Tjedna lustracija

0

Srbijanski državni vrh neće doći na inauguraciju nove hrvatske predsjednice. Predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić nezadovoljan je, kaže, odnosom hrvatske predsjednice prema srpskoj manjinskoj zajednici u Hrvatskoj i izjavama o takozvanoj državnosti Autonomne pokrajine Vojvodine.

Niti je hrvatska predsjednica zanijekala postojanje pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj niti je Vojvodinu proglasila državom. Ali jedno je sigurno. Tomislavu Nikoliću sigurno nije ugodno doći u Hrvatsku. Proganjaju ga još neka sjećanja s početka 90-tih kada je kao dobrovoljac došao pomicati granice Velike Srbije na zapad. Očito su sjećanja još toliko bolna, da se Nikolić jednostavno ne usudi prijeći granicu već kod Iloka. Radije bi da ju može prijeći negdje u okolici Virovitice. Kad već to ne može, ne će ni doći.

Presuda pruža niz mogućnosti

Nikolić bi se vjerojatno složio da su Srbija i JNA po Vukovaru i Škabrnji sadili cvijeće. Sukus je to presude Međunarodnog suda pravde u predmetu međusobnih tužbi za genocid Hrvatske i Srbije. Iako je nedvojbeno dokazano, kako je Sud utvrdio, da je na Hrvatsku počinjena agresija i kako su zločini počinjeni na teritoriju međunarodno priznate Republike Hrvatske, a ne u Požarevcu ili Šapcu, ostaje gorak okus u ustima.

Međutim, u presudi doslovno stoji kako je na Hrvatsku izvršena agresija s ciljem stvaranja Velike Srbije. Time je hrvatskim Srbima i petokolonašima izbijen iz ruku argument kako se radilo samo o „konglomeratu lošim politikama“ i nekakvom građanskom ratu. Ali, težina sudske odluke ne leži samo u tome. Ona može biti i izvanredan pravni okvir za procesuiranje svih onih koji su početkom 90-tih djelovali kao agenti UDB-e i KOS-a ili oficiri JNA protiv vlastite države a takvih je, vjerovali ili ne, bilo jako puno u hrvatskim redovima.

Trag te zločinačke hobotnice neminovno vodi do cijelog niza i danas aktivnih političara koji se nikada nisu pomirili s postojanjem nacionalne hrvatske Države. Uz suđenje preostalim krajinskim Srbima, lustracija temeljena na ovoj presudi treba zahvatiti i sve one iz hrvatskih redova koji su zajedno sa Srbima šurovali na razgradnji države. Tek tada ćemo ponosno moći reći kako smo Hrvati i kako smo svoje dvorište sami sposobni očistiti. Dekomunizacija društva postaje tako preduvjet svakog društvenog i gospodarskog napretka. I imperativ budućoj HDZ-ovoj Vladi koja poljuljanim državnim temeljima mora vratiti toliko potrebnu stabilnost.

Detonator u ruci Drage Prgometa

No koliko god se HDZ trudio povratiti povjerenje naroda i pokazati da se vraća na temelje svojih iskonskih odrednica, toliko se i protivnici takvih nakana trude pokazati da oni to neće dozvoliti. Dežurni HDZ-ov, ili čiji već, šeširdžija Drago Prgomet uvijek se odnekud pojavi i unese novu dozu nemira u stranku čiji je dopredsjednik i njezine simpatizere. Banjalučanin Drago ili ne razumije političke procese ili je od određenih krugova dobio “detonator” koji svako malo aktivira kako bi minirao HDZ-ovu politiku vraćanja korijenima.

Kao ranije i njegov politički kolega Kujundžić, Prgomet u takvim “miniranjima” otvoreno djeluje protivno stavovima vlastite stranke te tako članove i simpatizere dodatno zbunjuje. Iako je poziv braniteljima da prekinu prosvjed došao s njegovog bloga kojeg piše kao Drago Prgomet, ipak bi se o ovako vrućim pitanjima trebao konzultirati sa svojim stranačkim kolegama kao zamjenik predsjednika stranke. Rezultat takvih Draginih aktivnosti i p(r)ozivanja branitelja za posljedicu ima ne samo još strastvenije medijsko pljuvanje po braniteljima i njihovoj žrtvi, nego je i snažan vjetar u leđe Josipovićevim porazom uzdrmanom SDP-u.

Stoga ostaje nejasno je li se Dragi uistinu slučajno omaklo, ili mu je bubicu u uho stavio SDP. Lijevi dio medija odmah je Dragu, kao nekoć Sanadera, uzeo kao primjer modernog političara HDZ-a, nasuprot Karamarku koji je za njih tek mračni relikt stranke koju je još 1990. Račan ocijenio strankom opasnih namjera. Ukoliko je ozbiljan političar, Drago bi se doista trebao pripaziti. Isti ti mediji, pod dirigentskom palicom čudnog dvojca čije je prijateljstvo nastalo na služenju vojnog roka u JNA, svojedobno su Sanaderu klicali kao europskom tipu pučkog političara. Na kraju se, zbog osobnih sklonosti ili čega već, toliko slizao s istima da je brzo izgubio tlo pod nogama i postao glavno oruđe za rušenje stranke pod čijim je vodstvom obnovljena moderna hrvatska državnost.

Jer kad Dragu toliko hvale Aleksandra Kolarić i Gordan Maras, ili mu toliko prostora otvara Josipovićev don Ivan Tolj, onda s takvim HDZ-ovcem svakako nešto nije u redu. Oni koji hvale Prgometa Tuđmanov HDZ bi pohvalili tek onda ako bi se odlučio samoukinuti. Tko zna, možda je upravo to misija rezervirana za Dragu Prgometa.

