TOMAC: Cijelo političko djelovanje Stjepana Mesića bilo je antihrvatsko

2

Nema nikakve dvojbe da je Mesić kao čovjek lažov, jedan od najvećih u hrvatskoj politici i da nema nikakvih problema da laže gledajući ljude u oči.

Nema nikakve dvojbe da je bivši dvostruki predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić u svom izlaganju o Jasenovcu rekao neke važne istine koje pridonose rušenju lažnog mita o Jasenovcu da je hrvatski narod genocidan narod i da su Hrvati u tom razdoblju 41.-45. na najmonstruozniji način ubili preko 700 tisuća Srba. Srpski patrijarh Irinej ovih je dana u izmišljotini povećao taj broj na milijun ubijenih, a blaženog kardinala Alojzija Stepinca proglasio je koljačem i krvnikom, a ne samo ustašom.

Kako se i danas, ne samo iz Srbije i Bosne i Hercegovine i dijela inozemstva, i dalje podupiru takve krivotvorine, kako se i dalje otkrivanje istine o Jasenovcu na znanstven način naziva revizionizmom i proglašava ustašlukom i umanjivanjem zločinačkoga karaktera Nezavisne Države Hrvatske. Izjave Stjepana Mesića, počasnog predsjednika antifašista i čovjeka koji kontinuirano već godinama lažno optužuje Tuđmanovu Hrvatsku, ali i današnju Hrvatsku da u njoj jača ustaštvo i fašizam izazvale su veliku pažnju i imaju veliki značaj.

Igor Vukić, publicist i znanstvenik porijeklom Srbin, tako da ga je teško optužiti da je novi ustaša, u svojim člancima, knjigama i javnim istupima vrlo argumentirano ruši lažni komunistički i velikosrpski mit o Jasenovcu i znanstveno potvrđuje Mesićeve izjave iz 1992. Igor Vukić i njegovi kolege već dosada su argumentirano srušili velike dijelove lažnog mita o Jasenovcu tako da je izazvala veliku pažnju činjenica da je te istine o Jasenovcu već u veljači 1992. godine u Novskoj iznio Stjepan Mesić tada objektivno po političkoj snazi i dužnostimakoje je obnašao drugi čovjek HDZ-a i hrvatske države, odmah iza Franje Tuđmana.

Nabrojat ću samo neke istine koje je rekao Stjepan Mesić. On je rekao istinu da Tito nikada nije posjetio Jasenovac. Zatim je ustvrdio da se tada žrtve namjerno napuhivane kako bi se dobila što veća odšteta od Njemačke. Ustvrdio je da je jasenovac prije svega bio radni logor i da tamo nije bilo plinskih komora niti masovnog ubijanja. Rekao je da je najviši broj žrtava koji je moguć 25 tisuća. Opovrgnuo je strašne optužbe da su kozaračka djeca ubijana u Jastrebarskom od časnih sestara te je potvrdio istinu da su one i pod cijenu da se zaraze i umru spašavale tu djecu koji su bolovali od tifusa. I ono što je najvažnije, Mesić je već tada rekao ono što znanstvenici su do sada već utvrdili da je Jasenovac nastavio djelovati kao logor i poslije ′45- te i da je tamo ubijano mnogo ustaša, domobrana i čarkeza.

Dakle, nema nikakve dvojbe da je Mesić već tada kao državni dužnosnik i pripadnik samog vrha HDZ-a iznio neke činjenice zbog kojih mnogi tvrde da je u to vrijeme Mesić bio ustaša. Kao argument da je Mesić tada bio ustaša navode njegov govor nekoliko mjeseci kasnije u Australiji, gdje je veličao NDH i tvrdio da su Hrvati 10. travnja pobijedili i da se ne moraju nikom ispričavati.

Tko je u stvari Stjepan Mesić?

Mesic JugaS obzirom na činjenicu da je Mesić, nakon što se sukobio s Franjom Tuđmanom i izašao iz HDZ-a, postao najveći tužitelj protiv hrvatskog naroda kao navodno fašističkog naroda, što je lažno svjedočio u Haagu, što je kao predsjednik države u inozemstvu optuživao Hrvatsku da je ustaška, što je pokušao na svaki način lažima dokazivati da je ne samo Tuđmanova Hrvatska nego i današnja Hrvatska ustaška i fašistička, te njegove izjave iz ′92. stvorile su pomutnju u javnosti i vrlo različita reagiranja.

