Pratite nas

Politički rentgen

TKO ŽELI VLADATI HRVATSKOM 10.TRAVNJA 2016?

Objavljeno

na

vlast orešković karamarko kolinda

Predsjednica K.Grabar Kitarović, Karamarko, Orešković  moraju se konačno okrenuti jedinoj ispravnoj usuglašenoj politici, politici zaštite nacionalnih interesa, politici koja vodi ujedinjenju demokršćanskih snaga na temeljima sveobuhvatne lustracije i istine.

Bjesomučni napadi na Tomislava Karamarka, potpredsjednika Vlade s ovlastima i dužnostima za provođenje unutarnje politike i nacionalne sigurnosti nastavljaju se nesmanjenom žestinom, u čemu svakako prednjači ultra-ljevičarski i ultra-desničarski list 7Dnevno i sestrinski portal dnevno.hr.

[ad id=”93788″]

„Dekaramarkizacija“ Hrvatske, navodno  potpomognuta predsjednicom K.G.Kitarović i predsjednikom vlade Timom Oreškovićem vrišti s naslovnica tih antihrvatskih glasila, a slike i naslovi ostaju u sjećanju i onima koji nemaju 7 kuna za kupiti to eklatantno trovačko tabloidno žutilo. Tone i tone papira potrošeno je kako bi se demontiralo Karamarka i njegovu pobjedničku politiku, tone i milijuni rečenica u kojim nikada nisam našao ni jedan valjan dokaz protiv Karamarka kojim bi se dokazalo kako je njegova politika štetna za nacionalne interese Hrvatske. „Žuta politika“ stvaranja razdora u Domoljubnoj koaliciji, stvaranja razdora u suradnji partnera koji čine vladajuću većinu, ima za cilj rušiti ovu Vladu, ima za cilj stvoriti razdor između Pantovčaka, Banskih dvora i Domoljubne koalicije, ima za cilj na vlast u Hrvatskoj dovesti nove vladare iz sjene, vladare koji su, činilo se, odavno potrošena politička roba. Ta antihrvatska politika, koja navodno za svoje rušilačke ciljeve trenutno koristi Predsjednicu i Premijera, ako uspije u svojim namjerama ispljunit će i Predsjednicu i Premjera kao prožvakanu žvakaću gumu i zabit će im nož u leđa prvom prilikom.

Tri su  stvari koje se nikako ne mogu oprostiti Karamaru!? Njegove riječi izgovorene nebrojeno puta;„oni koji misle ući u HDZ kako bi se okoristili članstvom bolje da ne ulaze, jer bit će izbačeni, a one članove koji su stranku koristili za vlastito bogačenje izbacit ćemo iz stranke bez ikakve rezerve“.

Drugo, a možda još važnije što Karamarku neprijatelji ne mogu nikako oprostiti, najava je lustracije i prvi znakoviti koraci koji su učinjeni u tom pravcu dolaskom Hasanbegovića na ministarsku poziciju u Ministarstvu kulture. O tome nam govore neviđeni, vulgarni napadi mentalnokomunističkog čopora na čovjeka koji se usudio reči kako je jedina referentna točka i polazište za sve rasprave o prošlosti i budućnosti Hrvatske ISTINA i samo ISTINA. Ne zna se koja je lustracija veća opasnost neprijateljima Hrvatske? Ona lustracija koja će ukloniti mentalnokomunističke apologete Titovog zločinačkog režima, ili ona lustracija koja mora razračunati s pljačkašima Hrvatske, ratnim profiterima, psima rata, koji su Hrvatsku opljačkali u jeku krvavog obrambenog Domovinskog rata, a sada taj krvavi novac koriste za preuzimanje Hrvatske.

Treće podjednako važno je Karamarkov povratak Tuđmana u hrvatsku politiku, povratak hrvatskog povijesnog velikana koji je Hrvatskoj vratio bitak domoljubne i nacionalne svijesti o vlastitom postojanju. Povratak Tuđmanu koji je Hrvatskoj vratio Hrvatsku, otevši je iz jugoslavensko-velikosrpskog smrtonosnog zagrljaja.

Iz ove tri točke „mržnje“ prema Tomislavu Karamarku nije teško zaključiti tko su mu neprijatelji i koji su njihovi motivi, nije teško zaključiti da su se sve tri točke prijepora i neprijateljstva prema Karamarku zapravo spojile u jednu točku mafijaško-političke interesne grupacije, u jednu točku spašavanja svoje zločinačke prošlosti, u jednu točku spašavanja svoje zločinačke budućnosti! Gdje je tu Hrvatska, gdje su tu sloboda, neovisnost, opstojnost? Ultra-desni domoljubi koji su se bubali u domoljubna prsa trpajući džepove opljačkanim novcem u pretvorbi i privatizaciji, novcem stečenim najprljavijim ratnim profiterstvom, nisu to mogli činiti bez pomoći i umreženosti s udbaško-mafijaškim klanom ultra-fašističke ljevice. Udbaško-mafijaška banda i ultradesni domoljubi koji su bili protiv Tuđmanove vizije Hrvatske, postali su i do dana današnjeg ostali bliski suradnici. Neraskidivo ih veže pljačka, sticanje bogatstava, stvaranje ideološkog i materijalnog temelja za preuzimanje Hrvatske, veže ih međusobno ucjenjivanje u klasičnoj mafijaškoj matrici „omerte“! Naizgled smrtni neprijatelji postali su neraskidivi prijatelji u neprijateljstvu prema Hrvatskoj s različitih ideoloških i osobnih polazišta i motiva. Oni koje je Tuđman odbacio, oni koje je Karamarko odbacio, a odbacio je i jedne i druge, danas iz urotničkih međunarodnih i domaćih centara moći delegiraju i kadroviraju podjednako u Banskim dvorima kao i na Pantovčaku!  Novopečeni politički hlebinci u koje ubrajam, premijera Oreškovića i Most naivno nasjedaju misleći da će steći i zadržati političke pozicije grabeći i lijevo i desno. Možda se varam, možda nisu naivni? Ako je tako onda su i oni dio te dobro osmišljene strategije koja zazire od bilo kakve mogućnosti lustracije.

Lustracijom ratnih profitera, pljačkaša u pretvorbi i privatizaciji, lustracijom mentalnokomunističke bulumenta i prezentacijom istine hrvatskom narodu koji bi vidješi pravu istinu prvi puta progledao, stvorili bi se temelji za jednu novu dvotrećinsku, demokršćansku politiku po uzoru na Orbanovu Mađarsku. Ideološka  lustracija  neminovno bi srušila političku  platformu projugoslavenskim mentalnokomunističkim snagama, a lustracija pljačkaša oduzela bi im zajedničku „kasu“ prljavog političkog novca. Ljevica u Hrvatskoj morala bi ući u mukotrpan put nove profilacije i tranzicije iz rigidne komunističke ljevice prema modernoj socijaldemokraciji kakva nam je poznata u današnjoj Europi, poglavito u Njemačkoj. U tom novom političkom prostoru, dvotrećinska demokršćanska večina u Hrvatskoj koja objektivno postoji po svjetonazorskom habitusu, u miru Božjem mogla bi kroz tri mandata profilirati našu Domovinu u uglednu srednjoevropsku zemlju koja bi zauvijek okrenula leđa svim projugoslavenskim ideološkim interesima i opasnostima.Riješili bi se stoljetne ovisnosti, a iz tih ralja spomenuta urotnička bulumenta nam ne dozvoljava izlazak.

Predsjednica K. Grabar Kitarović, Karamarko, Orešković  moraju se konačno okrenuti jedinoj ispravnoj usuglašenoj politici, politici zaštite nacionalnih interesa, politici koja vodi ujedinjenju demokršćanskih snaga na temeljima sveobuhvatne lustracije i istine. Ujedinjenje demokršćana je moguće, a pomirdba sa sadašnjom indoktriniranom, projugoslavenskom nelustriranom ljevicom je nemoguća. Ukoliko donesu zajednički plan zaštite nacionalnih interesa, na tim temeljima osigurat će si novi reizbor i služenje  na korist cijeloj  naciji još najmanje jedan, a možda i dva mandata. Dakle, potreban je zajednički dugoročan strateški plan, jer upravo se vodi epska borba kako bi se taj mogući  plan srušio prije donošenja. Ukoliko se kreatorima zla i nereda dozvolji ponovna dominacija neminovno će izgubiti svi ovi politički akteri koje sam nabrojao, akteri koji imaju potencijalnu snagu Hrvatsku dovesti tamo gdje nam je mjesto koje po svim ljudskim i prirodnim resursima zaslužujemo.

Imenovanja ljudi na ključnim pozicijama u represivnom i obavještajnom sustavu jednostavno ne smije i ne može proći mimo volje Karamarka koji je po položaju u Vladi, po svojim kompetencijam u području nacionalne sigurnost najpozvaniji i najodgovorniji za ta pitanja. Floskula kako Karamarko želi političku moć i kontrolu političkog sustava imenovanjem svojih ljudi najobičniji je spin i smiješan izgovor. Pa tko onda sebi uzima za pravo kontrolirati obavještajni sustav, ako se to isto pravo oduzima Karamarku? Jesu li to možda savjetodavci iz spomenute antilustracijske urotničke ekipe? Čime su to Most, Predsjednica i Orešković zaslužili povjerenje hrvatskog naroda, kojim svjetonazorskim stavovima, kojim planovima od strateških nacionalnih interesa za Republiku Hrvatsku. Karamarku oduzimaju pravo i utjecaj, a sebi ga uzimaju!? Ako na taj način misle osigurati reizbor na sljedećim predsjedničkim ili parlamentarnim izborima, ako bez te podrške žele zadržati pozicije na koje su došli isključivo podrškom Karamarka i Domoljubne koalicije grdno su se prevarili. Bez HDZ-a i Karamarka, bez podrške Domoljubne koalicije oni su sigurno u gubitničkoj poziciji. Ali za Hrvatsku nije važan gubitak njihovih političkih moči i utjecaja! Važno je da  će u ovoj neslozi na kraju najveći gubitnici biti Hrvatska i naš narod.

Politička, zaplotnjačka, imenovanja Danijela Markića i Pjera Šimunovića na ključna mjesta u hrvatskom obavještajnom sustavu potpuni su promašaj i politički štetan čin. Odstupanje od biranja kadrova za te funkcije po principu više kandidata, kako su se birali ministri, kako su „birali“ Milijana Brkića,  govori nam da su odgovorni za imenovanja popustili pod skrivenim političkim pritiscima i motivima nepoznatih podzemnih snaga. Imenovanje Danijela Markića, za kojega se navodno ne zna je li rođen 1970 ili 1972 godine, za kojega se ne zna gdje je i kada maturirao, gdje je kada i da li je završio magisterij, šta je korisno učinio za Hrvatsku tijekom svog službovanja u obavještajnom sustavu, zbog čega je bio desna ruka Milanović-Josipovićevom Lozančiću, imenovanje Markića za kojega se opravdano sumnja kako je otvorio šampanjac kada je uhićen Gotovina, imenovanje bez ijednog suprotstavljenog kandidata, budi opravdane sumnje u političke motive koji su na tragu urotničke poražene politike.

Imenovanje Pjera Šimunovića na mjesto ravnatelja UVNS-a poniženje je i marginaliziranje Karamarka i Domoljubne koalicije.

Navodno mišljenje generala Gotovine o imenovanjma na koje se navodno oslonio Orešković kada je već sve bilo odlučeno klasičan je politički spin. Generala Gotovinu po potrebi gaze kad im ne treba, a po potrebi njegovo mišljenje uzimaju važnim kada ga populistički trebaju. General Gotovina se distancirao od politike i pametno podržava sve legitimno izabrane, ne utječe na te procese, da imenovani ne bi utjecali na njegov poslovni život i život njegove obitelji. Ista je stvar i s Tuđmanom. Kada ga trebaju citiraju ga, a kad im smeta ponižavaju ga.

Konačno, kako god završila ova mučna, klasična hrvatska nesloga, Karamarko, HDZ i Domoljubna koalicija i nadalje će ostati najjača politička opcija u Hrvatskoj, ona opcija koja je srušila Josipovića i Milanovića u trenutcima kada se činilo da mentalni komunisti imaju najveću političku i medijsku moč. Poraženi kreatori ove nesloge pakirat će kofere! Pitanje je samo koliko će izgubiti Hrvatska u ovom lutanju u magli, Hrvatska kojoj prijeti ekonomski, demografski i moralni slom. Za dogovor i slogu još uvijek ima vremena.

[ad id=”93788″]

Znakovit je povijesni datum 10.travnja, jer isti su neprijatelji Hrvatske bili 10.travnja 1941. kao i danas, 10.travnja 2016. godine. Ona Hrvatska je poražena i razapeta u krvi Bleiburga, a s ovom Hrvatskom namjeravaju učiniti isto. Onima koji vjeruju u Hrvatsku u svim povijesnim bespućima i turbulencijama,  želim lijep 10. travanjski dan 2016.godine.

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Politički rentgen

PRVA I POSLJEDNJA CRTA OBRANE HRVATSKE!

Objavljeno

na

U hrvatskoj povijesti postoje osobe i događaji koji stoje i vječno će stajati kao svjetionici na prvoj i posljednjoj crti obrane hrvatskog nacinalnog bića, suverenizma, putokazi koje su uvijek pa i danas zatirani kako bi se hrvatski narod zauvijek izgubio u bespućima povijesnih zbivanja.

Od povijesnih događaja to je sveti obrambeni Domovinski rat, a od osoba u svom punom sjaju, to je blaženi Alojzije Stepinac.

Ne trebamo obilaziti zemaljsku kuglu kako bi pronašli svjetske  povijesne proizvođače mitova i laži na kojima počivaju temeljne paradigme postojanja pojedinih država i nacija. Dovoljno nam je baciti pogled preko Drine i Dunava i u najbližem susjedstvu i naći ćemo se oči u oči s onima koji svoju svetosavsku mitomaniju pretvaraju u klasične imperijalističke strategije  ponidaštavanja svega što hrvatski diše. Nije mi namjera empirijski dokazivati kako je tome tako citiranjem izjava malobrojnih, ali uglednih srpskih intelektualaca koji sami tvrde da se srpska povijest temelji na lažnim mitovima i obmanama. Jedna od njih koja to tvrdi je svakako je gospođa Sonja Biserko.

Stoljetna svetosavska mitomanska strategija je jednostavna. Da bi mogli živjeti srpski mitovi o nebeskom i izabranom narodu potrebno je ubiti istinu o velebnom povijesnom događaju kao što je hrvatski Domovinski rat i potrebno je još jednom ubiti i oblatiti ime, djelo i svetost, najvećeg među velikima, blaženog Alojzija Stepinca. Jer istina, a ne mit o Domovinskom ratu, istina, a ne mit o blaženom Alojziju Stepincu konačno će do kraja osloboditi hrvatsku državu i hrvatski narod iz okova kojima nas žele još više okovati.

Svi vlastodršci u Hrvatskoj koji su se zaklinjali, a i danas se zaklinju u svoje domoljublje zapravo ne znaju šta domoljublje u svom dubokom smislu jest. Domoljublje bez domoljubnih sadržaja nije domoljublje, domoljublje bez esencijalne istine o hrvatskoj povijesti nije domoljublje, domoljublje bez neumoljive obrane istine o Domovinskom ratu, bez štita ljubavi kojim ćemo braniti život i djelo blaženog Alojzija Stepinca nije domoljublje. Domoljublje je vjera, katarza, metanoja, a ako želiš reći da vjeruješ, da ljubiš svoju Domovinu za to nisu dovoljne riječi nego svakodnevno obraćenje, obrat duše isto onakav kakav je potrebno svakodnevno  činiti u odnosu prema živom Bogu.

Jedino tako, zaboravljajući sve svoje vlastite partitokratske i materijalne  interese moći ćemo uvijek biti spremni na braniku Domovine, osobito u ovim teškim trenutcima kada nam prijete vidljive i nevidljive povijesne ugroze.

Ima ljudi koji uporno promoviraju istinu i samo istinu, a ne mitove. Takvom događaju možete svjedočiti 11.05. u 21h u kinu Tuškanac, gdje će biti prikazan film Jakova Sedlara uz tekst našeg kniževnika i publiciste Nenada Piskača. Film, „Svetac, zločinac i dvorske lude“ istinita je priča, a ulaz je besplatan čak i za one domoljube iz političkih vlasti, koji imaju novac financirati ovakve projekte, ali to još uvijek ne čine. Ulaz je slobodan i za one koji su jučer slavili svog idola Tita.

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kazimir Mikašek: Politička burza

Objavljeno

na

Nakon sramotne epizode hrvatskog parlamentarizma i demokracije čemu smo svjedočili protekli tjedan u Hrvatskom saboru, nakon potpunog kraha i noćne more etičkih i moralnih vrijednosti protagonista koji su dobili glasove hrvatskih građana i koji bi nas morali predstavljati u najboljem ozračju poštenja, kršćansko demokratskih vrijednosti, državništva i suverenizma, došlo je vrijeme zbrajati i oduzimati plodove te tužne epizode. Kome su porasle, a kome pale burzovne političke dionice? Zapravo, žalosno je i licemjerno to što su nas svi akteri ove političke kaljuže doveli pred svršen čin zbrajati im minuse i pluseve, kada je potpuno razvidno da je iz fokusa radikalno izgubljena esencija njihovog poslanja, služiti narodu!
Zaslužuje li uopće prolaznu ocjenu bilo koja politička opcija, osim onih koji u toj političkoj disonantnoj kakofoniji više ne žele sudjelovati?

I dok jedni slavodobitno dižu ruke u zrak opijeni pobjedničkim šampanjcem proglašavajući se pobjednikom kao alkarski slavodobitnici , istodobno upiru palcem okrenutim dolje u gubitnike proglašavajući ih neprijateljima naroda. Burzovni politički mešetari trljaju ruke i debelo zarađuju na ovom klasičnom moralnom debaklu hrvatskih politika. U pomoć im uskaču razno razne rejting agencije kvazi PR stručnjaci, ideološko obojeni politički analitičari, medijski moguli i međunarodni „Šeksovi gremiji“, koji u tom komplotu totalne iracionalnosti, obezglavljenom, porobljenom , osramoćenom hrvatskom narodu ponovo serviraju novo-staru paradigmu odnosa političkih snaga sugerirajući nam ona rješenja na kojima će samo oni najviše partitokratski profitirati, a Hrvatska izgubiti. Bez imalo razumne sumnje radi se o klasičnim političkim profiterima i prava je šteta da u našem kaznenom zakonu ne postoji mogućnost procesuirati sve lažne proroke koji se skrivaju iza demokracije i proizvode veleizdajničke zablude na štetu naše Domovine.

Pred našim očima se ponavlja isti scenarij kao i u vrijeme vladavine Tomislava Karamarka. Nepuna dva mjeseca prije tih parlamentarnih izbora HDZ je ima značajnu prednost pred Milanovićevim SDP-om, a kako su se približavali izbori ta prednost se statistički smanjivala zahvaljujuću političkim burzovnim mešetarima i na kraju su HDZ i SDP doši u potpuni egal. Karamarko je proglašen vječitim najnegativnijim političarem svih vremena, neprijateljem broj jedan, iako je tankom relativnom većinom dobio te izbore kao pete u nizu. Karamarka je Most pod utjecajem raznih sila i silnica utjerao u situaciju nemoguće misije, prisilio ga da odustane od premijerske fotelje u korist Oreškovića i to je trenutak početka pada Tomislava Karamarka. Zbog isforsirane afere „konzultantica“ bio je prisiljen dati ostavku na sve funkcije, a preslagivanje koje je inicirao kao zadnju slamku spasa bilo je osuđeno na propast. Za Hrvatsku je dobro što to preslagivanje nije uspjelo, jer činilo se, bilo ga je nemoguće realizirati bez neprincipijelnih koalicija sa Pupovcem i Vesnom Pusić. To Karamarkovi birači ne bi nikada potpisali.

U današnjoj političkoj kaljuži ponovo dominira afera, ali ovaj put prava afera, afera Agrokor, a u prvom planu je ministar Marić. Bez obzira jesu li Mostovi pokušaji rušenja Marića bili samoubojstvo iz zasjede ili su se temeljili na dokazivim činjenicama i prevladavajućoj percepciji hrvatskih građana da je Marić u eklatantnom sukobu interesa, Most bi svakako bio odstrijeljen u nekim drugim već pripremljenim scenarijima. Dakle, isto kao Tomislav Karamarko, Most je postao karcinom u tkivu hrvatskog političkog bipolarizma HDZ-a i SDP-a sa svim onim dominatno umreženim vladarima na čelu, koji u konačnici presuđuju svake izbore po svom ukusu! Da nije uspjela „afera konzultantica“ uspjela bi neka druga, da nije uspjela afera Marić uspjela bi neka druga pomno pripremljena, isplanirana do zadnjeg detalja.
Samo nam se čini da je ministar Marić spašen, jer kada se potpuno otvori utroba mogućeg Agrokorovog kriminala Marić će ponovo doći na red i ne će ga spasiti ni dragi Bog. Tek tada će se postaviti pitanje Plenkoviću zašto je žrtvovao četvoricu za jednog, zašto je do temelja uzdrmao stabilnost Hrvatske vlade.

Nakon recentne bure u Hrvatskom saboru političko burzovno tržište se užarilo do maksimuma. Bilježi se pad vrijednosti dionica HDZ-a, Plenković je po prvi put najnegativniji političar u Hrvatskoj, broj građana koji misle kako idemo u lošem smjeru popeo se na 75%.
Istovremeno bez ikakvog objašnjenja i vidljivog rezultata njihovog rada rastu dionice SDP-u, Mostu i Živom zidu i stvara se privid novog odnosa političkih snaga u Hrvatskoj. Čini se da je Plenković ovim svojim „državničkim“ potezom zapravo dao umjetno disanje budućim koalicijskim partnerima i zauvijek se riješio „opasnog“ Mosta s „opasnim“ ljudima, „opasnih“ namjera. Plenkovićev HDZ više nije stranka „opasnih namjera“, jer taj epitet sada nosi Most. Kako to da onda Mostu raste statistička popularnost? Zbog čega onda Most po želji političkih burzovnih mešetara ili vladara Hrvatske mora ostati treća najjača politička snaga ako su stranka „opasnih ljudi s opasnim namjerama“? Zbog čega politički burzovni mešetari misle kako će na stabilnom Mostu zaraditi?

Misle li doista vladari Hrvatske da su novinari koji inzistiraju na suverenističkim politikama glupi? Misle li oni da su glupi komentatori, analitičari, da ste glupi Vi poštovan čitatelji koji želite jaku Hrvatsku kao nacionalnu državu? Apsurd nad apsurdima jest da oni znaju kako mi sve znamo i licemjerno nam se smiju, jer misle i znaju da smo nemoćni osujetiti tajni plan vladara Hrvatske.

A scenarij i plan je na stolu. Nakon lokalnih izbora doći će do krpanja ili preslagivanja ove „stabilne“ Vlade Andreja Plenkovića sa HNS-om Vesne Pusić, HSS-om Kreše Beljaka i manjincima Milorada Pupovca. Potpuno je razvidno da su navedeni akteri ostali jedini mogući i realni koalicijski potencijal nakon izbacivanja Mosta iz igre. Zanimljivo je da su svi navedeni partneri zakleti neprijatelji Mosta i da s Mostom ni mrtvi ne bi nikada sklopili savez. Dakle Most je bio smetnja ovakvoj novoj „spasonosnoj“, isplaniranoj konstrukciji, a afera Marić je bez sumnje samo smokvin list za realizaciju plana.

Još je zanimljivije kako su svi partneri u toj budućoj koaliciji bila ona formalna ili tehnička na istoj ideološkoj valnoj dužini. Svi misle isto! Nećemo o prošlosti okrenimo se budućnost, ne čačkaj po arhivima, ne diraj Tita, ne diraj Jasenovac i ne traži istinu o tom mitu, ne daj da Stepinac postane svetac, ne diraj u privatizaciju i pretvorbu i popuštaj Srbiji u svakom pogledu. Osim toga oni su na istoj interesnoj valnoj dužini koja se mjeri milijardama eura. A Most je za razliku od njih hlebinski zakopao baš u pitanja koja moraju ostati zatvorena. Arhivi i pljačka u pretvorbi!? Zanimljivo!? Zašto onda Most mora ostati? Pa zbog toga da u Hrvatskom saboru postoji oporba kako bi se i nadalje moglo glumatati neki nepostojeći demokratski parlamentarizam. Uz Most će u oporbi biti Živi zid, neki nezavisni zastupnici i „show must go onn“. Na pomolu je i jedna nova stranka, ali o tome na kraju ovog teksta. I tako ćemo u Hrvatskom saboru imati novopečene fašiste Most, Pernarove anarhiste iz Živog zida, a mogli bi im se priključiti i ustaše Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.
Strategija popuštanja Srbiji je svakako najznačajnija u ovom monstruoznom planu. Iz autentičnih izvora bliskih predsjedništvu HDZ-a doznajem da se širi teza kako je najveći Plenkovićev državnički uspjeh upravo koalicija sa Miloradom Pupavce. Tvrde to ozbiljni članovi HDZ-a! To objašnjavaju tvrdnjom kako je ta koalicija s Pupavcem spriječila međunarodnu izolaciju Hrvatske i daljnji pad rejtinga Hrvatske nakon pogubnih politika Tomislava Karamarka. I Sanader i Kosor su imali iste argumente za suradnju s Pupovcem!
Dakle Karamarkove politike su bile pogubne, ognjištarske, ustaške, fašističke, klerikalističke, crnomantijaške, udbaške, jednom riječju opasne i veleizdajničke!? Tko je to govorio ako ne Milanović? Tko je stvorio razdor u Hrvatskoj na tim floskulama ako ne Milanović? Tko je taj razdor na temelju istih floskula lansirao u međunarodnu zajednicu? Imali možda Plenković kao EU diplomata udjela u tome? Pa ako na tim floskulama Plenković osuđuje Karamarka i Hasanbegovića i ako ih je na tim floskulama srušio i ruši, bez ikakve sumnje imao je veliki utjecaj na širenje te lažne slike o Hrvatskoj. Jer da je zdušno branio Karamarka kao vjerodostojnog člana HDZ-a i Hasanbegovića kao ministra HDZ-a, onako kako je branio ministra Marića, njegovo biračko tijelo bi danas bili spremno i homogeno, u sinergiji domoljublja i kompetentne ekonomske politike, osvojiti više od 70 mandata, bez ikakvog rizika ulaziti u neprincipijelne koalicije. I sada Plenković koristi te iste Milanovićeve argumente kojima je napravio strašan lom unutar HDZ-ovog biračkog tijela unutar HDZ-ovih politika koje je zatekao i onda ih proglasio ništavnima, nakon pet uzastopnih izbornih pobjeda, nakon osvajanja mentalno komunističke utvrde na Pantovčaku!?
Sve ono što Plenkovićeva buduća koalicija ne će i ne želi, Karamarkove i Hasanbegovićeve politike su htjele sprovesti u djelo i za to ima bezbroj dokaza. Plenković nas je dakle, ne pupčanom vrpcom, već Pupovčevom vrpcom još čvršće nego ikada poveza s povijesnom maticom u Beogradu gdje stoluje Vučić, miljenik Angele Merkel, javne zagovornice baš takve koalicije kakvu Plenković stvara, koalicije kojoj će u dogledno vrijeme participirati i SDP kada teren pripreme politički burzovni mešetari. Upravo takvu koaliciju zagovara i Američka veleposlanica u Hrvatskoj i to je javno obznanila.

Ako je Andrej Plenković pod pritiskom međunarodne zajednice maknuo Karamarka i navodno spasio Hrvatsku od izolacije, onda će isto tako, pod istim pritiscima, istom mjerom i nadalje slušati međunarodnu zajednicu kako Hrvatska ne bi došla u navodnu izolaciju i uči će u veliku koaliciju šta god mi mali ljudi o tome mislili. A navodna izolacija u prijevodu zapravo znači zaštita međunarodnih geopolitičkih interesa u kojima na uštrb Hrvatske Srbija ima značajnu ulogu.

Dok Pupovac u Hrvatskoj vješto glumi nekog novog Pribičevića, moralizira i iz visine svima docira u Hrvatskom saboru, tumači nam kao psihoterapeut kako se vodi moderna politika, dok Mostove zastupnike i branitelje proglašava fašistima, jasno se vidi strategija, jasno se vide planovi. HDZ je pod vodstvom Plenkovića prestao biti fašistička stranka, a strategiji velikosrpske politike uvijek su bili nasušno potrebni fašisti i ustaše za održavanje mitova, za zalijevanje „jasenovačkog cvijeta“ kako ne bi uvenuo, a ti novi fašisti odjednom su, ni krivi ni dužni postali Mostovci koje su donedavno proglašavali udbašima. Jesmo li mi već gledali taj film, nije li i Karamarko bio najveći ustaša, a istovremeno od notornih udbaša proglašen suradnikom udbe? Apsurd nad apsurdima!?

U isto vrijeme u Beogradu Vučić vješto glumi novog Tita, jednom nogom u Rusiji, a drugom na Zapadu i još mu samo nedostaje osnovati nesvrstane po uzoru na zločinca iz „Kuče cveča“. Dobar je s Putinom, a iz zahvalnosti prema Angeli Merkel obnavlja veliko srpsko-njemačko prijateljstvo isto kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata i diže monumentalan spomenik podunavskim Švabama. Naravno, on ne govori tko je te Švabe poklao, pobio, zatočio u logore, on ne govori tko je tim Švabama konfiscirao imovinu u vrijednosti 40 milijardi eura, on ne govori tko ih je protjerao i etnički očistio. Novo njemačko-srpsko prijateljstvo iznad je povijesne istine, interesi su u prvom planu. Njemačko-srpsko prijateljstvo je iznad istine o monstruoznom srpskom antisemitizmu kada su Nedićevci u suradnji s Hitlerom rekordnom roku pobili i poklali sve Židove u Srbiji. Efraimu Zurofu, lovcu na antisemite ne pada na pamet iz svog udobnog Beogradskog stana zamoliti Vučića da u Beogradu podigne spomenik na mjestu koncentracijskih logora u kojima su Srbi detaljno odradili „konačno rješenje“! Dovoljan im je Jasenovac na ovim prostorima, ta sjena koja zlokobno leti iznad genocidnog hrvatskog naroda kao trajna povijesna prijetnja.

I kada se činilo da je Andrej Plenković prošao kroz trijumfalna vrata stvari izgledaju sasvim obrnuto. Dionice na političkoj burzi naglo su mu pale, a čini se kako je on upao u močvarno živo blato iz kojega se pokušava izvući kao barun Munchaussen, pa sam sebe vuče za vlastitu kosu. Mogući novi koalicijski partneri na čelu s Pupovcem će ga izvući ili još dublje potopiti kao što su potopili Karamarka. Oni su mu na žalost Hrvatske jedini potencijalni spasitelji. Iz relevantnih redova HDZ-a poglavito od bivšeg ministra Mire Kovača čuje se alarmantan poziv na odgovornost Plenkovića zbog srozavanja dionica HDZ-a. Radi se o istovjetnoj odgovornosti kakvu je Plenković tražio od Tomislava Karamarka, grijehu što o svojim radikalnim koracima nije raspravljao na predsjedništvu stranke. U trenutku kada je Karamarko odustao od premijerske stolice doživio je najveće ovacije, potpuno iste ovacije koje je doživio Plenković izbacivanjem Mosta iz Vlade. No međutim, vrijeme ovacija je brzo prošlo i tražila se njegova odgovornost i glava, a to isto čeka Andreja Plenkovića. Poražavajuće je za Hrvatsku što mu glavu može i hoće spasiti notorni Pupovac.

U ovom burzovnom političkom mešetarenju naglo su skočile dionice Bruni Esih, a u trenutku kada su joj se pridružili Hasanbegović i general Glasnović njene dionice su skočile do neba. Bruna Esih je otvorena knjiga s tek nekoliko šturo ispisani stranica i uglavnom je javnosti poznata kao izaslanica predsjednice na komemoracijama žrtvama totalitarnog nasilja Titove diktature. Poznato je da nikada nije bila umrežena sa strukturama zbog partitokratskih interesa, pametna je, marljiva i zgodna žena koju bi svaki PR-ovac poželio za prvu osobu od koje se može napraviti politička zvijezda. Knjiga Zlatka Hasanbegovića poznata je od prve do zadnje stranice, na njega je odavno ispucano sve artiljerijsko mentalno komunističko streljivo, isto kao i na generala Glasnovića, ali u potpuno drugim okolnostima, u grotlu Domovinskog rata. Mogu li se oni preko rezultata ove bitke za Zagreb vinuti u političko nebo i biti relevantna lista za moguće prijevremene izbore? Odgovornost prema Hrvatskom narodu imaju, a iz toga proizlaze i njihove zadaće boriti se protiv burzovnih političkih mešetara koji su nam pripremili recentni kaos i ovu političku kaljužu. Činjenica je da je ovaj politički trojac iz ove političke kaljuže izašao čista obraza. S obzirom da su se štakori počeli ukrcavati na njihov brod potrebno je kapilarno provjeriti svaku osobu koja im pristupa i obvezno napraviti preventivnu lustraciju po strogo utvrđenim kriterijima. U protivnom propast će kao i svi slični projektni pokušaji do sada koji su željeli poremetiti bipolarni ritam HDZ-a i SDP-a. Svaki i najmanji rast vrijednosti njihovih dionica značit će automatski pad vrijednosti dionica HDZ-a i tu zapravo leži najveća odgovornost Plenkovića za sve ishitrene birokratske i programirane poteze.

Najveća odgovornost Plenkovića stoji u tome što je u HDZ-u lustrirao domoljube umjesto da je lustrirao abolirane četnike i mentalne komuniste, a ta vrsta pogubnog umjesto suverenističkog kadroviranja mogla se obaviti i bez zakona o lustraciji.
Politička burza, politički burzovni mešetari, tajni vladari Hrvatske, konačno čini se, imaju svog predsjednika koji može biti predsjednik HDZ-a i SDP-a istovremeno, a možda i predsjednik Balkana!? Ako nije tako neka predsjednik dokaže suprotno, pa makar i pod cijenu svoje fotelje.

Možemo li i imamo li se mi uopće pravo nadati da Plenković unutar HDZ-a može pomiriti mentalni komunizam, centrizam, suverenizam i domoljublje i na taj način osigurati red i stabilnost vlastite stranke, rehabilitirati marginalizirane domoljube, što bi se bez ikakve sumnje pozitivno i dobitnički projiciralo na svekoliko zajedništvo HDZ-ovog biračkog tijela? Jer ako Plenković nije u stanju stabilizirati vlastito dvorište, kako se onda možemo nadati i vjerovati mu da je u stanju stabilizirati Hrvatsku!?

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati