Pratite nas

Kultura

Ne dirajte u Savskoj naš Šator

Objavljeno

na

Odradili smo i ovu smjenu u Savskoj 66, a iz razgovora s Đurom Glogoškim jasno je da neće biti zadnja, vjerojatno ni predzadnja, možda čak ni predpredzadnja….

Put do Zagreba bio je uobičajeno zabavan, nekome i radan jer trebalo je zašiti ambleme Udruge branitelja Dubrovnika, a po dolasku smo se smjestili u hostel, koji, da ponovim, plaća svatko za sebe, a ovaj put nas je pomogao i naš bivši suborac Davor Bergam. U podne smo preuzeli smjenu u i oko Šatora. Kao i uvijek dosad dočekala nas je naša mlada prijateljica Eva, kćer hrvatskog branitelja iz Zagreba, heroj obrane Dubrovnika Ale Hasib Alibegović koji je na moju zamolbu, a opet zahvaljujući Davoru Bergamu, organizirao pečenje tri janjca za Dubrovčane i stopostotne invalide. Davor Bergam nije bio u mogućnosti ići s nama ali me ovlastio da u njegovo ime počastim sve ove ljude. Osim Davora počastio nas je i suborac Ante Vukušić Vuk na čiji račun smo popili piće kod Macole.

Stanje u Šatoru kao i uvijek dosad. Vidljiva je odlučnost da se ne odustane, a prosvjednici dobivaju potporu iz svih krajeva Hrvatske i susjedne BiH. Naša smjena je protekla mirno i bez ikakvih incidenata mada je prije samog našeg odlaska u Šator došao jedan izuzetno opasni provokator koji se već danima predstavlja kao nekakav borac “za pravicu” koji bi nas htio zaustaviti u ovome časnom spontanom okupljanju. Zoran Erceg je ovaj put naletio na našega Barbu koji mu je održao predavanje o moralu, a Erceg je ko peču pizdurine samo nijemo slušao. I heroj Čepikuća pukovnik Mujan mu je imao što za reći no već smo bili na odlasku pa je puno toga ostalo neizgovoreno. Ponosan sam na dostojanstvo koje smo pokazali tom zgodom jer čak ni za sebe nisam bio siguran da li će moja noga pronaći put do getriba ovoga mučkog provokatora ili ću se suzdržati. Suzdržao sam se.

Još jednom su se branitelji izdigli iznad sitnih provokacija i pokazali što znači biti dostojanstven, a svi smo složni da smo svi mi do jednoga organizatori ovoga prosvjeda. Ako hapsite, onda krenite od mene. Jer i ja sam organizator. Treba li robijati? Nema problema, htjeli smo i ginuti pa možemo i malo robijati. Da skratim priču, želim se zahvaliti svim suputnicima i braći po oružju na jednom zaista ugodnom druženju tijekom kojega smo se još čvršće povezali. Želim se zahvaliti i našoj sestrici Violeti Kos čiji je brat Damir Kos, branitelj Dubrovnika, nedavno preminuo. Violeta i njen mladić Hrvoje Cerić-Hrx su nas došli posjetiti pa smo s njima proveli jedno zaista ugodno popodne. Violeti smo donijeli i prigodne poklončiće, a nakon toliko tužnih dana njen osmijeh nam je bio najveća nagrada. Vidio sam ja još neke meni izuzetno drage osobe i družio se s njima koliko su to dozvoljavali uvjeti. Šator nam je postao svojevrsna terapija kakve nema na svijetu, a jedinstvo branitelja nova zvijezda vodilja. Polako se počinje nazirati ono za što smo se borili. Nazire se svjetlo na kraju tunela. Na koncu smo se vratili doma izbjegavši burovitu Maslenicu odlučni ići i sljedeći put. Nema predaje!

Evo jedna nedavno ispjevana:

prosvjed_branitelji4-210215_gallery_embed_item

Tko ste vi, tko vam da za pravo

Da čačkate naše stare rane

Tko ste vi, odakle vam obraz

Da gazite te ponosne dane

Gdje ste bili tih ponosnih dana

Bježali ste, skrivala vas mama

Odakle vam gospodo sad pravo

Imate li barem trunku srama

Vaša je odavno dogorjela svijeća

Gazili ste, više vam ne damo

Znamo što je bila vaša želja

Htjeli ste da vam se predamo

Možda biste i hapsili neke

Možda silom volju nametali

Smetaju vam organizatori

Što na branik ponovo su stali

Ne dirajte našu dragu braću

Ne dirajte u Savskoj naš Šator

Hapsite li, hapsite i mene

Hapsite, i ja sam organizator

120px-Pleter52.svg

Braco, 28. siječnja 2015.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati