Tko prijeti svjetskom miru i zašto se SAD iznenada zbližavaju s ljutim neprijateljima?

0

IrakNakon kirurškog rata uslijedilo je upravljanje krizom, a kriza se upravlja putem nasilja. Ona je u svakom trenutku nadzirana, zato se i naziva determinirani kaos ili nadzirani nered.

Kada Iran i SAD dogovaraju suradnju bilo kojeg tipa, znači da događa nešto zaista ozbiljno. Ova neprirodna koalicija na pomolu je zbog situacije u Iraku – Amerikanci i Iranci razmatraju suradnju kako bi spriječili sunitske ekstremiste iz terorističke organizacije ISIL da s vlasti svrgnu premijera Malikija. SAD su u Perzijski zaljev uputile nosač zrakoplova USS George H.W. Bush te 275 vojnika koji će osiguravati američko veleposlanstvo u Bagdadu. Predsjednik Barack Obama razmatra i zračne udare na snage ISIL-a. Javio se i bivši britanski premijer Tony Blair, koji tvrdi da američko-britanska intervencija u Iraku 2003. godine nije kriva za sadašnje stanje.

ISIL je u međuvremenu osvojio još jedan grad u blizini Bagdada – pao je grad Saqlawiya. Osvojen je i grad Tal Afar u sjeverozapadnom Iraku, u blizini Mosula, što je učvrstilo ISIL-ovu vlast na sjeveru, prenosi Reuters. Iračka vojska još se uvijek drži u Samarri, gradu na rijeci Tigris.

Domazet Lošo: Ni SAD ne može nadzirati ovu krizu

– Irak je posljedica kirurškog rata i upravljanja krizom. To su dvije doktrine koje su Amerikanci usvojili početkom 21. stoljeća. Započelo je 1991. godine Pustinjskom olujom, a nastavilo se akcijom “Iračka sloboda” 2003. godine, provedenom na temelju lažnih podataka. Nakon kirurškog rata uslijedilo je upravljanje krizom, a kriza se upravlja putem nasilja. Ona je u svakom trenutku nadzirana, zato se i naziva determinirani kaos ili nadzirani nered. Međutim, pokazalo se to previše složeno, čak i za velesilu kao što su SAD – analizira iračku krizu Davor Domazet Lošo, hrvatski geostrateški analitičar i bivši načelnik Glavnog stožera HV-a. Lošo nastavlja:

– Vidimo da mnogi sada s pravom prozivaju SAD i Veliku Britaniju. Svjedoci smo kako je reagirao Blair, koji je rekao kako nisu oni pogriješili. A tko je drugi nego oni? S obzirom na to da su došli u fazu kada se kriza ne kontrolira, postalo je jasno da su se preračunali. Stvorili su ekstremiste. Nisu razumjeli odnose šiita i sunita – vjeruje Lošo.

Kako kaže, Sadam Husein bio je sunit, a osim Irana gdje su na vlasti šiiti, u zemljama regije na vlasti su suniti. Često i tamo gdje su u manjini, kao što je bio slučaj u Iraku.

– Kada su 2003. godine članice ad-hoc koalicije okupirale Irak, zbog kontrole nafte, američke službe su uspjele stvoriti šiitske policijske snage koje su ispitivale sunite. Ti ljudi završili su u Abu Graibu, neki i u Guantanamu. To je izazvalo dodatni revolt sunita, iz dva razloga. Prvo, jer su izgubili vlast; drugo, zbog mučenja provođenog pod patronatom službi SAD-a koje su provodile šiitske specijalne snage. Treći faktor tu su Kurdi, najstariji narod koji živi u četiri države i nema svoju državu. Došlo se u situaciju kad se upravljana kriza ne može nadzirati – priča Lošo. A tada je došla i sirijska kriza i napravljena je nova destabilizacija.

“Saudijska Arabija financira ekstremiste, a saveznik je SAD-a”

– Ponovo su stvoreni ekstremisti i počelo se s proklamiranjem nove države – Irak i Levant. To znači destabilizaciju Iraka, Sirije i Libanona. To bi potpuno promijenilo geopolitičku situaciju na tom prostoru. I onda u igru moraju ući veliki. Tu su Iran i Turska. Treća koja je sve dobro zakuhala je Saudijska Arabija. Ona ima novac i financirala je ekstremne skupine, bilo da je riječ o Siriji ili o Iraku. Ne zaboravimo da je ta zemlja pod patronatom i saveznik SAD-a. Tu se isprepliću i interesi SAD-a, Izraela, Rusije, ali i Kine koja s tog područja dobija 25 posto nafte. To je sada jedna potpuno nova situacija, gdje čak ni veliki ne mogu nadzirati krizu – analizira Lošo. Vjeruje kako smo sada došli do trenutka kada bi se destabilizacija mogla i proširiti.

– Vrlo je moguće, što ne znači da će se to i dogoditi, ako se veliki ne dogovore i ne zaustave prodiranje sunitskih ekstremnih skupina, da će doći do širenja destabilizacije i ugrožavanja čak i svjetskog mira. Na to ukazuje činjenica da dojučerašnji najljući neprijatelji, Iran i SAD, razmišljaju o suradnji. Gdje će to sve skupa ići je u ovom trenutku teško predvidjeti. Ali pokazalo se da se tzv. izvoz demokracije, koja dolazi krstarećim raketama, prije ili kasnije pretvori u totalni kaos. Ta politika SAD-a, koja se služi doktrinama kirurškog rata i upravljanja krizom, pokazuje sve svoje slabosti. A kada je temeljena na neistini i namjernoj laži, ona s vremenom postaje ugrožavanje mira. Dakle, možemo zaključiti da mir ne ugrožavaju pojedini režimi, bez obzira što mi mislimo o njima, nego imperijalni apetiti. Potvrđuje se ono što smo govorili – da se na prvim i drugim vratima Euroazije sučeljavaju veliki i moćni, koji primjenjuju neprimjerene i nedemokratske doktrine, iako se na demokraciju pozivaju. Oni su ti koji ugrožavaju mir. Da bi došlo do stabilizacije, nužna je višepolarnost svijeta – zaključuje Lošo.

dnevno.hr/Kamenjar.com

facebook komentari