Pratite nas

Komentar

TKO JE BEZ GRIJEHA NEKA PRVI BACI KAMEN!

Objavljeno

na

Kad čovjek prima neki savjet ili kritiku uvijek prvo pokuša vidjeti tko ga savjetuje ili kritizira.  Rado će prihvatiti savjete časnih i poštenih ljudi i korigirati svoje stavove ili ponašanje. One nečasne i zlonamjerne neće poslušati.  Treba li njima odgovoriti ili ne ovisi o njihovim savjetima i kritikama te o njihovom ponavljanju.  U svakom slučaju dobro je postupiti u skladu s dvije poslovice. Prva od njih je: „Ne čini drugima ono što ne bi želio da tebi čine“, a druga je biblijska (Lk 6,41): “Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?“ Kad kritike stižu od drugih država važno je sagledati njihovu utemeljenost. Jasno, treba vidjeti i od kojih i kakvih država te kritike dolaze i tada odlučiti treba li na iste odgovoriti.

OPTUŽBE O PORASTU NACIONALIZMA, USTAŠTVA I FAŠIZACIJI

Već duže vrijeme mogu se čuti kritike kako je u Hrvatskoj  u usponu nacionalizam, ustaštvo, fašizacija i slične gluposti.  Te kritike dolaze iz različitih izvora no jesu li one utemeljene?.  Oni koji iniciraju takva mišljenja  željeli bi ostvariti povratak propalog komunističkog sustava. To su na žalost nevladine udruge koje obilna sredstva kojima ih financira država koriste za lobiranje protiv te iste države. Neki od tih koji su plaćali svoje lobiste u stranim državama već su ranije bili otkriveni no kako su bili potrebni tadašnjoj vlasti njihovo ponašanje ostalo je nesankcionirano.   Nevladine udruge financijsku pomoć primaju i od raznih stranih sumnjivih udruga i pojedinaca. Svoje udruge nazvali su imenima radi kojih bi netko neupućen mogao reći kako se radi o cvijeću, a ne o društvenom smeću.

Već sama analiza postizbornih parlamentarnih rezultata govori potpuno suprotno od stavova tih „dušobrižnika“. Niti jedna opcija od tih takozvanih radikalno desnih nije uspjela ni približiti se izbornom pragu, a kamoli ući u parlament. Tko pametan onda može tvrditi kako su radikalni desni pokreti u porastu. Očito se radi o paranoidnoj šizofreniji ili o pokušaju ostvarenja nekog cilja plasiranjem takve neistine. Neki jadnici su čak vidjeli i ustaške zmije makar suvremena zoologija ne poznaje tu vrstu zmija. Jedan najviši državni dužnosnik  je  čak na nekim skupovima pjevao pjesme za koje kažu da su ustaške, a sad je odjednom kao uzorni antifašisti zabrinut radi porasta nacionalizma, ustaštva i fašizacije društva. Svoju veliku „ brigu i poštenje“ trebao bi okruniti prijavljujući samoga sebe.

ČINJENICE NA STOL A NE LAŽI

Suočeni s istinom o zločinima njihovih otaca i majki za vrijeme i nakon završetka II. Svjetskog rata žele zaustaviti svako istraživanje iz tog vremenskog perioda. Odmah počinju govoriti kako je na djelu revizionizam. To je standardni obrazac kojim se uvijek služe. Prvo uvijek započinju s NDH a onda s nastavljaju s Jasenovcem. Sad ih smeta i legitimni pozdrav jedne postrojbe koja je u sastavu Hrvatske vojske časno branila zemlju od agresije njihovih sunarodnjaka. Govore o ljubavi prema hrvatskoj, a niti jednim činom nisu osudili agresiju njihove bratje na Hrvatsku. Činjenice znanstvenih istraživanja njih ne zanimaju jer oni ne žele prihvatiti istinu.  Lažnu hrvatsku povijest širili su 45 godina preko svojih  diplomatskih predstavnika, a danas su tu ulogu preuzele nevladine udruge potpomognute udbašima.  No i tome će doći kraj. Kažu stari ljudi: „Ničija nije do jutra gorila“. Istina se ne da skriti, a pravda je spora ali dostižna. To slikovito kaže narodna izreka: “Božja kola sporo idu, ali uvijek stignu na svaka vrata“.

KOME I ZAŠTO PRIJAVLJIVATI HRVATSKU?

