Pratite nas

BiH

Titov drek u prirodnoj veličini

Objavljeno

na

Događaji u Ukrajini dokazuju da se iza dvojezičnosti valja balvan revolucija. Tamo gdje imamo značajno prisutnu dvojezičnost, iskusili smo najgore fašističke agresije. Sve se pakira u civilizacijske vrijednosti, a zapravo potiče etničko čišćenje. Lako za ćirilicu, značajne pozicije u Vukovaru ponovno su preuzeli velikosrbi, od kojih su neki viđeni na Ovčari, u ono tragično vrijeme. Tekst “Vukovar: Spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini” Borisa Dežulovića prepoznajem kao pozivanje na novu “antibirokratsku revoluciju”, kroz prividno antiratne poruke. Dežulović se prilično istovario i olakšao – možemo to kolokvijalno nazvati alijenacijom. Koristim njegov rječnik teških riječi je jer unaprijed nazvao nacistima sve one kojima se njegov jugoslavenski pamflet neće svidjeti.

Neki je dan Dežulović dao odgovor na sve kritike koje su mu upućene: “Ne zna svijet kakvo sam ja srpsko đubre”. Sukladno tome, tko kaže nešto protiv njega i njegovog pisanja, nužno je šovinist, srbomrzac. Pozadina nagrade polako se raspetljava. Dežulović je izjavio da bi pobjeda Tomislava Karamarka na slijedećim izborima bila nešto gore od povratka Hrvatske u Tuđmanove 90-te. Zanimljivo, prepoznao je ukrajinske neonaciste i ubojice među demonstrantima na kijevskom Majdanu. “Što ćemo s osjećajem da gledamo nimalo nevinu Tuđmanovu Hrvatsku u nesumnjivo pravednom ratu protiv Miloševićeve Srbije?” Dežuloviću je ruski jezik u Ukrajini posve prihvatljiv.

Slovenski špijunski terenci nikako da prođu dalje

Ako želite pobrati neku nagradu, bitno je da vas kandidira neka dobro umrežena asocijacija, zamaskirana iza mirovnih i antiratnih labela. Takozvani Mirovni institut blisko surađuju s Documentom “Slovenke” Vesne Teršelić. Posao je odradila Brankica Petković, urednica “Medijske preže”, uz prijevod Olge Vuković. Dolaze nam i druge “slovenske humanitarke”. Nadnevka 18. ožujka 2014. u Zagrebu je gostovala Lana Zdravković s predavanjem: “Od državljana k človeku: boj proti o-drek-anju državljanstva kot življenje emancipatorne politike”. U RH djeluje preko 50 tisuća udruga, koje nas godišnje koštaju milijarde kuna.

Vratimo se na činjenicu da je agresija Srbije i posrbljene JNA provedena nad RH i BiH i da hrvatske postrojbe, uključujući autonomni HOS, nisu ušle u Srbiju, niti su Srbiju granatirale i raketirale. Nešto slično vrijedi i na društvenom planu. Hrvatske institucije i društvene asocijacije ne upliću se u društveni život u Srbiji, Sloveniji i BiH, ali nam iz našeg okruženja dolazi nevjerojatna presija na planu zatiranja hrvatske nacionalne ideje, odnosno o-drek-anja hrvatskog identiteta. Dežulović, Pavičić, Jergović, Tomić i ostala visoko plaćena pera Jutarnjeg lista i EPH nametnuta su kroz prozirnu proizvodnju neukusnih “antiratnih” poruka, koje se na kraju razotkrivaju kao anticivilizacijske. Svi su ili Beograđani ili česti “gosti” u Beogradu, gdje se dokazuju kroz sramotne protuhrvatske izjave. Kakve su pogodbe učinjene glede ogromnog poreznog duga Jutarnjeg lista i EPH?

Zašto Dežulović previđa uzvišeni Titov drek?

Da bi europski novinari progutali udicu, već godinu dana vrti se tekst koji Borisa Dežulovića prezentira kao ratnog izvjestitelja iz Vukovara. Tko ne zna o kome se radi, drži da je Dežulović branitelj Vukovara. Kaže da je ušao u grad “na tenku JNA, s flašom rakije u ruci i četničkom zastavom u drugoj”. Srbi nisu skužili da je hrvatsko đubre. “Starica je u tri mjeseca dva puta izašla iz skloništa. Kako, kako ste… Htio bih, u stvari, jednostavno pitati kako su vršili nuždu.” Takve prostačke diverzije trebale bi dati uvjerljivost njegovom tekstu, a normalan čitatelj pita se čemu takvo izrugivanje od strane jednog Beograđanina. Jeli ta “ratna reportaža” obična alijenacija, istovarena u Dežulovićevom stanu u Beogradu?

