Tomislav Stipić: Sivo hrvatsko danas, bolje hrvatsko sutra?

0

Mediji se odjednom čudom čude kako je u Hrvatskoj u godini dana nestao gradić veličine Križevaca. U 10 godina to je grad veličine Osijeka. Za pedeset godina nestat će grad veličine Zagreba. A za sto godina Hrvatska bi mogla postati tek lijepa uspomena. Od kada je hrvatske države, vlasti nisu našli za shodno izraditi kvalitetnu studiju demografske politike, piše Tomislav Stipić u svojoj Tjednoj Lustraciji za Hrsvijet.net

Mnogi su se rugali Bakovićevom programu „Jedno dijete više“, ali nažalost, don Ante Baković bio je jedini čovjek koji je prepoznao ozbiljnost problema. Jer problem nije u tome što je sve manje rođene djece. To može biti uzrok. Ali problemi su negdje drugdje. Da su se mediji i lijeve vlade tako zdušno zalagale za demografsku obnovu kako su to radili za prava homoseksualaca, možda bi nam demografija danas bila jedan problem manje.

Naravno, pri tom ne mislim da su homoseksualci problem demografske deficitarnosti, govorim o zalaganju vladajućih za sekundarne stvari. Naime, kako motivirati mladu obitelj da ima dijete više, kada muku muče i s jednim djetetom. Pronatalitetna politika svakako nije u tome da majci nakon šest mjeseci oduzmete pola plaće ako će još šest mjeseci poželjeti biti sa svojim djetetom. Svi koji se bave djecom znaju da je prva godina djeteta ključna za njegov kasniji razvoj. Danas za bilo koji posao ženu pitaju kada se kani vjenčati i kani li imati djecu. Ako je odgovor potvrdan, šanse za posao su daleko manje. Pa kako onda promovirati pronatalitetnu politiku ako ženu u startu obilježavamo na najprizemniji način.

U državi koja drži do svojih građana takvo pitanje bilo bi za zatvor, a ženu koja planira imati djecu ta ista država nagradila bi dobrim poslom. Možda bi tada u godini dana Hrvatska dobila još jedan gradić veličine Križevaca.

Večernji kao Borba, HRT kao YUTEL

376px-Večernji_list_Logo.svgDok su se mediji iščuđavali lošim demografskim stanjem, Večernji list kao da se natječe u objavljivanju priča o mladim ljudima koji su odlučili napustiti Hrvatsku. Već neko vrijeme, „Večernjak“ plasira priče o „medu i mlijeku“ za mlade ljude u zemljama EU i prekooceanskim državama. Ovaj nekad narodnjački i nacionalno osviješten list postao je tako sredstvo propagande za provoditelje antinatalitetne politike. Još nisam pročitao neki afirmativni tekst u Večernjem gdje bi se mlade ljude pozvalo da ostanu u Hrvatskoj.

Nažalost, dobar „backround“ Večernjem pruža i aktualna Vlada koja ni nakon tri godine zemlju ne uspijeva konsolidirati, već naprotiv, gura društvo u još veću bijedu i anarhiju. Dok se Večernji trudi mladima nametnuti pečalbu, HRT nas vraća u svijet 80-tih kada se, kažu, dobro živjelo. Ne razumijem taj trud da nam se nešto što je bilo loše nametne kao dobro. Priznajem, to je bilo vrijeme bunta, posebno onog glazbenog, i to je valjda jedino što je bilo dobro. Vožnja na par nepar, nestašice kave, deterdženta, banana i osnovnih potrepština trebali bi nas podsjetiti na te dane „ponosa i slave“.

Da slučajno ne bismo zaboravili vrijeme kad smo svi zajedno „sretno“ živjeli „od Vardara pa do Triglava“. Od kad je na čelu Goran Radman, izgleda da je to jedina misija HRT-a.

„Stranka opasnih namjera“ ponovno najavljuje promjene

U 25 godina postojanja, u HDZ-u se štošta promijenilo. Ipak, jedna stvar je ostala ista. Na čelu javne televizije nalazi se spomenuti Goran Radman. Onda čelni čovjek Televizije Zagreb kao provjereni partijski kadar koji je umjesto pokojnog Maršala primao štafetu, danas čelni čovjek HRT-a kao provjereni Josipovićev kadar koji je za vrijeme predsjedničke kampanje simboličku štafetu htio predati drugu Ivi. Srećom, nije mu uspjelo.

Istom matricom kako je drug Račan onda HDZ proglašavao strankom opasnih namjera, a Radmanovi jurišnici govorili o „ustaškom skupu“, tako i danas Račanov nasljednik HDZ naziva hajdučijom, a Radmanovi reporteri u Lisinskom traže „ustaške“ glave. No vremena se mijenjaju, kao što je Sabor HDZ-a i u ono vrijeme najavio korjenite i dubinske promjene.

Danas je HDZ jak skoro kao i u ondašnje vrijeme, daje milijune svojih kuna kako bi zajedno s kolegama iz Bavarske i Slovačke pokušao izvući zemlju iz krize, dok Partija svoje milijune daje kako bi si popravila loš imidž. HDZ se posipa pepelom i priznaje svoje pogriješke iz prošlosti i opet postaje stožerna snaga oko koje se skupljaju svi slobodnomisleći intelektualci, radništvo, seljaštvo i svi staleži hrvatskog naroda.

Na 25. obljetnicu HDZ se, zajedno s prvom nekomunističkom predsjednicom, priprema Hrvatsku vratiti tamo gdje joj je i mjesto. Među zapadni civilizirani svijet, i vrijednostima i ekonomijom dovoljno daleko od balkanskog blata u kojem smo se, ne svojom voljom, valjali 70 i više godina.

Kosor i Prgomet – politički blizanci Mesića i Manolića

KosorMeđutim, kao i svakom velikom kolektivu, postoji i statistička griješka zvana otpadnik. Uvidjevši da ga vodstvo stranke neće izbaciti, otpadnik Drago Prgomet odlučio je potražiti svoju sreću izvan HDZ-a. Sam. Nitko ga nije tjerao. Ta priča sada je konačno završena. Štete nema. Za HDZ svakako ne, a za Dragu? Vidjet ćemo. Odmah se javila još jedna disidentica zvana Jadranka Kosor. Kaže kako bi voljela na sljedećim parlamentarnim izborima surađivati s Dragom.

To me odmah podsjetilo na najpoznatiji HDZ-ov disidentski dvojac, Mesić – Manolić. U jeku rata pokušali su, po britanskim naputcima, izazvati parlamentarnu krizu i izvesti državni puč. Svakome je tada bilo jasno što bi se dogodilo da su uspjeli. Hrvatska nikada ne bi povratila privremeno okupirane krajeve, Z4 postao bi stvarnost, uz Republiku Srpsku, imali bismo još jedan dezintegrirajući faktor, praktički državu u državi tzv. Republiku Srpsku Krajinu.

Danas Kosor i Prgomet ne mogu uskrsnuti tzv. RSK, ali mogu nešto drugo. Učiniti sve da HDZ ne dođe na vlast, a Milanović ostane premijer, upravo istovjetno Draginoj kuknjavi da će provođenjem ovakve politike Karamarko omogućiti Milanoviću još jedan mandat. Dakle, ključ Milanovićevog opstanka nije Karamarko i njegova politika, već Drago i njegovo odmetništvo.

Vječita gubitnica Jadranka Kosor i politički amater Drago Prgomet pokušat će uzeti HDZ-u dio glasova i onda zajedno s Josipovićem i SDP-om složiti parlamentarnu većinu. Sreća u njihovoj nesreći je to što su birači HDZ-a naučili ne nagrađivati političke gubitnike. I da s otpadnicima nema pregovaranja.

Provokatori slijeva i zdesna

Za Hrvatsku je od mentalnog komunizma opasniji i štetniji jedino desni radikalizam. Skupine koje se danas pozivaju na ustaštvo i Poglavnika, Hrvatskoj čine jednaku, ako ne i veću štetu od onih koji se pozivaju na Tita i tzv. antifašizam.

prgomet nu2Minijaturna Autohtona Hrvatska stranka prava, u nedostatku bilo kakve političke pameti odlučila je postrojiti na Trgu bana Jelačića nekakvu stranačku paravojsku. Tim redikulima iz te pseudo strančice trebalo bi objasniti kako Hrvatska nije Mađarska, a ta strančica nije Putinovim agentima premreženi Jobbik.

Samozvanom predsjedniku Kelemincu trebalo bi također objasniti kako Hrvatskoj ne trebaju nikakve stranačke vojske koje će izazvati nove osude, jer Hrvatska već ima svoju pobjedničku vojsku koja je oslobodila i posljednji pedalj hrvatske zemlje. Također bi tom evidentiranom nasilniku nad ženama trebalo poručiti kako ustaštvo, kao ni komunizam,  nije u temeljima hrvatske države već je to oslobodilački Domovinski rat i časni hrvatski branitelji koji su krvlju obranili zemlju od nadirućeg velikosrpskog fašizma.

A za zloupotrebu mladih ljudi, njegovih simpatizera koji svojim postupcima otvoreno pokušavaju poduprijeti Josipovićeve teze o “ustaškim zmijama”, trebalo  zabraniti dalje provokacije ovakve vrste. Jer guranjem te djece u ruke policije i izazivanjem situacije u kojoj ta djeca zbog policijskog dosjea u budućnosti neće moći dobiti nikakav posao, Keleminec zapravo daje za pravo Josipoviću i ujedno zadovoljava svoju bolesnu sujetu da se o njemu piše i govori.

Istovremeno, ovakvim javnim sramoćenjem Hrvatske, ovi redikuli idu na ruku projugoslavenskim redikulima s druge političke krajnosti, komunistima, lažnim antifašistima i nevladinim organizacijama koje u svemu vide ustaštvo i koji bi Hrvatsku najradije ukinuli. Mislim da je ovakvim ponašanjem radikala i s jedne i s druge strane, koji su vrlo izvjesno upravljani s istog mjesta, konačno došlo vrijeme da se pozivanju na zločinačke režime i isticanju totalitarnih simbola zakonski stane na kraj. Ali modelom reciprociteta. Jer ne može se U zabraniti, a istodobno crvena zvijezda slaviti u nebo.

Za modernu Hrvatsku su oba ta simbola duboko neprihvatljiva i kao takve ih treba osuditi. Kako se naša djeca u budućnosti ne bi trebala baviti ni ustašama ni partizanima. Umjesto njih, radili bi to povjesničari!

[ad id=”40551″]

Tomislav Stipić

facebook komentari