Pratite nas

BiH

Točka ključanja je dosegnuta, Političari zbrišu, kormilo ostane prazno. I što tad?

Objavljeno

na

Jedno od općih mjesta u govoru o već šestogodišnjoj krizi je kako rastuća nezaposlenost, opće osiromašenje, prezaduženost građana, beznađe i ogorčenost korumpiranim političarima vrlo brzo mogu dovesti do “socijalnog bunta” , tj. stanja u kojem se pređe donja granica socijalne izdržljivosti pa stvari izmaknu kontroli.

[dropcap]M[/dropcap]ožemo zamišljati da takvo nešto započinje generalnim štrajkom, i predočiti si urednu, beskrajnu kolonu sindikalista s papirnatim kapama, transparentima i pištaljkama kako protestira ispred vlade. Javljaju se zatim više ili manje organizirane grupe koje se sukobljavaju s policijom u simboličkoj borbi oko fizičkog pristupa zgradama institucija koje smatraju odgovornima za svoje stanje. U Hrvatskoj smo prije tri godine svjedočili manjim neredima, u kojim je bilo takvih sukoba, no daleko je to bilo od općeg “socijalnog bunta”. Iz današnje perspektive gledano, radilo se o politički dirigiranim prosvjedima koji su za cilj imali rušenje ionako krhke vlasti.

Uz današnjih preko 380 tisuća nezaposlenih, tadašnja brojka od 317 tisuća čini se rajskom i teško dostižnom u bližoj budućnosti i u najoptimističnijim scenarijima. Čudi što pjevaljka koja je nosila broš s brojkom 317.625 danas šuti. Na tim prosvjedima okupilo se ponešto i rekreativnih prosvjednika, salonskih ljevičara i maminih sinova, tipova čije je nezadovoljstvo korupcijom i socijalnim stanjem u zemlji mnogo manje od nezadovoljstva državom kao takvom, šačica huligana i ponešto slučajnih prolaznika. Ta vrsta prosvjeda pokazuje određenu razinu organiziranosti i racionalnosti, jer se zna cilj. Kad se nije uspjelo srušiti vlast, odustalo se, jer je bilo očekivano da će ona ionako uskoro pasti na izborima. Za razliku od tog igrokaza, pravu stravu socijalnog bunta iz najdubljeg očaja od srijede možemo vidjeti u Tuzli.

Ono što je počelo kao prosvjed radnika velikih gradskih poduzeća “Konjuh”, “Polihem”, “Dita”, “Poliolhem” koja su zadnjih desetak godina uništena, pretvorilo se u nešto dosad neviđeno. Ne toliko radi demolirane zgrade kantonalne vlade, kamenja, baklji, petardi, zapaljenih guma, desetina ozlijeđenih i privedenih. Stravičnost tuzlanskog slučaja je u strukturi ljudi koji prosvjeduju. Dovedeni do egzistencijalnog očaja na specijalce koji čuvaju zgradu kantonalne vlade jurišaju ljudi koji bi donedavno bili zadnji koji bi izazivali bilo kakve nerede. U prilozima iz Tuzle mogli smo u prvim redovima vidjeti radnike, obiteljske ljude koji su mjesecima bez plaće i koji doslovno nemaju od čega živjeti, ali i mladu ženu koja je diplomirani pedagog i koja je trinaest godina na birou.

[pullquote_right]Točka pucanja je tamo dosegnuta, bijes je proključao, a kritična masa očajnih ljudi koji više nemaju što izgubiti je skupljena. [/pullquote_right]

Točka pucanja je tamo dosegnuta, bijes je proključao, a kritična masa očajnih ljudi koji više nemaju što izgubiti je skupljena. Kao i uvijek tu će se brzo prikrpiti i nešto maloljetnih delinkvenata željnih akcije, koji jedva čekaju bilo kakav povod za razbijanje prozora i automobila, ima i pomodnih likova koji su zapalili par guma što je zadnji prosvjednički hit prispio iz Ukrajine, jedan se čak proglasio vođom fejsbučkog pokreta kojeg je, po ukrajinskom modelu, nazvao Udar. Sve to se na osnovnu jezgru prosvjeda zalijepilo naknadno. Da se nije radilo o unaprijed organiziranim neredima i sukobima svjedoči i to da su ih prvi dan prosvjeda jake snage specijalaca relativno lako razbile.

Ali već drugi dan, u četvrtak, stvar se nastavila još većom žestinom, novim napadom na zgradu vlade. Ono što plaši je i potpuna politička, ideološka i vrijednosna konfuzija prosvjednika. Spaja ih samo nezadovoljstvo. Ikonografija koju su nosili dok su jurišali na zgradu vlade je šarolika, često i proturječna: od državnih zastava, preko ratnih zastava Armije BiH s ljiljanima pa sve do velike slike J. B. Tita. Zašto nas se to tiče? Socijalno stanje u Tuzli je znatno gore nego u većini gradova u Hrvatskoj, ali nismo daleko od granice koja je tamo očito pređena. Očajan, dezorijentiran narod nema jasnog cilja. U srijedu su prosvjednici provalili u zgradu Vlade, iz koje su kantonalni ministri pobjegli na drugi ulaz. Jučer su se ministri vratili na posao, da bi, nakon ponavljanja prosvjeda i juriša na zgradu, pod zaštitom specijalaca ponovo zbrisali.

[pullquote_left]Vrlo je moguć i scenarij u kojem će i policajci, čije će plaće također uskoro postati upitne, obustaviti rad. Političari zbrišu, kormilo ostane prazno. I što tad?[/pullquote_left]

Vrlo je moguć i scenarij u kojem će i policajci, čije će plaće također uskoro postati upitne, obustaviti rad. Političari zbrišu, kormilo ostane prazno. I što tad? Netko mora preuzeti odgovornost za javne poslove. Hoće li se ići na prijevremene izbore? U Tuzli je na vlasti SDP, kojem je alternativa SDA, stožerna bošnjačka nacionalna stranka koju se, zajedno sa srpskim i hrvatskim nacionalnim pandanima, najčešće optužuje kao glavne krivce za ekonomsko i socijalno propadanje zemlje. Sve kad bi na izborima odnekud i iskrsnuli i pobijedili novi, savršeni, najsposobniji i najmoralniji ljudi, što bi oni mogli učiniti s propalim poduzećima koja više ne mogu nigdje konkurirati, s radnicima prestarima da se prekvalificiraju. s mladima koji su godinama nezaposleni i koji su u struci već izgubili korak? Racionalno gledano, tuzlanskim poduzećima nema spasa. Očajni prosvjednici mogu dobiti samo simboličku satisfakciju rušenjem vlasti.

Eventualna nova vladajuća struktura ne može izmisliti radna mjesta, već eventualno izvršiti redistribuciju ionako skromnih gradskih i kantonalnih prihoda pa čak i da, kao u ratno vrijeme, dijeli hranu, jer stanje je dovedeno dotle. Takva očajna situacija nosi opasan totalitarni potencijal. Zazivanje čvrste ruke nakon razdoblja dugotrajnih nereda je previše puta viđeno u prošlosti. Stanje u Hrvatskoj nije daleko od onoga u Tuzli ili u Grčkoj. Imamo duboke probleme, koji se ne mogu više pripisivati globalnoj ekonomskoj krizi, jer se dobar dio zemalja već počeo oporavljati, a u nas nema ni naznake poboljšanja. Kao što postoji donja granica socijalne izdržljivosti, postoji i granica isplativosti vladavine. Je li danas u Hrvatskoj, kad više nema pipa za sisanje ni mogućnosti za uhljebljivanje “svojih”, ugodnije biti na vlasti ili u oporbi? Jesmo li već u situaciji u kojoj vladajući daju sve od sebe da izgube vlast, a oporba čini sve što može kako ne bi slučajno dobila sljedeće izbore? Prema zadnjim potezima i SDP-a i HDZ-a čini se da je tako.

U općem beznađu i rasapu, utješna je spoznaja kako ipak imamo neke institucije koje savršeno funkcioniraju, poput glavnog državnog odvjetnika, na čije ovotjedno izvješće o radu u Saboru nisu imali bitnih primjedbi ni vladajući ni najveća oporbena stranka. Iz perspektive takve sveopće harmonije Tuzla se čini jako daleko, no ako se podrobnije osvrnemo oko sebe, nikad nam nije bila bliža.

Nino Raspudić/VL

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati