Tko će biti hrvatski Louis XIV.?

0

Čovjek se rađa u obitelji, raste i izgrađuje se, napreduje i stječe sve životne spoznaje i prva najvažnija iskustva – u obitelji. Kako onda ne bi obitelj cijenio, poštovao i smatrao svetinjom?

Na veoma važno pitanje za hrvatsku budućnost Tko će biti hrvatski Louis XIV.? navela me je knjiga Darka Belušića Bele Stražnjičari. To je već treća njegova knjiga pod zajedničkim naslovom Priče iz Stare Tkalče. Poslije prvog dijela Purgerska sjećanja i drugog Tajni puteniživot sada je na redu taj treći dio: Stražnjičari. Iako se poslije knjige o prostituciji mogla očekivati i ovakva Belušićeva knjiga ipak je ona posebna jer se pojavljuje poslije referenduma o braku.

Vjerojatno je to bio razlog zašto je g. Belušić baš mene zamolio da mu napišem predgovor, kako je rekao opisujući mi svoje stavove:

…koji govori o današnjoj problematici društva, posebno našeg hrvatskog, košnje s starim tisućljetnim moralom i svjetonazorom u kojem se ja snalazim kao riba u vodi. Sagledavam činjenice, sagledavam istinu kao kršćanin i vjernik, ne osuđujem nikoga, ne namećem nikome svoje životne poglede i stavove proizašle iz kućnog i crkvenog odgoja. Svojim ocjenama života dozvoljavam svakome da bude ono što želi biti ali ne dozvoljavam nikome da remeti moj odgoj, moju vjekovnu tradiciju i ugrađene vjekovne moralne stavove i poglede i da me maltretira svojim imputiranjem nekog novog morala i svjetonazora izašlog iz seksualnog općenja istospolnih partnera. Dozvoljavam svakome da bude svoj ali samo kod kuće i da svoje stavove zadrži za sebe i kod kuće, posebno daleko od djece.

Louis_XVI_of_FranceZapravo opisao je ono što misli većina Hrvata, zar ne? U centru i njegovih razmišljanja su, naravno, djeca! O njima sam i sam govorio kada me je Inicijativa “U ime obitelji” prije samog referenduma zamolila za izjavu (cijeli taj tekst možete naći u knjizi, a i u tjedniku 7Dnevno, 24. siječnja 2014.). Tada (15. studenog 2013.) upozorio sam kako su PROTIV \oni isti koji se nisu radovali ni pobjedi u Domovinskom ratu, ni pobjedi u Haagu:

Takvi će vas, s malih ekrana i u glavnim tiskovinama, zasipati pozivima da zaboravite na ljubav prema obitelji, tj. da zaokružite PROTIV na Referendumu.

Tražit će da zaboravite na svoju djecu, da zaboravite na njihovo pravo – za koje se doista trebate boriti – PRAVO DJETETA DA IMA I OCA I MAJKU!

Znamo kako je referendum završio. Dvotrećinskom pobjedom stavova o kojima je govorio g. Belušić. A kako to izgleda u današnjoj Hrvatsko najbolje se vidi iz riječi biskupa Vlade Košića:

Kad spominjem “svetinje”, tada ne mislim na svece Katoličke crkve, već na ono što je narodu sveto i veliko, što mu je neophodno, što ne želi i ne može dovoditi u pitanje, ne želi li dovesti u pitanje sam sebe i svoj identitet, svoju prošlost, sadašnjost i budućnost.

Jedna od takvih svetinja je nesumnjivo obitelj. Čovjek se rađa u obitelji, raste i izgrađuje se, napreduje i stječe sve životne spoznaje i prva najvažnija iskustva – u obitelji. Kako onda ne bi obitelj cijenio, poštovao i smatrao svetinjom? Pa ipak naši se tzv. prvaci, poduprti medijima-plaćenicima potrudiše da svima koji cijene obitelj, koja po svojoj naravi koju joj je takvu Bog dao, počiva na braku kao zajednici muškarca i žene, u lice kažu da su glupi, nazadni, ajatolasi, da su nacisti, fašisti, netolerantni, čak su nam neki govorili da je poštovanje obitelji– nekršćansko ponašanje! I kad je narod na referendumu, usprkos tim strašnim i neviđenim pritiscima, ipak u velikoj većini rekao što misli – a to je da mu je obitelj svetinja, kao da se ništa nije ni zbilo. Nitko ne odgovara od aktera te kampanje protiv obitelji, nitko! Zar ne postoji ni politička odgovornost, zar ne postoji moralna odgovornost, pa i pravosudna? Naš kardinal Bozanić rekao je, nakon susreta s Papom koji je izrazio zadovoljstvo što je ustavno zaštićen brak u Hrvatskoj, kako je bio iznenađen da je institucionalna vlast bila protiv toga – citiram: “kršeći tako neutralnost države”. I za to nitko ne odgovara! No ipak, narod je pobijedio i on sada ima tu svijest da može izvojevati pobjedu usprkos nemoralnim političarima, usprkos veleizdajicama i prodanim dušama.

Da, biskup nam govori o nemoralnim političarima, veleizdajicama i prodanim dušama, a ja sam o onima koji se nisu radovali ni pobjedi u Domovinskom ratu, ni pobjedi u Haagu. Tu baš i nema razlike, zar ne?

Nema dvojbe da isto misli i Belušić. Njegova knjiga sadrži sve ono što se o nekoj pa i ovoj temi može čuti u njegovoj Staroj Tkalči: od ozbiljnih rasprava, do zanimljivih priča, viceva, humora… U svakom slučaju čitatelji će je rado čitati i prepričavati prijateljima pojedine djelove knjige.

Međutim ovdje posebno treba spomenuti, kao što sam to posebno istakao i u svojoj recenziji, kako nam on u knjizi daje cijeli niz podataka o odnosu komunista i sadašnjih vlasti prema homoseksualnosti. Naime, niz tekstova u knjizi pokazuje kako su ih komunisti/partizani ubijali u Drugom svjetskom ratu, što je na svoj način komentirao i Zvonimir Hodak (Dnevno.hr., 16. prosinca 2013. ):

Na sreću, izlaz je za homoseksualce bio bijeg u NOB. Tamo su mirno živjeli dok nisu nekog uhvatili za tur. Onda su prolazili slično kao ovih dana tetak sjevernokorejskog vođe.

Poslije rata su ih zatvarali. Izdvojit ću samo slijedeći Belušićev komentar:

Tek kada je Tito dao uhititi veliku većinu pedera u zemlji, nazovimo ih muških pedera i teta kao ženskih, diljem Jugoslavije, komunisti, na čelu s Titom, doživljeli su iznenađenje. Slijedio je pismeno-usmeni demarš iz cijelog svijeta. Pljuštali su dopisi s Istoka i Zapada, svi su protestirali i protivili se odlukama komunističkih vlasti Jugoslavije iz Beograda, bila je pederska jeka iz svijeta, jeka etabliranih pedera kako su govorile naše grose.

Dakle, ova tema koju, među ostalima, obrađuje Belušić, doista je toliko zanimljiva da je jedan tako sjajni kolumnist kakav je Zvonimir Hodak spominje u dva svoja teksta u tjedniku 7Dnevno samo u ovom mjesecu:

Alen Turing je prije šest desetljeća bio matematički genije koji je olakšao pobjedu saveznicima u Drugom svjetskom ratu. Uspješnije od drugih razbijao je njemačke sustave šifriranja. Tako je, sa suradnicima, u godinu dana uspio razbiti najvažniji njemački sustav šifriranja, famoznu “Enigmu”. Unatoč ogromnih zasluga, engleska udruga “U ime obitelji” otkrila je kako je Alen bio homić. Engleski antifašisti, napredni kao i ovi naši partizanski, osudili su Alena i kemiski su ga kastrirali. Nesretni je Alen okončao život samoubojstvom. Ipak, ovih je dana kraljica Elizabeta II se, s pravom, ispričala nesretnom geniju i tako rehabilitirala čast i dostojanstvo oca umjetne inteligencije. Ali, zašto uopće pišem o toj nepravdi koja je još pred 60 godina učinjena Alenu Turingu?

Priča na njega podsjeća me na naše farizeje. Oni dobro znaju koliko je homoseksualaca bilo strijeljano tijekom NOB-a od strane partizana. Znaju koliko je ljudi završilo život pred streljačkim vodovima u kojima su bili i njihovi očevi, a po nalogu njihovg idola bravara maršala Tita, čije ime trga u Zagrebu tako žilavo brane. Titova unuka Saša Broz čak nas pokušava uvjeriti kako bi dida Joža danas žestoko bio protiv onog što su tražili članovi udruge “U ime obitelji”. Možda bi se hrvatske kraljice Jadranka Kosor, Vesna Pusić, Ana Mrak, Ingrid Masttrastas mogle ispričati onim drugovima koji zbog duginih boja nisu vidjeli što dolazi i sprema se nakon 8.05.1945. godine.

Zatucani protivnici gay parade u Splitu spremni su bili organizirati antigay paradu na kojoj bi nosili parolu “Tuđu nećemo, svoju ne damo!”

(Dnevno.hr, 06. siječnja 2014.)

U Splitu je otvorena izložba pod nazivom “Sudbina homoseksualaca u doba nacističkog terora”. To dovodi do jedne nezgodne asocijacije. Naši napredni antifašisti su s veseljem strijeljali homoseksualce u doba II svjetskog rata i nakon toga. Uživali su u tome i nacisti, ali i antifašisti. To treba ipak sada napokon jasno priznati. A naši antifašisti, iako su oduvijek više usmeni nego pismeni, ostaše o toj temi bez glasa.

(Dnevno.hr, 20. siječnja 2014.)

Zato nas ne smije iznenaditi kada predsjednik Ivo Josipović, kao prije nekoliko dana opet pokaže svoje prave boje. Naime na 70. godišnjici Desetog zagrebačkog korpusa NOVJ uzvanike je srdačno pozdravio riječima: “Drage partizanke i dragi partizani, naši junaci”.

Mladen Pavković nas podsjeća što o tim junacima misle u EU (Zašto se u Hrvatskoj ne provodi Rezolucija Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina?Hrsvijet, 23. siječnja 2014.):

Sjećate li se Rezolucije Vijeća Europe o osudi zločina komunizma pod brojem 1481? Rezoluciju je donijela Skupština Europskog parlamenta, 25. siječnja 2006. u Strasbourgu, a u njoj se osuđuje zločinačka politika komunističke partije, od Oktobarske revolucije do pada Berlinskog zida, pri čemu su demokratski predstavnici žigosali komunizam kao totalitarnu ideologiju i pri čemu je u jednoj točci spomenuta i Brozova Jugoslavija kao država u kojoj su komunisti počinili brojne zločine nad narodima i pojedincima. Vijeće Europe je preporučilo da se u bivšim komunističkim državama, kao što je bila Jugoslavija, izvrši i lustracija pripadnika i doušnika  komunističke tajne policije i visokih dužnosnika komunističke partije koji su za vrijeme komunizma  kršili ljudska prava.

Jesu li ovi koje se spominje u toj rezoluciji Josipoviću junaci zato što su kao partizani ubijali homoseksualce, ili zato što danas njihovi nasljednici njeguju drugačij odnos prema njima? Bilo kako bilo doista je zabavna takova interpretacija spomenute Rezolucije Vijeća Europe od jednog profesora s Pravnog fakulteta iz Zagreba, zar ne?

Doista, danas vidimo neo-komuniste u potpuno drugačijoj ulozi. Vidimo ih onako kako ih je opisao biskup Košić. Zapravo, još je i gore. Tako Tihomir Dujmović (Dnevno.hr, 13. prosinca 2013.) u tekstu koji je dan u knjizi piše:

U Saboru se s druge strane upravo izglasava novi zakon o registriranom partnerstvu kojim ljevica na čelu sa predsjednikom Josipovićem uzvraća naciji udarac obzirom da je narod na referendumu o braku glasao suprotno invektivama dragog predsjednika. Zakon kao odmazda za referendum! I samo je zastupnik HDSSB-a Burić eksplodirao rekavši da je ovakvo držanje Josipovića podmuklo i nedostojno njegove funkcije! Da sudjeluje u tome da pravnim zavrzlamama istospolne zajednice imaju pravo na usvajanje djece tako da je heteroseksualnim zajednicama brak ostao samo kao jezična figura. Kakva prevara referenduma!

Kakva prevara milijun Hrvata koji su na referendumu glasali suprotno Josipovićevim sugestijama! Glasati ćete protiv moje volje? O.K. sad ćete vidjeti što sam u stanju napraviti! To je neizgovorena, ali jasna poruka naciji sa Pantovčaka i Burić je tu u pravu.

Moralni ljudi bi, poslije ogavne kampanje u kojoj su sudjelovali Predsjednik države, Vlade, svi veliki mediji, dobro plaćene udruge, poslije poraza podnijeli ostavke. I pored njihovog velikog sudjelovanja u kampanji, koje je opisao biskuo Košić, nije dovoljno ljudi izašlo na izbore, a izgubili su s dvotrećinskom većinom. Ali, smijemo li uopće vezivati pojam moral sa spomenutima, zar ne?

Zato završimo ovaj tekst komentarom Josipovićeva “pokazivanja mišića” hrvatskom narodu:

Ne podsjeća li vas takovo Josipovićevo ponašanje na onu čuvenu rečenicu:

Država, to sam ja!

Zapravo, ako se sjetimo nepoštivanja Ustavnog zakona prigodom postavljanja dvojezičnih ploča u Vukovaru, svih događanja u svezi s tim pa sve do sličnih izjava oko referenduma o ćirilici predsjednika vlade Milanovića u kojima jasno stavlja do znanja kako mu nije stalo ni do hrvatskih zakona pa sve do Hrvatskog ustava, čini se da današnju Hrvatsku i njenu budućnost obilježava sukob predsjednika države i predsjednika vlade oko titule hrvatskog Louisa XIV.

Doista: Tko će biti hrvatski Louis XIV.?

 Josip Pečarić

facebook komentari