Pratite nas

Treba obuti tuđe cipele pa odašiljati poruke

Objavljeno

na

Svake godine u Međugorju se u prvom tjednu kolovoza održava Mladifest – molitveni susret mladih.

petakprvidan

To su dani radosti u Gospodinu, dani molitve i poruka.I dok oni svojom nazočnošću odašilju najvažniju poruku, i njima se istodobno upućuju brojne poruke. Dok razmišljamo o poruci, na bezbroj je načina pokušavamo odaslati do određenih osoba. Oduvijek je bilo tako, no ako danas imamo bezbroj sredstava komunikacije, nikako ne znači da smo uspješniji u odašiljanju poruka. Samo slanje poruke ne znači da je drugi tu poruku primio, čuo, vidio, osjetio… Bezbroj ćete se puta uvjeriti da kada na svoj društveni internetski profil (Facebook ili Twitter) stavite neki pisani ili zvučni sadržaj za nekoliko će trenutaka više osoba dati svoj pristanak (tzv. like) na taj sadržaj koji uopće nisu stigli ni čuti ni pročitati. Zaključak je jednostavan: poruke šaljemo, ali one nisu „primljene“.Razlog je to da se upitamo jesmo li se izgubili među bezbrojnim porukama koje nam stižu, ili koje šaljemo drugima, i što učiniti da poruka bude shvaćena, da izazove pozitivnu reakciju. Svaku poruku upućenu drugima najprije moraš izreći samome sebi

Pisac F. I. Lunch kaže da možeš imati najbolju poruku na svijetu, ali će je osoba koja je prima uvijek razumjeti kroz prizmu svojih vlastitih emocija, pretpostavki, predrasuda i postojećih uvjerenja. Nije dostatno biti precizan ili razumljiv ili čak genijalan. Ključ uspješne komunikacije jest u tome da, maštovito rečeno, izuješ svoje cipele i obuješ sugovornikove kako bi saznao što on misli i kako se osjeća u najdubljim dijelovima svoga uma i srca. Tek tada sugovornik doživljava ono što kažeš. Svaku poruku upućenu drugima moraš najprije izreći samome sebi. Jasna je potreba ulaska u tuđi svijet, u tuđu muku, kako bismo drugima priopćili ili otkrili barem djelić svoga svijeta. Kada bismo tako postupali, ne bismo svakodnevno doživljavali situacije u kojima drugi uopće ne čuju što im govorimo i samo odmahuju rukom. Dakle, želimo li da naša poruka uđe u tuđe srce, pa makar i kroz odškrinut prozor, potrebno je da za tu osobu najprije širom otvorimo vrata svoga srca. I dok svednevice svjedočimo razvoju komunikacijskih mogućnosti,istodobno sve više svjedočimo nedostatku komunikacije, napose iskrene, između ljudi koji žive pod istim krovom. Između djece i roditelja sve se češće izmjenjuju poruke na papirićima, a sadržaj tih poruka uglavnom su razne zapovijedi ili škrte informacije o odsutnosti…

Nikome, pa ni mladima, ne treba slati poruku kao gotov recept za život. Smisao je poruke da ona bude nadahnuće i vodič do osobne poruke koju će u tišini svoga srca čuti od Boga. Naći put do srca mladih puno je teže i važnije nego im pokazati cilj i nuditi rješenja. Stati na njihovu vijugavu životnu stazu, isprekidanu slabostima, zadaća je onih koji misle da će ih čuti.

mladifest

Mladi traže svjedoke

Mladima se svjedoci ne mogu skriti. Oni znaju tko govori srcem, tko želi obuti njihove cipele, tko želi ući u njihovu lađu na uzburkanu moru. Često mlade „ubijamo“ teologijom, a oni nisu shvatili ni što su oni, što je život i tko je uopće Bog o kojemu tako nadobudno redamo citate, fraze ili definicije. Prisjetimo se poznate anegdote! Kad su oduševljeni Indijci Gandhiju kazali vijest da će se uskoro uspostaviti telefonska veza između njihova i američkoga glavnoga grada, hladno im je rekao: „Sve je to dobro, ali je pitanje hoćemo li mi imati što razgovarati s Amerikom.“ Dakle, ako nemamo što reći, sredstvo komunikacije ne znači ništa. Tako ni susreti, bilo mladih bilo koje druge dobne skupine, nisu sami po sebi dostatni. Okupljeno mnoštvo ne znači da svi odmah pristaju uz Isusa.

Na pitanje što bi na jednom susretu željeli čuti, neki su mladi odgovorili da ne žele slušati samo one koji su u životu pali i posrnuli pa ustali i obratili se. Rekoše da bi voljeli slušati i one koji nisu imali takvih velikih padova, nego su uvijek bili ili su barem pokušavali biti uspravni. Ne možemo a ne reći da mladi barem djelomično imaju pravo. Nekad ispada da ne možeš biti pravi Isusov sljedbenik ako nemaš priču o zalutalu sinu. Poruka evanđelja može putovati samo linijom srca koje ljubi, razumije, s drugim plače i tetura tražeći put.

Ne začuđuju riječi jednoga teologa: „Nemoj me tješiti Biblijom jer i u mojoj isto piše. Tješi me srcem koje me ljubi!“ Eto, to je put da poruka zbilja zahvati one kojima je upućujemo. Uz to, dao Bog da budemo daleko od onih pastira i navjestitelja (kao što jedna djevojka posvjedoči) koji prozivaju mlade pogrdnim imenima samo zato što mu (ta) djevojka htjede iznijeti svoje nevolje s čuvanjem predbračne čistoće. To se događa jer hodimo samo u svojim cipelama koje su se naučile ići našim utrtim stazama, a ne putovima Isusova milosrđa!

 fra Mario Knezović/ Glasnik mira

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

Putin iznenadio: “Mogu otkriti malu tajnu razgovora s hrvatskom predsjednicom…”

Objavljeno

na

Objavio

Ruski predsjednik Vladimir Putin u petak je na susretu sa sudionicima svjetskog susreta studentske mladeži u Sočiju rekao da je Rusija spremna sudjelovati u plinofikaciji hrvatskih regija, čime bi se poboljšala kvaliteta zraka.

Kako izvještavaju ruski portali, Putin je odgovarajući na neformalnom susretu na pitanje jednoga hrvatskog studenta o sadržaju razgovora s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, odgovorio kako može otkriti “malu tajnu razgovora”, o kojoj nije službeno izvještavano.

“Kada smo načeli temu o lošoj ekološkoj situaciji u pojedinim hrvatskim regijama, rekao sam predsjednici da Rusija može plinoficirati kompletne hrvatske regije, naravno ako je Hrvatska za to zainteresirana”, rekao je Putin.

Ruski je čelnik, izvještavaju portali, dodao da radi pročišćavanja zraka Rusija može kreditirati program plinofikacije ili isporučiti dodatne količine plina.

Kako je objasnio, to bi oslobodilo neke regije Hrvatske od prekomjerne potrošnje ugljena, što šteti ekologiji.

Ruski utjecaj na kvalitetu zraka u Hrvatskoj uglavnom se veže uz emisije štetnih plinova iz rafinerije nafte u Brodu u Bosni i Hercegovini, u vlasništvu ruskog Zarubežnjefta, zbog čega trpe stanovnici Slavonskog Broda i okolice.

Vlada je u listopadu prihvatila protokol kojim se predviđa priključenje te rafinerije na plinsko-transportni sustav Republike Hrvatske, čijom bi realizacjiom kvaliteta zraka u Slavonskom Brodu i okolici trebala biti znatno bolja, a zdravstveni rizici smanjeni.

Plin za pogon rafinerije dopremio bi se iz Hrvatske, prenamjenom sadašnjeg produktovoda Slobodnica-Brod u izravni plinovod.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Todorić vjerojatno nikad neće u zatvor

Objavljeno

na

Objavio

Od prvog nastavka bloga jasno je – Ivica Todorić ne namjerava na sudu dokazivati niti jednu od svojih tvrdnji.

Cilj mu je pošto-poto braniti se sa slobode, čak i ako ga čeka desetljetni sudski maraton, izgraditi oko sebe kulisu ugroženog čovjeka, izloženog političkoj zavjeri, progonu i linču.

Priča uopće nije morala biti uvjerljiva za domaću publiku (i naravno da nije bila), jer još kad smo zaključili da mali Ivica blogira iz druge vremenske zone mogli smo naslutiti da je cijela ta konstrukcija treba poslužiti ne samo za rušenje eventualne presude, već i za moguću bitku protiv izručenja, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Muški članovi obitelji Todorić u Londonu tako su formirali svoju K-vladu u egzilu. Premda je sin Ante najavio da će biti na raspolaganju hrvatskom pravosuđu, jasno je da su tamo otišli upravo kako – ne bi bili na raspolaganju.

Jesu li samo htjeli kupiti još malo vremena i izbjeći očekivano spektakularno uhićenje u cik zore u velebnom dvorcu iznad Zagreba, saznat ćemo do kraja tjedna. Podatak da su Todorići unajmili ergelu punokrvnih hrvatskih odvjetnika, te navod da su nadodali i londonskog eksperta za odugovlačenje izručenja govori da Ivici baš i nije trebalo vjerovati da mu je na računu ostalo svega 20 tisuća kuna te da je ipak nešto sklonio za crne dane.

Dakle, malo je vjerojatno da će siroti Ivica morati moljakati azil u veleposlanstvu Ekvadora i prehranjivati se pisanjem bloga u urotničkom društvu Juliana Assangea. A i pitanje je koliko bi razumijevanje za njegov status prizemljenog Kralja Sunca imao predsjednik te države, kojemu je “krsno” ime Lenin. “Sretna” okolnost za Todorića jest da nitko ni ne može odlučno poreći da nikakve zavjere nije bilo. Dapače, prije će biti da zavjere jest bilo, nego da je nije bilo! Rušili su ga sa svih strana.

Potkopavali ga poslovni konkurenti i saveznici, opsjedali dužnici i vjerovnici, izdavali dojučerašnji prijatelji, nož u leđa zabijali konfidenti koje je osobno birao u upravu, komplote iznutra pleli Hrvati i Rusi, oko vruće kaše kružili Slovenci i Srbi, zavjere kovali Vlada i oporba, pa i oporba unutar same vladajuće koalicije.

Materijala i za špijunski triler s potpisom le Carrea, a kamoli ne za odvjetničku ajkulu iz Cityja! A kad se tome nadoda zaplet kako je Ivica doživio sudbinu svojeg oca Ante, kojega je komunistička vlast nakon Hrvatskog proljeća strpala u zatvor i pokopala njegov uspješni Agrokombinat (ah, Déjà vu, taj kobni Agro-kombinat-komerc-kor…), jasno je da će, ako (ikad) uhite najvećeg hrvatskog blogera, Hrvatska vjerojatno samo još jednom potonuti na indeksu medijskih sloboda.

U nastavku bloga Todorić će napisati da ga, kao i njegovog oca, progone neprijatelji Hrvatske zbog njegovog dosljednog hrvatstva, oni koji žele Domovinu predati u ruke strancima i spriječiti otkrivanje istine. Sam Todorić nudi dva kontradiktorna scenarija.

Prvo otvara paljbu iz svih oružja na svojeg direktora financija, Ivana Crnjca, kao čovjeka s pedigreom CAIB-a, tvrtke koju proziva da je još 2016. krenula u akciju njegovog rušenja. No, nakon što je Crnjac šalje poruku da neće biti nikakav svjedok pokajnik, Todorić sad više ne spominje njega kao “domaćeg izdajnika”, već Damira Kuštraka, jedinog od njegovih ljudi kojega je zadržao vladin povjerenik.

Ako se odluči na bitku protiv izručenja, nametnut će se pitanje – a zašto mu je DORH omogućio takav bijeg? Pružili su mu prostora kao nikom do sad. Zašto su izvidi morali trajati 6 mjeseci? Ako se Todorić ipak odluči vratiti, kako će opravdati uobičajene razloge za pritvor, od utjecaja na svjedoke pa do ponavljanja (ne)djela?

Ta je li itko ikad dobio ovakvu raskošnu priliku za utjecaj na svjedoke?!? Osnovana sumnja trebala je i morala biti temelj za mnogo ranije djelovanje. Uhićeni su svi iz uprave – osim zakonski odgovornih članova obitelji Todorić! Zašto nisu uhićeni i bivši članovi uprave iz razdoblja obuhvaćenog istragom?

Odvjetnici – kao i oporba – vjerojatno neće propustiti pitati: a zašto onda nije uhićen i aktualni ministar financija? Izbjegne li istražni zatvor, Todorić vjerojatno neće ni dana proboraviti iza rešetaka. Što veći razmjeri poslovnog kraha, to će uz ovakav odvjetnički tim tužiteljima biti teže dokazati izvlačenje novca.

Ako na koncu bude i osuđen, nakon nekoliko ponovljenih suđenja izvući će se na starosnu dob i loše zdravlje.Pritvor je u mnogim slučajevima tužiteljima jedina zadovoljština. Ako već one u čiju krivicu smo uvjereni ne možemo poslati na zasluženu kaznu, znamo se tješiti se da su neko vrijeme ipak proveli iza rešetaka.

No, mogućnost da se na takav način ne presudom već diskrecijskom prosudbom raznoraznih kadija kažnjavaju i nevini ljudi – zacijelo nije nešto što bi nam trebalo osiguravati miran san.

Ivan Hrstić / Večernji list

Ante Todorić stigao u Hrvatsku

 

facebook komentari

Nastavi čitati