1000

0

Nogomet je ovih dana potisnuo političke teme. Čak je i premijer, smijenivši dvojicu ministarskih štetočina, odletio u Brazil. Ne bi li djelić tog nogometnog sjaja pao i na njega. Šteta što se tamo kratko zadržao, puno bi više učinio za zemlju kojoj je na čelu da se što manje miješa u unutrašnju i vanjsku politiku. Izgubili smo od Brazila. Jedni se žale na sudca, drugi se tješe da nismo nadigrani iako smo poraženi. Iskreno, nesklon sam toj vrsti utjehe. Izgubili smo, to je činjenica, a sve ostalo je ostalo.

100Dvojica naših fotoreportera su, kako piše u Jutarnjem listu, uspjela snimiti naše nogometaše dok su se kupali goli u bazenu. Slike golišavih nogometaša tako su objavljene na stranicama dnevnih novina.

U Večernjem listu piše: ”Poslastica kakve nema! Domaće navijačice ove fotografije neće lako zaboraviti. Nakon teške utakmice protiv Brazila, naši nogometaši su se opustili u bazenu.” Vijest nije potpisana pa ne znamo tko to u Večernjaku slike golih mladića doživljava kao ”poslasticu kakve nema”. Meni se pak čini da naše novinarstvo pada na sve niže grane.

Zamislite dvojicu reportera kako se, poput voajera, šuljaju grmljem da bi vidjeli nekolicinu muškaraca kako se kupaju. Sad, što su ti muškarci poznati nogometaši, nimalo ne umanjuje apsurdnost te situacije. S druge strane Severinu Vučković nije trebalo špijunirati, ona to za sve manje radoznalu javnost radi sama. I tu se Večernji iskazao, citiram: ”Zapamtite datum. Snimljen je najprovokativniji hrvatski selfie dosad. Severina je jutros pozdravila obožavatelje iz Rio de Janeira, i to potpuno gola. Na krevetu, krijući grudi nogama, gola Seve pozirala je bez šminke, još omamljena od sna. ‘9.20 am. Dobro jutro, Rio’, poručila je kratko Seve.”

U poplavi tako važnih vijesti gotovo se izgubila vijest da je Sanaderu potvrđena presuda za primanje mita prilikom prodaje Ine Molu. Da ipak ne bude tako, pobrinuo se predsjednik Josipović oduzevši Sanaderu hrpu odlikovanja, koje je dugobabski šarmer bez pokrića nakupio dok je još vedrio i oblačio. Još nezapaženije je prošla vijest da su upravljačka prava nad Inom prodana Madžarima još prilikom prve prodaje Ininih dionica 2003., dok su vedrili i onlačili Račan, Linić i Jurčić. Ostaje nejasno zašto hrvatsko pravosuđe ne zanima ta transakcija.

Sve izglednije je da propada još jedan Vladin projekt, tzv. outsourcing. Korist od toga je dvostruka: hrvatski jezik ostao je pošteđen od još jedne rogobatne tuđice, a ni uštede nisu zanemarive. Naime, Hrvatska je takva zemlja u kojoj se  svaka reforma te vrste na kraju pokaže kao kukavičje jaje, s lošim posljedicama za državni proračun i sjajnim posljedicama za džepove tajkuna bliskih vlasti. I tako u očekivanju utakmice s Kamerunom sve pomalo pada u drugi plan, a tu je i ”dugo, toplo ljeto”… Ipak, jedan događaj zaslužuje da ga se posebno naglasi. To je tisućiti broj Hrvatskog slova, jedinog hrvatskog tjednika za kulturu.

Tisuću brojeva časopisa za kulturu zaslužuje respekt i u zemljama većim i razvijenijim od Hrvatske. U Hrvatskoj pak nadležno ministarstvo kao da se upinje što više naškoditi hrvatskoj kulturi. Ali uzaludan im je napor, organizam se kad-tad riješi nametnika. Ako u tome ne uspije, umire. U tom slučaju svrhu i razlog postojanja gube i ti isti nametnici. Dakle, tko smisao vlastitog rada i postojanja nalazi u destrukciji, na kraju uvijek gubi. S druge strane pred Hrvatskim slovom je, nadam se, još mnogo brojeva. Jer o tome u konačnici odlučujete vi, dragi čitatelji, a ne slučajni ministri slučajne vlade.

Damir Pešorda/hrsvijet

facebook komentari