Pratite nas

BiH

Tre, tre, trese se ko u Zrinjskog dirne

Objavljeno

na

Ovih dana je u regiji aktualna izjava: „Ako te netko dirne, ja ću te braniti“. To me podsjeća na onaj vic prije rata. Jedan ozbiljni gospodin pokušao je braniti slabijeg dječaka kojega je mlatio puno jači dječak od njega govoreći: „Aj ga udari još jednom ako smiješ“. I nakon što ga je ovaj udario više puta, slabiji dječak reče: „Čiko, majke ti, nemoj me više ti branit“.

erdoganAktualna izjava turskog predsjednika Erdogana: „Ako netko dirne Bošnjake u Bosni i Hercegovini, protiv sebe će imati 100 milijuna Turaka“, on tu vjerojatno nije računao na Kurde i druge narode koji žive u Turskoj.
Sada je pitanje je li to politički spin ili nije. Ali kompletan ovaj svijet živi kako je pjevao srpski pjesnik Laza Kostić „Među javom, međ snom“. Tako da ne znaš što je virtualno, što je stvarno. Stvarno je da se tu oko nas, u krugu od 500 kilometara, vodi pet-šest ratova. Od Libije, Sirije, Izraela, Palestine, Iraka, Ukrajine. Tako da je logično da se zabrinete nakon svake izjave relevantnog političkog čimbenika.Sjetih se jednog divnog i ugodnog razgovora s pokojnim Ivanom Repcem, legendarnim kapetanom i vratarom Zrinjskog u razdoblju od 1930. do 1940. godine. Skupljao sam stvari i fotografije koje su ostale od Zrinjskog nakon ’45. godine, kada su ga partizani ukinuli, pobili većinu igrača i uništili sve materijalne dokaze.

U razgovoru s Repcem pitao sam ga jesu li imali svoje navijače, pjesme, kako je to bilo tada. On je rekao: „Kako nismo, naši navijači su bili zrinjevci“. Pjevali su navijačke pjesme, a jedna je bila „Ide četa zrinjevaca“ i riječi te nisam zapamtio, ali me iznenadio kada je rekao kako je himna Zrinjskog tada bila „Tre, tre, trese se ko u Zrinjskog dirne, ježa će gutati tko u Zrinjskog dirne“. Pa to je sada himna Vaterpolo kluba Jug iz Dubrovnika. Iz ovih fotografija iz onog razdoblja tada sam povezao kako je Zrinjski skoro svake godine igrao u Dubrovniku prijateljske utakmice s Goškom i vjerojatno je tako i ostala ta pjesma. Tako da mojim Ultrasima na znanje da je prva himna Zrinjskog bila „Tre, tre, trese se ko u Zrinjskog dirne“. Ne znam tko je to napisao, ali bila bi dobra stvar da se glazbeno obradi kao još jedna himna našeg kluba. Poslije ćemo opet o nogometu, a sada će vraćamo na Erdoganovu izjavu.

Poslije ove izjave Erdogana, Srbi su se odmah probudili. Dodik je zvao Beograd i Vučića, jer su to ozbiljne prijetnje sigurnosti Bosne i Hercegovine i cijele regije. Turski predsjednik izgleda ozbiljno radi na uspostavi novog Otomanskog Carstva. On kao da je zaboravio  da su Austro-Ugarska i Turska u veljači 1909. godine sklopili ugovor prema kojem Austro-Ugarska stječe puno pravo nad Bosnom i Hercegovinom, ali se i obvezuje da će se povući iz Novopazarskog Sandžaka, da će zajamčiti punu vjersku slobodu bosanskim muslimanima i platiti Istanbulu dva i pol milijuna turskih funti.

Pa ja ne znam koliko puta Turci hoće da prodaju braću Bošnjake u Bosni i Hercegovini. Prodali su ih u Drugom svjetskom ratu, u ovom ratu također, i da nije bilo Hrvata, ne bi ni bilo Bosne i Hercegovine, a posebno Bošnjaka. Jer Hrvati su ih sačuvali, nahranili, obranili i naoružali i za to nisu dobili nikakvu zahvalu, dapače. Valjda ide neki novi dogovor, pa turski predsjednik gleda da što bolje prodati Bošnjake u BiH. Ja bih bošnjačkim političarima poručio neka se drže svojih susjeda i komšija, jer dok mu dođe Turčin da mu pomogne, prođe život.

To ne dirat….

Erdogan stalno govori da on ne brani Bošnjake, nego brani cijelu BiH. Pa bih ja Erdoganu ispričao vic o bogatom čovjeku koji je imao sifilis. I on je obišao sve najbolje doktore svijeta i nitko mu nije pomogao. Rekli su mu da ima jedan vrač u Africi, te da mu on može pomoći. Kada je došao kod vrača, on mu samo reče: „To ne dirat, to samo otpast“. To je moja poruka Erdoganu, što se tiče Bosne i Hercegovine.

Gdje smo mi Hrvati u svemu tome. Kad će nas netko braniti. Ja osjećam da bismo na zastavu Herceg Bosne slobodno mogli staviti legendarnog Kalimera, koji je ostao sam i napušten i kuka to je nepravda. Cijela vlast u tom službenom Zagrebu od smrti predsjednika Tuđmana i dolaska Stipe Mesića i ostalih komunista na vlast je toliko zla napravila prema Hrvatima u BiH. Erdogan je otprilike rekao: „Alaha mi, tko dirne Bošnjake, protiv sebe će imati 100 milijuna Turaka, a oni bi rekli: „Tite mi, tko ne dirne Hrvate u BiH, imat će protiv sebe četiri milijuna Hrvata“. Sva ta vlast na čelu s Mesićem, Račanom, Sanaderom, J. Kosor, Josipovićem, Milanovićem, toliko je zla i nebrige prema nama napravila. Mislim da će ući u povijest kao najveće zlo u povijesti ljudskog naroda, što je vodstvo jednog naroda učinilo svome narodu. I ne samo Hrvatima u Bosni i Hercegovini, nego i Hrvatima u Hrvatskoj.  Ući će u povijest kao domaće izdajice, ali to je mal izraz, nego će ih povijest zapamtiti kao najveće smrdljivce  hrvatskog roda i naroda.

Idemo se mi vratiti nogometu kao najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Danas moj Zrinjski igra protiv Maribora u Ligi prvaka. Taj Zrinjski koji su neprekidno gasili i koji se kao feniks neprestano rađao, koji nosi najsvetije ime u hrvatskoj povijest, ime obitelji Zrinjski. Zrinjski igra protiv Maribora koji je realno puno jača ekipa, jer imaju puno više novca.

Ova priča koju ću sada ispričati nema veze ni s bivšim ni sa sadašnjim građanima Maribora, ni sa Slovencima. Ali oko grada Maribora puno se dogodilo hrvatske tragedije, moramo se sjetiti ni 30-ak kilometara od Maribora ubijena je hrvatska loza plemićka. U Bečkom Novom Mestu 30. srpnja 1681. godine ubijeni su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. I tada je definitivno prestala loza hrvatskih velikana Nikole Šubića Zrinskog i Frankopana. Tako su im licemjerni habsburgovci katolici zahvalili što su 300 godina branili Europu od prodora Turaka Osmanlija.

Najveća skupina navijača Zrinjskog pod zemljom

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, sedam dana poslije 15. svibnja, Englezi su predali hrvatsku vojsku i hrvatske civile u nemilost Titinim krvožednim partizanima, ubojicama u ime komunizma. Podsjetimo se da je tih dana u Mariboru ubijeno oko 30.000 Hrvata, a u Sloveniji se ne zna koliko je broj jama s ubijenim hrvatskim mučenicima. U poznatom Titovom govoru u Ljubljani on govori da je pobijeno 200.000 Hrvata i da se Jugoslavija riješila hrvatskog smrada.  Ako znamo da je Nezavisna Država Hrvatska 16. srpnja 1941. godine primljena u Fifu i da su odigrana tri regularna prvenstva NDH-a u kojima je Zrinjski igrao. Od klubova, tada je u Hercegovini bio samo Zrinjski i svi su Hercegovci navijali za njega. Te su jame u Sloveniji pune Hercegovaca, hercegovačkih Hrvata, navijača Zrinjskog. Pa mogu reći da je u Teznom u Sloveniji i tom prostoru oko Bleiburga najveća grobnica navijača Zrinjskog. Ja mislim da će u uzvratu u Mariboru nas s neba pratiti najveća povorka navijača što postoji i da će dati potporu našim legendarnim Ultasima, koji će sigurno biti u velikom broju.
Na Svjetskom prvenstvu sam tri stvari zapamtio… Krivljenje i plakanje, to u životu ja nisam vidio, zapamtio sam ovaj Suarezov ugriz, i zapamtio sam da u finalu igraju reprezentacije dvojice papa.

Malo o krivljenju i plakanju. Ja sam isto igrao nogomet i gubili smo i pobjeđivali, i poslije utakmice se napiješ, izgalamiš, ali nisam vidio da navijači plaču, a pogotovo da igrači plaču, pa to je sramota. Ako se izgubi, čestitaš i to je to, a ova krivljavina u Brazilu od navijača i igrača, to je ruganje i sportu i svemu. Sport je svaki viteška borba, ako je protivnik bolji, čestitaj i idemo dalje. „Sutra sviće novi dan“, kako kaže Scarlett O’Hara u knjizi „Prohujalo s vihorom“.

Druga stvar koju sam upamtio je ugriz Suareza koji je usput fenomenalan igrač. Zapamtio sam tu foru koju sam vidio na internetu, a čini mi se da su ideju ukrali od nas. Na internetu je izašla Apple jabuka zagrižena i ispod piše „Suarez was here“. I onda se sjetih kako smo mi to u Ilićima pokraj Mostara već imali. Sveto Markotić i ekipa oko njega uvijek su se nadmetali tko će kome veću spaćku napraviti. Tako da su jedne večeri ova ekipa na čelu s Drndom, Sveti Markotiću u voćnjaku svaku jabuku na grani ugrizli, a nisu je brali. Tako kad je Sveto ujutro ustao i pogledao voćnjak, bio je šokiran. Koja je ovo beštija mogla biti, to još nikad nitko nije vidio. Tako da bi još bolja fora bila Appleova jabuka i da se napiše „Drnda was here“.

Ajmo se vratiti dvojici papa i prekrasnoj slici ovoga finala. U finalu je bolja bila Argentina, ali eto izgleda da se papa Benedikt bolje molio Bogu. Izgleda kada je frka, svi se molimo Bogu. Vraćam se na veličanstven zalazak sunca iza našeg svjetla spasitelja Isusa Krista. Tijekom prijenosa barem pet-šest puta je redatelj to prikazivao. Palo mi je na um, kako sada igra Zrinjski i BHT1 radi prijenos, a mi na brdu Hum imamo veliki križ od 33 metra na spomen 2000 godina od rođenja Isusa Krista koji zajedno sa postoljem od devetmetara ukupno izgleda jednostavno veličanstveno. Toliko je prijenosa bilo proteklih deset godina iz Mostara i nikada kamera nije bila tamo uključena da pokaže simbol grada Mostara i Hercegovine. Nego kamera snima neki relej koga nema, i snima tamo brdo gdje netko šara „Tito, volimo te“, „BiH, volimo te“. Mislim da je to smiješno. A to je javni servis, jesmo li mi Hrvati konstitutivan narod, je li to naš simbol. Je li to 20 kilometara od Međugorja, gdje dolazi cijeli svijet. Zašto javni servis to ne prikaže ili se boji da im od silne pozitivne energije ne crkne kamera.

Bog i Svjetsko prvenstvo u Brazilu

Sada se na kraju vraćam dvojici papa,  jer su  oni ljudi od krvi i mesa i s normalnim emocijama za razliku od ovoga otpravnika poslova Veleposlanstva u Sarajeva za kojega nacije i narodi ne postoje, etničke skupine to je nešto prevaziđeno. Po njemu bi Svjetsko prvenstvo  igrale samo multinacionalne kompanije, pa bi vjerojatno u finalu igrala Nokia protiv Applea.

Možete misliti koje bi tu tek suze bile, ali Wall Streetu, kada bi im pale dionice. I normalno da je papa Benedikt navijao i molio Boga za svoje, a papa Franjo molio za Argentinu kao što je normalno. Ali iako je Argentina bila bolja, pobijedila je Njemačka, gdje je tajna.

I pošto mi Hercegovci svugdje imamo vezu i odmah smo to saznali iz Vatikana, zašto je bolje kod Boga prošao Benedikt. To je najveći intelektualac u povijesti Katoličke crkve, sveti Pavao, sveti Augustin, sveti toma Akvinski i Benedikt XVI.

Otkako je papa u mirovini, počeo se družiti s običnim svijetom. I čuo je zgodu od jednog hercegovačkog franjevca o kumi Mandi koja je postila četvrtkom, a svi ostali srijedom i petkom. I ovaj fratar je pita: Što to ti postiš četvrtkom, a svi ostali srijedom i petkom. A Manda koja je bila nepismena i bez ikakve škole odgovori:  „Nešto sam računala kod Boga je gore manja gužva četvrtkom“.  I čini mi se da je Benedikt poslušao taj savjet i sjetio se one rečenice iz Biblije: „Hvala Ti, Bože, što si se objavio nama malenima, a ne mudrim i učenim. I zato je njemački Elf ponovno prvak svijeta. Ako je Bog uz silne probleme imao vremena baviti se tim trivijalnim sitnicama.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati