Connect with us

BiH

Tri đurđica

Published

on

Listajući novine, slušajući radio i gledajući televiziju, površan bi promatrač mogao zaključiti da politiku u Hrvatskoj čine samo posli koji vode ili u Remetinec ili u Bruselj. – Što je Benjaminu? – pomislit će tkogod. – Najeo se ludih gljiva, pa sada, ničim neobuzdan, spreže simbole koji jedan drugomu ogorčeno okreću leđa – s jedne strane  Remetinec,  naš mrak i naš sram, i s druge strane Bruselj, naš ponos i u mraku lampaš naš?!

Tko tako misli, neka misli. Ali vara se. Podrobnija bi raščlamba dokazala da simbolički Remetinec i simbolički Bruselj jedan drugoga i te kako uključuju. Ali druge su mi stvari ovaj put na umu. Stoga samo čitatelju skrećem pozornost na Jean-Claudea Junckera. Taj se Luksemburžanin nudi za predsjednika Europskog povjerenstva, te po cijeloj Uniji – onako:urdemokratisch – snubi izbornike da mu daju glas. Vidim, busa se u Abendblattu u svoja prohrvatska prsa. Nije mu, veli,  žao što je pred izbore god. 2007. podupro Ivu Sanadera. Hm, da… Kako to protumačiti? Kako tko hoće. Ali napominjem da meni Juncker nije ni argument strahopoštovanja ni argument prijezira. Njegov je spomen ovdje, tako mi najnovije bruseljske direktive, samo znak duboka razumijevanja.

Ali vratit mi se površnu promatraču. On se, siromah, samo lopta mislima koje mu dobacuje legija tumača svijeta u nepodnošljivo unificiranim javnim općilima. A što kroz tu prizmu vidi njegovo oko u hrvatskoj politici? Vidi samo povijesni komunistički skok unatrag. Marksisti su se, reći će on, prometnuli u maksiste. – Ej, stani malo! – prigovara čitatelj. Ali nema razloga da stanem. Površnu se promatraču nije omaknula pogrješka. Marksisti, naravno, slijede Marxa, naime Karla, a maksisti Maxa, naime Stirnera. Dobro, pitate se, a što s time imaju naši današnji „vođe i učitelji“? Eh, što! Oni su, istina, Titovi gojenci. Svršili su „Kumrovečku školu“, ali nikad nisu bili knjiška sljedba. Oni su, dapače, iskonski alergični na slova. Moguće je da su se Marxov Kapitali Stirnerov Jedini i njegovo vlasništvo ipak očešali o njihove duše, ali samo naslovom. To međutim nije nedostatak. Oni prirodno, da ne velim intuitivno, „kuže“ svijet grabeža. I svaki bi od njih, da mu je dati na raspolaganje valjana pisara, o toj problematici bez ikakve sumnje izdiktirao ista takva ako ne i dublja znanja.

Tako stvari vidi površan promatrač. Ni ja ne zatvaram oči pred mučnim poslima što ih obavljaju državno odvjetništvo, policija i sudovi. Ali ali vidim da javna općila – hotice ili nehotice – tim blatom zastiru lijepe stvari kojima bismo se mogli ponositi. Eto, ovih su dana Milan Bandić, Zoran Milanović i Ivo Josipović bili zapodjenuli javnu raspravu o istini. Veličanstveno! Kao da su htjeli cijelu državu pretvoriti u filozofski seminar! A gdje toga ima?! Gdje u Europskoj uniji, gdje izvan Europske unije državni poglavar i predsjednik Vlade na poticaj gradonačelnika glavnoga grada javno raspravljaju o – istini?! Ali ništa od filozofskoga seminara. Nitko se naime od utjecajnih javnika nije upitao: Višega života otkud slutnja ta? Nitko, čak ni Žarko Puhovski.

Sva su javna priopćivala samo izvijestila da je Bandić, zbog klevete, tužio Milanovića i „pola Zagreba“; da je Milanović ponovio „klevetu“ i javno se upitao otkud Bandiću novac za tolike sudske pristojbe te da je novinaru koji ga je oslovio predsjednikom obrisao nos rekavši da on nije niti će biti predsjednik [valjda Republike], jer on, Milanović, mora govoriti istinu, a Predsjednik ne mora; da se Josipović, tako povučen za jezik, odmah očitovao zagovornikom „etike, po kojoj svaka javna osoba, a i privatna, mora govoriti istinu“.

– Jest, ali to je… – Ne, ne, suzdržite se! Svi znamo što je to. Znamo i da su ti ljudi  ideološkim podrijetlom ateisti. Ali tko iz Zagreba tegli tako debelu svijeću u Mariju Bistricu kao hodočasnik Bandić? Gdje se ženik, ako nije vjernik, vjenčava u Crkvi kao Milanović? Zar ste čuli da je koji drugi agnostik poput Josipovića  „kršćanin u duši“? Nitko i nigdje. To su predizborni proplamsajivišega života, jedinstveni u svijetu! I vječna je šteta  što se nitko od nas, pa ni Božo Skoko, nije sjetio „brendirati“ ta tri lika u Matoševoj godini kao naša tri – đurđica.

 

 

 

Benjamin Tolić

facebook komentari

Continue Reading
Advertisement
Comments

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Published

on

By

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Continue Reading

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Published

on

By

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Continue Reading