Pratite nas

BiH

‘Tolerancijom’ po ‘katolibanima’

Objavljeno

na

Malo se koja riječ u javnosti u zadnje vrijeme toliko koristi kao anticrkvena sintagma kao riječ (ne)tolerancija, a koju zatim, poput nekakve mantre, prate homofobija, nazadnjaštvo, zatucanost, povratak u srednji vijek, te najnovija katolibanstvo… Budući da niti našu lokalnu sredinu ne zaobilazi ovaj civilizacijski fenomen, odlučih mu se malo posvetiti s osvrtom na neke konkretne događaje. Na to me obvezuje i sv. Benedikt, utemeljitelj benediktinskog reda i zaštitnik Europe, čiji smo blagdan obilježili prošli tjedan. Sv. Benedikt stoji na čelu velebnog povijesnog pokreta koji je pod geslom ‘Moli i radi’ imao jednu od najznačajnijih uloga u oblikovanju europske kulture – naše kulture, koju je očito snažno zahvatila kriza vlastitog identiteta.

TOLJAGA U RUKAMA

don-marinko-mlakic-550x300Bez sumnje da riječ tolerancija paradigmatski snažno obilježava naše postmodernističko društvo i ukazuje na duboku krizu uzrokovanu nedostatkom jasne istine o čovjeku i njoj dosljednog etičkog kodeksa koji bi davali temelj i usmjerenje kako pojedincu tako i cjelokupnom društvu.

Naime, sve je očitije kako je tolerancija postala tek paravan za širenje određene ideologije. Štoviše, ona je postala prava toljaga u rukama sve agresivnijih zagovornika tzv. laičkog (čitaj: areligioznog) društva kojom se oni, kao njima slični u ne tako davnim vremenima ‘Titom i partijom’, sasvim netolerantno obračunavaju s neistomišljenicima. Budući da ih ne mogu jednom zdravom i dosljednom logikom uvjeriti u ‘svoju istinu’ – što bi bilo svojstveno čovjeku kao razumnom biću – ‘tolerancijom’ ih prisiljavaju da ih ‘toleriraju’ do te mjere da su oni bespogovorna mjera ‘normalnosti’ i ‘humanosti’. Svako drugačije mišljenje proglašava se ‘netolerancijom’ prema kojoj, naravno, nema tolerancije.

Tako, primjerice, zagovornici LGBT(Q)-ideologije u svojim temeljnim pretpostavkama ne pozivaju na toleranciju i suživot već traže javnu redefiniciju čovjeka, morala, seksualnosti, braka i to po mjeri njihovih stavova, želja i osjećaja te je sve agresivnije nameću ostalima. Tko god ih ne podržava ili se usudi javno izraziti svoje neslaganje, taj bez imalo tolerancije biva medijski etiketiran kao nazadni homofob i postavljen pred zid srama. Za sada?!

Prvi primjer-slučaj u našem gradu dogodio se na otvaranju Dječjeg festivala. U ime ‘tolerancije’, čovjeka se na najnetolerantniji način medijski linčuje samo zato što se usudio napustiti predstavu koju on drži neprimjerenom za svoju djecu, a na što kao roditelj ima ne samo ljudsko i ustavno pravo, nego i obvezu. Čovjek nikoga ni na što ne prisiljava niti komu što nameće. E, to se ne može tolerirati! Sapienti sat! Ništa drugačije u kuloarskim pričama ne prolazi niti šibenski biskup koji je ovih dana, imajući u vidu dostojanstvo Katedrale kao svetog prostora (Šibenčani su je napravili i posvetili da bude sveti hram u kojem će se u duhu katoličke vjere slaviti Bog), odlučno usprotivio korištenju iste za komercijalne potrebe koje promiču vrijednosti i moral sasvim oprečan  onomu koji promiče Katolička Crkva.

U svakom slučaju tolerancijom se evidentno manipulira. Štoviše, meni se čini kako u tu svrhu ‘netolerancija’ hotimično proizvodi. Tako ‘netolerantan’ postaje i onaj stav koji po sebi nije usmjeren protiv nekoga ili nečega nego je za nekoga ili nešto – što posebno zorno pokazuju ova dva ‘šibenska slučaja’ – dok je znak ‘tolerancije’ biti naprosto protiv svakog drugačijeg ‘biti za’. Tako su ‘zagovornicima tolerancije’ oni drugačiji ‘tolerantni’ – pazi apsurda! – onoliko koliko su protiv samih sebe i svojih načela. Tako će, primjerice, katolik biti ‘tolerantan’ u onoj mjeri u kojoj je protiv katoličkog nauka koji njima nije po volji?! Identitet se, dakle, ne traži u opredjeljenju za određenu vrijednost koju držiš ispravnom, nego upravo protiv nje. Što si više protiv sebe, to si njima tolerantniji! Što više u sebi spajaš nespojivo, što si čudniji ili nastraniji (queer!), time si prihvatljiviji u njihovim očima.

Na ovakvo nakaradno shvaćanje tolerancije vrlo otvoreno je upozorio papa Benedikt XVI. Sasvim je očito da se širi nova netolerancija, tvrdi on. U ime tolerancije odstranjuje se istinska tolerancija i to je stvarna prijetnja pred kojom stojimo. Postoje uigrana mjerila mišljenja, koja treba nametnuti svima. Određeni oblici ponašanja i mišljenja prikazuju se kao jedino razumni i stoga kao jedino primjereni čovjeku. Kršćanstvo tada biva izloženo pritisku netolerancije, koji ga najprije čini smiješnim – kao izopačeno, krivo mišljenje – te mu u ime prividne razumnosti hoće oduzeti prostor za disanje. Ako se, primjerice, u ime nediskriminiranja Katoličku Crkvu hoće prisiliti da promijeni svoj stav prema homoseksualizmu i ređenju žena, onda to znači da ona više ne smije živjeti svoj vlastiti identitet i da se umjesto toga apstraktna negativna religija postavlja za tiransko mjerilo koje svatko mora slijediti, objašnjava papa Benedikt.

ZNAČENJE RIJEČI

Da bismo otkrili što zbilja znači tolerancija počnimo od same riječi. Ona dolazi od latinskog glagola tolero što znači trpjeti, podnositi. Dosljedno tomu tolerancija podrazumijeva stav koji dopušta drugačije stavove (političke, vjerske, svjetonazorske, filozofske, etičke…) od onih koje pojedinac ili zajednica drži ispravnima. Tolerancija tako podrazumijeva (!) neslaganje s onim što se tolerira i neodobravanje istinitosti istoga. Nema, naime, potrebe tolerirati ono što držimo ispravnim, nego samo ono što držimo iskrivljenim, ali iz drugih motiva – većeg općeg dobra, samilosti, humanizma, osobne slobode i sl. – toleriramo isto.

Pred našim je društvom zato sudbonosan zadatak, ukoliko se ne želi prometnuti u društvo potpune anarhije ili nekog novog totalitarizma, da pronađe izvor i opravdanje, a onda i mjeru, svega što je ispravno (ili istinito) i onoga što nije te se treba tolerirati, radi čega i u kojoj mjeri. Potrebno je uvijek iznova postavljati pitanje: Što/Tko je čovjek? Gdje je temelj čovještva? Koja je temeljna istina o čovjeku po kojoj se onda ravna svako konkretno ‘biti čovjek’? Ako je to ljudska prevrtljiva želja ili subjektivni osjećaj pojedinca, onda je tek pitanje vremena kada će se ‘u ime tolerancije’ tražiti pravo na poligamiju, zoofiliju, pedofiliju i tko zna što još. Mi kršćani držimo da je temeljna istina Objava (Sv. pismo i nauk Crkve) koja nas već na samom početku uvjerava: čovjek je slika samoga Boga. Još ništa što je čovjek sam otkrio ne dovodi u pitanje ovu temeljnu istinu kršćanske vjere.

don Marinko Mlakić/sibenskiportal

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati