Pratite nas

Kolumne

Tomislav Stipić: Tjedna lustracija – Rezervni igrači i čuvarica hrvatske države

Objavljeno

na

Jadranka Kosor nikako da prihvati činjenicu kako više nije predsjednica Vlade niti predsjednica HDZ-a. Poput uvrijeđene primadone, ova nekadašnja članica Pokreta za Jugoslaviju, u sustavnom je naletu dociranja sadašnjem vodstvu HDZ-a i podbadanja njegovog čelništva, piše Tomislav Stipić za HrSvijet.

Kosorica na Josipovićevom Balkan ekspresu

kosorNeizravno optužujući Karamarka za nepoznavanje i štetno djelovanje u slučaju Veljka Marića, Kosorica se opet ukrcava u Josipović-Milanovićev Balkan ekpres koji nema ni reda vožnje, a kamoli ciljne stanice. Jedini cilj je diskreditirati šefa HDZ-a kojemu Kosorica ne može oprostiti što ju je potukao na unutarstranačkim izborima.

Ova Josipovićeva rezervna dama, nakon što joj je propalo već rezervirano veleposlaničko mjesto u Japanu, spretno najavljuje kako će se kandidirati na sljedećim izborima i nastaviti politički put. Samo još nije otkrila kako i s kim. Možda u nekom trećem putu, gdje bi glavni kapetan bio Ivo Josipović, kapetan prve klase Nikica Gabrić, bivši predsjednik Titove omladine, pisac regionalnog memoranduma Josip Kregar allias Posmrtna pripomoć a sekretar za desni populizam Drago Prgomet, ili naglo oslobpđeni Branimir Glavaš.

Na tom političkom Titanicu broš za ukras bila bi Jadranka Kosor, članica Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije, čije članstvo još krase „divni ljudi“, Stjepan Mesić i Budimir Lončar. Tužna je zapravo činjenica da sasvim prosječni ljudi, pa čak i ispodprosječni, kakva je i Jadranka Kosor, tako daleko doguraju u politici nauštrb mnogih iznadprosječnih genijalaca koji bi od ove zemlje sigurno načinili mnogo više.

Jadranka Kosor očiti je primjer političkog nepotizma i dodvoravanja u dvorskom spletkarenju. Jer budimo iskreni, Jadranka Kosor nikada nije dobila niti jedne izbore. U svima je završila kao gubitnik,a jedina pobjeda bila joj je kad ju je za predsjednicu HDZ-a i Vlade oktroirao ratni profiter Ivo Sanader. Ponajprije zahvaljujući njezinom famoznom pokliču: kud Ivo, tud i ja!

Jal oktroirane Jace

Očito Kosorica ne može podnijeti Kolindu Grabar Kitarović jer joj je uspjelo ono što Kosorici nije, postati prva predsjednica Republike Hrvatske. Jasan je jal nametnute premijerke prema izabranoj predsjednici.

Potonja je službeno od predsjednika Vrhovnog suda i predsjednika DIP-a konačno u ruke primila službene, potpune rezultate izbora. Sudeći prema kiselom licu Hrvatina, nije mu baš bilo lako predati rezultate izabranoj predsjednici. Kao da mu se u oku vidjelo kako bi ih radije predao reizabranom predsjedniku.

Već se pisalo o tome kako je sudac Hrvatin vrlo blizak s Josipovićem, ne samo po pravnoj struci, već i političkom promišljanju. Kad je Josipović na izborni dan grubo prekršio izbornu šutnju, Hrvatin je opleo po novinarima koji su to prenijeli, ne i prema izvoru kršenja zakona, dakle Josipoviću. Vjerojatno se Hrvatin bojao da mu nije oportuno zamjerati se Josipoviću, pogotovo zato što je vjerovao u njegovu pobjedu.