Zato je potrebno argumentirano reći tko je u stvari Stjepan Mesić, koji je od stotinu njegovih lica njegovo pravo lice. Treba potražiti odgovor na pitanje kada je lagao, kada je govorio istinu odnosno zašto je u određenim situacijama tako različito nastupao.

Nema nikakve dvojbe da je Mesić kao čovjek lažov, jedan od najvećih u hrvatskoj politici i da nema nikakvih problema da laže gledajući ljude u oči. Poznata je njegova cinična izjava dok je bio svjedok na Haaškom sudu kada su mu rekli suci da o istim stvarima u različitim prilikama potpuno različito govori, kada je bezobrazno odgovorio: Samo moja supruga mi vjeruje da uvijek govorim istinu.

Iako je Mesić u izjavama ′92. godine rekao mnoge istine mora se konstatirati da tadašnji njegovi govori nisu bili u skladu s Tuđmanovom politikom u to vrijeme niti su bili u korist Hrvatske da nisu bili dio Hrvatske promidžbe nego da su bili protuhrvatski govori u korist velikosrpske strategije i svih neprijatelja hrvatske države.

S obzirom da smo u to vrijeme bili optuživani da želimo obnoviti NDH, da provodimo zločinačku ustašku politiku, da stvaramo Hrvatsku na zločinački način etničkim čišćenjem, da smo agresori na Bosnu i Hercegovinu, predsjednik Tuđman i državni vrh vodili su veliku borbu protiv tih lažnih optužbi dokazujući da se borimo za demokratsku, a ne ustašku i fašističku državu.

Zato je pitanje svih pitanja zašto je Stjepan Mesić, tada ne samo u Novskoj nego i u Širokom Brijegu i Australiji držao vatrene ustaške govore, zašto je davao argumente našim neprijateljima da potkrijepe svoje lažne optužbe. Ima više objašnjenja. Prvo objašnjenje je dao Miroslav Tuđman u svojoj knjizi “Vrijeme krivokletnika” gdje je argumentima utvrdio neke neopovrgljive činjenice. Dokazao je da je Stjepan mesić sve do 90- te godine bio suradnik Udbe i da je cinkao Franju Tuđmana i tadašnje vodstvo HDZ-a. Također je dokazano da su Mesić i Manolić ušli u HDZ, prihvatili poziv Tuđmana i da su se izborili da uđu u vrh HDZ-a kako bi kontrolirali Franju Tuđmana i bitno utjecali na političke procese. Čekali su priliku da onemoguće i sruše Tuđmana.

Cinker Udbe i vatreni pobornik hapšenja i progona hrvatskih intelektualaca

Dakle, Stjepan Mesić, koji je bio ne samo cinker Udbe nego i vatreni pobornik hapšenja i progona hrvatskih intelektualaca koji su ′87. tražili da se konstituira hrvatski jezik i da se suprotstavimo srpsko-hrvatskom jeziku, imao je nečistu savjest i u tim prijelomnim vremenima, a kada su Udbaši i Kosovci ocijenili da ide kraj komunizma i Jugoslavije, da treba zauzeti nove pozicije, oni su postali preko noći u svojim govorima najveći Hrvati, najradikalniji Hrvati.

Dakle, Stjepan Mesić kada je govorio da Srbi mogu iznijeti iz Hrvatske onoliko hrvatske zemlje koliko će im biti na prljavim opancima, kada je veličao NDH u Australiji na način kako to nitko nije radio, kada je rehabilitirao Artukovića i rekao istine rušeći mit o Jasenovcu nije to radio iz svojih političkih uvjerenja nego iz karijerističkih razloga. Želio je za sebe stvoriti novu poziciju u vrhu HDZ-a ali imao je i još neke podlije i opasnije namjere. Igrao je dvostruku igru. Želio se lažno prikazati kao tvrdi desničar, nacionalist i veliki Hrvat ali je i svojim govorima i drugim ponašanjem želio naštetiti Hrvatskoj i dati argumente projugoslavenskim i antihrvatskim snagama da ustvari ruše Franju Tuđmana i Hrvatsku i da se očuva Jugoslavija.