U “tekstovima” alijena Dežulovića nalazite umotvorine  “Izij govno!”, “Kao da je pojeo govno!”  i slične. Provokativni i neukusni Ante Tomić povremeno se upušta u nedopustivu alijenaciju, pa je neki pravednik vratio kantu dreka natrag, što je zanemarivo u odnosu na sav prosuti Tomićev izmet, ali nitko ne smeta Dežuloviću da napravi jednaku aluziju na sve te nesretnike koji su mjesecima mučeni u srbijanskim logorima, gdje nije dozvoljena bilo kakva alijenacija. Znamo zašto su branitelji Vukovara simbolički zatočeni u Stajićevu.

Nevjerojatno je da se Dežulović nije nikada zapitao gdje su i kako po “šumama i gorama naše zemlje ponosne” srali Josip Broz, Milka Malada, Pepca Maček i Jovanka Budisavljević. Nego, kako, kako je … Htio bih, u stvari, jednostavno pitati kako je sam Glavni štab obavljao nuždu? Kako je Partija prikrivala sva ta Titova govna? Tko je podizao nasip kada su se istovarali Stane Dolanc i Vladimir Bakarić? Kad bi njih dvojica stigla u CK, beogradska kanalizacija znala se zaštopati. Dežulović veli da je o ranjenicima na Neretvi pričao viceve. Kao i Tito, kada je zapalio preko Neretve i ranjenike prepustio neprijatelju. Time smo zapravo došli do naše zdravstvene reforme.

Što je to Ovčara? Jede li se to?

Pita nas to Boris Dežulović. Zašto bi djeca ikad trebala čuti za Ovčaru? Naravno da je objeda da je Siniša Kukić bio na Ovčari, u to zaista ne mogu povjerovati, ali neke “mirotvorce” trebamo ozbiljno provjeriti. Zašto hrvatska država financira školovanje djece aboliranih “pobunjenika” u Srbiji, gdje im naši susjedi usađuju supstancu koja je razarala Vukovar. Kao, trebamo određenu količinu školovanih velikosrba, koji će nas kvalitetno ugrožavati, i tako poticati da sačuvamo svoj hrvatski identitet. To je smiješno za čuti, jer će se uvijek naći dovoljno velikosrba za novu agresiju na Hrvatsku.

Za Dežulovića je njegova “reportaža” o Vukovaru podsjetnik na Neretvu. Znali su udbaši kome je u Splitu dopušteno pričati viceve o ranjenicima. Svoju jugoslavensku poziciju Dežulović je izgradio na degutantnom izjednačavanju Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, što je bezobrazluk i u slučaju da su se Milošević i Tuđman zaista dogovarali u nekim pitanjima. Dežulović kuka da u ubijenom Vukovaru nema parade ponosa. Zašto živi u Beogradu koji ne dozvoljava parade ponosa? Dežulović u Vukovaru prepoznaje samo nekakav hrvatsko-srpski kontekst, bez da objašnjava kako se takav kontekst obnovio, bez da iskaže ključnu istinu: problemi su se produbili sa ekonomskom krizom.

Martin u Rim, Martin iz Rima

Kao u romanima Slavenke Drakulić, okupatori u Vukovaru ne pripadaju nekoj određenoj naciji. “Ugljenizirani kosturi kuća u potpuno razorenom i napuštenom Tovarniku, vojnici uz vatru, živi mrtvaci koji traktorima spašavaju krevete, ormare, knjige i svinje, babe koje guraju natovarene bicikle, drvoredi spaljenih stabala, uništeni tenk s velikim bijelim natpisom sitno 45, pa opet kolone vojnika, stotine napuštenih pasa, polja tužno obješenih kukuruza, oblaci, kiša, beskonačno veliko sranje.” Takve smo opise čitali i u propagandnim tekstovima beogradske Duge: “Zidovi stoje, plafona nema. Krovovi su se povukli u nebo. Na oronulom zidu visi mrtav Žućko.” Vukovar se srušio sam, zajedno s Jugoslavijom.

Polovica teksta otpada na prijepor iz 90-tih: jeli najuži centar Vukovara trebalo konzervirati u porušenom stanju? Kao da je netko tražio da cijeli grad ostane porušen. Čudi se kako je netko mogao zamisliti ruševine kao spomenik, da bi na kraju konstatirao kako je Vukovar danas “konzervirana ruševina grada iz devedeset prve” koja ima funkciju “utjerivanja domoljublja u kosti”. Dežulović nam natura svoju osobnu neosjetljivost glede tragedije Vukovara.

“Posve je svejedno tko je pobijedio u Domovinskom ratu” – tako glasi glavna Dežulovićeva “antiratna” poruka. Da bi nekako obranio takvu tvrdnju, kaže kako bi Vukovar jednako izgledao da je ostao okupiran. Nešto se mislim, možda je u pravu? Poklana Srebrenica u punini živi svoj novi život, jer je ostala pod okupacijom, u takozvanoj Republici Srpskoj. Dežulović ne može shvatiti, ili se s tim ne miri, da je Vukovar prije agresije bio grad latinice, i da ne smijemo dozvoliti da to agresija promijeni. To bi afirmiralo fašizam.

Drže li Rusi do svog Vukovara?

Danas je jedan od simbola Staljingrada-Volgograda grandiozni panoramski muzej. U Trijumfalnoj dvorani izložene su originalne zastave, ratni trofeji i predmeti iz svakodnevne upotrebe, dokumenti i pisma branitelja grada. Svijet nije pitao za latinicu i prava manjina u SV, nego je donosio poklone, a među njima i Rodinove skulpture “Poljubac” i “Vjernost”. Muzej “Sjećanje” nalazi se na mjestu na kojemu je zarobljen njemački feldmaršal Paulus. Na spomen-kompleks Mamajev kurgan i danas se uspinjete pješice. Idete alejom između topola, dolazite do Trga boraca na život i smrt, porušenih zidova, Jezera suza, Panteona slave, Majke koja oplakuje poginule i Majke Domovine, koja dominira nad gradom i nad Volgom. Na Ratničkom memorijalnom groblju postavljena je spomen-ploča s imenima 17 tisuća branitelja. Dodana je i pravoslavna crkva Svih Svetih. Sve ulične lampe koje su preživjele bitku ostale su spomenici. Jedino drvo koje je preživjelo Staljingradsku bitku ostalo je zaštićeno kao spomenik životu. Na obali Volge uređena je Aleja heroja.

Mir u Staljingradu nisu donijeli zahtjevi da se latinica uvede kao drugo pismo, a nikome u tom višeetničkom gradu ne pada na pamet postaviti pitanje višejezičnih naziva na rodoslovnoj osnovi. Fenomen je što se latinica u svijetu predstavlja kao ravnopravno srpsko pismo i što to teško dopire do malog mozga Borisa Dežulovića i do ušiju britanskih komisija. Kada presija velikosrba popusti, uskaču društveni arbitri, koje smo uglavnom naslijedili iz komunizma, a neke opskurne likove kreirao je strani faktor, dodjeljujući im međunarodne nagrade. Sve u funkcije poništavanja hrvatske prisutnosti i hrvatske suverenosti na ovome prostoru.

Autor: Tvrtko Dolić/dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Objavljeno

na

Objavio

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH i zastupnik u Hrvatskom saboru dr. Božo Ljubić smatra izuzetno važnim što je u tako važnoj zemlji, kao što je Ujedinjeno kraljevstvo i u tako važnoj instituciji, kao što je Dom lordova raspravljano o BiH, pri čemu je bivši visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown kazao upravo ono na što već godinama upozoravaju hrvatski političari u BiH, da je Bosna i Hercegovina disfukcionalna država i da će se raspasti bez ustavnog preuređenja. Uz to, lord Ashdown kao riješenje za BiH predložio je belgijski model, kojeg godinama predlažu upravo Hrvati.

-Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju ali kao što vidimo iz zbivanja u BiH i oko BiH zadnjih godina pa i zadnjih dana, da spomenem samo aferu nezakonitog prisluškivanja vlastitih i susjednih dužnosnika, ona sve više postaje problem za susjedstvo a time i za Europu, kaže dr. Ljubić za Hrvatski Medijski Servis.

Ono što se moglo čuti u više navrata u ovoj debati lordova je to što su oni Bosnu i Hercegovinu okarakterizirali kao distopijsko društvo i državu. Ljubić kaže kako mi koji živimo tu realnost u BiH na svojoj koži osjećamo što to znači.

-Lord Asdown se ne zadržava na konstataciji stanja već kao netko tko je u stanju problem Bosne i Hercegovina malo „dublje zagrebati“, predlaže i put rješenja i s time se potpuno slažem. Naravno ne i sa svime što je uradio i ostavio kao nasljeđe svog mandat u BiH, kaže dr Ljubić.

Predsjednik GV HNS BiH dr Božo Ljubić: Slažem se s Peddy Ashdownom kako je potrebno da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije

I sam je, veli, nebrojeno puta, o tome govorio, spominjući Belgiju kao najbliži model za državno uređenje Bosne i Hercegovine.

-Ja, koji nisam politolog, to bih definirao kao dvodimenzionalnu Federaciju tj. federaciju teritorijalnih jedinica-entiteta, republika…- u kojima bi, svaki, jedan od tri naroda bio većina te drugu dimenziju federalizma tj. federaciju tri zajednice, od kojih svaka ima vlastiti kulturni, religijski i jezični identitet, što bi omogućilo svakom od tri naroda da u potpunosti realiziraju svoj identitete bez obzira, da li će živjeti u entitetu(republici) vlastite ili heteroetničke većine, kaže Ljubić.

Ono gdje se još slaže s Peddy Ashdownom je potreba da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije, kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma.

On smatra kako je ova debata britanskih lordova bila važna.

-Iako, nitko od sudionika nije eksplicitno to ustvrdio, iz sadržaja debate nalazim potvrdu za svoju tezu, koju treba uporno ponavljati našim partnerima iz EU i SAD kao i susjedima; pokušaj zadržavanja statusa quo je za Bosnu i Hercegovinu i sve nas mnogo veći rizik nego poduzimanje korjenite ustavne reforme.

Lordovi uzburkali duhove zbog izjava da BiH prijeti raspad

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara

Objavljeno

na

Objavio

U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”.

Tako su iz Suda BiH odgovorili na naše pitanje o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) ove zemlje prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić, piše VečernjiList

Tjednik Nacional objavio je da agenti OSA-e, kojom upravlja Osman Mehmadagić Osmica, blizak suradnik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, prisluškuju gospodarstvenike, ali i državni vrh Hrvatske vezano za Agrokor i Konzum, Aluminij iz Mostara i njegovu privatizaciju te Elektroprivredu Herceg Bosne. Doznaje se da su upravo na meti bili i direktori Konzuma BiH, Velproa, Aluminija, a onda preko njih Vladin povjerenik Ante Ramljak, ali i potpredsjednica Vlade te ministrica gospodarstva Martina Dalić, a onda po logici stvari i sam premijer Andrej Plenković.

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić ustvrdio je da nije znao za tajne operacije OSA-e. – Činjenica jest da je u posljednje vrijeme jako velik pritisak na Hrvate u BiH, posebice na one koji obnašaju dužnosti na različitim razinama. OSA se ne smije miješati u takve aktivnosti jer ćemo svi platiti cijenu tih zloporaba. OSA nije privatna institucija, nego institucija BiH koju financiraju porezni obveznici – rekao je Krešić. Najspornije su tvrdnje koje je iznio Večernjakov sugovornik, bivši obavještajni djelatnik, da unutar struktura još uvijek postoje parastrukture nekadašnje bošnjačke tajne službe AID-a, kao i srpske službe pod nadzorom vladajućih stranaka. Sve donedavno bošnjačka politika u BiH pod svojim nadzorom imala je sve alate represivnog aparata, od toga da bi izabranu metu prisluškivala OSA, “hapsila” stranačka policija, optužnicu podizali podobni tužitelji i presuđivali suci po mjeri.

U sadašnjoj su strukturi OSA i Federalna uprava policije (FUP) stranački aparat SDA. Smjenom glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda Meddžide Kreso doslovno je prekinuta ta nit od kompromitiranja dužnosnika preko namještanja dokaza do osude. U posljednje dvije godine u više navrata pokušavalo se na različite načine kompromitirati hrvatske dužnosnike, a ponajprije je meta bio hrvatski lider u BiH Dragan Čović – od pokušaja da ga se poveže s ubojstvom doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, zatim s korupcijskom aferom smijenjenog direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića do tvrdnji da su njegovi suradnici povezani s otmicama ili tvrdnje da su Hrvati u BiH zagovornici ruske strane, a protiv članstva u NATO-u i EU…

Posljednja afera izašla je na vidjelo kada je BiH na vrhuncu kriza u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka, kao i dužnosnika SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a BiH Dragana Čovića o izmjenama sudbonosno važnih odredbi Izbornog zakona BiH koje bi trebale dovesti do jednakopravnosti bh. Hrvata, te prepucavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i bošnjačkog vodstva o opasnostima od radikalnih islamista i njihova broja u zemlji.

Bošnjačka strana odbacila je prijedloge o izmjenama Izbornog zakona kako bi nastavili političko nasilje nad malobrojnijim Hrvatima po receptu Srba u bivšoj Jugoslaviji. I to upravo u vrijeme kada administracija SAD-a pokazuje ambicije da mijenja Daytonski sporazum da bi se i riješilo hrvatsko pitanje. Kako bi političko Sarajevo to spriječilo, kroz obavještajno podzemlje bh. Hrvate prikazuje se kao rusku ekspozituru.

 

facebook komentari

Nastavi čitati