Jugoslavenski ciklonalni vrtlozi

U SDP-u nema HDZ-ovih zečeva iz šešira. Milanović s time nema problema. Pa kako i bi kad Partiju vodi po uzoru na Sjevernu Koreju. No ima problema s koalicijskim partnerima, vrtnim patuljcima iz nepostojeće Pusičkine organizacije HNS-a. Ne daju HNS-ovci da u Saboru prođe zakon koji bi omogućio da druga stranka s liste predloži zamjenika zastupnika u Saboru. Još od vremena Savke Dabčević Kučar ta se stranka, koja nikada nije bila stranka naroda, već partija političkih elita jugoslavenskog boljševičkog predznaka, provlačila u različitim koalicijama. Potpora HNS-u nikada nije prelazila 3 postotna poena, no HNS-ovci su se ipak znali prodati kao građanska i uljuđena stranka, liberalne provenijencije. Ispod te fasade, skriva se stranka opasnih namjera koja s nikakvom potporom u narodu, upravlja s milijardama proračunskog novca preko javnih poduzeća u vlasništvu države.

HNS-ovcima ne smeta kada njihovi članovi budu osuđeni za korupciju (pravomoćno presuđeni Srećko Ferenčak, inače izdašni sponzor u Josipovićevoj kampanji) ali ih sustavno žulja takozvana korupcija u HDZ-u. No ne trebaju se HNS-ovci bojati novog zakona. Na sljedećim izborima, ako uopće i uđu u Sabor, neće biti potrebno imenovati zamjenike zastupnika, jer će aktualni ministri, pomoćnici i dužnosnici iz HNS-ove kvote lagano prošetati do posljednjih redova u sabornici. Problem je jedino u tome što dotični ništa drugo ne znaju raditi osim pelješiti državni proračun. Srećom, pa će i ciklona zvana HNS polako ali sigurno otploviti s hrvatskog političkog neba.

Još jedan projugoslavenski ciklonalni vrtlog zvan Milorad Pupovac ne da nam disati. Vjerojatno nesretan zbog konstatacije Suda u Hagu kako je na Hrvatsku izvršena agresija, jeftinim performansom u Saboru novinarima je podijelio selotejp, uz napomenu kako mu je akumulator bio pretežak. Aludirajući na pojavljivanje Glavaša u Saboru, Pupovac je po tko zna koji put prešao granicu dobrog ukusa. Predlažem Miloradu Pupovcu da sljedeći put kada sazove konferenciju za tisak dođe s motornom pilom kakvom su Pupovčevi zemljaci Vjekoslava Vukovića, šumara iz Poljanka živog sjekli 1991. godine. Gotovo je nevjerojatno kako se javnost uvijek uzbuni na takozvane hrvatske zločine, a svirepost i sadizam Pupovčevih štićenika nitko ni ne spominje. Nažalost, Pupovac nije usamljen u sotoniziranju hrvatskih branitelja. Cijela bulumenta bivših SAO krajišnika podiže glave jer im izmiče tlo pod nogama. Otišao je Josipović, uskoro će i Vlada, Zoran Pusić i Vesna Teršelič duboko su uzdrmani činjenicom kako Domovinski rat više nikada neće moći biti građanski, a i birači SDSS-a se polako udaljavaju od etnobiznisa. Izgleda da su i pripadnici srpske nacionalne manjine shvatili da im je oportuno biti politički Hrvati, jer od Pupovca i njegovog saborskog mandata ionako nitko nema koristi. Osim njega samog.

Krah Saveza za Hrvatsku

Kad već spomenusmo Glavaša, njegovim povratkom tektonski poremećaji događaju se u HDSSB-u i Savezu za Hrvatsku. Izlaskom iz umjetno stvorenog Saveza za Hrvatsku, HDSSB je samo potvrdio kako je takozvano predizborno okupljanje desnice bila samo patka koja je trebala otuđiti dio glasova HDZ-u.

Na euroizborima, Savez za Hrvatsku je pokušao minirati HDZ, a na predsjedničkim Kolindu Grabar Kitarović. Zbog vlastitog prenapuhanog ega jedino je naivni Milan Kujundžić vjerovao kako ga HDDSB podupire zato što je on idealni kandidat. Stvarnost je bila potpuno drugačija, jer HDSSB-u je cilj bio samo jedan, pobjeda Josipovića. To su uostalom otvoreno pokazali suptilnim podržavanjem Josipovića u drugom krugu predsjedničkih izbora. Sad im je očito jasno kako preko Saveza više ne mogu ugroziti HDZ, pa će sve učiniti da u dvije slavonske izborne jedinice učine uslugu lijevoj koaliciji ili mogućem trećem putu.

No, osip njihovih birača, koji se najviše pokazao pobjedom Kolinde Grabar Kitarović u svih pet slavonskih županija, ne garantira im uspjeh. Tradicionalni birači HDSSB-a izgubili su kompas i sada se prirodno vraćaju tamo odakle su potekli.

Istodobno, čelništvo HDSSB-a borit će se, bez koalicije s narodom, za saborski mandat više. Tako je to kad se u maloj bari nakoti veći broj krokodila. U tom slučaju ne preostaje ništa osim krvožedne unutarstranačke borbe. Ovog puta do istrebljenja.

[ad id=”40551″]

Tomislav Stipić

facebook komentari