Odgovor na ovo pitanje potpuno je jasan, samo moćnim silama kako bi pod njihovim okriljem ostvarili svoj naum. Ovog trena to je SAD jer će to strateški imati dvostruki učinak. To će razbiti novo ekonomsko savezništvo s SAD-om o kojem je predsjednik Trump govorio na samitu Inicijative tri mora, a time stvoriti preduvjete za povezivanje s istočnim partnerima. Prestankom tog ekonomskog savezništva Hrvatska će teško izaći iz trenutne krize što bi se trebalo iskoristiti za proglašavanje Vlade nesposobnom, izglasavanja nepovjerenja Vladi i dovesti do izvanrednih parlamentarnih izbora. Osim  rušenja tog savezništva njihova lažna izvješća omogućit će stvaranje snažnog pritiska na Hrvatsku što će oni koristiti za lakše ostvarenje svojih ciljeva.  Za te dušobrižnike dobro reče A.G. Matoš: „Hrvatska već vidje raznih čuda, al ne nađe štrika za toliki broj Juda“.

IZVJEŠĆE STVORENO NA LAŽNIM PRIJAVAMA

Vrlo je iznenađujuće kako se nova administracija SAD-a dala navući na tanki led.  Rex Tillerson, američki ministar vanjskih poslova predstavljajući  godišnji izvještaj State Departmenta o stanju vjerskih sloboda u svijetu za prošlu godinu osuđuje Hrvatsku jer se navodno tolerira ili neuvjerljivo osuđuje rehabilitacija ustaštva, a zbog uvjerenja srpskih i židovskih organizacija da “vlada umanjuje zlodjela ustaškog režima koji je bio saveznik nacista tokom Drugog svjetskog rata”.  Zbog tih razloga je navodno bojkotirana komemoracija u Jasenovcu.  U izvješću se spominje film gospodina Jakova Sedlara „Jasenovac – istina“ i osobno mišljenje gospodina ¸Zlatka Hasanbegovića o tom filmu.

U hrvatskim medijima bojkot Komemoracije u Jasenovcu pojašnjavan je pločom HOS-a, što se pokazalo netočnim. Prava istina je u tome što  je ta komemoracija bila organizirana os strane i pod pokroviteljstvom Vlade pa tako srpske i židovske udruge nisu mogle tamo biti glavne i „komemorirati“ na svoj dobro poznati način. Unatoč HOS-ovoj ploči, a tvrdili su da neće ići u Jasenovac sve dok se ploča ne makne, naknadno su otišli u Jasenovac i po dobrom starom običaju  sasuli drvlje i kamenje na Hrvatsku.  Spominjanje radova i mišljenja pojedinaca u tom izvješću potpuno je passe, osobito kad se radi o umjetničkom dojmu. Iznesene činjenice u filmu gospodina Jakova Sedlara za komuniste i jugo-file  su vrlo opasne jer otkrivaju svu laž povijesti konstruiranoj za potrebe partije. Svijet bi se trebao zabrinuti upravo radi pokušavanja poistovjećivanja stravičnih komunističkih zločina s poštenim i časnim antifašizmom. Čitajući to izvješće imao sam osjećaj da slušam naše nevladine udruge, saborsku raspravu komunista i zastupnika nekih etničkih skupina koje žive u Hrvatskoj.

TRBA LI RUŠITI SPOMENIKE?

Mene zanima mišljenje gospodina Rexa Tillersona o nedavnom rušenju spomenika generalu Leeju  koji je u u Charlottesvilleu stajao preko sto godina. Nije li to suprotno odredbama statuta Virginije iz 1902. koji štiti sve ratne spomenike u državi. A tko ruši spomenike? Koliko mi je poznato rušenje spomenika smatra se krajnjim vandalizmom. Ne zabrinjava li njega postojanje i divljanje radikalnih desničarskih, neonacističkih i rasističkih skupinama u SAD-u. Kako objasniti današnje postojanje i djelovanje  zloglasnog Ku Klux Klana osnovanog davnog  24. prosinca 1865. godine. Tko i kako može opravdati  istrebljenje Indijanaca i njihovo zatvaranje u rezervate, bacanje atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki, bombardiranje Dresdena i da dalje ne nabrajam.  Ako smo sljedbenici istine onda smo svjesni kako se ti događaji ničime ne mogu opravdati. Nakon svega nabrojenog pitam se trebate li baš vi nekome dijeliti lekcije?  Kad bi bio u prilici upitati članove State Departmenta da mi pokažu na zemljovidu gdje se nalazi Hrvatska siguran sam da mnogi to ne bi znali. Jeli Vam gospodine Tillerson  slučajno poznato sklapanja ugovora o priznanju Hrvatske države između pape Agatona (Svete Stolice), Heraklita i Hrvata davne 679. g. (jedinstveni povijesni dokument). Nešto više od tisuću godina kasnije (1781.) nakon što su  Amerikanci izvojevali pobjedu nad britanskom vojskom trinaest kolonija proglasilo se SAD-om, a 1787.donesen je Ustav. Vjerojatno Vam ovi podaci nešto govore.

PRAVO NA MIŠLJENJE I ISTINU

Mišljenje koje sam izrekao u svezi s ovim Vašim za mene spornim Izvješćem možete i ne morate prihvatiti. Moje mišljenje i izričaj zasigurno se razlikuju od službenog stava Hrvatske.  A zašto sam ga iznio? Kao istinski domoljub, vjernik, hrvatski branitelj te dragovoljac Domovinskog rata ne želim više slušati laži o mojoj Domovini. Mislim da ste i vi potpuno svjesni kako donošenje odluka na temelju nedovoljno točno utvrđenog činjeničnog stanja nije dobro. Upravo to se dogodilo zahvaljujući onima koji su vam servirali laži i objede o stanju u Hrvatskoj. Njihov način borbe protiv svega što je hrvatsko krajnje je nepošten, a s obzirom na sve što čine moglo bi ga se nazvati i sotonističkim.  Možda će te se pitati odakle taj ton i nabrajanje nekih neugodnih povijesnih činjenica.  To je rezultat duboke povrijeđenosti ovako proizvoljnim izvješćem. Ne smijete dopustiti da ti i takvi ljudi naruše naše međusobne odnose i partnerstvo.  Uvijek treba imati na umu onu maksimu: „Povjerenje se teško stiče, lako gubi i ne vraća“. Samo istina i međusobno poštovanje mogu biti garant zajedništva i društvenog napretka.

Sve za Hrvatsku, Hrvatsku za ništa!

Zoran Čapalija – Čaplja

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Slaven Letica: Vesna Pusić u koži – ili kožuhu – slovenskog premijera Mira Cerara

Objavljeno

na

Objavio

Vesna-Pusic-UN

VESNA PUSIĆ U KOŽI – ILI KOŽUHU – SLOVENSKOG PREMIJERA MIRA CERARA

Dio govora predsjednika VRH-a Andreja Plenkovića na Općoj skupštini Ujedinjenih nacija ili Sjedinjenih nacija (tako bi se na hrvatskom trebala zvati „svjetska organizacija“: jer su njene članice nacije, države, a ne narodi) bio je razlog zbog kojeg je slovenski predsjednik vlade Miro Cerar otkazao posjet Zagrebu, a bio je i povod nizu diletanskih „liberalnih“ i „dobrosusjedskih“ kritika u hrvatskoj političkoj i političko-komentatorskoj javnosti:

Evo tog dijela: “Kompromitacija nepristranosti ili neovisnosti međunarodnih arbitraža i sudova, kao što je bio slučaj u arbitražnom postupku između Hrvatske i Slovenije, čini njihove odluke pravno nevažećima i nije Hrvatskoj ostavila drugog izbora osim da se povuče iz arbitražnog procesa. Smatramo da ovaj primjer nepoštivanja vladavine prava obeshrabruje države da sporove rješavaju pred nekom trećom stranom.”

Najjasniju kritiku uputila mu je nesuđena glavna tajnica UN-a i bivša ministrica vanjskih i europskih poslova dr. Vesna Pusić koja mu je namijenila riječi pune spoznajne samosvijesti i gorkog „diplomatskog“ prijekora: “Mislim da je govor premijera Plenkovića pred Općom skupštinom UN-a bio apsolutno kontraproduktivan, nediplomatski, krivo i pogrešno intoniran. Smanjio nam je šanse da na jedan civiliziran način riješimo prijepor sa Slovenijom. Mislim da šansi ima, ali ovaj govor je bio apsolutno štetan. Opća skupština UN-a nije mjesto gdje se takve stvari rade, postoji tiha diplomacija. Ovime su nam šanse smanjene, jako sam razočarana i iznenađena.”

Dok je govor vlastitog predsjednika VRH-a ocijenila „apsolutno kontraproduktivnim“, „nediplomatskim“, „krivo i pogrešno intoniranim“ i „štetnima“, ne nalazeći u njemu ničega dobrog i mudrog, članica nove stranke „GLAS“, pokazala je potpuno razumijevanje i odobravanje za odluku slovenskog premijera da otkaže posjet Zagrebu. Tu je odluku nazvala „dobrim potezom slovenskog premijera“.

Svoju je ocjenu o „dobrom potezu“ ovako objasnila: “Pokušajte se staviti u Cerarovu kožu. Teško je mogao nakon takvog nastupa inzistirati unutar slovenske političke situacije i išta drugo napraviti. Njega pritišću unutar Slovenije. Ja razumijem njegov potez. Cerar je očito bio spreman izdržati pritisak i sudjelovati u tim razgovorima, ali ovo je definitivno korak unazad.”

Nasuprot dr. Vesni Pusić, osobno, kao bivši savjetnik Ujedinjenih nacija (njene agencije Svjetska zdravstvena organizacija), u potpunosti odobravam odluku Andreja Plenkovića da na Općoj skupštini progovori o pokušaju slovenske „kompromitacija nepristranosti ili neovisnosti međunarodnih arbitraža i sudova“, posebice zbog toga što hrvatskom premijeru nije nimalo lako u njegovoj „koži“.

Naime, nakon nečuvenog pokušaja prevare i korumpiranja arbitražnog postupka, slovenski političari – manje Miro Cerar, a više ministar vanjskih poslova Karl Viktor Erjavec – ne biraju ni mjesto, ni forum, ni organizaciju, ni vrijeme da pred političarima i institucijama Europske unije ULTIMATIVNO ZAHTJEVAJU da Hrvatska primjeni odluke arbitraže.

Lobiraju i Hrvatsku ogovaraju svukud i kod svakoga: Berlinu, Briselu, Vašingtonu, Pekingu, Moskvi i drugdje.

Jedan od posljednjih pokušaja prisiljavanja Andreja Plenkovića i njegove vlade da primjeni arbitražne odluke zbio se nedavno na Bledu na dvodnevnoj međunarodnoj konferenciji održanoj pod geslom “Nova realnost”. Nakon sastanka s s potpredsjednikom Europske komisije Fransom Timmermansom, slovenski premijer je izjavio: “Dobio sam potvrdu da Komisija smatra kako je poštivanje međunarodnih ugovora obveza, te da se to odnosi i na arbitražni sud. Timmermans je naglasio da je arbitraža bila jedna od obveza Hrvatske u njezinim pristupnim pregovorima s Europskom unijom.”

Pokušaj prinude Hrvatske na prihvaćanje arbitražne presude osnažen je održavanjem izvanredne sjednice Odbora za obranu slovenskog Državnog zbora pod predsjedavanjem mladog Janšinog jastreba Žana Mahniča na temu Pripremljenost slovenskih oružanih snaga za implementaciju arbitražnog sporazuma.

U situaciji kad slovenski političari stvaraju klimu kako Hrvatska naprosto MORA prihvatiti i primijeniti odluke arbitraže dok to SAMA NE ĆINI – mogla se je i morala već povući sa Svete Gere i time pokazati da poštuje, prihvaća i primjenjuje arbitražne odluke – Andrej Plenković DRŽAVNIČKI LOGIĆNO I POMALO DRSKO odlučio je problem simbolički podići s kontinentalne (EU) na svjetsku (UN) razinu.

Javna ocjena Vesne Pusić kako je ta odluka, između ostaloga, „nediplomatična“ potpuno je promašena zbog toga što na Općoj skupštini GOVORE DRŽAVNICI – ŠEFOVI DRŽAVA ILI VLADA – A NE DIPLOMATI I DIPLOMATSKI TEKLIĆI.

Anderju Plenkoviću bile su dostatne 54 njujorške riječi (342 slova-glasa) da slovenskog premijera izvede na čistac: njegov posjet Zagrebu bilo bi izgubljeno vrijeme za sve – jer Slovenija naprosto ne želi i neće priznati da je ONA I SAMO ONA ODGOVORNA za to što HRVATSKA NEĆE I NE MOŽE PRIHVATITI ARBITRAŽU.

Da slovenski POLITIČARI – ne građani i ne slovenski narod – nisu bili pohlepni i glupi, hrvatska bi država naprosto morala prihvatiti odluku arbitraže. Koja je, usput budi rečeno, također bila rezultat “dobrosusjedske” ucjene, komentirao je Slaven Letica

Kao stari profesor-ocjenjivač i onaj koji Andreju Plenkoviću često upućuje javne kritike za skupljanje (kao hrčak) problema, a ne njihovo rješavanje, ovog puta mu javno poručujem:

„Andrej, sjedni u UN klupu, odličan 5!“

Cerar sazvao novi sastanak državnog vrha nakon Plenkovićeva govora u UN-u

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Stevo Culej o Pupovčevim i Milakovićevim Srbima: Terorist križanci četnika

Objavljeno

na

Objavio

Saborski zastupnik HDZ-a Stevo Culej na društvenoj mreži podijelio je tekst iz novina, a koji se odnosi na, kako tamo piše, izvješće CIA-e.

Terorist križanci četnika, kratko je prokomentirao Culej.

 

facebook komentari

Nastavi čitati