Tko se usuđuje šutnuti Josipa Perkovića i ostale katoličke fanatike Udbe?

0

U jutarnjim satima nove 2014. godine uhićeno je desetak udbaša i kriminalaca koji su traženi zbog izručenja stranim zemljama. Udba i podzemlje ostaju do kraja zajedno. U Kristu i s Kristom, kako tvrde. Prema kazivanju Josipa Perkovića, Udba je najvjerojatnije bila tajna ćelija katoličke organizacije Opus Dei. Ako to niste znali, hrvatski emigranti bili su teroristi, a udbaši su borci za samostalnu Hrvatsku! Vinko Sindičić nije bio likvidator republičke udbe! Ne vjerujete? Pročitajte “senzacionalni” novogodišnji intervju Josipa Perkovića u Večernjaku.

Gledajući odnose manje religiozno, pitamo se čemu sva to natezanja? Čega se Partija boji? S Perkovićem na suđenju u Njemačkoj, ili kod nas u Zatvorskoj bolnici, svi već znamo da je Partija bila nalogodavac ubojstava. Znamo i koje je funkcije obavljao Ivica Račan u vrijeme svirepog ubojstva Stjepana Đurekovića. Ne ćemo saznati ništa što veće ne znamo. Strukture RH nepotrebno iritiraju Njemačku, za tuđu računicu i na našu štetu. Pravosudni cirkus prati odvratna medijska kampanja, koja posve izokreće stvarne odnose. Nitko se ne boji onoga što Perković zna, nego njegovog neznanja. Našim neprijateljima odgovara da našu nacionalnu zaštitu vode nesposobni obavještajci. Perković nam ne otvara nikakve tajne, nego nam nudi svoje neprihvatljive interpretacije poznatih događaja. Prema kazivanju Josipa Perkovića, Franjo Tuđman bio je njegov agent, a ne obrnuto.

 Govorimo o vodećim obavještajcima fašističke Jugoslavije

 Kako to sam priznaje, Perković je na dan pada Vukovara pobrao zubno zlato iz KB Dubrava. Možda će jednog dana tvrditi da to zlato nije uzeo jer je na taj dan iz Vukovara izvlačio posljednje preživjele branitelje. Perković tvrdi da je rekonstrukcija Udbe (uključujući doušničke mreže) prepuštena Miri Tuđmanu. Koji o tome nije imao pojma! Točni popisi preklopili bi se sa članstvima političkih stranaka, pa je zadaća obustavljena. Umjesto toga, udbaši su Franji Tuđmanu podvalili evidenciju “Janjičar”, načinjenu u vojnom SIS-u za potrebe obavještajnog diskreditiranja političkih protivnika. Znate, Josip Perković toliko je mrzio konkurentni KOS, da možemo reći kako je prave evidencije KOS-a s gađenjem uništio. Popisi jugoslavenskih mreža “povučeni su u HIS”, ali tamo nisu pronađeni. Prijevoz povjerljive dokumentacije SRH/RH sličio je prijevozu glasačkih listića.

Glede kasnih 80-ih i ranih 90-ih, nejasno je do kada je gazda bio Ivica Račan, a kada je to postao Franjo Tuđman. Kako to da je Perković kao Račanov poslušnik i pouzdanik podržao “stranku opasnih namjera”? Udbaši su igrali na dvije karte, kao i za Hrvatskog proljeća, kada je Tito pustio da se pokaže kako tko diše, a onda proveo sječu. Nešto slično pripremalo se 1990./91. za slučaj uvođenja izvanrednog stanja. Kako se srpsko-srbijanska vrhuška konačno odlučila za raspad Jugoslavije i ratno prekrajanje avnojskih granica, udbaši SRH jednostavno su nastavili glumiti hrvatske domoljube, istovremeno umreženi na centralu u Beogradu, iz koje je Zdravko Mustač došao na poziciju savjetnika/nadzora Franje Tuđmana.

 Katolički fundamentalisti iz Udbe

Nisu nam Srbijanci slali samo mošti Svetog Save. Večernjak spominje sedam obavještajnih i sigurnosnih službi u Jugoslaviji. Dvije vojne savezne, vojnoobavještajnu Upravu generalštaba, Upravu bezbednosti SSNO-a, SID, SSDS i SDB, odnosno SDS u SRH (republička Udba). Posebne kontraobavještajne grupe u SRH/RH pripadale su zasebnoj srbijanskoj diverzantsko-subverzivnoj topologiji.

Trpanjem KOG Labrador-a u KOS, Perković nas i dan danas pokušava obmanuti.jovanka_in_tito_01 I, tko normalan razmjenjuje visoko obučene teroriste za svog zarobljenog kuma? Uhićeni Željko Ražnatović Arkan pušten je da ode! Ovih se dana sramežljivo priča o KOG Zenitu i dalje nema. Brojni srbijanski KOG-ovi, integrirani u naše institucije i “naše” nevladine udruge, desetljećima razgrađuju hrvatsku nacionalnu ideju. Takozvane kontraobavještajne grupe iskoristile su privatizaciju i tako osigurale svoje samofinanciranje, a prilično sumnjive asocijacije vise na našem proračunu i na kvotama EU-a za Hrvatsku.

Često čujemo kako su Josip Perković i Josip Manolić, tvorci ovakve RH, spašavali Crkvu u Hrvata. Da je Perković spasio Stepinčeve dnevnike i da je Josip Manolić zaslužan što Alojz Stepinac nije ubijen. A zapravo se dogodilo suprotno. Stepinac je otrovan, a Stepinčeve dnevnike je Udba preuzela na “proučavanje”. Priče Josipa Boljkovca o dokumentaciji Udbe ne podudaraju se s kazivanjem Perkovića. Nacionalno osviješteni Perković uvjerava nas da Udba nije pokrivala Inu! Eto zašto se tamo ugnijezdio kriminal. Znate, treba nekako spasiti čast Udbe – Stjepan Đureković je nezamijećeno napisao knjigu protiv Tite. Kako kaže Perković, SDS nije imao ljude u inozemstvu, ali je pokrivao hrvatsku emigraciju strogo zbog zaštite našeg turizma!

Sirovi prvaci komunističke represije glume velike obavještajce

Funkcije udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustača nisu bile obavještajne, nego političke. Djelovanje udbaša u našem životu bilo je jad i bijeda, civilizacijska sramota. Osječki udbaši znali su na 10. travnja “slučajno” banuti u hrvatske domove, da provjere je li ručak svečan, ustaški, ili običan, sirotinjski. Možete li pojmiti kakvim smo idiotima prepustili državu i protuobavještajnu zaštitu? Za Jugoslavije su tri puta godišnje testirani na alergiju prema svemu što je hrvatsko.

Josip Perković pobija izjavu Žarka Domljana o tome da Tuđman nakon raketiranja Banskih dvora nije mogao sebi doći dva dana, čime je “izdajnik” Domljan mudro opovrgao tezu o dogovorenoj terorističkoj akciji. Perković svjedoči kako je prvi dočekao prašnjavog Tuđmana na ulazu/izlazu Banskih dvora i da mu je Tuđman smireno rekao da je sve u redu. Perković je previdio neke važne protagoniste. Zar su se Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ante Marković razbježali na tri strane? Perković je za raketiranja Banskih dvora bio u susjednom kafiću, valjda za slučaj da “protivnik” ne poštuje zakazani termin udara. Ako je istinita njemačka tvrdnja da su u to vrijeme prvi operativci države bili Josip Manolić i Josip Perković, a ne Franjo Tuđman, onda je bilo prirodno da se riziku izlože “pozeri” Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ante Marković. Gradeći svoju konstrukciju iz novogodišnjeg Večernjaka, Perković je neoprezno izrekao poznatu činjenicu da je ista skupina njemu odanih udbaša selila zajedno s njim, iz službe u službu, preuzimajući regularne i paralelne linije rada.

 Tko je po zakonu pustio ustaše u Zagreb?

Perković zna tko je ubio Stjepana Đurekovića, ali ne će reći! Daj reci! E, pa ne ću! Daj reci! E, ne ću! A da ga na pet minuta prepustimo njegovim operativcima, onima koji su pretukli Milu Dedakovića? Kada je rat praktično završio, Perković je prešao iz vojne službe u novoosnovani krovni HIS, koji je izgrađen po uzoru na jugoslavenski SID. Svi udbaši tvrde da su radili po zakonu! Zar je ranih 90-ih RH naoružavana po zakonu? Hrvatska je opljačkana po zakonu! Perkovićeva verzija naoružavanja Hrvatske značajno se razlikuje od one Martina Špegelja. Tko je provalio Špegelja?

banskidvori Ako je vjerovati Josipu Perkoviću, osobno je došao na ideju da Franji Tuđmanu dodijeli putovnicu. Udbaši su sračunato usmjerili Tuđmana u Kanadu, promovirajući ga kao nacionalnog vođu i pomiritelja, koristeći nakaznu ideju Maksa Luburića o nacionalnom pomirenju po krvnim zrncima, koje je u državotvorni pokret uključilo jugoslavensko obavještajno podzemlje i klasične kriminalce, uključujući i one osuđene za krvni delikt. U Hrvatsku se nije vratila hrvatska emigracija, nego vanjska jugoslavenska mreža, koja je kompromitirala Hrvate u inozemstvu, koja je to isto nastavila raditi u zemlji, glumeći “ustaše” i desnicu. Nitko nije pustio “ustaše” u Zagreb – takvi su pod hitno likvidirani. Dok su domoljubi ginuli na ratištu, udbaši i partijaši posve su reokupirali zemlju i pokrenuli privatizacijsku pljačku, koja traje i danas.

 Jesu li crnogorski udbaši bili stručniji?

Udba je poticala rat i ratnu ugrozu, najviše zato da se ne-avnojska JNA i “armijski KOS” promoviraju u narodnog neprijatelja, što je omogućilo da udbaška obmana prođe skoro nezapaženo. Perković je još za Jugoslavije imao kompleks vojne protuobavještajne službe. Požurio je u uvjetima rata preuzeti dominantni vojni SIS, gradeći topologiju centara po našim većim gradovima, koji su u njegovoj glavi postali novi “republički” centri pod ravnanjem “savezne” uprave u Zagrebu. Tako je Perković sebe unaprijedio u nekakvog saveznog šefa nove “hrvatske” Udbe, koja je uz sve svoje formalno postavljene zadaće preuzimala i likvidacije i/ili kompromitacije političkih protivnika. U finalu takvog kadroviranja imamo sramotu da su dva vodeća djelatnika vojne službe pokrali blagajnu za operativne troškove. Dakle, hrvatske tajne službe ne rade ništa! Referentno svemu tome, postavljena je savezna državna uprava na Pantovčaku, koja je neko vrijeme gledala Bosnu i Hercegovinu kao dvije odvojene hrvatske republike, da bi na kraju tamošnje Hrvate izdala i ostavila na milost pravoslavnim i muslimanskim fundamentalistima.

Ako je zahtjev hrvatskog političkog vrha provela crnogorska Udba, kako nam sugerira Perković, znači li to da je hrvatska Udba preuzimala likvidacije pokrenute iz drugih republika? Nas zapravo ne zanima kako je Perković osobno saznao za “Memorandum SANU”, jer da je objavljen preko njega, pojavio bi se u slovenskim a ne u beogradskim novinama. Perković nikome nije otvorio oči. Zar postoji netko u ovoj zemlji tko nije vidio kuda srlja Slobodan Milošević? Oni koji to nisu “prepoznali”, zapravo su stajali uz Memorandum. Mišljenja sam da lex Perković i lex Gotovina pripadaju istoj protunjemačkoj međunarodnoj muljaži i da dvojac Milanović-Josipović slijedi određene međunarodne uvjete. Umjesto u istražni zatvor, Perković je smješten u Zatvorsku bolnicu. Da se mene pita, vjerske fanatike Josipa Perkovića i Zdravka Mustača jednostavno bih “šutnuo u Njemačku”.

 Tvrtko Dolić

facebook komentari