Pratite nas

Komentar

Tko ima problem s tim da su građani Hrvatske Hrvati?

Objavljeno

na

Opaska izabrane predsjednice, da sve građane Hrvatske podjednako smatra Hrvatima, izazvala je burne reakcije, prvenstveno od ljudi koji bi Hrvatsku najradije prekrstili u antifašističku republiku Građaniju, ili u DNRH.

pupovac i bratJedna stvar odmah pada u oči: ljudi koji zaziru od “brojanja krvnih zrnaca” i smrtno se uvrijede kad netko pobroji recimo Srbe u vladi RH, najednom zaziru od naziva “Hrvat” za sve građane Hrvatske, koji se bazira na konceptu političke nacije, kakav u Europi i šire postoji već preko dva stoljeća i kakav je nakon nacionalnih revoulcija 1848/9 godine uspostavljen u cijeloj Europi. Taj koncept je suprotan etnocentričnom konceptu plemena, koji i danas živi na Balkanu, i to prvenstveno kod ljudi koji se busaju u prsa progresivizmom. Svi znamo da je u Europi posve normalno da vas smatraju Nijemcem ako imate njemačko državljanstvo i živite u Njemačkoj, neovisno o tome koliko imate turskih, srpskih, hrvatskih, poljskih ili kakvih god krvnih zranaca. Ista stvar je sa Švedskom ili bilo kojom drugom državom. U Americi, postoje afro-amerikanci, latino-amerikanci, Amerikanci irskog, talijanskog, ili kakvog god porijekla, ali svi su Amerikanci. Striktno se razlikuje “descent”, porijeklo, i “nationality”, nacionalnost, koja je uvijek jednaka onom što piše na dokumentima.

Isto tako, koliko god to Pupovca ili bilo koga smetalo, njega će u inozemstvu uvijek smatrati i referirati samo i jedino kao “Hrvata” ako putuje s hrvatskom putovnicom.

Moderan koncept političke nacije ima korijene u francuskoj revoluciji, iako ga je moguće naći i prije (primjer je antički Rim, gdje su svi građani Rima bili rimljani, suprotno tada prevladavajućem konceptu gdje je “natio” značilo upravo ono što na latinskom i znači – pripadnost zajednici po rođenju.) Riječ “nacija” – hrvatski, “narod” – je u međuvremenu kroz stoljeća mijenjala značenje i danas pripadnost naciji u razvijenom svijetu znači isključivo pripadnost političkoj naciji.

Takav koncept nacije osigurava jedinstvo i ravnopravan tretman svih, u kojem nema građana drugog reda, a uostalom drukčije nije niti moguće u državama zasnovanima na principu jednakosti sviju pred zakonom. Etnocentričke države, gdje se gledalo na etničko porijeklo i prema tome određivalo prava, su izumrle s nacističkom Njemačkom. Uostalom, etničko porijeklo je gotovo uvijek miješano i faktički neodredivo, pa kao takvo u modernim državama i nebitno osim u smislu očuvanja kulturnog identiteta i zavičajnih klubova, a naciju određuje prije svega povijest, kultura, jezik, i sam osjećaj pripadnosti istoj.

No, naravno, takav koncept i obavezuje građane: ako imate jednaka prava imate i jednake obaveze spram države. Time je Kolinda, zapravo, ukinula mogućnost da itko Srbe u Hrvatskoj smatra stranim tijelom ili građanima drugog reda. Zašto to onda nekima jako smeta, poput Pupovca?

I ne samo njemu, nego i velikom dijelu SDP-a koji voli termin “Građani”, ali ne voli termin “Hrvati” za građane Hrvatske. Ako se država zove Hrvatska, onda je normalno i logično da su svi njeni građani, neovisno o etničkom i kulturnom zaleđu, Hrvati. Inače bi se zvala Građanija.

Pupovac povlači analogiju, pa kaže da su Hrvati iz Srbije Hrvati i da bi ga smetalo kad bi ih netko nazivao Srbima. Oni, međutim, jesu Srbijanci. Hrvatski jezik razlikuje termin “Srbijanac” za građanina Srbije i “Srbin” za etničku pripadnosti. Isto tako rekao je da Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu Bosanci. Nisu, ako su iz Hercegovine. Onda su Hercegovci. Ako su iz Bosne, jasno da su Bosanci, a to opet ne znači da su Bošnjaci ili muslimani. Hrvati iz Bosne će za sebe bez problema reći da su Bosanci, a isto tako se niti jedan Hercegovac ne srami te odrednice.

Glavni politički problem dijela SDP-a koji se zgraža nad nečim što je svugdje u svijetu najnormalnije je odnos prema hrvatskoj naciji zasnovan na paradigmi SKH o “neophodnosti borbe protiv hrvatskog nacionalizma” i programu tzv. “jugoslavenske sinteze.” Zato je govor o “građanima” tek nastavak neprihvaćanja promjena koje su nastupile 1991. osamostaljenjem Hrvatske. To je ujedno i nastavak politike hrvatske šutnje. Od nazivanja Hrvata Hrvatima se neki osjećaju ugroženima, pa otuda i Josipovićeva retorika: njemu su usta puna građana, a Hrvatsku i Hrvate spominje samo kad to baš ne može izbjeći i u predizbornoj kampanji.

