TOMAC: Sadašnji komunistički antifašisti su ustvari fašisti!

9

Pred nama je veliki zadatak pisanja istinite hrvatske povijesti

U vrlo zanimljivim komentarima čitatelja u povodu moga članka u kojem analiziram stajališta Stjepana Mesića o Jasenovcu jedan broj komentara, ne samo ovog mog članka nego i nekih mojih drugih članaka, potaknuo me da objasnim svoje stavove o antifašizmu jer mislim da ima mnogo zabune jer nismo definirali što je to hrvatski antifašizam, a što je to zlouporaba antifašizma.

Slažem se s onim komentarima u kojima se tvrdi da je na djelu u nas velika zlouporaba antifašizma i da se pokušava pod maskom antifašizma opravdati komunistička revolucija i diktatura i veliki zločini, ustvari pravi genocid nad hrvatskim narodom koji su u toj revoluciji i diktaturi počinili Titovi komunisti.

Kada govorimo o hrvatskom antifašizmu onda prije svega mislim na brojne Hrvate koji su u Istri prije 2. svjetskog rata i za vrijeme rata branili Istru od talijanskih fašista. Mislim na one brojne Hrvate koji su se suprotstavili talijanskoj okupaciji Dalmacije i koji su se borili protiv talijanskog fašizma. Ali mislim i na one HSS-ovce Hrvate pa i dio komunista koji su ′41. godine išli u oružanu borbu protiv fašizma i nacizma. Mislim da bi bilo štetno za naše nacionalne interese negirati istinske hrvatske antifašiste koji su s velikim idealima branili hrvatski narod i hrvatske teritorije od najezde fašista i nacista.

Doprinos hrvatskih antifašista omogućio je da i Hrvatska i okviru Jugoslavije 45- te godine bude na strani antifašističke pobjedničke koalicije u 2. Svjetskom ratu. Negiranje toga doprinosa nije u našem nacionalnom interesu. Zato se ne slažem s onima koji zbog komunističke zlouporabe antifašizma da bi se prikrili komunistički zločini i diktatura su alergični na samu riječ antifašizam i koji ne shvaćaju da nitko nema pravo, posebno istinskim antifašistima u Istri i Dalmaciji, negirati njihov veliki doprinos u borbi za slobodu i hrvatske nacionalne interese.

Problemi su nastali i nastaju zbog toga što današnji antifašisti svojim djelovanjem ustvari nanose najveću štetu istinskim antifašistima, što kompromitiraju taj pojam i pozitivno značenje antifašizma. Hrvatski antifašizam ugušili su Titovi komunisti kada su pod kraj 2. svjetskog rata proveli brutalnu komunističku revoluciju i nametnuli hrvatskom narodu komunističku diktaturu, koji su stvorili i održavali masovnim ubojstvima i terorom. Tako da su u pravu oni koji tvrde da su napravili pravi genocid nad hrvatskim narodom.

Nakon 1945. srušen je antifašizam kao velika ideja i praksa borbe za slobodu

Dakle, ′45. godine nakon križnih putova, hudih jama i drugih strašnih stratišta za desetke tisuća Hrvata srušen je antifašizam kao velika ideja i praksa borbe za slobodu.

Komunisti koji su uzeli antifašizam kao pokriće za svoju diktaturu i zločine prestali su biti antifašisti jer njihova vladavina po teroru i zločinima nije se razlikovala od nacističke i fašističke vladavine. Zato se takav lažni antifašizam, komunistički antifašizam, mora nazvati crveni fašizam, crveni teror a pred hrvatskim društvom je da se do kraja teorijski razobliči kao kontrapunkt antifašizmu. Jer Partija i vlast koja ubija bez suda, koja masovno likvidira ljude, koja provodi nacionalizacije, koja izbacuje ljude iz njihovih stanova, koja uvodi diktaturu na svim područjima, koja negira naciju, koja negira vjeru, koja guši slobodu misli nema ništa sa istinskim antifašizmom.

Dakle, antifašizam ′45. godine je nestao u Hrvatskoj. On je pretvoren u partijsku komunističku diktaturu i služio je kao pokriće za komunističke zločine. Zato se mora reći istina da današnje navodne antifašističke a ustvari komunističke organizacije nemaju pravo da se nazivaju antifašistima.

Dakle, u pravu su oni koji argumentirano dokazuju da se u nas danas antifašizam zlouporabljuje, da se pod firmom antifašizma žele braniti komunistički zločini i genocid i praksa suprotna svim bitnim načelima antifašizma. Antifašizam je drugi izraz za borbu za slobodu, za demokraciju, za ravnopravnost.

S obzirom da su komunisti ′45. nametnuli diktaturu i staljinistički sustav, da su ukinuli sve slobode i demokraciju i da su vladali na bazi straha, terora, logora i masovnih ubojstava najveći je grijeh i najveća uvreda taj sustav i te ljude nazivati antifašistima.

Razlikovati istinski antifašizam od komunističke zlouporabe antifašizma

Mislim da sam u svom političkom djelovanju i svojim knjigama i esejima na desetke tisuća stranica uvijek imao jasan stav o tome da je nužno razlikovati istinski antifašizam od komunističke zlouporabe antifašizma kao pokrića za zlo koje su sustavno nanosili hrvatskom narodu ali i demokraciji i slobodi i ljudskim pravima.

Međutim, bez obzira na primjedbe i dalje stojim na stajalištu da današnja hrvatska država se ne smije odreći istinskog antifašizma i doprinosa hrvatskog antifašizma u povijesnoj borbi za slobodu hrvatskog naroda.

Dakle, neslažem se s onima koji zbog zlouporabe toga pojma i zbog stalnog nastojanja da se skriva komunistička diktatura i zločini iza antifašizma postanu alergični i na samu riječ antifašizama, odnosno koji negiraju važnost istinskih antifašista Hrvata u povijesnoj borbi hrvatskog naroda za svoju državu, nacionalnu ravnopravnost i za svoju slobodu.

U tom kontekstu mnogo sam pisao i o dr. Franji Tuđmanu, koji je kao realan političar kada je stvaralo hrvatsku državu vodeći računa o odnosu snaga u svijetu inzistirao da hrvatski narod ne smije negirati svoj doprinos antifašističkoj pobjedi u 2. svjetskom ratu zbog zlouporabe antifašizma i pretvaranje antifašističke borbe na kraju rata u staljinističku diktaturu i masovne zločine kojima se kompromitirao i pojam antifašizam.

Zato je Tuđman tražio od nas, koji smo bili uža grupa koja je pisala Ustav, da se u izvorišne osnove unose odredba da je ova Hrvatska koju smo stvorili u Domovinskom ratu stvorena nasuprot NDH.

Tuđman je smatrao, a to je i svojom rukom napisao, da se u povijesnoj borbi za samostalnu hrvatsku državu mora valorizirati i antifašistički doprinos bez obzira na kasnije zlouporabe. Tuđman je smatrao, također, da je potrebno i u izvorišnim osnovama u tadašnjoj međunarodnoj situaciji jasno reći da ova nova demokratska Hrvatska nema kontinuitet sa NDH. Međutim, Tuđman je u isto vrijeme rečenicom da NDH nije bila samo kvislinška zločinačka tvorevina nego i izraz povijesnih težnji za svojom neovisnom nacionalnom državom također vrlo jasno kao jednom od bitnih strategijskih odluka utvrdio da se hrvatski narod u NDH nije borio za fašizam i nacizam nego za slobodnu Hrvatsku te da svođenje NDH samo na zločin je ustvari zločin protiv hrvatskog naroda.

Uzeti pozitivno, odbaciti negativno

Pred nama je veliki zadatak pisanja istinite hrvatske povijesti. Tuđmanova ideja je bila uzeti iz povijesti sve ono pozitivno a odbaciti negativno. On je to na simboličan način označio i biranjem pet kipova hrvatskih velikana iz hrvatske povijesti prema njegovom sudu, koje je postavio u predvorje Predsjedničkih dvora. To su bile vrlo različite ličnosti, međusobno suprotstavljene. Iz toga je proizašla i koncepcija pomirbe. Tuđman je govorio ne zanima me što si bio u prošlosti, jesi li bio ustaša ili komunist, zanima me što si danas. Pozvao je sve one koji su se željeli priključiti borbi za stvaranje samostalne i suverene Hrvatske da sepriključe i zato je on napravio savez od ustaša do udbaša. I zato smo pobijedili jer privi put u hrvatskoj povijesti Hrvati nisu međusobno ratovali nego su bili svi na istoj strani ili barem velika većina.

Dakle, Franjo Tuđman je bio realan političar i državnik. I kada se danas pozivamo na Franju Tuđmana kao jedinog hrvatskog državnika, jedinog nacionalnog autoriteta onda je potrebno tražiti istinu u cjelini. Trebamo biti realni i nastojati izbjeći ekstremne ocjene o pojedinim događajima iz naše povijesti.

Mnogo puta sam napisao da se ne slažem s ocjenama da su svi ustaše bili loši i zločinci, ali da se ne slažem da su svi komunisti bili antihrvati i zločinci. Bilo je i kod jednih i kod drugih i zločinaca i idealista. Trpanje sve u isti koš nikamo nas ne vodi. Zato se zalažem za diferencirane ocjene pojedinih političkih koncepcija, ličnosti i političkih događaja.

U tom kontekstu nastojao sam i nastojim braniti istinski antifašizam i njegov doprinos hrvatskoj slobodi i bitno ga razdvojiti od zlouporabe komunističkog antifašizam kao krinke iza koje se krije staljinistička komunistička diktatura i crveni teror.

Zato se slažem s akademikom Pečarićem, koji je mnogo puta napisao da sadašnji komunistički antifašisti su ustvari fašisti. Inspiriran njegovim pisanjem i ja sam više puta napisao da su ustvari današnji antifašisti, ne svi ali veliki dio, ustvari crveni fašisti.

prof. dr. sc. Zdravko Tomac/HKV

facebook komentari

  • EMINƎM

    U predoziranosti antifašizmom antifašisti su otrovali vlastiti um i postali ovisnici.

  • Tyrex Rex

    Potrebno je neprestano preispitivati povijest sve dok postoje crveni fašisti koji ju nastoje falsificirati.

    • Plavac Plavi

      Zapravo žele ju zadržati falsificiranu!! Zato cvile-nema revizije povijesti! Kao da je povijest neka dogma!! Upravo povijest se mora stalno kritički preispitivati, da bi se došlo do istine!!

  • Malleus_Haereticorum

    Profesore Tomac, sve je tako kako ste napisali. Antifašistički hrvatski partizani, koliko ih je bilo da ih je bilo, ne ću sada nagađati o brojkama i postotcima, ali znam da ih je bilo, ustvari su ubijeni zajedno s ostalim antifašistima. No, da je pravilo, da su komunisti nakon završetka 2. svj. rata proganjali i ubijali prave antifašiste, pa i one koji su se bili borili u njihovim redovima, mogu podkrijepiti i jednim od množtva primjera koji nisu iz Hrvatske. Uzmimo, naprimjer, poljskog antifašista Witolda Pileckog, neobično hrabrog čovjeka koji je namjerno sebe dao uhvatiti od strane nacista, da ga ovi odvedu u Auschwitz e da bi u tom logoru skupio što više podataka što se zbiva. I tako je nakon više od dvije godine provedenih u logoru, pobjegao iz njega zajedno sa skupljnim podatcima, koji su danas poznati kao Witoldovo izvješće. Dakle, riječ je o svjedočanstvu, potanko opisanom, o zbivanjima u Auschwitzu. Poslije završetka rata, Pilecki je, naravno, na isti način namjeravao iztražiti i zločine sovjetske armije protiv Poljaka, ali to nije mogao. Čim je pokušao, komunisti su ga ubili. Pogledajte vi to–jedan hrabar čovjek, koji je sebe izložio smrtnom riziku skupljajući podatke o nacističkim zločinima, a da ga nacisti nisu uspjeli detektirati i spriječiti u toj namjeri, ubijen je od „svojih“, kada je htio učiniti istu pravednu stvar samo protiv drugih zločinaca, naime „svojih“. Nacistima je pobjegao, „svojima“ nije.

    • Sidland

      Nisu svi ubijeni , ima još živih partizana koji su se u startu borili za Hrvatsku državu, ali da bi preživili morali su se povući iz bilo kakvog javnog života, i nisu imali informacije osim nagađanja. A sada se to i potvrdilo nakon Hude jame gdje još 20tak slovenskih ubojica mirno živi bez ikakve želje za kajanjem ili da bar kaže istinu o pokolju. To su ljudi bez časti isto kao Manojlic Mesić i ostale fašističke ubojice.

  • “HRVATSKIM VOJNICIMA” – Okružnica generala Drinjanina iz 1961.
    http://otporas.com/hrvatskim-vojnic…injanina-iz-1961/

  • Choo-choo Dampf

    e, pa to je predvidio Churchill još u ranim pedesetim …

  • Lisica65

    Ovaj pojam “antifašizam” bi trebalo zakonom zabraniti po hitnom postupku, jer jasno implicira, da su svi, koji razmišljaju drugačije negoli antifašisti odmah i automatski, fašisti! Sad su te antife ustali na zadnje noge, kako smo to i predviđali, da kompenziraju i anuliraju debakl, koji su doživjeli javnim predstavljanjem Šćepanovih nastupa u početku devedesetih godina! Da postoji samo minimum političke volje, bilo bi se vrlo jednostavno riješiti ovih lešinara, tako, da im se zatvori proračunska pipa i tako bi se osušio taj maligni tumor na tijelu Hrvatske!

  • Sidland

    Vrlo sam zadovoljan gospodine Tomac što se baš ovo danas napisali , imate priliku pisati za širu publiku , a nama ostalima preostaje jedino putem drustvenih mreža pratiti i ako možemo sugerirati nešto što bi vama i drugima koji to možete kanalizirati pomoglo. Konkretno ovo stanje s Mesićem jednako je loše ili dobro kao i s Pusićem Markovinom, Jakovinom i ostalim fašistima ili kako sam usvojio od Dujmovića yuisilovci ili jugoteroristi fasisti, uživam u tome da sam ih iako mlad prepoznao cijeli fašistički ešalon predviđen Josipovićem i Mesićem .