Tko su farizeji?

7

To su ljudi običaja i zakona, nepokretni. Najveći neprijatelji svega što je novo. Ne samo da ih je bilo u Isusovo vrijeme, ima ih i danas. Još nisu izumrli, a teško je očekivati da će ikad izumrijeti. Nazočni su u svim crkvama, sinagogama, džamijama, društvima, ustanovama.

U židovstvu su predstavljali zakonsko izvanjsko čuvanje religije. U Isusove vrijeme ta židovska sekta farizeja (odijeljeni) imala je oko šest tisuća članova. Toj su sekti pripadali svi pismoznanci i učitelji Zakona, a i neki svećenici.

Krist ih je osudio oštrim riječima: «Nalik ste na obijeljene grobove. Legla gujinja, slijepi vođe» (Mt 23,33). Kao i oni u Isusovo vrijeme tako i današnji farizeji – zavaravaju, zastrašuju, izrabljuju jednostavne i neuke duše u ime zakona i reda. Sve to čine iz koristoljublja, osobnih interesa. Na sreću, a njihovu nesreću, ljudi ih sve bolje prepoznaju.

Krist nije nikada rekao, barem tako ne čitamo u evanđeljima – Jao vama koji se borite za pravdu, vama preljubnicima, vama prekršiteljima subote, vama nevjernicima, vama buntovnicima. Ali je proklinjao one koji su sebi uzimali pravo na tuđi život, one koji su priječili druge da upoznaju istinu, da žive slobodno, da žive po vlastitoj savjesti.

Krist osuđuje one koji se samozvano nazivaju učiteljima drugih, koji u Božje ime drugima nameću svoju istinu. Oni se ne zadovoljavaju samo time, već nameću drugima svoj zakon, moral, kulturu i guše dostojanstvo čovjeka. Za njih ne postoje nikakve norme ponašanja pa ni norme Crkve. Odstupaju od crkvenog učiteljstva i ne žele čuti o apsolutnim istinama. Za njih je sve relativno.
«Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli!» (Mt 23,13).

«Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenog dvaput goreg od sebe.» (Mt 23,15).

«Jao vama, slijepi vođe… propuštate najznačajnije u zakonu – pravednost, milosr¬đe, vjernost.»
Čini mi se da nema snažnijih riječi evanđelja od onih što ih Krist kaza ozdravivši slijepca: «Ja sam došao na ovaj svijet da ispunim odredbu – da vide koji ne vide, a oslijepe koji vide! (Iv 9, 39). Kad su čuli farizeji te riječi, upitaše: «’Zar smo i mi slijepi?’ A Krist im odgovori: ‘a ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: Vidimo! Tako vaš grijeh ostaje.’» (Iv 9, 40-41). To je teška osuda samodostatnosti, puritanizma, dogmatizma.
Farizeji se drže najboljim poznavateljima istine i najvjernijim čuvarima religije. Oni se nisu približavali grješnicima kako se ne bi onečistili, okaljali.
A Isus ih naziva slijepcima i punim grijeha.

Danas, kao i u prošla vremena, ne će prividni sveci biti graditelji ljudske povijesti, niti neke ‘značajne’ osobe, umišljenici, nego oni kojima su oči pune svjetla da hrabro otkrivaju misterij, oni koji su spremni i sposobni otkrivati znakove vremena, oni koji život drže Božjim darom i koji se odupiru svakoj zamagljenosti, koji nisu zabrinuti za Crkvu znajući da je vodi Duh Sveti preko svojih pastira. Zahvalni su za sva dobra koja im Bog daruje i nikada ne gube nadu u bolje sutra. Takvi su sposobni raspoznati istinu od laži, dobro od zla.

Koliko danas ima laži u svijetu? A svako licemjerje temelji se na laži. Pretvara se već malo dijete ako hoće nešto postići.
Licemjerje osuđuju ljudi i Bog. Sv. Bazilije veli: «Većina ljudi glumi u ovom svijetu kao na pozornici, a javno se posve drugačije ponaša. Licemjer je poput lažnog cvijeta na oltaru. Papirnato ili umjetno cvijeće nije pravo, iako nam tako izgleda. Takav je i licemjeran, neiskren čovjek
Kršćanin mora nastojati biti iskren, navlastito to mora biti svećenik. Ne pretvaramo se. Iskrenost je draga Bogu i ljudima. Ako snio iskreni, ljudi će nas cijeniti. Sveci su uvijek bili iskreni.

Kad ne bi bilo pretvaranja, kad bi ljudi bili iskreniji jedni drugima, ne bi bilo u svijetu toliko nereda, ratova. Ako svaku večer ispitamo svoju savjest i zdušno se pokajemo za licemjerstvo proteklog dana, u našoj duši će zasjati svjetlo istine koje će ljudi u nama prepoznati i slijediti nas u istini.

don Jozo Ančić

facebook komentari

  • gost

    Postvani don Jozo Ancic, zar ste i vi slijepi?

  • peppermintt

    “Kao i oni u Isusovo vrijeme tako i današnji farizeji – zavaravaju,
    zastrašuju, izrabljuju jednostavne i neuke duše u ime zakona i reda. Sve
    to čine iz koristoljublja, osobnih interesa.”

  • Gabro Vuskic

    “PISMA ČITATELJA”, H.T. st. 20., br. 283, 10.5.1983., Victoria, 3021, Australija.

    Kao Novogodišnji Doprinos za godinu 2015. i za glasače drugoga kruga 11 siječnja za predsjednika RH, donosim ovdje jedno poruku jednog Hrvata iz Livna kao MOLBA ZA OPROST. Nadati se je da će se i drugi prevareni Hrvati ugledati u svrhu ove molbe te i oni početi tražiti OPROŠTENJE. Pročitajte pomno i sami samceti formirajte Vaš stav i vašemišljenje povodom ove molbe; jer svima nama, na jedan ili drugi način imalo bi se što/šta oprostiti a mi oprost i drugima dati. Zatim dolazi odgovor urednika novine Dinka Dedića, kao i vrlo opširno Zvonka Bušića OBRAZLOŽENJE na ovu MOLBU. Zvonke Bušića OBRAZLOŽENJE se nalazi u H.T. br. 295, st. 14/15 od 2.8.1983. Ako čitatelje portala Kamenjara ovo bude zanimalo, spreman sam ih zadovoljiti i ovo ovdje iznijeti baš na stranicama Kamenjara. Mogao sam to kao jedan povijestni dio hrvatske političke emigracije iznijeti i na drugim portalima, ali nisam htio. Ja sam iz Kamenjara i pišem za Kamenjar. MOLBA počima:

    Stipe Kuliš. PO BOX 506, Kingston, ACT, 2604
    “Hrvatski Tjednik”
    PO BOX, St: Albans, Vic., 3021,
    Canberra, 3 svibnja 83.

    Poštovani uredniče našeg “Hrvatskog Tjednika”!

    Ja, Stipe Kuliš, želim Vam se obratiti s jednom molbom. Molio bih “Hrvatski Tjednik” da objavio ovaj moj oglas.
    Ja sam Stipe Kuliš, rođem sam 23 kolovoza 1950., nedaleko Livna. Nekoliko godina sam bio suradnik udbe u Australiji, ali nisam više. Zato molim braću Hrvate za oproštaj, jer od Hrvata nisak nikoga ubio, niti je itko zbog mene dopao zatvora.

    Ranije sam poslao nekoliko pisama na Hrvatski klub O:Connor i molio da mi se oprosti. Neki su mi oprostili, ali nije i gospodin Josip Butković. Nakon završetka njihova sabora, gdje se je razgovaralo o mojem slučaju, Omer Ćurković mi je javio da nema oproštaja. Ne znam zašto, jer ja nisam nikoga ubio, a ima ih u hrvatskim redovima koji su gori nego što sam ja bio, za koje se ne zna.

    Ja se često kajem što nisam poslušao svojeg ujaka Antu Milolozu. Volio bih da mogu doći na sjednicu u Hrvatski klub O.Connor. Hrvatski izdajice, koji su me stavili u ovo zlo, svaku večer su po klubovima, a kasnije se obraćaju na jugo-udbu, na ovu adresu: 103 Mugga Way Red Hill, ACT, ili telefoniraju na broj 953 426.

    Meni je jugo-udba dala nekoliko diploma, jer ja nemam nikakve struke ni zanata. Oni su me i vjenčali s nekom Srpkinjom 21.10.1975. Rastavio sam se 23 listopada 1982. (broj P- 346/82), što je učinjeno na općinskom sudu u Livnu, s objašnjenjem da sam kriminalac, kako je ona kazala, jer u srbokomunističkoj Jugoslaviji Srbi imaju sva prava.

    Oni uvijek govore kako su ustaše klali Srbe, a nikada ne spominju koliko su nevinih Hrvata oni poklali po Hrvatskoj. Što su oni imali tražiti s ove strane Drine? Drina je međa, ali oni je ne priznaju, jer hoće da sve bude velika Srbija.

    U Canberri žive dva Hrvata koji su me stavili u zlo. Ja molim za oproštaj, a ja sam hrvatsko dijete i želim se vratiti svom hrvatskom narodu. Ja, Stipe Kuliš, molim svu braću Hrvate da mi oproste za moju prošlost. Stipe Kuliš je bio hrvatski izdajnik, ali nikada više neću izdati svoga hrvatskog naroda.

    Živila naša lijepa Hrvatska! – Živio hrvatski narod! Smrt svakoj Jugoslaviji!
    Stipe Kuliš od Livna, Bosna, Hrvatska.

    Ps:
    Ukoliko objavite ovaj moj oglas, molim Vas da po jedan broj pošaljete na ove dvije adrese: Šef i bandit jugo-udbe Jure MOMIĆ, SUP. Livno. 79500, BiH, Jugoslavija; i Šef i bandit jugo-udbe Đuro KOVAČEVIĆ, SUP, Mosta, Jugoslavija.
    Slijedi odgovor uredbnika H.T. Dinka Dedića, naravno ako čitatelje to bude zanimalo.

    • vdanan

      Ako je istina da od njegova djelovanja kao udbaša nije bilo drastične štete, onda se čovjeku mora i treba oprostiti naročito zato što se je javno izpričao i što traži oproštaj. Ako se takvima ne bi oprostilo, kome bi se onda moglo oprostiti? Ako nikome ne oprostimo ono što je u našoj moći da oprostimo, kako bismo od Boga mogli očekivati da oprosti nama, ili da nama neki drugi ljudi oproste nekakve drukčije naše pogrješke?
      Jedini neoprostivi grijeh je grijeh protiv Duha Svetoga. Tako je Bog, Isus Krist, rekao. Stipe, ja sam Hrvat i ja ti opraštam što si bio udbaš.

  • Franjo Filipovic

    Dali poznate dva stricevica Pero I Slavko Kulis selo Golinjevo kod Livna Bili su samnom u centralnom, to je zatvor u Sarajevu Proljece 1966god.

    • Niko Kulis

      Ja poznam Peru i Slavka Kulisa. Oni su tetkici a Slavko mi je stricevic. Obadvojica su nazalost umrli, ima oko 10 godina. Pokopani su u groblju u Golinjevu.

      • Franjo Filipovic

        Hvala na informaciji, zanimalo me pošto smo se upoznali u centralnom zatvoru u Sarajevu 1966god.Narodna milicija nas je skupa sprovela i mene predali u stanicu milicije u Konjicu a njih odveli u Mostar. Od tada nisam čuo za njih, pokoj im duši.