Tomislav Stipić: Tjedna lustracija – Rezervni igrači i čuvarica hrvatske države

0

Jadranka Kosor nikako da prihvati činjenicu kako više nije predsjednica Vlade niti predsjednica HDZ-a. Poput uvrijeđene primadone, ova nekadašnja članica Pokreta za Jugoslaviju, u sustavnom je naletu dociranja sadašnjem vodstvu HDZ-a i podbadanja njegovog čelništva, piše Tomislav Stipić za HrSvijet.

Kosorica na Josipovićevom Balkan ekspresu

kosorNeizravno optužujući Karamarka za nepoznavanje i štetno djelovanje u slučaju Veljka Marića, Kosorica se opet ukrcava u Josipović-Milanovićev Balkan ekpres koji nema ni reda vožnje, a kamoli ciljne stanice. Jedini cilj je diskreditirati šefa HDZ-a kojemu Kosorica ne može oprostiti što ju je potukao na unutarstranačkim izborima.

Ova Josipovićeva rezervna dama, nakon što joj je propalo već rezervirano veleposlaničko mjesto u Japanu, spretno najavljuje kako će se kandidirati na sljedećim izborima i nastaviti politički put. Samo još nije otkrila kako i s kim. Možda u nekom trećem putu, gdje bi glavni kapetan bio Ivo Josipović, kapetan prve klase Nikica Gabrić, bivši predsjednik Titove omladine, pisac regionalnog memoranduma Josip Kregar allias Posmrtna pripomoć a sekretar za desni populizam Drago Prgomet, ili naglo oslobpđeni Branimir Glavaš.

Na tom političkom Titanicu broš za ukras bila bi Jadranka Kosor, članica Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije, čije članstvo još krase „divni ljudi“, Stjepan Mesić i Budimir Lončar. Tužna je zapravo činjenica da sasvim prosječni ljudi, pa čak i ispodprosječni, kakva je i Jadranka Kosor, tako daleko doguraju u politici nauštrb mnogih iznadprosječnih genijalaca koji bi od ove zemlje sigurno načinili mnogo više.

Jadranka Kosor očiti je primjer političkog nepotizma i dodvoravanja u dvorskom spletkarenju. Jer budimo iskreni, Jadranka Kosor nikada nije dobila niti jedne izbore. U svima je završila kao gubitnik,a jedina pobjeda bila joj je kad ju je za predsjednicu HDZ-a i Vlade oktroirao ratni profiter Ivo Sanader. Ponajprije zahvaljujući njezinom famoznom pokliču: kud Ivo, tud i ja!

Jal oktroirane Jace

Očito Kosorica ne može podnijeti Kolindu Grabar Kitarović jer joj je uspjelo ono što Kosorici nije, postati prva predsjednica Republike Hrvatske. Jasan je jal nametnute premijerke prema izabranoj predsjednici.

Potonja je službeno od predsjednika Vrhovnog suda i predsjednika DIP-a konačno u ruke primila službene, potpune rezultate izbora. Sudeći prema kiselom licu Hrvatina, nije mu baš bilo lako predati rezultate izabranoj predsjednici. Kao da mu se u oku vidjelo kako bi ih radije predao reizabranom predsjedniku.

Već se pisalo o tome kako je sudac Hrvatin vrlo blizak s Josipovićem, ne samo po pravnoj struci, već i političkom promišljanju. Kad je Josipović na izborni dan grubo prekršio izbornu šutnju, Hrvatin je opleo po novinarima koji su to prenijeli, ne i prema izvoru kršenja zakona, dakle Josipoviću. Vjerojatno se Hrvatin bojao da mu nije oportuno zamjerati se Josipoviću, pogotovo zato što je vjerovao u njegovu pobjedu.

Po Ustavu, predsjednik Vrhovnog suda bira se u Hrvatskom saboru na prijedlog predsjednika Republike. Očito se Hrvatin pobojao za vlastitu karijeru ako nagazi Josipovića. A nije da nije trebao. Bilo kako bilo, Hrvatinu se nisu ostvarila predviđanja oko izbornog pobjednika, ali bi mu se itekako mogla obistiniti predviđanja o kraju njegove karijere predsjednika Vrhovnog suda. Mandat mu istječe 2017., treći po redu, a već smo spomenuli kako se bira predsjednik Vrhovnog suda. Tada će u Saboru sjediti HDZ-ova većina, a na Pantovčaku Kolinda Grabar Kitarović. Nažalost po Hrvatina.

Mesić protiv NATO saveza

Kad već pričamo o predsjednicima, ne možemo se ne dotaknuti jednog bivšeg. Stipe Mesić mjerna je jedinica za hrvatsku političku glupost. Ne samo po svojim imbecilnim izjavama, već i zbog toga što su Hrvati dva puta birali šarlatana koji je radio protivno interesima Republike Hrvatske.

Zaštićen poput ličkog medvjeda Sanaderovim zakonom o doživotnom uživanju predsjedničkih prava, Mesić se otvoreno ruga narodu koji ga je birao. No ne samo to. Izjavom kako će iz ureda bivšeg predsjednika otići ako „ipak umre“, mali Tito neizravno vrši pritisak na zakonodavna tijela koja bi takav zakon mogla i trebala opozvati.

U teškoj socijalnoj i gospodarskoj krizi, država koja stenje još se s oko milijun kuna godišnje mora brinuti za politički leš oronulog starca kojemu je do Hrvatske stalo kao i do lanjskog snijega. Pravda se Mesić kako njemu novac treba kako bi mogao nesmetano putovati po svijetu i držati predavanja u egzotičnim zemljama o ljudskim pravima i tegobnom životu pod kapitalizmom.

Mesić neodoljivo podsjeća na hoštaplera Tita koji je novcem svih naroda i narodnosti krstario od Etiopije do Šrilanke stvarajući Pokret nesvrstanih. Nešto slično Mesić sada pokušava sa svojim putem u Rusiju gdje bi se trebao održati gospodarski forum između ruskih i hrvatskih gospodarstvenika. Dok cijeli svijet Rusiji zatvara vrata zbog agresije na suveneritet i cjelovitost Ukrajine, Mesić i Vladini dužnosnici otvaraju Rusima vrata Jadrana, teritorij koji se neupitno nalazi unutar administrativnih granica Europske unije.

Nekonzistentnom politikom, Hrvatska izaziva i SAD i sve zemlje NATO saveza, kojeg je i sama član, ne bi li zadovoljila proleterske ideje mentalnih komunista. Njima, uključujući i Mesića, NATO savez još uvijek je imperijalistički pakt koji radi protiv interesa radničke klase i zapravo predstavlja i vanjskog i unutarnjeg neprijatelja s kojim treba započeti borbu zajedno s majkom Rusijom.

Možda bi Mesiću netko trebao reći da hladnog rata više nema. Postoji samo činjenica da je jedna zemlja napala drugu i da u tom kontekstu nema kalkuliranja ni stvaranja biznisa. Za Mesića bi bilo najbolje da sjedne u svoj ured i počne se pripremati za mogući kazneni progon kojeg iniciraju Finci. Mogla bi mu presuditi Patria (lat. domovina). A onda u Remetincu, sa svojim starim prijateljem, ratnim profiterom, može zapjevati iz svega glasa: Nas dva brata skupa ratujemo!

Orah malo ljevija ekspozitura SDP-a

Hoštapleraju u Hrvatskoj nikada kraja. Ovog puta u režiji SDP-ovog Velog Jože, Peđe Grbina. Glasanje o novom izbornom zakonu pretvorilo se u najveći pravno – zakonodavni skandal otkako je Hrvatskog sabora u modernoj hrvatskoj državi. Po modelu povuci – potegni, ni sam Peđa više nije znao za što se glasuje. Brdo amandmana na kraju je prihvaćeno, neki su odbačeni, uglavnom novi zakon izgleda kao ofucana knjiga iz marksizma.

Ipak, donošenjem novog zakona, hrvatska javnost u nečem je dobila. Mirela Holy i njezin Orah konačno su uglas zakukurikali zajedno s Milanovićem. Sada je valjda svima jasno kako je Orah samo malo ljevija ekspozitura SDP-a, a Mirela Holy rezervni igrač u planovima Velikog Vođe. Distanciranjem od Josipovića, kojeg ni Milanović ne voli, stvoreni su preduvjeti da se ova skrivena simpatija otkrije u punom sjaju. No postoji jedan problem. Ovakvim kopernikanskim obratima, ionako prenapuhani rejting Oraha doći će do izbora na razinu statističke pogriješke. Mirela Holy morat će se probuditi iz ružnog sna i shvatiti da joj je Milanović svojim smrtonosnim zagrljajem ukrao i stranku i dostojanstvo. Na hrvatsku inačicu Syrize, dakle, još ćemo pričekati.

HDSSB-ov savez s Vragom

Milanović je pragmatičan čovjek. Od predizbornog okupljanja na ljevici iz prvog pokušaja očito nema ništa. HNS ne postoji, kao ni klijentelistički HSU, IDS na izbore ide samostalno, a ostale lijeve opcije politički su analfabeti. Međutim, Milanović ima drugi plan.

Kako bi pokazao da nije bahat i uskogrudan, u koaliciju će s HDSSB-om. Ostavljajući mogućnost Glavašu da se kandidira na izborima, Milanović želi pokazati da mu je od proklamirane brige za ljudska prava važnija vlast, pa i pod cijenu dijeljenja te vlasti s političkim neistomišljenicima. A sve u cilju da HDZ ne dođe za kormilo Hrvatske.

Njemu je Glavaš nešto kao i Prgomet Josipoviću. Desni bok koji će ga predstaviti kao političara koji sluša i one s kojima se svjetonazorski ne slaže. HDSSB ima svoju računicu. Svjestan da gubi potporu svojih birača (osipanje je počelo gubitkom Osijeka na lokalnim izborima, a nastavilo se pobjedom Kolinde Grabar Kitarović), savez s vragom (u Saboru su upravo tako Milanovića nazivali HDSSB-ovci) HDSSB-u je jedini način da se kratkoročno dokopa vlasti.

Sada je valjda jasno kako s HDZ-om ne mogu, dugim riječima, HDZ ih ne želi, pa će s bilo kim, makar i s Milanovićem ili Josipovićem. Da nije tragično, bilo bi za puknut` od smijeha.

Suza u u predsjedničinom oku

Sunčano nebo nad Zagrebom i suza u predsjedničinom oku najavili su bolje razdoblje za hrvatski narod, državu i nacionalne interese. Lijepa i decentna, s mnoštvo državničkih detalja i gesti Predsjednica je danas bila glas svih Hrvatica i Hrvata koji su s oduševljenjem pozdravili nove vjetrove u zagovaranju države hrvatskog naroda i svih njezinih državljana.

Ovoga puta čak ni orjunaški HRT nije uspio ukrasti svečani trenutak narodu, koliko se god Elizabeta Gojan trudila unijeti posprdnost i učiniti inauguraciju nebitnom. U tome nije pomogao ni srbijanski premijer Vučić kojeg je HRT „inaugurirao“ kao Velikog brata koji će s pozornošću popratiti izjave nove hrvatske Predsjednice. I imao je što čuti.

Regija je, barem što se tiče nove hrvatske politike, mrtva. Suradnja sa susjedima bit će prioritet, ali samo onda kada i kako to odgovara Hrvatskoj. Nitko više neće moći hrvatskoj postavljati uvjete oko uzajamnih isprika za „loše politike“ devedesetih na način kako su ih prihvaćali Mesić i Josipović, kojima je narod na inauguraciji pokazao što misli o njihovim politikama. Program inauguracije pokazao je svim stranim delegacijama koliko je Hrvatska bogata zemlja i kako se imamo čime ponositi. To su glavne razlike između ove i onih sterilnih Mesićevih i Josipovićevih inauguracija.

Detalj za pamćenje bila je suza u predsjedničinom oku koja je pokazala kako joj je dužnost na koju dolazi jednako važna kao i narod koji ju je izabrao. Posebno dirljiv trenutak bio je i iskreni i dugi zagrljaj s predsjednicom Ustavnog suda Jasnom Omejec. Omejec kao da je u tom trenutku ohrabrila Predsjednicu da izdrži sve napade i bude čuvar Ustava na državotvornim osnovama. Jedinstvena slika Predsjednice koja priseže pred predsjednicom Ustavnog suda pokazuje da je Hrvatska zemlja s velikim demokratskim kapacitetima, a da su žene najviše čuvarice Ustava i nezavisnosti, opstojnosti i suvereniteta države Hrvatske.

Ako netko nije primijetio, na današnjoj inauguraciji s pozornice je konačno sišao lažni antifašizam koji je za predsjednikovanja zadnje dvojice predsjednika bio predimenzioniran. Lažni antifašizam, u prijevodu rehabilitacija komunizma, ustupio je mjesto domoljublju, obnovi tradicijskih vrijednosti i idejom za bolji život mladih ljudi.

Neka je sa srećom novoj hrvatskoj predsjednici, gospođi Kolindi Grabar Kitarović. Tako joj Bog pomogao!

[ad id=”40551″]

Tomislav Stipić

facebook komentari