Po Ustavu, predsjednik Vrhovnog suda bira se u Hrvatskom saboru na prijedlog predsjednika Republike. Očito se Hrvatin pobojao za vlastitu karijeru ako nagazi Josipovića. A nije da nije trebao. Bilo kako bilo, Hrvatinu se nisu ostvarila predviđanja oko izbornog pobjednika, ali bi mu se itekako mogla obistiniti predviđanja o kraju njegove karijere predsjednika Vrhovnog suda. Mandat mu istječe 2017., treći po redu, a već smo spomenuli kako se bira predsjednik Vrhovnog suda. Tada će u Saboru sjediti HDZ-ova većina, a na Pantovčaku Kolinda Grabar Kitarović. Nažalost po Hrvatina.

Mesić protiv NATO saveza

Kad već pričamo o predsjednicima, ne možemo se ne dotaknuti jednog bivšeg. Stipe Mesić mjerna je jedinica za hrvatsku političku glupost. Ne samo po svojim imbecilnim izjavama, već i zbog toga što su Hrvati dva puta birali šarlatana koji je radio protivno interesima Republike Hrvatske.

Zaštićen poput ličkog medvjeda Sanaderovim zakonom o doživotnom uživanju predsjedničkih prava, Mesić se otvoreno ruga narodu koji ga je birao. No ne samo to. Izjavom kako će iz ureda bivšeg predsjednika otići ako „ipak umre“, mali Tito neizravno vrši pritisak na zakonodavna tijela koja bi takav zakon mogla i trebala opozvati.

U teškoj socijalnoj i gospodarskoj krizi, država koja stenje još se s oko milijun kuna godišnje mora brinuti za politički leš oronulog starca kojemu je do Hrvatske stalo kao i do lanjskog snijega. Pravda se Mesić kako njemu novac treba kako bi mogao nesmetano putovati po svijetu i držati predavanja u egzotičnim zemljama o ljudskim pravima i tegobnom životu pod kapitalizmom.

Mesić neodoljivo podsjeća na hoštaplera Tita koji je novcem svih naroda i narodnosti krstario od Etiopije do Šrilanke stvarajući Pokret nesvrstanih. Nešto slično Mesić sada pokušava sa svojim putem u Rusiju gdje bi se trebao održati gospodarski forum između ruskih i hrvatskih gospodarstvenika. Dok cijeli svijet Rusiji zatvara vrata zbog agresije na suveneritet i cjelovitost Ukrajine, Mesić i Vladini dužnosnici otvaraju Rusima vrata Jadrana, teritorij koji se neupitno nalazi unutar administrativnih granica Europske unije.

Nekonzistentnom politikom, Hrvatska izaziva i SAD i sve zemlje NATO saveza, kojeg je i sama član, ne bi li zadovoljila proleterske ideje mentalnih komunista. Njima, uključujući i Mesića, NATO savez još uvijek je imperijalistički pakt koji radi protiv interesa radničke klase i zapravo predstavlja i vanjskog i unutarnjeg neprijatelja s kojim treba započeti borbu zajedno s majkom Rusijom.

Možda bi Mesiću netko trebao reći da hladnog rata više nema. Postoji samo činjenica da je jedna zemlja napala drugu i da u tom kontekstu nema kalkuliranja ni stvaranja biznisa. Za Mesića bi bilo najbolje da sjedne u svoj ured i počne se pripremati za mogući kazneni progon kojeg iniciraju Finci. Mogla bi mu presuditi Patria (lat. domovina). A onda u Remetincu, sa svojim starim prijateljem, ratnim profiterom, može zapjevati iz svega glasa: Nas dva brata skupa ratujemo!

Orah malo ljevija ekspozitura SDP-a

Hoštapleraju u Hrvatskoj nikada kraja. Ovog puta u režiji SDP-ovog Velog Jože, Peđe Grbina. Glasanje o novom izbornom zakonu pretvorilo se u najveći pravno – zakonodavni skandal otkako je Hrvatskog sabora u modernoj hrvatskoj državi. Po modelu povuci – potegni, ni sam Peđa više nije znao za što se glasuje. Brdo amandmana na kraju je prihvaćeno, neki su odbačeni, uglavnom novi zakon izgleda kao ofucana knjiga iz marksizma.

Ipak, donošenjem novog zakona, hrvatska javnost u nečem je dobila. Mirela Holy i njezin Orah konačno su uglas zakukurikali zajedno s Milanovićem. Sada je valjda svima jasno kako je Orah samo malo ljevija ekspozitura SDP-a, a Mirela Holy rezervni igrač u planovima Velikog Vođe. Distanciranjem od Josipovića, kojeg ni Milanović ne voli, stvoreni su preduvjeti da se ova skrivena simpatija otkrije u punom sjaju. No postoji jedan problem. Ovakvim kopernikanskim obratima, ionako prenapuhani rejting Oraha doći će do izbora na razinu statističke pogriješke. Mirela Holy morat će se probuditi iz ružnog sna i shvatiti da joj je Milanović svojim smrtonosnim zagrljajem ukrao i stranku i dostojanstvo. Na hrvatsku inačicu Syrize, dakle, još ćemo pričekati.

HDSSB-ov savez s Vragom

Milanović je pragmatičan čovjek. Od predizbornog okupljanja na ljevici iz prvog pokušaja očito nema ništa. HNS ne postoji, kao ni klijentelistički HSU, IDS na izbore ide samostalno, a ostale lijeve opcije politički su analfabeti. Međutim, Milanović ima drugi plan.

Kako bi pokazao da nije bahat i uskogrudan, u koaliciju će s HDSSB-om. Ostavljajući mogućnost Glavašu da se kandidira na izborima, Milanović želi pokazati da mu je od proklamirane brige za ljudska prava važnija vlast, pa i pod cijenu dijeljenja te vlasti s političkim neistomišljenicima. A sve u cilju da HDZ ne dođe za kormilo Hrvatske.

Njemu je Glavaš nešto kao i Prgomet Josipoviću. Desni bok koji će ga predstaviti kao političara koji sluša i one s kojima se svjetonazorski ne slaže. HDSSB ima svoju računicu. Svjestan da gubi potporu svojih birača (osipanje je počelo gubitkom Osijeka na lokalnim izborima, a nastavilo se pobjedom Kolinde Grabar Kitarović), savez s vragom (u Saboru su upravo tako Milanovića nazivali HDSSB-ovci) HDSSB-u je jedini način da se kratkoročno dokopa vlasti.

Sada je valjda jasno kako s HDZ-om ne mogu, dugim riječima, HDZ ih ne želi, pa će s bilo kim, makar i s Milanovićem ili Josipovićem. Da nije tragično, bilo bi za puknut` od smijeha.

Suza u u predsjedničinom oku

Sunčano nebo nad Zagrebom i suza u predsjedničinom oku najavili su bolje razdoblje za hrvatski narod, državu i nacionalne interese. Lijepa i decentna, s mnoštvo državničkih detalja i gesti Predsjednica je danas bila glas svih Hrvatica i Hrvata koji su s oduševljenjem pozdravili nove vjetrove u zagovaranju države hrvatskog naroda i svih njezinih državljana.

Ovoga puta čak ni orjunaški HRT nije uspio ukrasti svečani trenutak narodu, koliko se god Elizabeta Gojan trudila unijeti posprdnost i učiniti inauguraciju nebitnom. U tome nije pomogao ni srbijanski premijer Vučić kojeg je HRT „inaugurirao“ kao Velikog brata koji će s pozornošću popratiti izjave nove hrvatske Predsjednice. I imao je što čuti.

Regija je, barem što se tiče nove hrvatske politike, mrtva. Suradnja sa susjedima bit će prioritet, ali samo onda kada i kako to odgovara Hrvatskoj. Nitko više neće moći hrvatskoj postavljati uvjete oko uzajamnih isprika za „loše politike“ devedesetih na način kako su ih prihvaćali Mesić i Josipović, kojima je narod na inauguraciji pokazao što misli o njihovim politikama. Program inauguracije pokazao je svim stranim delegacijama koliko je Hrvatska bogata zemlja i kako se imamo čime ponositi. To su glavne razlike između ove i onih sterilnih Mesićevih i Josipovićevih inauguracija.

Detalj za pamćenje bila je suza u predsjedničinom oku koja je pokazala kako joj je dužnost na koju dolazi jednako važna kao i narod koji ju je izabrao. Posebno dirljiv trenutak bio je i iskreni i dugi zagrljaj s predsjednicom Ustavnog suda Jasnom Omejec. Omejec kao da je u tom trenutku ohrabrila Predsjednicu da izdrži sve napade i bude čuvar Ustava na državotvornim osnovama. Jedinstvena slika Predsjednice koja priseže pred predsjednicom Ustavnog suda pokazuje da je Hrvatska zemlja s velikim demokratskim kapacitetima, a da su žene najviše čuvarice Ustava i nezavisnosti, opstojnosti i suvereniteta države Hrvatske.

Ako netko nije primijetio, na današnjoj inauguraciji s pozornice je konačno sišao lažni antifašizam koji je za predsjednikovanja zadnje dvojice predsjednika bio predimenzioniran. Lažni antifašizam, u prijevodu rehabilitacija komunizma, ustupio je mjesto domoljublju, obnovi tradicijskih vrijednosti i idejom za bolji život mladih ljudi.

Neka je sa srećom novoj hrvatskoj predsjednici, gospođi Kolindi Grabar Kitarović. Tako joj Bog pomogao!

[ad id=”40551″]

Tomislav Stipić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tko dovodi Ruse u BiH?

Objavljeno

na

Objavio

Tko dovodi Ruse u BiH?

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist  pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada

Nedavno je u sklopu sve agresivnije politike bošnjačkoga vođe Bakira Izetbegovića prema hrvatskom narodu u BiH, ali i Republici Hrvatskoj jedan bošnjački aktivist američkom časopisu “Foreign Affairs” prodao, u sklopu sad već jasno prepoznatljive islamističke politike nepriznavanja Hrvata i Srba u BiH staru priču o hrvatskoj i srpskoj odgovornosti za nevolje koje su tu zemlju pogodile tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća.

Odbijajući prihvatiti tadašnje međunarodne planove o unutarnjem ustrojstvu zemlje Alija Izetbegović je odveo zemlju u ratni kaos, koji je na kraju završio etničkim čišćenjem Hrvata iz područja pod muslimanskom i srpskom vlašću, a za diplomatskim stolom i praktično srpsko-bošnjačkom podjelom zemlje na dva entiteta.

Aktualna priča odjevena je u novo ruho o navodno zajedničkoj hrvatskoj i srpskoj  operaciji pozicioniranja ruskih interesa u BiH kako bi se danas iz te zemlje širio kaos na Europsku uniju i druge dijelove zapadnoga svijeta.

Ključni igrači u tom navodnom Putinovu pothvati su hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Nasuprot njima bošnjački aktivist sugerira kako bošnjačka strana eto  brani interese NATO saveza i Europske unije.  Ključni argument za takvu tezu  navodno su dugotrajna savezništva i veze Dodika i Čovića te HDZ-a i SNSD-a

Sličan, ako ne i istovjetan model raspodjele krivnje na srpsku i hrvatsku stranu izrastao je i tijekom rata u BiH, a kao glavni argumenat slovila je danas već raskrinkana lažna optužba Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH u Karađorđevu. Nema dvojbe kako je ratna propagandna umotvorina tada omogućila bošnjačkoj Armiji BiH da potpuno očisti starosjedilačko stanovništvo, odnosno katoličke Hrvate iz središnje Bosne kako bi taj komad zemlje pretvorili u poligon za kasnije džihadističke operacije protiv Zapada.

Naime u sastavu Armije BiH posebno su krvoločni bili pripadnici odreda El Mudžahid, koji su počinili niz ratnih zločina s ritualnim smaknućima, a koja su kasnije poput dekapitacija prakticirali pripadnici ISIL-a na području Iraka i Sirije. Bošnjački analitičar Dževad Galijašević tvrdi kako su, između ostaloga čak šesterica napadača na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. u New Yorku bili pripadnici odreda El Mudžahid ili su pak nakon rata uvježbavani u kampovima na području BiH, odakle su bošnjačke snage etnički počistile Hrvate.

Čak i pojedini mediji iz BiH navode Izvješće  zajedničke Komisije američkoga Senata i Kongresa neposredno nakon terorističkih napadaja o tomu kako su vlasnici bosanskohercegovačkih putovnica Halid Al Midhar, pilot koji se zrakoplovom zabio u WTC u New Yorku i Muhamed Ata, koji poginuo tijekom terorističkoga napadaja, bili pripadnici odreda El Mudžahid.

Kasnije je utvrđeno da je i drugi pilot, Navak Elhamzi kao pripadnik odreda El Mudžahid sudjelovao u ratu u BiH, a kao napadači, utvrđeno je da su sudjelovali i Zijad Jarahašević, Halid šeik Muhamed i Remzi Bin Elsibiha, koji su također imali izravne ili neizravne veze s BiH. S druge pak strane, kako bi teritorijalno učvrstio islamistički poligon u središnjoj Bosni Alija Izetbegović je tijekom rata Srebrenicu prepustio na milost i nemilost Srbima, a s tog područja 7.500 pripadnika Armije BiH prebacio u središnju Bosnu, kako bi je očistio od Hrvata.

U sadašnju pak kampanju protiv Hrvata, a riječ o pokušaju da se hrvatskom narodu u BiH ospori pravo da kao konstitutivni narod sam bira vlastite političke predstavnike, Bakir Izetbegović je uključio predstavnice srebreničkih ratnih žrtava, poput udruge  Majke Srebrenice, ali i sam vrh Islamske zajednice na čelu s reisom Huseinom Kavazovićem.

Oni, unatoč brojnim islamističkim kampovima uz granicu s Republikom Hrvatskom, na području od Tuzle do Kladuše, jurišaju na hrvatske dužnosnike koji činjenično upozoravaju na moguće terorističke prijetnje iz susjedstva. Kako je pak Dragan Čović, jedini od tri člana Predsjedništva BiH predan politici euroatlantskih integracija, on zbog svog zauzimanja postaje glavna meta islamističkih ekstremista, koje u političkom smislu predstavlja Bakir Izetbegović i njegova stranka SDA.

Uostalom, prema tvrdnjama oporbenoga bošnjačkog političara Fahrudina Radončića, iza svojedobnoga ubojstva federalnoga ministra policije, Hrvata Joze Leutara, stajao je upravo Bakir Izetbegović!

Kako, prema pisanju medija, u Izetbegovićevu specijalnom ratu protiv hrvatskoga naroda sudjeluje i bosanskohercegovačka Obavještakno-sigurnosna agencija – OSA ključni predstavnici hrvatskoga naroda u BiH trebali bi biti posebno oprezni kako im se ne bi opet ponovio slučaj Leutar, a time propalo i njihovo zauzimanje za promjenu nametnutoga izbornoga zakona.

Tezu na početku spomenutoga bošnjačkog (islamističkog?) aktivista o združenom pothvatu Hrvata i Srba da u BiH dovedu Ruse jednostavno otklanjaju aktualne činjenice o političkoj povezanosti, s jedne strane srpskoga vodstva s Moskvom, a s druge bošnjačkoga s Turskom. Dok je rusko gospodarstvo,a onda i politički paternalizam duboko ušao Republiku Srpsku, bošnjačka je politika Alijin “amanetom” neraskidivo povezana s Erdoganovom Turskom.

Te dvije države – Rusija i Turska – u mnogočemu zajednički nastupaju protiv Zapada, a Turska je sklapanjem ugovora o kupnji ruskoga raketnog sustava S-400 praktično odbacila savezništvo sa SAD-om, dok istodobno verbalno-diplomatski ratuje s Njemačkom i Europskom unijom.

Koliko se Erdoganova Turska okrenula Putinovoj Rusiji i koliko su daleko u područje potpunoga nepovjerenja otišli sadašnji tursko-američki odnosi pokazuje i raščlamba turskoga provladinog lista “Sabah“ koji konstatira završetak jedne epohe i predviđa kaos u svim državama koje se nalaze na trasi “Puta svile”, koji zahvaća i balkansko područje s BiH.

Tako saveznici iz Sirije postaju i saveznici u BiH, koja tek u tom sklopu postaje poligon za vođenje budućih operacija protiv Zapada, a kad su u pitanju one islamističkoga karaktera, nije pretjerana tvrdnja kako upravo bošnjački prostor u Federaciji postaje glavni poligon. Nu da bi on mogao biti i funkcionalan potreban mu je otvoreni izlazak na more s jedne strane te na sjeveru luka na rijeci Savi oko koje su već načičkani islamistički kampovi.

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist samo pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada.

Ivan Svićušić

Miroslav Tuđman: Ulazak BiH u EU se ne može i neće dogoditi ako Hrvati ne dobiju punu ravnopravnost u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: U Splitu relikvije su tila svetoga Leopolda Mandića. U njegovoj i mojoj Domovini

Objavljeno

na

Objavio

U Splitu kiša pada drugovačije
Pada u boji
Najlišpe na svitu pada
I posiplje
Ukoso
Uvik nekako su vitron
Natiska lipo oblak na oblak
Podno Marjana
Pa se isplače nada
Rivon
I onin trajektin na linome odlasku za Supetar
Unda pobigne uza
Marmontovu
Gorikar priko Lovreta i Poljuda
Pa
Nestane

K’o malo di na svitu
Pada i uvik svon silon puše
Pa kad iđeš strmo od Općine prema Kazalištu
Iskene ti lumbrelu
Sto i jedan put

Unda za svaku kišu
Imaš
Novu lumbrelu
I mokre
Promrzle noge

U Splitu, gradu moga školanja ovi’ dana
Relikvije su tila svetoga
Leopolda Mandića
U njegovoj i mojoj Domovini

E
A naš narod
Mu leti
Raskriljeni ruku
I raskriljeni srca
Iđu mu
U kolonan poredani k’o utvrdo ušiveni botuni
Na biloj, onoj misnoj košulji

Poredani letu
Po zagovor
Su sto i jednon brigon na pameti i duši
Utvrdo ušiveni k’o botuni u viru
Kristovu

Letu tomu malešnomu
A jopet velikomu čoviku
Po zagovor
Utjehu
Nadu
Blagoslov
Letu po mir

Ne mogu lagat
I neću
Ja mu se nikad za zagovor molila nisan
E
Nisan
Tako mi se valjda samo trevilo

Neka mi je moja teta časna, kad bi me gladnu najila
Puno puta tiskala u šake
Onin svojin mirlušnin, čistin rukan
Njegove slike, medaljice
I molitve

Ja san u taj vakat već imala svoga zagovornika
Svoga suborca su neba
Doša do mene nekin čudnin, tisnin putin
Su jednon
Splickon kišon
Naša me
Baš mene
Moj svetac čudna imena
Naša’ me
Unda kad san nigdi i ničija bila
I vratijo me momu
Kristu

Diga me sa tlea
Noge ukočene mi pomaka

Diga me sa tlea
One
Splicke
Gospe od zdravlja
One crkve moga školanja
Koja ima najlišpi
I najčudniji prikaz
Moga Krista
Širon rašireni ruku

Pomoga mi zagovoron
On
Moj svetac zaštitnik
Zagovornik svi’ izgubljeni’ slučajeva

Zagovara me
Onako kako to more
Samo svetac
Zamoljen od velikoga diteta koje leži razasuto po tleu
I moli mu se mokri obraza
Očiju uprti u ništa
Moli mu se
Da mu pomogne
Sastavit razasuto tilo
I dignit se
U život
U ljubav

Ne razumin
Nikako ne razumin
Ovi’ dana
Čega idu svi oni ljudi koji se rugaju jednome
Svecu
Svi oni ljudi koji relikvije zovu
Lešon
Oni ljudi kojima smeta molitva zagovorniku

Čega idu ili je bolje reć’
Šta nji’ ide

Oklen potriba rugat se nečijoj viri
Oklen
Je li za rugat se i to što virujemo kako se raspeti Bog diga’ treći dan od mrtvi
Je li i to smišno?
I u to viruju samo
Neuki
I ludi?

Zašto t’liko provocira na reakciju nečija, tuđa vira?
Provocira i smeta
Iste one kojima smeta i vjeronauk u školi

E
Vjeronauk školski nji’ isto vrlo bode u oči
Izborni predmet u školi vrlo njima smeta
Smeta one iste ljude široki vidika
Pa nigdi ni zere tolerancije kad su želje katolika
U pitanju
Kad katolik svojin potpison bira
Samo za svoje dite

Ja baš ‘oću vjeronauk u školi
‘Oću
To nije protivno zakonu
Ni Ustavu
Ne kreće u sekularnu državu
Ne kreće nikoga

‘Oću i župni
I školski vjeronauk
Kad mi more bit
‘Oću jedan i drugi
Nije mi ga puno
Ni meni
A ni mojoj dici
Nami srce k’o bukara
Kad pratar u školi blagosliva i kad viroučiteljica su dičicon
Veselo piva
Za dane kruva
I kad o Božiću
Ukrase za bora su dicon sprema
I govori o rođenju
Našega Krista

A oni što se rugaju neka lipo u one moderne kurikulume
Gledaju ugurat
I jednu stvar koju oni nikako da nauču
Svi oni koji se smiju pobožnu svitu

Dajte in jedan ganjci gal novi predmet
Samo za nji’
Neka se zove
Pravo na javno prakticiranje vire
E
I neka iđe rećemo tri put nediljno
Možda nauču napokon

Pa ji lipo učite
I naučite
Sve redon
Šta to zaprave znači
Pravo na javno prakticiranje vire
Jerbo je to pravo vrlo važno
Uziđano je u
Ustav naše Države
Pa unda lipo u tome predmetu
Naučite sve podrugljivce
Kako to ustavno pravo niti zere ne kreće u njijovu sekularnu državu

Jerbo ja neću tor slobodu moje vire
Koja mi kaže
Moli u crkvi i u svoja čet’ri zida
Neću to
Nisan ovca da bi u toru bila
Moj Bog su menon neće bit’ samo u
Crkvi i u moja čet’ri zida
Krit ga neću

To sakrivanje van nije sekularna država
Sekularna država je nešto drugo
A ustavno pravo
Kaže
Kako se ne triban i ne moran krit

Prošla su van ta doba

Zabranit mi viru više ne mogu
Pa udaraju drugovačije

Mogu mi se rugat
Mogu mi relikvije moga
Katoličkoga sveca
Zvat i lešon
I smijat se
Onako kako se rulja brez srca uvik smije
U svome bisu

Uvik se smije oni izgubljeni
Razmetni sin
Dok obisno troši
I zlatnike i dane

Oni sin što je nigdi
Na pola puta od ničega
I nikoga
Ni livi a ni desni razbojnik
Ni Veronika
Ni Josip
Ni Ivan
Ni Petar što zataji
Ni Vranjo pokajnik

Taki se smije
Uvik

Jerbo niti ne zna
K’liko je zaprave izgubljen

Nema mu ‘ko reć’
Kako i Juda
More bit’ ime za izdajnika
Ali i za zagovornika
More
Sam biraš svoga Judu
Onoga za kojin ćeš ić’

Pa gledaš izabrat Judu
Koji nije izdajnik
Izabereš
Drugovačije
Izabereš razumit i ne smijat se

Izabereš onoga Judu
Kojemu se za zagovor moli veliko izgubljeno dite
Mokri obraza i
Izokrenuta života

Života
U kojemu zavoliš
Sve
Baš sve što je od Boga
I
Privrnute lumbrele
I svoje mokre,
Promrzle noge

I zavoliš baš svaki svoj
Od Boga dani
Kišni dan
I
Kišni Split

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati