEŠELJA”. PO PRVI PUT U ŽIVOTU TURUDIĆ NAJAVLJUJE SUDSKU TUŽBU PROTIV NOVINARA!

Novinar Novog lista Dražen Ciglenečki je u jednoj svojoj kolumni napisao da “Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj”. Teza kolumne, kako prenosi Večernji list, je u tome da se Sabor nije trebao baviti Šešeljevim glupostima, jer se time degradira parlament, već sucem Ivanom Turudićem, pa i donijeti deklaraciju o njegovom besprizornom ponašanju. Turudić se, naravno, kao dragovoljac Domovinskog rata našao uvrijeđenim i povrijeđenim – nije vjerovao da bi ga netko mogao usporediti sa Šešeljem! Pogotovo da bi netko mogao zaključiti da on nanosi veću štetu hrvatskoj državi od jednog Vojislava Šešelja! Turudić će u komentaru tog napada na njega ustvrditi da “ako to nije govor mržnje, ne znam što jest… ostao sam šokiran, to nadilazi granice javne polemike i kritike, to je čisti govor mržnje”. Sudac Ivan Turudić je sudio u nizu iznimno važnih političkih procesa, od Sanadera nadalje, i nema dvojbe da je tu stekao solidan broj neprijatelja. Ali ono što mu ova vlast i lijeva scena nikada neće zaboraviti jest činjenica da je njegova principijelnost dovela do izručenja Josipa Perkovića na suđenje u Njemačku. Treba se sjetiti tko se sve upregnuo u kola ne bi li se nekako izbjeglo to izručenje, treba se sjetiti pravnika i sudaca koji su radili na lex Perković, treba se sjetiti angažmana i predsjednika države i predsjednika Vlade koji su se upinjali dokazati da je tobože nastupila zastara! S druge strane faktično je stajao više-manje usamljeni i osamljeni sudac Turudić. Ono što je u trgovačkom pravu i na Trgovačkom sudu sudac Kolakušić, to je za ove relacije sudac Turudić. Stoga ne čudi da se sve lijeve cijevi okreću prema njemu!

NITI NAKON INTERVJUA GLAVNOG HAAŠKOG TUŽITELJA SERGEA BRAMMERTZA JUTARNJEM LISTU NIJE JASNO ZBOG ČEGA SE ON NIJE ŽALIO NA PUŠTANJE ŠEŠELJA NA SLOBODU! KAD JE MARKAČ DOK JE BIO NA UVJETNOJ SLOBODI OTIŠAO U LOV, HAAG, ODNOSNO TUŽITELJSTVO, JE ODMAH TRAŽIO ŽURNU KAZNU!

Na upit zbog čega kao glavni haaški tužitelj nije uložio žalbu na odluku Suda da se Šešelja pusti na slobodu, glavni haaški tužitelj je u intervjuu Jutarnjem listu nemušto odgovorio kako je Sudsko vijeće odlučilo izdati nalog za privremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga zbog njegovog zdravstvenog stanja. Da se radi o petljanju i muljanju koje trajno diskvalificira Haaški sud svjedoči i Brammetzova izjava da Sudsko vijeće uopće nije objelodanilo medicinske podatke na temelju kojih je odlučilo o Šešeljevom puštanju na slobodu. Osim toga, Brammetz dodaje da je “Sudsko vijeće smatralo da mu nije potrebno mišljenje Tužiteljstva”?! Zašto, unatoč svemu, glavni haaški tužitelj nije reagirao žalbom, kako je moguće da ovako biranim riječima, gotovo s razumijevanjem, govori o jednoj posve skandaloznoj odluci koja se, kako vidimo, mijenja, ostaje misterij. Kada glavni haaški tužitelj nema nikakvog ozbiljnog argumenta da nam objasni zbog čega se, bez obzira na stav Suda, on nije žalio na skandaloznu odluku o puštanju Šešelja, to je znak da iza svakog haaškog zareza jasno i glasno stoji – politika! Žalosno je da Haaški sud nije svjestan do koje je razine svojim suđenjem i ovakvim potezima iskompromitirao međunarodno kazneno pravo i institucije koje su stajale iza ovakvog sudišta i do koje razine je poljuljano povjerenje ljudi u njegovu pravdu!

Tihomir Dujmović/7Dnevno

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Novinarske trice i kučine

Objavljeno

na

Objavio

Poznato je kako tiskani mediji u nas i u svijetu proživljavaju svojevrsnu krizu koja se ponajviše ogleda u padu naklada.

Glavni je tome razlog pojava inernetskog novinstva, ali, barem kad je riječ o domaćoj medijskoj sceni, nije samo to u pitanju.

Dnevni, središnji, tzv. ozbiljni politički listovi trivijalizacijom tema i događaja kao da oponašaju baš te portale te time sebi oduzimaju specifični prostor djelovanja.

Evo jedne male antologije urnebesnih naslova: Milijan Brkić napušta politiku zbog Ane Rucner, Ella Dvornik ima novu frizuru, Renata u Splićaninu našla sve što joj treba, gola žena čisti stanove muškaraca, Ava Karabatić se seksala u zatvoru, Nives Celzijus objavila razgolićenu fotografiju, preseksi Milica zapalila Split, Pažanin vikao na Špičeka i otrkio gdje će provesti vikend, Ivana Plehinger otkrila zašto nema migrenu, Melania Trump očajna i nesretna, Suzana Mančić mami seksipilom i u šezdesetoj, Borna Rajić umišlja da je plemkinja, Soraja pokazala previše, Ž. je očajna jer ju je muž prevario s prijateljicom, Severina zapjevala s novim svekrom koji zna svirati harmoniku, a s Igorom šalje poljupce iz Venecije, Ecija Ojdanić nikad bolje nije izgledala, Jelena Rozga istakla prebujni dekolte, a fanovi oduševljeni njezinim šeširom, Danijela Martinović drastično promijenila izgled, Neven Ciganović se podvrgao estetskoj kirurgiji, Monika tulumari dok joj se muž priprema za novi brak,Aca L. brutalno pretukao bivšu ženu, Madonina kći obrijala dlake pod pazuhom, Lana Jurčević u donjem rublju raspametila obožavatelje…

Ovakva trivijalizacija sigurno neće pomoći uspješnosti medija koji žele biti ozbiljni i koji žele imati ozbiljne čitatelje. Neki teoretičari komunikacija drže kako je trivijalizacija u funkciji zaglupljivanja masa i odvlačenja pažnje od stvarnih problema društva, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Objektivno, ona je u funkciji promocije posve beznačajnih osoba i njihovih zanimanja. No, uz opći pad elementarne pismenosti, pretjeranu uporabu anglizama i vulgarnosti u izrazima, koje se poput crnih filmova nameću kao moderan stil, kakve pristojni ljudi ne koriste niti u krugu prijatelja kamoli pred tisućama čitatelja, postoji još jedan veliki problem, a zove se kolumnisti.

Umjesto objektivnih komentara i analiza, kakvih srećom još uvijek ima, dominiraju otvorena politička pristranost, vrijeđanje neistomišljenika pa i publike, egocentrična „ja pa ja“ forma, brkanje vlastitih opsesija, uvjerenja, vjerovanja i želja sa stvarnošću.

Na primjer, ne vidi se izvor terorizma ako to narušava ideju multikulturalnosti. Brojnim je komentatorima tako važnije ono što se događa u njihovoj glavi, nego u svijetu oko njih.

Selektivno, od slučaja do slučaja, tretiranje događaja i ljudi, diskreditiranje nepoćudnih, ili otvorena laž dio su svakodnevnice. To je sve možda u interesu nekih moćnih stranaka, skupina i pojedinaca, ali zacijelo nije u interesu medija.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Suočavanje s Todorićem

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Ivica Todorić prije nešto više od pola godine prihvatio Plenkovićev „Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku“ te svoju tvrtku predao na upravljanje i restrukturiranje Vladinu izvanrednom povjereniku Anti Ramljaku, bilo je jasno da se Agrokoru crno piše.

Samo se nije znalo koliki su dugovi. Todorić je u toj prigodi uznosito priopćio naciji: „Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi.“ Kako je odjeknuo taj priopćaj?

Odjeknuo je kao opća uvrjeda.

Danas znamo i približnu dubinu te uvrjede: dvadesetak milijarda kuna!

Policija je u skladu s tim znanjem krenula u potragu za dokazima o mogućim nezakonitostima u Agrokorovu poslovanju. Krenula je silovito. Drugi vele: spektakularno! Dobro, ali moglo je biti i spektakularnije da policija nije svoju akciju najavila samo probranim medijima. Što točno radi policija? Kako: što?! Pa „provodi izvide“! Dakle, „izviđa“. Pola godine nakon predaje? I to – gdje i kako? Istodobno na mnogo mjesta, po dvorima, kućama, stanovima. Pretresa, uhićuje, privodi, ispituje.

