Tihomir Dujmović: Sve žrtve nisu iste

0
Tamino Petelinš

Punih šest godina nakon zastrašujućih otkrića da je slavna narodna i armija i jugoslavenska i iznad svega antifašistička bila kadra u jedan rudnik davne 1945. godine, dakle u naponu svoje snage i ideološke odlučnosti, zatočiti tri tisuće ljudi, uključujući djecu i starce, i priuštiti im najstrašniju moguću smrt, slovenske vlasti odlučile su (kad već Hrvatska šuti starom hrvatskom šutnjom) prenijeti prvih osam stotina zadavljenih ljudi na mariborsko groblje.

Povjesničari kazuju najprije to da je postrojbu za likvidiranje vodio i koordinirao rudarski radnik, izvjesni Pevec, koji je kasnije (očito za nagradu) postao direktor rudnika, pa je on ujedno i odradio posao zatvaranja svih ulaza u rudnik Barbarin rov kako bi se tragovi zločina prikrili. Roman Leljak pak tvrdi da širom Slovenije još živi 16 egzekutora iz Hude jame! Očevici pak potvrđuju da su pred rudnik dovoženi kamioni i kamioni žrtava, da su oni morali sami sa sebe skinuti odjeću, a nakon ulaska u rudnik i obuću, te da su potom strijeljani. Ta odjeća i obuća bili su dio plijena!

Jesu li oni za nas ljudi?

Oni koji su se opirali skidanju ubijeni su rudarskim čekićima. Među likvidiranima je bilo žena i djece, i očito je da je dio njih bio ostavljen ranjen jer se po pokretima mumificiranih tijela zaključuje da su neki od njih uspjeli doći do prve betonske pregrade u rudniku, u očajničkom pokušaju da dođu do zraka.

Naime, vezani su po trojica, prvi je ubijen, te je njegovo tijelo povuklo dvojicu živih u jamu. Ta mumificirana tijela u pokretu otkrivena su tek 2009. godine, da bi danas, sedam godina kasnije, njihovi ostaci krenuli na mariborsko groblje.

Iz slovenskih izvora može se čuti da u tih sedam godina niti jedna ozbiljna, naglašavam ozbiljna, inicijativa iz Hrvatske nije došla glede elementarne političke pristojnosti koja nalaže da se posmrtni ostaci tih, nota bene barem trećine Hrvata, prenesu u Hrvatsku ili da se poduzme bilo kakva akcija u tom smislu.

Jesu li to za nas ljudi ili za te žrtve vrijedi komunistički tretman po kojima oni uopće nisu bili ljudi? No, jesmo li se odmaknuli od tih komunističkih stavova, ako sedam godina nakon ovako jasne informacije ništa kao država ne činimo glede tih žrtava?

Naime, tek kada je slovenska vlada odobrila 800 tisuća eura za cijelu akciju, tek tada se krenulo u iznošenje posmrtnih ostataka iz rudnika Barbarin rog i Hude jame. Te 2009. na vlasti je u Hrvatskoj bio HDZ, potom će na vlast doći SDP i onda opet HDZ, a da za cijelo to vrijeme baš nitko nije pokazao nikakav interes niti za prenošenje tijela u Hrvatsku niti barem za djelomičnu DNK analizu, niti za organizirani dolazak stručnjaka, od forenzičara do povjesničara, na taj lokalitet kako bi se utvrdili barem neki detalji.

Znameniti istraživač Leljak ističe da su kod zadnjih iskapanja pronašli dokumente, pločice i niz podataka iz kojih su vidjeli da se radi o Hrvatima, da su izvijestili Zagreb, ali da nitko nije pokazao interes čak i u ovakvim slučajevima kad se može jasno utvrditi identitet.

Uostalom, čak niti sada, na prenošenju žrtava iz Hude jame do mariborskog groblja, baš nitko kao predstavnik hrvatske države nije tamo bio. Prenošenje ukupno 3000 žrtava potrajat će do kraja iduće godine i bit će zanimljivo vidjeti hoće li Plenković, a naročito Petrov, koji uporno hoće reći da je Most negacija svih HDZ-ovih grešaka, pokazati primjereni osjećaj ljudskosti za te sudbine.

Za sada od svih hrvatskih institucija jedino Ured predsjednice pokazuje interes i senzibilitet za ovu temu i u tom smislu se može očekivati i vrlo skori posjet predsjednice mariborskom groblju. Nema tome puno da su u Hercegovini pronašli tijelo jednog američkog pilota koji je stradao u Drugom svjetskom ratu.

U najbržem mogućem roku Amerika je poslala stručnjake koji su potvrdili vijest, stigao je zrakoplov iz SAD-a i tijelo je, zamotano u američku zastavu, preneseno u Ameriku.

Isto vrijedi kad se otkrije tijelo njemačkih vojnika iz Drugog svjetskog rata po našim vrletima: njemačko veleposlanstvo munjevito reagira, pokušavaju se ustanoviti najsitniji detalji, ako se pronađe vojnička pločica, onda se obično zna ime i prezime jer je to pedantna Njemačka. A pogledajte ovu antifašističku ravnodušnost kojom Sanaderova i Kosoričina, Milanovićeva i Karamarkova Hrvatska nisu pokazale državničku odgovornost kad se radi o ovoj temi.

Pogledajte većinu hrvatskih medija koji od 2009. godine o tome uglavnom šute zavjereničkom šutnjom.

Omerta, stara komunistička omerta kad se radi o komunističkim zločinima! Znate li koja je jedina izravna “korist” otkrića u Hudoj jami za aktualnu Hrvatsku? To što je nakon tih otkrića Andrija Hebrang rezolutno i upravo ultimativno zatražio od vrha HDZ-a da se prekine opstrukcija u tadašnjoj Sanaderovoj Vladi oko formiranja Ureda za istraživanje žrtava komunizma u Hrvatskoj.

Pa je tako tri godine nakon njegove službene ideje o formiranju tog ureda, ideje i zahtjeva koji je stajao u ladicama najprije Sanaderove Vlade, a onda po ladicama Sabora kojim je ravnao moćni Luka Bebić, Hebrang ipak uspio staviti tu točku na dnevni red parlamenta i krenuti u njegovo osnivanje. Na krvi i strahotama mumificiranih tijela iz Hude jame tek se uspio konstituirati hrvatski Ured za istraživanje komunističkih zločina!

Propala pomirba

Do te razine je “Hrvatska u raljama djece komunizma”. No, jedva šest mjeseci kasnije, Milanović će dopustiti brutalnu akciju uništenja tog ureda, a Fred Matić će biti tek egzekutor, politički mrtvozornik tog posla. U tih šest mjeseci Hebrangov je ured obavio istraživanja na 30 lokacija, pronašavši, između ostaloga, likvidirana dva razreda jedne srednje zagrebačke škole, čijim su učenicima hrvatski antifašisti nakon kraja rata pucali u glavu na obroncima Sljemena.

Negdje između 13. i 15. svibnja 1945., kako stoji u izvješću sudskog vještaka koji je izašao na teren. Meni će pak zbog pisanja o tim sljemenskim žrtvama biti zabranjeno pisanje u jednim dnevnim novinama. Dakle, 70 godina nakon što je toj djeci pucano u lubanju još uvijek možete dobiti otkaz kad o tome pišete.

Usred hrvatske države! U riječ, današnja hrvatska država u kojoj je, kako i ovdje vidimo, posve propala pomirba lijevih i desnih kako ju je Tuđman zamislio, jer očito ni na Mirogoju ni pravice, današnja, dakle, država definitivno nije spremna pogledati u oči pravoj istini, makar je u podrumima hrvatske povijesti nakon svih mogućih Hudih jama već dozrela istina da se radilo o dva podjednaka totalitarizma, samo što se jedan zove fašizam, a drugi komunizam.

Huda jama i Tezno, te drugih šest stotina komunističkih stratišta širom Slovenija, te još 900 sličnih jama širom Hrvatske nisu ništa drugo negoli komunistički Jasenovac. Industrija smrti. I zastrašujuće je da današnja Hrvatska to nije osvijestila.

Tko god pobijedio u utrci za šefa SDP-a, ako želi zadobiti šire povjerenje hrvatskog naroda, morat će ne samo pokrenuti lustraciju nego i sam prignuti glavu od srama pred Hudom jamom. Bez slične geste niti jedan lider SDP-a neće nikad imati širu podršku hrvatske nacije. HDZ pak u ovoj temi svojim dosadašnjim držanjem zapravo zrcali istinu Bože Petrova da nema bitnije razlike između SDP-a i HDZ-a.

Huda jama će biti silan izazov za Andreja Plenkovića, kojeg su jednostavno po logici funkcije zapali svi oni križevi koje njegovi prethodnici u HDZ-u nisu htjeli ponijeti. Poslati, dakle, stručnjake, forenzičare, povjesničare, ljude koji se bave ovim poslom, u Sloveniju na sva moguća stratišta gdje se pretpostavlja da se nalaze Hrvati (Leljak tvrdi da u slovenskim stratištima leži 146 tisuća Hrvata koji su tada tamo likvidirani!), te permanentno izvješćivanje nacije o tome što su sve otkrili, uz političku, financijsku, pa onda i medijsko-pedagošku podršku koju će država pružiti na tu temu, trebalo bi dovesti do istine: tko sve tamo leži, tko je ubio te ljude i gdje ćemo ih ljudski sahraniti.

Potom, ili paralelno s tim, isti posao s istim otkrivenim istinama i s jednako medijski obznanjenim istinama treba obaviti i na 900 masovnih antifašističkih grobišta širom Hrvatske. To je posao koji po zapovjednoj odgovornosti čeka Andreja Plenkovića. Do tada u Hrvatskoj neće prestati Drugi svjetski rat. Razumije li to Andrej Plenković?

Pupovčeva provokacija

Shvaćaju li to Ostojić, Bernardić, Miljević, Picula i kako se sve ne zovu ljudi koji misle da mogu voditi hrvatsku ljevicu? Nemamo odgovora, ali po njihovu držanju glede Hude jame, koja je mjesto najodvratnijih antifašističkih zločina, puno ćemo toga nazrijeti. Na dodatni oprez zove činjenica da Božo Petrov ovu temu ni na koji način nije stavio kao osmi preduvjet za suradnju s HDZ-om, što sugerira da niti tamo nema osobitog senzibiliteta za tu temu.

P. S.

Iako djeluje kao upravo nevjerojatna provokacija, na Dan hrvatske neovisnosti, 8. listopada, SNV Milorada Pupovca poziva na komemoraciju srpskoj ratnoj siročadi iz sisačkog ratnog logora 1942. – 1943. godine! Tako na sveti državni praznik jedva dosegnute hrvatske neovisnosti, kad cijela nacija slavi same temelje hrvatske države, SNV neće s nama dijeliti radost tog dostignuća, nego je odlučio, nota bene, prvi put obilježavati stradanja srpske ratne siročadi iz sisačkog ratnog logora iz Drugog svjetskog rata. Baš na taj dan!

Tihomir Dujmović/SlobodnaDalmacija

facebook komentari