Pratite nas

Vijesti

Tko o čemu, Srbija o Jasenovcu: Zašto se to sud u Haagu ne treba ticati i hoće li Hrvatska tražiti da joj se vrati Zemun?!

Objavljeno

na

Ako u Srbiji smatraju da Hrvatska treba odgovarati za zločine NDH i platiti ratnu štetu, onda bi Hrvatska trebala tražiti da joj se vrati Zemun.

Na sve optužbe o genocidu u Hrvatskoj 1991. godine Srbija uvijek ima isti odgovor: “A što ste vi radili u Jasenovcu?” To je logika Josifa Visarionoviča Staljina, koji je kad god bi mu Amerika spočitnula masovna pogubljenja i gulage u Sibiru, rekao “A što ste vi radili Indijancima?”. Jasenovac je, na žalost, davno izgubio svaki pijetet kao mjesto masovnog ubojstva: ne zbog nekih ustašoidnih sentimenata Hrvata, već zbog nakaradnog napuhivanja brojki od strane velikosrpskih ideologa, i ponajviše zbog toga što ga Srbija uvijek instrumentalizira i kako bi se opravdalo kako tretiranje Hrvata kao vječnih sumnjivaca koje pod nadzorom mora držati srpski žandar i direktor u SFRJ, i kako bi se opravdalo sve zločine devedesetih.

No nije mi ovdje namjera lamentirati o Jasenovcu i brojkama ubijenih: one su zastrašujuće u svakom slučaju. Srbi su se i u Haagu, na suđenju na genocid, pozvali na zločine NDH: Srbija je krenula Sudu objašnjavati “povijesni kontekst” i usredotočila se na zločine počinjene u NDH od 1941. do 1945., tvrdeći da je to važno za razumijevanje događaja koji su uslijedili od 1991. do 1995. godine. Srbijanska protutužba ima 500 stranica, a sadržava i povijesni presjek srpsko-hrvatskih odnosa, s naglaskom na događaje iz Drugoga svjetskog rata, odnosno iz NDH, koja je opisana na 200 stranica! Ne samo što je to smisleno koliko i kad biste se od optužbe za krađu branili time da je pradjed okradenog vašem dedi prodao šepavo magare i to dokumentirali na 200 stranica, nego  bi se onda za razumijevanje povijesnog konteksta morali vratiti na ubojstva zastupnika u beogradskoj skupštini, razbijanje glava po Zagrebu intelektualcima, ubojstvo Šufflaya i apel nobelovaca, prosinačke žrtve, “Do istrage vaše ili naše”, Vukovog “Srbi svi i svuda”.

Bivši ministar vanjskih poslova Jugoslavije, Vladislav Jovanović u autorskom tekstu u beogradskoj Politici je napisao kako Srbija treba iskoristi ‘svjetsku pozornicu’ Međunarodnog suda pravde da međunarodnu zajednicu upozna s genocidom koji je Nezavisna Država Hrvatska izvršila nad Srbima. On drži kako se “Hrvatska provukla uz pomoć politike bratstva i jedinstva i nije odgovarala ni pred jednim međunarodnim ili nacionalnim sudom, niti je poput Njemačke bila denacificirana (…) to će suštinski pomoći da današnja međunarodna zajednica stekne pravu predstavu o masovnoj tragediji Srba u NDH i da se objektivnije i nepristranije vide procesi u isprovociranom i nametnutom rasturanju SFRJ “.

Šeks se na to osvrnuo i rekao da je Hrvatska u ustavu definirana kao nasljednica ZAVNOH-a – na što se i “antifašisti” često pozivaju, ne objašnjavajući pritom zašto su pogubili Hebranga koji je tom ZAVNOH-u bio na čelu – no znači li to da bi Hrvatska bila odgovorna za zločine NDH kad toga u ustavu ne bi bilo? Znači li da bi Hrvatska trebala platiti ratnu odštetu Srbiji, jer Srbi često govore da Hrvatska nikad nije kažnjena za svoju “nacističku prošlost” niti je platila ratne reparacije, kad se u ustavu ne bi pozivala na ZAVNOH?

Ne. Iz jednostavnog razloga: Hrvatska je, u trenutku svog nastanka kao neovisne države, naslijedila granice, imovinu, i zakone od SR Hrvatske, ne od NDH. Ukoliko u Srbiji smatraju, a očito smatraju, da je Hrvatska pravna sljednica NDH, onda bi Hrvatska imala pravo tražiti i teritorij NDH, uključujući i veći dio Vojvodine i Zemun, te cijelu BIH (iako bi nam ista nedvojbeno bila na teret). Isto tako, ako Srbi smatraju da Hrvatska treba platiti ratne reparacije Srbiji, onda Srbija taj novac prvo mora vratiti Njemačkoj: naime, Srbija je već dobila ratne reparacije za sve Srbe poginule u NDH – i to za mnogo veći broj od stvarnog, naime dok službeni podaci kako Srbije tako i Hrvatske govore o oko 1.000.000 poginulih, brojke se razlikuju tek za tridesetak tisuća, dotle je Njemačkoj ispostavljen račun za 1.700.000 ljudi, što je u biti ukupni demografski gubitak (i to preuveličan), a koji je partija podvela pod broj mrtvih kako bi od Njemačke izvukla što više novca. Jednostavno, ne možete istu štetu naplatiti dva puta, od dva različita pravna subjekta.

Hrvatska se nije “izvukla” od plaćanja zbog politike bratstva i jedinstva, već zbog jednostavne činjenice da je vojska Adolfa Hitlera okupirala cijelu prijeratnu Jugoslaviju, zajedno s Hrvatskom. Hrvatski sabor i legalna hrvatska vlast, Vlatko Maček i HSS, nikad nisu potpisali nikakvu suradnju s trećim rajhom. NDH je uspostavljena kao marionetska država trećeg rajha, i kao takva ne može imati nikakve veze s današnjom niti bilo kojom prijašnjom Hrvatskom. Kod Srbije je čak i gora situacija, jer je Kraljevina Jugoslavija prvotno potpisala pristupanje trojnom paktu, pa je to povučeno tek po puču koji je organizirala britanska tajna služba.

Kad se spomenu logori logori na Banjici i Sajmištu, u kojima je poginuo otprilike jednak broj ljudi kao u Jasenovcu, Srbija međutim odgovara da su to bili “nacistički logori” (kao da je Jasenovac bio saveznički). Odgovor na to da su tamo isto tako spaljivani i Srbi i Židovi je uvijek jednak, “Srbija je bila okupirana”. A zar Hrvatska nije? Jesu li njemačke trupe, koje su u Zagrebu bile mnogo brojnije nego u Beogradu, bile neke druge trupe? Je li NDH uspostavila Hrvatska vojska, ustaše, ili Njemačka vojska, ista ona koja je uspostavila vlast u Beogradu, Ljotića i Nedića? Pa Pavelić i ustaše su u NDH došli tek nekoliko dana po njenoj uspostavi! Oni isto tako uvijek govore da je “Jasenovac bio hrvatski logor, a Banjicom i Sajmištem su upravljali Nijemci”. Drugim riječima: Srbija nije odgovorna za pogrom Židova, jer su Nedićevi žandari samo pokupili Židove po Beogradu i predali ih Nijemcima na vratima logora i nisu imali pojma što tamo rade s njima, kuhaju li sapun od njih ili što rade?

Uz ovakvu logiku srpske strane, Hrvatska bi jednostavno morala dobiti spor. Tim više što srpska strana negira i legitimnost presuda u slučajevima Gotovine i Markača, u kojima je presuđeno da nikakvog udruženog zločinačkog pothvata nije bilo, te traže da Hrvatska prestane slaviti Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Možda bismo se trebali odreći i slavljenja Božića i Uskrsa po katoličkom kalendaru, jer po nekima je i Vatikan genocidan i stoji iza ustaša?

Stvar je tim nakaradnija što Srbija s druge strane tvrdi da ne može biti odgovorna za zločine prije počinjene prije nego što je ona, odnosno SR Jugoslavija, osnovana kao država 27. travnja 1992. Većina zločina u Hrvatskoj počinjena je 1991. Naime, ne samo da između Srbije i prethodne SFRJ postoji jasan pravni kontinuitet, kojeg u slučaju NDH – Hrvatska nema – SRJ se proglasila jedinom pravnom sljednicom SFRJ kako bi joj pripala imovina – nego su JNA i četnici bili pod izravnom komandom predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, a ne predsjedništva SFRJ. Predsjedništvo SFRJ, naime, nikad nije dalo dozvolu za upotrebu vojske u konfliktu u Hrvatskoj – glasanje je u predsjedništvu bilo 4:4, četiri glasa “pod kontrolom” Slobe Miloševića – Vojvodina, Kosovo, Srbija i Crna Gora su bili za, ostale republike protiv. Hrvatska strana treba upravo inzistirati na dokazivanju izravne zapovjedne linije koja je vodila od pokolja na terenu do Slobodana Miloševića. SFRJ ne može biti odgovorna za pokolje prije uspostave SRJ, dakle, jer legalne institucije te države nisu pokrenule vojsku, ona se stavila na stranu Srbije i kao takva je bila agresorska i okupatorska u Hrvatskoj od prvog dana konflikta.

Na sve ove srpske pokušaje dokazivanja “genocidnog gena” u Hrvata Hrvatska politika, ali i mediji, bi trebali mnogo glasnije odgovoriti. Iako je stvar po prirodi zapravo sprdačina, s takvim se stvarima ne treba igrati i treba ih shvatiti najozbiljnije. Srbija, očito, nije niti započela pravu denacifikaciju.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sudac Mislav Kolakušić u intervjuu za Hrvatsku danas tvrdi: Lex Agrokor je protuustavan

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić nakon mjeseci šutnje obratio se javnosti i vrlo oštro kritizirao Vladu te zaprijetio tužbama, ali i otkrivanjem svoje istine. S obzirom na težinu optužbi protiv Vlade i hrvatske države, Hrvatska danas provjerila je kod istaknutog suca zagrebačkog Trgovačkog suda Mislava Kolakušića imaju li osnove neke od Todorićevih tvrdnji.

Je li lex Agrokor u skladu s Ustavom? Ako nije, zašto?

Njime su prekršene temeljne odredbe Ustava RH o pravu vlasništva, slobodi poduzetništva i jednakosti svih pred zakonom. Ustav kaže da se prava stečena ulaganjem katpitala ne mogu umanjiti zakonom, itd. Ova prava su utkana i u temelje europskog i međunarodnog prava. Zakonom se narušava temeljni princip jednakomjernosti namirenja vjerovnika, jer je uveo mogućnost da se pojedini vjerovnici namiruju u cijelosti i za stare i nove obveze, a drugi samo djelomično.

Može li Todorić povući svoj potpis (zakon ne bi bio aktiviran da on nije pristao na prinudnu upravu)?

Postupak je pokrenut i sada više nema nazad. Zakon je tako napisan da postupak nije mogao pokrenuti nitko drugi bez suglasnosti uprave dužnika. U ovaj postupak su nažalost uvučene i tvrtke povezane s Agrokorom koje ni po jednom kriteriju nisu ostvarivale uvjete za stečaj, a sada je založena njihova imovina i priča bi mogla završiti na način da stranci postanu vlasnici naših polja i pitke vode.

Todorić prijeti tužbama, kakve su mu šanse ako se obratu sudovima izvan RH? Koji bi mogli imati nadležnost? Postoje li slični slučajevi u EU ili šire?

Nisam upoznat sa sličnim slučajevima. Ni jedna ozbiljna demokratska država ne bi donijela tako loš zakon koji omogućuje da je svi tuže i da na kraju njeni građani bez ikakvog razloga snose posljedice. Svakako bi se mogao obratiti sudovima RH te Europskom sudu za ljudska prava pred kojim se ostvaruje i zaštita prava vlasništva pravnih osoba, odnosno poduzetnika.
Ova situacija neodoljivo podsjeća na Zakon o predstečajnim nagodbama koji je također pisan za vrlo uski krug poduzetnika kojima se omogućilo da otpišu dugove temeljem nepostojećih potraživanja, da bi im na kraju blade drugi oteli carstva. Dakle, oni koji su na početku bili skupa na kraju su se jako ljutili jedni na druge.

Ivica Todorić je još uvijek vlasnik Agrokora, a s time ima i sva vlasnička prava. Tko će u ovom slučaju nadoknaditi gubitke (izravne i neizravne) nastale za vrijeme prinudne uprave?

Upravo tako, nije došlo do promjene vlasništva, ali je došlo do promjena u pravu upravljanja, a to je bit samog vlasništva. Ovdje se radi o kompliciranim pravnim odnosima. Međutim, potrebno je istaknuti da nije donošen posebni zakon, već da su primjenjeni postojeći instituti predstečaja i stečaja, RH i njezini građani ne bi bili izloženi riziku dvostruke štete.

Može li imati utjecaja eventualni kazneni postupak prema Todoriću i pravomoćna presuda protiv njega na tužbe koje on pokrene pred sudovima izvan RH?

Pravomoćna presuda bi mogla imati značajan utjecaj u parničnim i arbitražnim postupcima iako ne i odlučujući.

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Pero Kovačević: Kako je šaptom izbrisano kazneno djelo ugrožavanja državne neovisnosti

Objavljeno

na

Objavio

U važećem Kaznenom zakonu više nema kaznenog djela: “Ugrožavanje državne neovisnosti

Članak 137.

Građanin Republike Hrvatske koji pokuša Republiku Hrvatsku dovesti u položaj podređenosti ili ovisnosti prema kojoj drugoj državi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine. ”

Izbrisano je potiho, bez bilo kakve javne rasprave – da čak u obrazloženju nije navedeno zašto se i zbog čega ukida ovo kazneno djelo. Izbrisano je sračunato “složnim rukama” zastupnika SDP-a i HDZ-a, jer treba voditi računa o “svojim dužnosnicima”da jednog dana ne bi kojim slučajem bili odgovorni i odgovarali za svoja “djela”.
Eto,vidite -kad je riječ o zaštiti i sprečavanju kaznene odgovornosti njihovih bivših i sadašnjih dužnosnika odmah se slože.

facebook komentari

Nastavi čitati