Tko ima, a tko nema Hrvatsku?

    2

    Trebalo bi postaviti dva jednostavna pitanja: gdje su sve završili novci koje su ljudi iz dijaspore poslali za obranu RH u Domovinskom ratu i zanima li one koji su te novce dali gdje su precizno završili? Istina, bio je rat i da su kojim slučajem svi novci utrošeni na oružje, vjerojatno bi bilo više žrtava.

    CHrvatski-sabor-1991-600x360ijela ljudska povijest je mijena ratova i poraća. Moralna zadaća poraća je precizno utvrditi tijekove novca u prošlosti i sadašnjosti jer tako utvrđujemo izglednu budućnost. Uostalom, takvo utvrđivanje će nas dovesti do udbaških makinacija iz ex-SFRJ i nafte koja će oko sredine ovoga XXI. stoljeća postati gotovo smiješan izvor energije, ali i povijesni prijepor neupitne čovjekove gluposti u tom pogledu. Energija je svuda oko nas (na Zemlji) i u nama, a čovječanstvo buši rupe vlastite propasti!

    Meni bi npr. bilo nevjerojatno u početnom stadiju stvaranja mlade RH stavljati udbaški kadar rame uz rame „demokratski“ izabranoj vlasti, jer ne samo da će tom ucjenom i iznudom „časti“ biti obilježena hrvatska povijest za narednih barem 50 godina, već se postavlja pitanje uopće o snazi vlasti za činjenje dobrobiti cijelom narodu. Zastave i grbovi se viju, a udbo-kadar i novohrvatski pseudo-lukavci novac protupravno stavljaju u privatni džep. Kako se ujutro probuditi i pogledati u ogledalo (povijesti)?

    Jer će onda svaka nova vlast biti okarakterizirana nevaljalom, te imati ogromne probleme sve dok otvoreno ne progovori i ne riješi probleme prošlosti. Kako može biti na slobodi četnik koji je ubijao u Vukovaru ili biti djelatnik PU bilo kojeg mjesta u RH?

    Kako sudac za kaznena djela iz bivše (Istočne) Njemačke završi na burzi rada, a u RH se pravosudni sustav kadrovski samo nastavio? Kakvi su to ljudi koji su osudili ljude na zatvorske kazne iako su znali da će ih mučiti u kaznionicama za nizašto, a mučenje nije propisivao niti jedan zakon tzv. „pozitivnog“ prava?

    Kome će to danas suditi (povijest) i tko će biti (o)suđen? „Jednakost svih pred zakonom“ nikad nije postojala, niti postoji ili će postojati u ljudskoj povijesti. Ustavi i zakoni postoje kao poligon izvora zarade pravnog staleža, te im je (možda će nekome zvučati paradoksalno) stalo do toga da se ne smanjuje „(pravni) kaos“ više nego što oni to žele.

    Vjerujte, jadna je ovakva Republika Hrvatska, ova državna glava noja u pijesku, ova ogavna postboljševička tvorevina glupana, kradljivaca i prodavača državnih resursa. Pa, zar začuđuje što u posljednje vrijeme (barem zadnjih 10 godina) sve više čujem da mladi ljudi žele ići izvan Hrvatske (npr. u Norvešku i dr.)? Kakav napredak i zdravo nacionalno biće može iznjedriti bolest prošlosti jer ta bolest i danas razara tkivo onoga što nazivamo državom i Republikom Hrvatskom? Pa, dokle će to tako? Ljudi izlaze na ulice Zemlje jer nepravde nisu došle s Marsa niti su takvi ljudi u bezizlaznom stanju „pali s Marsa“? (Ovdje ne ulazim u teorije nastanka civilizacije u uljuđenom smislu jer izgleda, čak i tada imamo slučajeva „poticaja“ sa strane).

    Između ostalih, drugo pitanje je na široj Zemaljskoj razini: zašto u svim zemljama Svijeta u ustavima, kaznenim zakonima i ostalim vrlim (možete misliti do koje razine) pravnim zapisima nije regulirano izričito davanje podataka o novčanim radnjama onih za koje se „osnovano sumnja“ da su počinili kaznena djela i zašto to nije „fleksibilnije“ kao što to čine sa Zakonom o radu? Možda to zahtijeva „tržište“ pojedinca i njegove životne sreće? Možemo li neosnovano sumnjati u „osnovanu sumnju“ i u čemu je razlika osnovanosti i neosnovanosti? U sumnji možda? Stvarno, možemo sumnjati u konstataciju da svijet, sudovi i (pro)sudbene kvalifikacije ne-valjaju. „Tajnost podataka“ prečesto je drugi naziv za konstantne kriminalne radnje i učinke u dugoročnom smislu riječi. Zar proizvođačima oružja nije u interesu da cijeli Svijet međusobno zarati i imaju li oni uopće „sukob interesa“ svoje vlastite savjesti iako bi od doslovno svjetskog rata i sami bili ugroženi?

    Za masone bi mogli reći da su tvorci „tajne povijesti“ (doduše, to bi mogli reći i za Prokopija!), ali to je ona ista općeljudska povijest koju svakodnevno osjećamo u življenju općenito, pa tako ima i dobrih i loših ljudi, a ni masoni nisu imuni na to. Postoje u znanstvenim i drugim krugovima masoni koji su dosta učinili za napredak čovječanstva, ali potrebno je reći da iza velikih utjecaja leže i veliki izvori novca, bilo stvarnog ili fiktivnog, pa tu leži osnovni masonski problem. Neki financijski zatupljeni masoni u ritualnom pokušaju ovladavanja sferama duhovnosti s druge strane razaraju fizički svijet i stvaraju veće suprotnosti, iako je čovjekoljublje njihov nominalni zaštitni znak. (Sad mi pada na pamet „oko“ na naslovnici /zapravo popeli korica/ knjige Većeslava Holjevca „Hrvati izvan domovine“. Tako ljudsko oko ne može biti „svevideće“ što je božja domena, ali dobro bi bilo uvidjeti pripadnost ljudskom rodu u svim ljudima kad već imamo i unutarnje „oči“ osjećaja za dobro i zlo, ugodu i bol, pravdu i nepravdu).

    Nije dobro okriviti sve ljude, ali nije dobro ni oprostiti ljudima koji su očito krivi. Ovdje mislim na sve ljude Svijeta pod uopćenim pojmom čovječanstva. Osnovni problem današnjice je i daljnje podcjenjivanje ljudske inteligencije u trendu ponižavanja ljudskog bića i dostojanstva općenito, ali to se obično takvim ljudima ili kastama osveti na ovaj ili onaj način. Pitanje je samo kojom mjerom ponižavaju ljudska bića, a povijest se već pobrine da mjera dobije i protumjeru, ravnovjesje na duže povijesne staze.

    Danas je čovjek jednako smrtan kao i čovjek prošlosti, prosjek života donekle je povećan (ne i standard), ali prije Božjeg suda, mislim da je potrebna lustracija čisto kao mjera onog ljudskog: „Ne ponovilo se!“. Nekažnjavanje zločina čin je očekivanja takvog ili sličnog u budućnosti.

    Sa štovanjem, Đivo Bašić iz Dubrovnika

    P. S. Zamislite kada bi svi Kinezi bili nezadovoljni svojom državnom vlašću (napominjem da ovaj primjer uzimam samo zbog mnogobrojnosti žitelja te zemlje, a štošta bi mogli naučiti od radišnih Kineza). I onda odjedanput svi odluče protestirati, zabiju se u kuće (ili ono što nazivamo i nastambama), a taj se posebni dan svi nahrane grahom i pastom, te nakon obroka – ispuste vjetrove! Zamislite te „vjetrove promjena“ na svjetskoj razini! Planetarno zagađenje svijeta, te nestašica graha i paste! Pa evo, na kraju i sam upućujem jedan mali simbolično-unutarnji i aspiracijsko-vanjski protest svim državama svijeta za više cijenjenje svojih građana.

    hazud.hr

    facebook komentari