Mesić je znao kakva je situacija u to vrijeme bila. Znao je da se ne samo Tuđman i HDZ nego i svi hrvatski političari i sve hrvatske stranke, koje su se na demokratski način borile za samostalnu i suverenu Hrvatsku, proglašavane su ustašama i zločincima.

NDHZbog toga je hrvatska politika u to vrijeme, na čelu s Franjom Tuđmanom i Vladom demokratskog jedinstva, morala voditi tešku borbu protiv velikosrpske propagande, koju su čvrsto podržavali velikosrpski saveznici u svijetu i koji su borbu za samostalnost Hrvatske pokušavali krivotvorinama proglasiti nastavkom ustaške politike i spremanjem novoga genocida nad srpskim narodom, a borbu za stvaranje demokratske i pluralističke Hrvatske, obnovom NDH uz pomoć Njemačke i Vatikana.

Zbog toga je svako ustaštvo u Hrvatskoj u to vrijeme, a osobito od vodećih političara, bio najveća opasnost za Hrvatsku i njezin međunarodni položaj, te nije bilo u korist hrvatskih interesa, nego protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Samo su nerazumni ljudi i krajnji ekstremisti, ali i udbaški i kosovski provokatori, držali u to vrijeme ustaške govore, pjevali ustaške pjesme i koristili se ustaškim simbolima, a svaki se takav slučaj napuhavao i koristio protiv Hrvatske i hrvatskoga naroda.

Dakle, ono što je radio u ono vrijeme Stjepan Mesić, kao službeno drugorangirani političar i državnik, nije moglo biti dio hrvatske ratne propagande, jer je to bilo u korist velikosrpske propagande, a protiv hrvatske politike i hrvatskoga naroda. To se ne smije zaboraviti i mora se ponoviti da su svi oni koji su radili ono što je radio Mesić radili u korist velikosrpskoga agresora i njihovih prijatelja, jer je to pomagalo velikosrpskome agresoru da pravednu obranu hrvatskoga naroda od agresije, za slobodu i samostalnost, prikaže kao navodnu obnovu NDH i navodno spremanje novih ustaških zločina nad srpskim narodom.

Stoga, za Mesićevo ponašanje iz toga vremena nema isprike ni opravdanja. Ono nije bilo dio hrvatske ratne propagande, ni dio hrvatske politike. Ono je bilo protiv hrvatske ratne propagande i u korist velikosrpske propagande i Miloševićeve politike.

Očito je da Mesić u to vrijeme nije bio ustaša. Čak nije bio ni ustašoid, za što on i danas, bez argumenata, optužuje mnoge s kojima se ne slaže da bi ih diskvalificirao. Dakle, Mesić je bio uvjeren da će svojim ustašlukom ne samo sakriti svoje grijehe nego i steći popularnost i bodove u borbi za vlast i poziciju na samome vrhu, koji je želio osvojiti. Očito je da “udbaš” Mesić nije preko noći postao “ustaša” Mesić, nego da je njegov ustašluk bio borba za vlast po svaku cijenu. No, ne treba sasvim isključiti i mogućnost da je to bila svjesna provokacija s dalekosežnim ciljevima. Dokaz za takvu mogućnost jest činjenica da danas, dvadeset i pet godina poslije, Stjepan Mesić vrlo često za ustašluk optužuje one koji nemaju nikakve veze s ustašama. Optužuje ih da su ustašoidi, optužuje Franju Tuđmana i mnoge druge da su nastavili “ustašku politiku”.

Optužbe za BiH: Nastavak antihrvatske ratne propagande iz vremena Domovinskoga rata

Jer, nisu li optuživanje Franje Tuđmana i državnoga i vojnoga vodstva Hrvatske da su zločinačkim pothvatom etnički očistili Hrvatsku i napali Bosnu i Hercegovinu, gdje su, opet zločinačkim pothvatom, navodno, pokušali etnički očistiti Bosnu i Hercegovinu od muslimana i pripojiti taj dio Hrvatskoj, nastavak antihrvatske ratne propagande iz vremena Domovinskoga rata, sada prilagođen novim uvjetima i novim okolnostima?

Dakle, Stjepan Mesić cijelo vrijeme optužuje druge za ono što je sam radio, a sebe proglašava najvažnijim i ključnim čovjekom koji je obranio antifašizam od nasrtaja ustašluka. Ali, to jednostavno nije istina. To je daleko od istine. To je novi povijesni falsifikat. Ključni čovjek koji je obranio hrvatski antifašizam i koji je omogućio da se antifašizam ugradi u temelj ove Hrvatske bio je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Dok je Mesić držao ustaške govore i pjevao ustaške pjesme, Franjo Tuđman je, gotovo sam protiv svih, ustavnim promjenama definitivno odbacio svaki pokušaj da se borba za demokratsku suverenu Hrvatsku na bilo koji način osloni na rehabilitaciju ustaštva odnosno da se na bilo koji način veže za NDH.

Međutim, Tuđman je u isto vrijeme vrlo jasno utvrdio da se većina hrvatskog naroda za vrijeme NDH nije borila za fašizam nego da su vidjeli povijesnu priliku da se u velikim promjenama koje su nastupile u II. svjetskom ratu otvori mogućnost za stvaranje samostalne i suverene Hrvatske. Tuđman je kao povjesničar, kada je krenuo u ostvarivanu svoje povijesne misije stvaranje suverene i samostalne hrvatske države, smatrao da bez utvrđivanja istine i o hrvatskoj povijesti bez rušenja lažnih mitova o Jasenovcu i navodnoj genocidnosti hrvatskog naroda bez utvrđivanja istine o razlikovanju ustaškog režima od povijesnih težnji hrvatskog naroda za vlastitim državom neće imati prilike u slomu komunizma, koji je bio na vidiku, stvoriti samostalnu hrvatsku državu.

Franjo Tuđman imao je ne samo jasnu viziju stvaranja suverene hrvatske države nego je bio uvjeren da mu je Božja providnost odredila i povjerila povijesnu ulogu biti na čelu hrvatskog naroda u obnovi i obrani samostalne Hrvatske. Tuđman je u ostvarivanju te svoje vizije znao u pravo vrijeme i na pravi način povlačiti prave i riskantne državničke poteze u ostvarivanju te vizije. Zato je Franjo Tuđman jedan od najvećih u hrvatskoj povijesti, zato je on jedini državnik među hrvatskim političarima.

Uloga Stjepana Mesića bila je protuhrvatska uvijek, čak i onda kada je govorio istinu o Jasenovcu jer je on to govorio da napravi probleme i ospori Tuđmanovu viziju i plan.

Trule jabuke u vrhu HDZ-a

Dakle, i onda kada je Stjepan Mesić govorio istinu, kada se prikazivao kao veliki Hrvat on to nije bio. Stjepan Mesić i Josip Manolić su se sa podlim namjerama priključili Franji Tuđmanu i HDZ-u. Oni su pod početka bili trule jabuke u vrhu HDZ-ovske i hrvatske vlasti, jer su pristupili Tuđmanu i HDZ-u ne zato što su iskreno podupirali njegovu viziju stvaranja samostalne i suverene hrvatske države kao nacionalne države hrvatskog naroda i raskidanje federalnih odnosa u Hrvatskoj, bilo kakvih oblika udruživanja i povezivanja Hrvatske u novu jugoslavensku i balkansku integraciju.

Oni su cijelo vrijeme čekali svoju priliku da sruše Tuđmana. Kada u tome nisu uspjeli za života Tuđmana, kada im je propao puč u Saboru oni su preko Haaškog suda, kao krivokletnici i ključni svjedoci optužbe, pokušali srušiti i diskreditirati mrtvog Tuđmana.

Vrijeme je da se utvrdi istina i o Mesićevoj dvostrukoj politici za vrijeme njegova boravka u Beogradu kao predstavnika Hrvatske u Predsjedništvu SFRJ. Nizom argumenata i proučavanjem transkripata sa raznih sastanaka u Predsjedništvu Jugoslavije dokazno je da je Mesić vodio dvostruku politiku, da je do posljednjeg trenutka bio spreman žrtvovati Tuđmana i hrvatsko državno vodstvo, ako bi procijenio da su JNA i projugoslavenske snage jače i da će dobiti podršku Međunarodne zajednice u rušenju pa i hapšenju Tuđmana i državnog vodstva Hrvatske.

Zanimljiva je činjenica kako je Mesić zatražio, ako dođe do hapšenja državnog vodstva Hrvatske, da se napravi izuzetak da se ne hapse njegovi prijatelji Boljkovac i Špegelj. Ne smije se zaboraviti niti lažno svjedočenje Stjepana Mesića u Haagu gdje je Mesić lažno teško optužio svoju domovinu i predsjednika Tuđmana.

Cijelo političko djelovanje Stjepana Mesića bilo je antihrvatsko. To se najbolje može vidjeti ako se pročita obrazloženje presude Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, koje je Mesića vrlo argumentirano osudilo za moralnu veleizdaju hrvatskog naroda.

Međutim, usprkos činjenice da je cijelo Mesićevo djelovanje bilo antihrvatsko ne treba osporiti veliko značenje objavljenog govora Mesića iz ′92. godine u kojem je on rekao neke istine o Jasenovcu i rušenju lažnog mita, koje su danas već u velikoj mjeri radom niza znanstvenika dokazani. Iako je Mesić lažov i prevarant, neiskren čovjek, karijerist, koji je imao stotinu lica i koji je uvijek nastupao samo u svoju korist treba koristiti te njegove izjave kao krunski dokaz u borbi za istinu o Jasenovcu i novijoj hrvatskoj povijesti. Te izjave imaju težinu jer je Mesić počasni predsjednik antifašista, jer je Mesić godinama ključni čovjek koji lažno optužuje hrvatski narod da je ustaški. Jer je Mesić ključni čovjek koji se suprotstavlja istini o komunističkim zločinima i genocidu nad hrvatskim narodom koji je učinjen pod Titovim vodstvom. Zato njegove riječi i govori iz ′92. godine, bez obzira na namjere, bez obzira što nisu izrečene u korist tadašnje borbe na život ili smrt hrvatskog naroda mogu korisno poslužiti da se raskrinkaju lažni antifašisti u nas, koji svaki pokušaj utvrđivanja istine proglašavaju revizionizmom, ali ne samo revizionizmom nego i navodnim povratkom na ustašku i fašističku politiku, kako kažu, ustašizaciju i fašizaciju Hrvatske.

prof. dr. sc. Zdravko Tomac/hkv

facebook komentari

  • Tyrex Rex

    Slažem se sa svime navedenim u ovome članku profesora Tomca ,ali moram primijetiti jednu stvar.Zar je trebalo 25 godina da sve ovo dođe u javnost ? Pa samo to što je pokušao rušiti Tuđmana zajedno sa Manoličem 1994 godine i davanje dokumenata na Haaškom sudu je dovoljno da se osudi za veleizdaju .Gdje su bili svi sve ove godine,Zar je trebalo čekati Velimira Bujanca da objavi jedan video i da to izađe u javnost.Da bi stvar bila još gora 2 puta je biran za predjednika iste te Hrvatske protiv koje Mesić spletkari već 25 godina.Smiješno bi bilo da nije žalosno.
    Sramota !

  • Malleus_Haereticorum

    Dragi profesore Tomac, sve ste napisali po istini. Imam samo jednu primjetbicu na ovu rećenicu:

    „Igor Vukić, publicist i znanstvenik porijeklom Srbin, tako da ga je teško optužiti da je novi ustaša..“

    Naime, „antifašistima“ nije nimalo težko smišljati najbezsmislenije obtužbe–što manje smisla određena obtužba ima, to ju oni lakše prihvaćaju. U Gulagu i na Golom otoku su mahom bili „antifašisti“ i komunisti, ali su ih njihovi bivši suborci bili nazivali kojekako, pa i fašistima, obtuživali su ih za „desna skretanja“, za nacionalizam, za kontrarevoluciju (premda su mahom bili revolucionari), za ne znam što sve ne.

    Ne samo da ne bi bilo čudno da Srbina Igora Vukića obtuže da je ustaša, nego bi bilo čudno kada to oni, „antifašisti“, ne bi učinili. Pa u Beogradu su i četničkog vojvodu Vojislava Šešelja bili svojedobno nazivali ustašom. Svatko je ustaša tko se u bilo čemu ne slaže s onima koji–eto–nisu ustaše. Priznajem da ne znam kakve kriterije „antifašisti“ imaju, po kojima odrede da određena osoba nije ustaša.