Zato je iznimno bitno da se konačno Hrvate promovira iz nekakve etničke grupe u bivšoj SFRJ u modernu političku naciju koja ima svoju državu, i koja se u skladu s tim treba i početi ponašati. No jasno da to smeta dijelu Srba koji i danas smatraju da bi Hrvatska trebala biti, u skladu s odlukama ZAVNOH-a, “država hrvatskog i srpskog naroda”, nekakav hibrid, srbohrvatija. Zato je opaska Kolinde Grabar-Kitarović iskorak u pravom smjeru, smjeru zrelosti Hrvatske, odbacivanja stoljećima nametanih kompleksa, i tretiranja same sebe kao normalne države koja se nikom ne mora ispričavati zbog toga što uopće postoji tako što će umjesto “Hrvati” za svoje državljane koristiti termin “građani”.

Marcel Holjevac/Dnevno.hr/foto:facebook

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Milijan Brkić: Zakon je jasan – Otvaranjem istrage, saborsko povjerenstvo za Agrokor prestaje s radom!

Objavljeno

na

Objavio

Zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Milijan Brkić osvrnuo se jučer za Novu TV i HTV na temu saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor.

U Članku 4. Zakona o istražnim povjerenstvima stoji da će – ako je pokrenut sudbeni postupak o nekom pitanju o kojem je prethodno osnovano istražno povjerenstvo – ono odmah prestati s radom.

Brkić je istaknuo da SDP i Most ovom problemu pristupaju neodgovorno, populistički i demagoški.

– Jako su dobro znali koja je sastavnica zakona, jednako kao što znaju da se istrage koje provode istražna tijela, DORH i policija, ne smiju kontaminirati bilo kojim drugim aktivnostima, a pogotovo ne aktivnostima zakonodavne vlasti. Zakon je tu jasan – otvaranjem sudske istrage, koja će evidentno uslijediti, rad povjerenstva prestaje.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Marko Jurič: Ima li što zajedničko u slučajevima Ive Sanadera, Nadana Vidoševića i Ivice Todorića?

Objavljeno

na

Objavio

Ima li što zajedničko u slučajevima Ive Sanadera, Nadana Vidoševića i Ivice Todorića?

Osim stila visokog letenja i niskog padanja, istog odvjetničkog ureda koji ih brani, radi li se tu o onom surovom hrvatskom primitivizmu, onoj umivenoj i loše prikrivenoj seljačiji?

Ima li tu nekih poremećaja ili dijagnoza koje počinju s riječju narcisoidnost? Sva su trojica vrlo inteligentni ljudi, a doveli se u jednako glupu situaciju.

Sanader se uspeo na vrhove hedonističkog cinizma pa se strmoglavio Čedi Prodanoviću u naručje. Vidošević se spustio u mračne odaje svojega doma, sladostrasno konzumirao sve što je doteklo, a kad je preteklo i on se otkotrljao u naručje Prodanovića, odnosno Jadranke Sloković.

Ivica Todorić se najdulje penjao i najviše uspeo čak do feudalnih Kulmerovih dvora s kojih puca pogled na kmetstvo, ali i njemu je započelo desetogodišnje razdoblje kada će jutra počinjati s Čedom Prodanovićem.

Zašto u Hrvatskoj ljudi ne čitaju malo više, primjerice Ivana Gundulića i njegovog Osmana, gdje kaže: ‘Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje’. Jer kandidata za ovaj klub Čedinih mušterija ima još, samo oni toga, na njihovu žalost, za sada nisu svjesni.

Navodno su rimski cezari nakon vojnih pohoda kada su Rimom prolazili ispod slavoluka pobjede, praćeni ovacijama svjetine u dnu kola imali šaptača koji im je govorio ‘ne zaboravi ti si samo običan čovjek’.

Možda to nije istina, ali je istina da ovi naši hrvatski cezari imaju gomilu šaptača koji ih uvjeravaju da su postali nadljudi, mesije, božanstva, superstari. A kad hrvatski cezari padnu onda hrvatski šaptači postaju USKOK-ovi pokajnici.

Možda je ovo faza prvobitne akumulacije kapitala, možda ono divlje doba pretpovijesti kada se stvaraju plemići. Čini se da to baš ne uspijeva jer do sada se još ni jedan nije stvorio.

Možda zato što tituli plemić prethodi titula vitez, a ona se stječe plemenitim djelima požrtvovnosti i junaštva. Hrvatski nadri plemići preskaču tu fazu. Draža im je metoda glembajevštine koja žrtvenike prepušta junacima.

Marko Jurič: Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu

facebook komentari

Nastavi čitati