Najmršaviji nalaz bio je u Kulmerovim dvorima. U dvorcu ponad Zagreba policija nije našla nikoga i ništa. Ivica Todorić i njegovi sinovi Ante i Ivan odavno nisu u Hrvatskoj. Nagađalo se da su u Nizozemskoj, u Srbiji, u Rusiji. Najobavješteniji od njihovih odvjetnika, Čedo Prodanović, veli da je Ivica već druže vrijeme poslovno u Londonu te da su mu i djeca tamo zaposlena. Todorićevu izvanobiteljsku upravljačku elitu policija je zatekla na logu. Pretresla je kuće i stanove dvanaestero ljudi, ništa nije našla, ali je ljude pouhićivala i privela u istražne urede i podnijela kaznene prijave. Akcija je izazvala silan dojam u javnosti.

S pravom, tvrde znalci. Razvoj događaja, koji je Plenkovićeva Vlada spriječila u zadnji čas, bio je neusporedivo gori od „bujanja ustaštva i fašizma“. Kako to? Jednostavno, tobožnje ustaštvo i tobožnji fašizam ne ugrožavaju nikoga, ni najzadrtije jugane. Te su floskule u stanovitom smislu blagotvorne. One svakodnevno služe gubitnicima hrvatskoga Domovinskog rata za razbijanje frustracije, a nerijetko i za izbijanje kakve-takve kunske utjehe iz državnoga proračuna.

A stečaj Agrokora? To bi bilo nešto nalik na smak svijeta.  Stečaj bi ugrozio opstanak 40-ak tisuća Agrokorovih zaposlenika i njihovih obitelji. Stoga je mudra Plenkovićeva Vlada, da spasi Agrokor, izradila onaj zakon kojim je privremeno suspendirala liberalni fetiš nepovrjedivosti privatnoga vlasništva i uvela prisilnu upravu svoga povjerenika Ante Ramljaka u Todorićevu tvrtku. A kako je Agrokor u proizvodnji, preradi i distribuciji poljoprivrednina alfa i omega u Hrvatskoj i „regiji“, Plenković je tim potezom stekao naslov spasitelja hrvatske poljoprivrede.

Uostalom, da je Agrokorov kašalj za hrvatsko društvo pogibeljniji od tobožnjega ustaštva i fašizma, pokazuju i reakcije vlasti na te pojave. Zbog bujanja „ustaštva i fašizma“ Plenković je osnovao doduše elitnu, ali ipak izvanparlamentarnu (savjetodavnu) ideološku komisiju pod umiljatim imenom „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“. Vijeću predsjeda predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akad. Zvonko Kusić. A na drugoj strani HDZ-ovi su i SDP-ovi [narodni] zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru osnovali parlamentarno „Istražno povjerenstvo za Agrokor“, koje predvodi bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Na prvi je pogled jasno da su ta dva tijela po zakonskoj snazi i ugledu u društvu nesumjerljiva.

Izneseni su argumenti pozitivno šuškavi. Ništa manje nego Plenkovićevo obećanje da spašavanje Agrokora ne će i zahtjev Predsjednice Republike da spašavanje Agrokora ne smije hrvatske državljane stajati ni jednu kunu. Zar smo zaboravili da nas je to spašavanje već stajalo barem 5.000.000 puta više, koliko je Vlada dala istražnim tijelima za osnaženje istrage?

Na što će sve to izaći? U ovom času nitko to ne zna. Ne znamo ni što će istraživati Miljenićevo „Povjerenstvo“ ni hoće li uopće išta istraživati ako uskoro počne sudbeni postupak. Kusićevo je „Vijeće“ malo preširoko fokusirano na „posljedice vladavine nedemokratskih režima“. Hrvatskom su naime od njezina postanka do uspostave Republike Hrvatske vladali nedemokratski režimi. Zato su i tu rezultati neizvjesni. U tomu je mraku jedina vedra stvar hrvatska pravosudna praksa. Iz predmeta Ive Sanadera i Tomislava Horvatinčića može se gotovo sa sigurnošću zaključiti:  ima nade za Ivicu Todorića.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati