Povijest tetoviranja je iznimno duga i zanimljiva. Tetoviranje je trajno unošenje tinte različitih boja u kožu uz pomoć posebno izrađenih igli.

 

Najviše se je prakticiralo kada je Bosna i Hercegovina pala pod osmanlijsku vlast. “Sicalo” se ruke, čela i prsa. Radi se o tehnici “sicanja” (narodno ime za tetoviranje) kojom su  starije žene mlađima tetovirale znakove križa, krune i točkica u raznim oblicima. Zemljopisno je ovaj običaj najviše bio raširen među Hrvatima u Bosni, nešto manje u Hercegovini, Tropolju, a postojao je i u Dalmaciji.

Najveću važnost ovaj oblik tradicionalnoga tetoviranja imao je za vrijeme turske okupacije Bosne i Hercegovine između 1463. i 1878. godine. Katoličko stanovništvo je u tom periodu često bilo izloženo turskim napadima, pljačkanjima, silovanjima i otmicama mladih djevojaka i žena.

Kako su Turci otimali kršćansku djecu i slali ih u Tursku da budu janjičari i sluge (kao što su oteli i djecu bosanske kraljice Katarine koja je BiH u nasljeđe ostavila Svetoj Stolici u Rimu, sve dok joj se djeca ne vrate katoličkoj grudi i vjeri), katolici su tako željeli zaštitili svoju djecu i zauvijek ih obilježiti, kako bi znali kome pripadaju. Kasnije su Turci običavali iskoristiti pravo prve bračne noći, t.j. spavali bi s tek vjenčanom djevojkom prije nego to učini njezin muž. Po predaji, katolici su tako tetovirali svoje djevojke, kako bi bile odbojne muslimanima i kako bi u slučaju da ih odvedu, uvijek znale što su nekad bile.

Tetovirale su se iz dva razloga:
-radi očuvanja katolicizma i sprečavanja prelaska na islam (iako je bilo i dalje prelazaka, unatoč tetovažama, ali manje)
-radi sprečavanja da budu silovane-ukrašene kršćanskim simbolima tako su postale odbojne turskim osvajačima.

Tetovirala su se djeca (većinom djevojčice) od 3. do 18. godine i to na blagdan Svetog Josipa, Blagovijest, Veliki Petak i u Korizmeno vrijeme pomoću prirodnih materijala kao što su med, ugljen, pljuvačka i majčino mlijeko. Teme su bile: razbojnički križ, Jeličin križ i t.d. Tetoviranje je bilo redovito do 1938. godine, a od onda je u padu. Tetoviranje poslije 1945. godine bilo je iznimka. Tetoviranje je tada, kada je bilo zabranjeno ići i u crkvu, bilo zabranjeno. Tetovaže su na ovim prostorima bile i ostale znaci vjere i pripadnosti hrvatskom narodu, što za vrijeme komunizma, nije bilo poželjno isticati.

Običaj tetoviranja Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini istraživao je arheolog i povjesničar Ćiro Truhelka (1865.-1942.).

Kamenjar.com

 

facebook komentari

  • Begovi-i-Age-Glamoca

    Ehhhhh Citluk je Bosna, Dombro je da nije prasica od 400 kila, jab se odma prepo jer svinje nepodnosim nikako, jedemo samo krompir sir i janjce..Zivla Bosna i spremamo se večeras na sjelo a obič ćemo preko dana sve naše posjede i Begovat Odžak Opacic madeskovce malkocevce bilicic isekovce i jakir gdje najveći nisam na Balkanu preko 2 metra, pred aksam ćemo zasjest odvit sevdalinke do daske, ukrasit Begovat našim zastavama jer Beg nikad nije bijo cicja..krompir napreduje ko nikad Masalah, berićetno a agresor je sto u Haškim a sto u našim zatvorima, sta je sve agresora to je za nepovjerovat i svi hoce da nas unište al Bega i Begovat se nemoze uništit i u to ime Zivla Bosna..naši Begovi su: Samir, Safet, Mujo, Mustafa, Tahir, Bajro, Hilmija i ima nas jos bezbroj

    • Tyrex Rex

      Suljo ne seri.

    • Žao nam je Suljo! Izigrali ste povjerenje!