Tko će te Slavonijo majkom zvati
i tko će orati njive tvoje zlatne
jednom kad ptice napuste gnjezda,
i tko će napasati stada na pašnjacima
kada se ugasi i zadnja zvijezda.

Slavonsko nebo a oblaci plove
ko lađe morem bez kapetana,
a sunce izlazi svakoga dana
da ti pozlati dukate žute.

Da ispravi leđa pognuta težaka
i ugrije ruke promrzle od htjenja,
jer kora kruha je tvrda i slatka
na ovoj zemlji to se ne mjenja.

Mjenjaju se samo mjesečeve mjene
i ruke njene dok obrok sprema,
a tragovi djece otišle odavno
još u snijegu i srcu stoje.

I tko će orati njive tvoje
i slagati otkose šarene?
tko će mirisati sjeno u plastu
kada ispratim i posljednju lastu.

Tko će te Slavonijo majkom zvati
dijete ti biti a ti mu mati,
ako se ne budu njihale zipke
ako nas nebude rađala mati.

Marija Iličić / Kamenjar.com

facebook komentari