Pratite nas

Tko to moje ime doziva?

Objavljeno

na

Ja ne znam što se ovo događa. Svatko spominje našu svetinju Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu, samo ne oni koji su je pravili, a ima nas mnogo živih svjedoka.

[dropcap]N[/dropcap]ešto se veliko, politički, događa u ovoj regiji. Nedavno, kad sam bio gost u Sarajevu, čujem svi pričaju o HR HB, samo ja nemam blage veze o čemu se radi, ali ako je itko informiran o tome što se događa, to je bošnjačka politička elita.

Najveći šok je bio kad sam u Hrvatskom saboru čuo kako stranke koji su joj bili najveći protivnici, sada govore kako se u ustroj BiH mora vratiti HR HB. Herceg Bosna je napravila i obranila i Hrvatsku, ali i druge zemlje u regiji, ali znate kako se kaže: koga je zmija ujela, i guštera se boji. Mi koji smo živi svjedoci toga, jako smo oprezni. Jer, sve me nekako podsjeća na onu: ”Ne znaš, majko, kako je dijete rodit”. Red bi bio da smo i mi upoznati s onim što se događa.

Priča o Taši Deliću 

Za svaki slučaj, moramo ukrasti jednu parolu iz prošlog komunističkog sustava – hrvatski narode, nešto se događa, vaša se, izgleda, sudbina rješava. No, ne mogu shvatiti da će ona doći kao lopov u noći. Ne mogu vjerovati da će mi netko vratiti ono što mi je netko nasilu oteo. Odnosno, ono što mi je bošnjačka politička elita preko međunarodne zajednice otela, kako bi od Hrvata u BiH napravila ne manjinu nego robove, bošnjačko cvijeće. Mislite da će meni to netko drage volje vratiti i reći: Oprostite, mi smo bili u krivu. Sumnjam!

Ako ikad trebamo biti oprezni, to je sad. Sve ono što kod Hrvata u BiH djeluje u politici mora se grupirati u Hrvatski narodni sabor, otvoriti ”četiri oka”, te vidjeti kamo sve ovo vodi. Jer, naša se budućnost možda rješava u idućih nekoliko mjeseci, a mi nemamo nikakvih informacija.

Malo me ovo podsjeća na jednu predratnu priču mostarske legende Taše Delića. Kad je tražio stan, prvo je k’o fol otišao u Tita u Beograd. Kad se vratio u Mostar, krenuo je sa željezničke stanice prema Carini. Tada ga jedan zaustavi i reče mu: ”Tašo, gdje ćeš tamo?! TI više ne stanuješ ovdje, tvoj stan je na Aveniji!”
Pa ne bi me čudilo kad bi naše ministre, kad pođu u Sarajevo, zaustavila policija i rekla im: ”Ne, vaš ured nije ovdje! Vaš ured je u Mostaru, u Herceg Bosni!” Golemo! Ovo je zbilja čisti nadrealizam.

Nebeski narod

No zbilja, po nekoj pravdi i normali, jedino rješenje za BiH jeste federacija i konfederacija triju konstitutivnih naroda. No iz iskustva opominjem. Sad se sjetim srpskog ideologa iz Šibenika, Jovana Raškovića. Kad je vidio da je hrvatska država neminovnost, on je govorio: ”Hoće li Hrvati znati imati svoju državu?”
Kad čovjek malo razmisli, nije on ni glup bio. Evo, u 20 godina smo prodali sve što smo imali. U Hrvatskoj je prodano sve što vrijedi, a mi smo ovdje prodali republiku. Rašković je također govorio da su Srbi nebeski narod, jer, sve što dobiju u ratu, izgube u miru. Ja dodajem da su Hrvati nebeski narod, jer smo svaki rat dobili, da bi poslije rata gubili. No dobro, valjda će se to i nama okrenuti.
No opet ponavljam. Mislite da ćemo mi jesti kokice i gledati TV kad čujemo ”surprise breaking news” da je Hrvatima vraćena Herceg Bosna?! Čisto sumnjam! Zato, visok oprez, braćo Hrvati!

Manifest Moše Pijade

Vratio bih se malo na naše plenume. Neću mnogo pametovati, samo ću reći da se na Balkanu sve ponavlja. Pustiti ću vam govor komunističkog ideologa Moše Pijade, iz Bihaća, 1942. Kada ga pročitate, saznat ćete tko su ideološke vođe ovog bošnjačkog proljeća, ili buredžik-revolucije.

Tri baksuza u Sarajevu 

Budući da se na greškama uči, te budući da se sve nekako vraća na te rane ’90., mi koji smo to iskusili pravimo usporedbe, pa dobivamo i sve veći strah. Vidio sam da se prosvjednicima u Sarajevu pridružio i poznati glumac Rade Šerbedžija. Što mogu reći, isto kao i 90-ih godina, tri baksuza su se našla u Sarajevu: Rade Šerbedžija, Ivica Osim i Goran Milić. Jedan je vrhunski glumac, drugi je svjetski trener i nogometaš, a treći svjetski novinar. Ali, nekako su baksuzi. Sve što oni zagovaraju, to ne prođe. Ne samo da ne prođe, nego u krvavom ratu se razbije.
Uzet ćemo najprije Gorana Milića. On je tih godina bio u YUTEL-u, specijalnoj i neovisnoj fol-televiziji koju su osnovale tajne službe Jugoslavije, a koja je trebala braniti tu tvorevinu. Tu je Milić bio jako ”ažuran” – gorilo je u Vukovaru, a on je izvještavao kao da se ništa ne događa. Da ne bismo duljili, to se brzo raspalo, a sad taj Goran Milić voli Al Jazeeru. To je kao nekakav geopolitički prostor između BiH pa sve do Bliskog istoka. Prema toj televizijskoj kući, nama u BiH je puno važnije što se događa u Siriji, Kataru, Saudijskoj Arabiji, Iranu, Iraku…, od onoga što se događa u Splitu, Dubrovniku ili Makarskoj.

Drugi baksuz je Ivica Osim koji je ’92. imao najbolju reprezentaciju u Europi, reprezentaciju Jugoslavije. Nakon što se ona raspala, te su godine na Svjetsko prvenstvo otišli Danci, koji su se vratili s godišnjeg odmora i postali prvaci Europe. Možda bi se Jasmila Žbanić već mogla pripremati za film ”Brazil video, Bog te video”. Izgleda kao da sve vodi prema tome.
Treći baksuz je postao pravi svjetski glumac, tu nema priče. Ali, što god Rade Šerbedžija politički podrži, to propadne. Ja kad sam vidio taj trio fantastikus u Sarajevu, odmah odlučio sv. Anti mise platiti kako bi nas Bog sačuvao.

Što nastane u ljubavi, živi vječno
No, prijeđimo malo na lijepe stvari, koje nisu sotonske te koje nisu nastale zbog ideoloških ili političkih razloga. To su dvije legende koje žive vječno – mostarski Zrinjski koji je ove godine slavio 109 godina postojanja, te koncert Mate Miše Kovača u zagrebačkom Lisinskom.

Nešto što nastane od Boga i ljubavi ljudi, vječno je. Uzet ćemo kao primjer Zrinjski. U 109 godina postojanja više je bio ugašen i sa zabranom djelovanja nego što je aktivno djelovao. No, uvijek je poput feniksa izlazio iz pepela i pobjeđivao. Kao što znamo, Zrinjski su 1905. osnovali hercegovački franjevci, ’45. su ga partizani ukinuli, ’92. se obnovio. Hvala Bogu još uvijek traje, i to je jedna od glavnih institucija hrvatskog naroda u Mostaru i BiH.
Možete li zamisliti Split i Dalmaciju bez Hajduka? To je nemoguće. Kako kažu moji Ultrasi, Zrinjski je život i više od toga. Napominjem to zbog donatorske večeri obitelji Zrinjskog, gdje se sva relevantna sportska, politička, kulturna, znanstvena, obrazovna i navijačka snaga skupila na jednome mjestu. Tako je obnovljena tradicija iz vremena prije Drugog svjetskog rata, kada su crvene redute Zrinjskog bile poznate, te kada se sva gospoda grada Mostara okupljala kako bi davala donacije za svoj najdraži klub. Zato pohvaljujem ovu manifestaciju te se nadam da će vječno trajati.
Završit ću s legendom svih legendi – Matom Mišom Kovačem, te njegovim koncertom u Lisinskom. Mislim da će ući u Guinnessovu knjigu rekorda. Čovjek je održao koncert od dva i pol sata, a ja mislim da za sve to vrijeme nije ni progovorio, a kamoli zapjevao. On je samo ušao, digao ruke, da bi se čitava dvorana digla na noge te počela pjevati. On je samo digao ruke. Nešto je legendarno i vječno kada to uđe u narod. Mišo Kovač može biološki umrijeti, ali on je evergreen, za sva vremena.

U jednom trenutku me podsjetio na Mojsija. Kad je Jošua vodio rat protiv neprijatelja koji su se klanjali zlatnom teletu, Mojsije je stajao na brdu s uzdignutim rukama. Dok su mu ruke bile u zraku, Jošua je pobjeđivao. Kad se umorio i spustio ruke, i Jošua je počeo gubiti. Onda su došla dva anđela i držala mu ruke, da bi Jošua konačno pobijedio.
Mislim da u ovom svijetu, barem u judeokršćanskoj civilizaciji, fali jedan Mojsije, ali još više jedan Jošua. No, ne za vojnu pobjedu, nego za duhovnu obnovu. Jer, ako ovako nastavimo, sumnjam da će ovaj planet još dugo ostati u obliku lopte. Zato treba poslušati pjesmu od Miše Kovača – ”Poljubi zemlju po kojoj hodaš”, a to ne vrijedi samo za hrvatsku zemlju nego za čitav planet!

Piše: Marin Topić/pogled.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

Hrvatska književnost ni do dana današnjega nije se uspjela oporaviti od posljedica Drugog svjetskog rata

Objavljeno

na

Objavio

Isječak naslovnice K.Kraljević: "Čiji je Velebit?" Mile Budak, Madrid 1968.
Knjigozori Miljenka Stojića

Hrvatska književnost ni do dana današnjega nije se uspjela oporaviti od posljedica Drugog svjetskog rata. Mnogi, naime, njezini stvaratelji ostali su zatrpani u kojekakvim rovovima ili jamama, a njihovim preživjelim istomišljenicima onemogućeno je stvaranje.

Jugokomunisti su silom kovali novog čovjeka i novu književnost. Pomagale su im u tomu prodane duše. Ostali su se prikrivali ili su se kajali za zablude.

Maja Pavelić Runje nastoji nam pred oči iznijeti autohtonu hrvatsku veličinu, književnika Milu Budaka. Pita se ako ga treba i dalje držati u zaboravu zbog njegova političkog angažmana, ne bi li onda to trebalo učiniti i s Miroslavom Krležom, Jurom Kaštelanom i nizom drugih hrvatskih književnika, da ih ne nabrajamo. Ona je postavila upit, a hrvatska će književnost morati smoći snage ispravno odgovoriti na njega.

Budakova djela tiskana su u 25 svezaka. Autorica je istražila 16 naslova te brojne novele i pripovijetke rasute po časopisima i novinama. Plodove rada razvrstala je u 12 poglavlja, usredotočena na pojedine teme. Dobila je tako prilično zaokružen pogled na književni rad Mile Budaka i bez pridržaja podastrijela ga čitateljstvu.

Maja Pavelić Runje, O ljudima, o životu u književnom djelu Mile Budaka, Naklada Trpimir, Zagreb, 2017.

Mogli bismo zaključiti da iz svega iskače dobro koje je u srži Budakova stvaranja i dobro koje je u srži njegove ličnosti. Najdraže su mu bile obiteljske teme, nastale u vrtlogu života hrvatskog čovjeka u njegovoj Lici. Iako kao književnik nastoji ne uvlačiti u književno djelo političke teme, to je ipak bilo nemoguće. Politika je počesto odlučivala o životu i smrti hrvatskog čovjeka.

Za neke ovo je točka prijepora i slabost Budakova književnog djela. Očito nisu čitali ili se ne žele prisjetiti židovskog pisca Jehude Amihaja. Bio je pripadnik elitnih židovskih postrojbi i poslije u pjesmu pretočio ne samo svoja općenita životna iskustva već i svoje domoljublje. Za sve je dobio mnoge nagrade i priznanja, a Budak vješala, po nekima metak, opet po nekim drugima završio je u raljama divljih zvijeri u zagrebačkom zoološkom vrtu. Tek stasalu mu kćer Grozdu najprije su jugokomunisti silovali te nakon toga ubili je u Crngrobu kraj Škofje Loke. Tako su oni uobičajeno radili.

Iz rečenoga se dade zaključiti da nije zapravo obješen Mile Budak, već hrvatska književnost. Morala se prestati baviti temama koje zanimaju dušu hrvatskog čovjeka, a početi se baviti temama nastalima na iščašenim filozofskim naklapanjima. Krleža je možda ponajbolji primjer za to, a Ivo Andrić primjer snalaženja. Iako je u ime Beograda potpisao pristup Jugoslavije hitlerovskom Trojnom paktu, ipak je sačuvao živu glavu.

Ovakvih nam knjiga zaista treba kao kruha svagdašnjega. Ne samo da upoznajemo nekoga pisca u njegovoj biti, nego i skidamo nepravedno navučene povijesne koprene. Milu Budaka, i slične, treba učiti u školama. Povjesničari će, pak, stvoriti ocjenu o njegovom političkom djelovanju. Maja Runje je za sve imala i znanja, i volje, i hrabrosti. Imaju li ih neki drugi za neke druge pisce?

Miljenko Stojić

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Kineski proizvođač baterija ulaže 30 milijuna eura u Rimac Automobile

Objavljeno

na

Objavio

CEO Camela Liu Changlai rekao je da su nakon dubinskog proučavanja tržišta zaključili da je Rimac savršeni partner jer je lider tehnologije električnih vozila na mnogim područjima.

Od ukupnog uloženog iznosa, 3 milijuna eura ide u Greyp

Najveći azijski proizvođač baterija, Camel Group, sklopio je ugovorni sporazum o investiciji 30 milijuna eura s tvrtkama Rimac Automobili i Greyp Bikes te njihovim osnivačem i čelnikom Matom Rimcem, čime je zaključeno najveće izravno strano ulaganje u jednu hrvatsku tehnološku tvrtku, priopćili su jutros iz Rimca.

Od ukupnog uloženog iznosa, 3 milijuna eura ide u Greyp. Ulaganje će biti upotrijebljeno za pokretanje novih proizvoda, širenje proizvodnog kapaciteta i globalno širenje tvrtki.

Ulaganje će nam pomoći za daljnje ubrzanje rasta, uvođenje novih proizvoda na tržište i proširenje naše globalne prisutnosti. Dva su ključna područja izgradnja nove vrhunske proizvodne jedinice za tehnološku stranu našeg poslovanja i pokretanje električnog superautomobila nove generacije koji ćemo predstaviti svijetu iduće godine – rekao je Mate Rimac.

CEO Camela Liu Changlai rekao je da su nakon dubinskog proučavanja tržišta zaključili da je Rimac savršeni partner jer je lider tehnologije električnih vozila na mnogim područjima.

Tijekom brojnih posjeta Hrvatskoj, najviše su ostali impresionirani dubokom vertikalnom integracijom u tvrtki, dodao je.

 

Foto: Rimac

Jeremy Clarkson: Rimac mi je promijenio mišljenje, Concept One je briljantan!

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati