Pratite nas

Tri zaboravljena događaja, tri prešućene knjige, tri ideje koje nikako da umru

Objavljeno

na

Franjo Tuđman i Republika Hrvatska – ključno hrvatsko političko pitanje

Kako vrijeme odmiče, analize doprinosa prvoga predsjednika slobodne i samostalne Hrvatske dr. Franje Tuđmana hrvatskoj slobodi i samostalnosti sve više se svode na neodlučnu obranu ili nevoljko opravdavanje njegovih djela pred kritikama koje često prelaze granice argumentirane rasprave pa i pristojnosti. Nadam se ovim izlaganjem ispuniti dva cilja – odati počast trenutku obilježavanja desete obljetnice predsjednikove smrti i podsjetiti da upoznavajući i proučavajući Tuđmanovo djelo zapravo upoznajemo hrvatske snage i slabosti i stječemo odlučnost i mudrost potrebne za razumijevanje sadašnjosti i gradnju budućnosti. 


Tuđman_Knin_1995Drugim riječima, istina o odnosu Franje Tuđmana i Republike Hrvatske nije samo povijesno nego prije svega ključno hrvatsko političko pitanje.

Zato vrijedi saslušati i amatera poput mene.

U ovoj prilici ne mogu dati ni primjerenu analizu Tuđmanova djela niti pojedinačno pobijati objede i iskrivljenja činjenica koje nemaju veze sa stvarnošću. S druge strane, ne želim upasti u zamku trenutka i prigodne panegirike, pa ću se ograničiti na tri zaboravljena događaja, tri nedovoljno raspravljene knjige i tri Tuđmanove ideje koje moramo ne samo zaštititi od podsmijeha, stida i zaborava, nego ih rabiti kao osnovicu svih naših strateških promišljanja.


A. TRI ZABORAVLJENA DOGAĐAJA

Odabrao sam ih jer su doista većim dijelom zaboravljeni, a vrlo su važni za razumijevanje zbivanja na početku demokratskih promjena u Hrvatskoj i stvaranja samostalne hrvatske države. Ilustriraju Tuđmanovu političku odlučnost i površnost njegovih tadašnjih i današnjih kritičara.

1. Je li Tuđman stvorio Hrvatsku?

Oni koji ne vole Franju Tuđmana ne vole ideju da je on stvorio Hrvatsku. “Stvorio ju je narod”, kažu, “branitelji, svi mi”. To je točno, naravno. No sintagma “Tuđman je stvorio Hrvatsku” odnosi se na njegovu političku viziju i vještinu kojima je 1989-1991. doista postigao da se nakon 888 godina Hrvatska oslobodi i kao slobodna bude priznata od svijeta. No, je li i to pretjerana procjena?

Za one koji tako misle navest ću jedan skoro sasvim zaboravljen primjer. To je stvaranje Koalicije narodnog sporazuma i Apel 100 hrvatskih intelektualaca u tijeku rane 1990., prije prvih slobodnih izbora. I Koaliciju i Apel potpisali su pametni, učeni, domoljubni i časni ljudi, ali su i Koalicija i Apel značili nakanu da se izbjegne opasnost srpske agresije po cijenu ostanka u Jugooslaviji. Da je umjesto Tuđmana tada pobijedila Koalicija narodnog sporazuma, po vremenu, sadržaju i poruci toga Sporazuma, vjerujem da bismo i danas bili u Jugoslaviji.

2. Politička zrelost na dan 25. lipnja 1991.

Toga je dana hrvatski Sabor glasovao o hrvatskoj samostalnosti. To svi znamo, ali malo se tko sjeća, a nitko ne spominje i ne objašnjava kako i zašto se zbio jedan znakovit i tužan događaj. Prije glasovanja sabornicu su napustili zastupnici SDP, Stranke demokratskih promjena, prije toga Saveza komunista Hrvatske, a danas Socijaldemokratske partije Hrvatske. Oni, dakle, nisu glasovali za hrvatsku samostalnost. Kao i njihov predsjednik pokojni g. Ivica Račan, to su bili časni ljudi, učeni i domoljubni, što su dokazali koji mjesec poslije u Domovinskom ratu i u brojnim drugim prilikama. No, u času napuštanja sabornice, pokazali su u najmanju ruku nedostatak političke zrelosti i odlučnosti na kojima je Tuđman uvijek ustrajao, a malo ga tko razumio što zapravo govori. A govorio je o tome kako se stječe sloboda.

3. Kako je počeo rat u Hrvatskoj?

Mi mislimo da je rat u Hrvatskoj počeo srpskom agresijom, neprijatelji Hrvatske govore o obostranom rastu tenzija i nasilja, a Srbi o ustaškim progonima. Tenzije, nasilje i progoni pripisuju se Tuđmanovoj vlasti i politici.

Istina je sasvim drukčija i lako ju je provjeriti: rat u Hrvatskoj počeo je izmišljenim incidentom koji su napravili hrvatski Srbi, da bi ga potom iskoristili za objavu rata svojoj domovini.

Radi se o “slučaju Milana Mlinara”. On je bio tajnik mladeži Srpske demokratske stranke, koji je jedne večeri, nakon što je Tuđman postao predsjednik Republike Hrvatske, nađen “klan, a nedoklan” u jednoj mračnoj benkovačkoj ulici. Užasnuti strahom od srpske propagande da je Tuđmanova vlast ustaška, a ustaše, “kao što se zna”, kolju srpsku djecu, hrvatska hitna pomoć panično je odvezla g. Mlinara u zadarsku Opću bolnicu, gdje je pregledan. Za koji sat, međutim, dojurili su policajci Srbi iz Knina, tvrdeći da će g. Mlinar navlastito u Zadru biti dokrajčen, i odvezli ga u Knin. Na osnovi toga “pokušaja zločina”, predsjednik Srpske demokratske stranke dr. Jovan Rašković povukao je iz Sabora zastupnike stranke i organizirao veliki skup Srba u Lici. Na skupu, uz frenetično odobravanje mase, g. Rašković je proglasio prekid odnosa s hrvatskim Saborom i izjavio da više ne priznaje hrvatsku vlast.


Bila je to očita, jasna, masovna i službena objava rata, koji je uskoro potom i počeo, srpskim napadima koji su dobro poznati i dokumentirani.

A što je bilo s Milanom Mlinarom? Istraga je rekonstruirala cijeli sadržaj njegova života na dan incidenta, osim pet minuta u onoj mračnoj ulici. Liječnici u Zadru našli su vrlo pažljivo plitko napravljene rezove kože na vratu, i svima je bilo jasno da je “pokušaj klanja” Milana Mlinara bio inscenirana provokacija. No, nitko, ni hrvatski ni nehrvatski povjesničari nisu povezali dva jasno povezana događaja: inscenirani, “tipično ustaški” napad na Mlinara i srpsko nepriznavanje demokratski izabrane hrvatske vlasti, dakle i hrvatske države. Incident je vjerno ponovio shemu po kojoj je 1939. Hitler napao Poljsku.

B. TRI PREŠUĆENE KNJIGE

Knjige treba čitati, napose kad se događaje iskrivljuje i to zbog pristranosti. Tri koje navodim iznimno su važne za razumijevanje uloge Franje Tuđmana u hrvatskoj povijesti, kao i za razumijevanje načina i vještine kojima se izvitoperuju povijesne činjenice i Hrvatsku optužuje za krivnje koje ne postoje.

1. Darko Hudelist: “Tuđman”

Iako je u razgovoru s njim proveo sate i dane, Darko Hudelist ipak intenzivno nije volio Franju Tuđmana. Napisao je zavidno debelu knjigu, u kojoj za Tuđmana nije našao ni jednu lijepu riječ. No, g. Hudelist je također i pošten čovjek i u knjizi nigdje o činjenicama nije lagao. Tako smo dobili fantastičnu knjigu o Franji Tuđmanu: ona je krajnje objektivna, toliko protutuđmanovska da nitko ne može posumnjati da je g. Hudelist zatajio ili ublažio i jednu Tuđmanovu slabost, prijevaru ili nečastan čin.

A kada se na trenutak zanemare autorovi pristrani komentari i sagledaju pošteno opisani događaji, lako se dođe do spoznaje Tuđmanove sposobnosti, djela i veličine. Uživao sam čitajući tu knjigu, jer mi je svaki negativan i za Tuđmana nepovoljan komentar ponovno potvrđivao autorovu krajnju objektivnost, a svaki dokument, činjenica i događaj svjedočili su o Tuđmanovoj plemenitosti, poštenju, inteligenciji i potpunoj, cjeloživotnoj predanosti borbi za hrvatsku slobodu.

Vjerujem da upravo zbog toga Hudelistova knjiga nije doživjela zaslužene pohvale: Tuđmanovi prijatelji zbog komentara nisu shvatili njezinu objektivnost, a Tuđmanovi mrzitelji jesu; pa su ušutjeli. Šute i jedni i drugi. Danas, ovdje, preporučam i jednima i drugim da knjigu pažljivo pročitaju.

2. Ivo Goldstein: “Hrvatska 1918.-2008.”

Klasična protutuđmanovska konstrukcija jest da se današnja Hrvatska naslanja na neke značajke “Nezavisne države Hrvatske” i da je Tuđmanova unutrašnja politika otvorila vrata korupciji i bezakonju. U svojoj knjizi, između ostaloga, profesor Ivo Goldstein nabraja ustaške i četničke zločine u II. Svjetskom ratu, ali na različitim mjestima; ustaške precizno, a četničke površno. Ako je o zločinima nužno pisati u knjizi koja obuhvaća 90 godina vrlo složene povijesti, onda bi, držim, objektivan povjesničar usporedio zločine dviju strana po datumima, povodima, tipu i žrtvama. Onaj tko to ne učini, bojim se, stvara samo privid objektivnosti i ima ciljeve različite od znanstvenih povijesnih.

 

U skladu s takvom strategijom, autor savršeno objektivno priznaje Hrvatima pravo na državu, a onda vješto pokazuje da kad takav narod dobije državu, sam pokaže da je nije trebao dobiti. Takva je strategija Hrvatima dobro povijesno poznata.

Dok veći broj hrvatskih povjesničara ne stasa do međunarodne razine vrijednosti i međunarodnih znanstvenih kriterija i dok ne počne sustavno pisati svoju povijest, ona će izgledati kao što izgleda danas, uključivši i vrjednovanje doprinosa Franje Tuđmana. Krivnja za izobličavanje hrvatske povijesti nije u onima koje ne vole Hrvatsku, jer je takav postupak od njih i očekivan, nego u našim znanstvenicima, koji se neistinama i izvitoperenjima nisu suprotstavili na otvorenom prostoru međunarodno prepoznate literature, nego jedan drugome jadikuju u krčmama i jedni za druge pišu tekstuljke koje ni sami ne čitaju.

3. Janko Bobetko i rat u Bosni i Hercegovini

Nedavno je jedna od kandidatkinja za novu predsjednicu Hrvatske na televiziji izjavila da Hrvatska jest provela vojnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu i da je dokaz tome knjiga pokojnoga hrvatskoga generala Janka Bobetka “Sve moje bitke” iz 1996. Takva izjava cilja na to da je knjiga pisani dokaz o agresiji i implicira da je hrvatski general nešto poput Tuđmanova disidenta ili zatvorskog pokajnika.

A što je u svojoj knjizi napisao general Bobetko? Ne vjerujem da je gospođa to pročitala, jer da jest ne bi tako govorila. Bobetko je kazao da je on osobno naredio da lijevo krilo hrvatskih trupa u nastupanju prema Dubrovniku, nekoliko kilometara uđe u prigranično područje BiH. To je hrvatska vojska stvarno i učinila: zbog taktičkih razloga ušla je u nenaseljeni i bezvodni hercegovački kamenjar, u kojemu nije ostala dulje nego je trajala akcija oslobađanja Dubrovnika i Konavala. Koliki je taj čin grijeh lako zna prosuditi svaki sudac međunarodnog prava, ali i slijepac vidi da to nije bila vojna agresija na BiH. Jer da je bila, hrvatska bi vojska bila krenula na sjever, prema Mostaru i Sarajevu, a ne na jug prema Dubrovniku, tako da čak ni u Trebinje nije ušla. I zemljopis je važan u prepoznavanju povijesnih istina i neistina.

Da u toj konstrukciji nema prikrivene namjere međunarodne osude Hrvatske i Domovinskoga rata, te kvarenja političkih odnosa Hrvatske i BiH i međukonfesionalnih odnosa katolika i muslimana, gospođini zaključci bili bi smiješni, ali, kao što znamo, oni to nažalost nisu.

C. TRI IDEJE KOJE NIKAKO DA UMRU

Tri su Tuđmanove ideje posebno na udaru ljudi koji nedovoljno poznaju ili nedovoljno poštuju hrvatsku političku povijest. Oni ih na različite načine nastoje potisnuti u zaborav ili napraviti smiješnima kako bi ih ljudi prestali spominjati ili se stidjeli kada se o njima govori. Zato ih se treba prisjetiti, što češće, a napose u prilici kao što je ova.

1. Hrvati su jedan od najstarijih Europskih naroda

Ta se Tuđmanova misao dočekuje s podsmijehom, a kao argument protiv nje rabi se stanje u državi, najčešće razmjeri korupcije ili navijački neredi. Međutim, činjenica jest da je hrvatsko ime uklesano u kamen u desetom stoljeću, a hrvatski jezik nazvan svojim imenom godine 1500., i to upravo u Splitu. I sasvim površna usporedba s drugim europskim narodima pokazala bi da je Tuđman bio u pravu. Podcjenjivanje tih činjenica i ismijavanje Tuđmanove želje da Hrvati shvate svoju vrijednost i vrate samopoštovanje upravo je suprotno tome: cilja da prezremo sami sebe i lakše se podčinimo onima koji nas žele podčiniti.


2. Pomirenje svih Hrvata

Tuđmanovo ustrajanje na pomirenju Hrvata doživjelo je brojne oblike zanemarivanja, ismijavanja pa i osude, iako se radi o savršeno logičnoj i društveno i politički vrlo važnoj zamisli, kakva je poznata u povijesti drugih naroda u kojima je dolazilo do tragičnih političkih i ideoloških rascijepa.

Tuđmanova ideja o pomirenju Hrvata važna je zbog dva razloga: nužnosti da se pomirenje dogodi i činjenice da se i dogodilo. Svehrvatsko pomirenje najbolje je pokazao referendum o samostalnosti, sudjelovanje Hrvata različitih političkih nazora u Domovinskom ratu i brojni izbori bez incidenata.

Pokušaji kao Hudelistov, da se i ta plemenita ideja uprlja miješanjem s ustašama nisu vrijedni spomena, ali jesu pažnje; Hudelist tvrdi da je ideja pomirenja Hrvata potekla od ustaškoga generala Maksa Luburića. Nije jasno što je time htio reći, ali nazire se želja da se uprlja i spriječi nacionalno pomirenje i združivanje naroda u zajedničkom naporu dosezanja boljega, mirnijega i ugodnijega života.

Ne smijemo dopustiti da zloporaba sramote koju su Hrvatskoj nanijele ustaše ostane glavno oruđe podcjenjivanja i potiskivanja svake naše vrijednosti, plemenitosti i ponosa. Zato je potrebno ustaštvo analizirati objektivno i otvoreno, ne da bi se branilo, nego da bi se mi i naša povijest obranili od onih koji nas toliko jako ne vole da ne znaju bolje nego nazivati nas ustašama zato što smo Hrvati.

3. Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što

Nisam siguran je li Tuđman prvi izrekao tu rečenicu, ali siguran sam da ju je ponavljao mnogo puta, svečano, strastveno i s punim uvjerenjem. Ljudi koje ne vole Hrvatsku, ili ne vjeruju u njezinu budućnost, tu misao podcjenjuju povezujući je s ratnim zločinima, korupcijom i krađama, a sve kako bi potisnuli našu vjeru, zajedništvo i snagu. Na to im trebamo odgovoriti vrlo jednostavno, točno kao Franjo Tuđman: “Sve za Hrvatsku, a svetu i vječnu Hrvatsku ni za što”.

[divide]
Autor teksta Matko Marušić i Portal politikaplus.hr  objavljuju tekst govora, koji prenosimo, izvorno pripremljenog za obljetnicu 10-godišnjice smrti Franje Tuđmana, koju je 10. prosinca 2009. organizirao Grad Split

politikaplus.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

Grčka će modernizirati svoju flotu F-16, Hrvatskoj nude 12 zrakoplova u starijoj verziji

Objavljeno

na

Objavio

Američki State Department odobio je paket nadogradnje F-16 zrakoplova Grčkih (Helenskih) zračnih snaga za koji se pretpostavlja da bi Grčku koštao oko 2,4 milijarde dolara.

Konkretno, tim bi se paketom nadogradila grčka flota F-16-ica u Block 30, Block 50, Block 52+ i Block 52+ Advanced konfiguracijama, a svi bi se nadogradili na najnoviju F-16V (Viper) konfiguraciju.

Prema američkoj Agenciji za obrambenu suradnju, u paketu su ponuđene sve nužne komponente da se 123 F-16C i F-16D borbena zrakoplova (od ukupno 155 koliko ih se nalazi u sastavu Grčkih zračnih snaga prema podacima World Air Forces) moderniziraju na F-16V standard koji je kompanija Lockheed Martin prvi put predstavila 2012. godine. To znači da bi po zrakoplovu Grčka modernizaciju platila nešto manje od 20 milijuna dolara, piše Defense news, prenosi jutarnji list

– Ova nadogradnja bi Grčkoj pomogla da odvrati potencijalne regionalne prijetnje, da ojača svoju obranu i da provodi protu-terorističke operacije – stoji u objavi Agencije za obrambenu suradnju.

Ova vijest objavljena je tijekom posjeta grčkog premijera Aleksisa TsiprasaWashingtonu, gdje se se susreo s predsjednikom SAD-a, Donaldom Trumpom. Američki predsjednik, poznat po oštroj kritici država članica NATO pakta koje ne troše najmanje 2% svojeg BDP-a na obranu na što ih pakt obvezuje, očekivano je pohvalio Grčku zbog želje da modernizira flotu.

– Oni moderniziraju flotu svojih F-16 zrakoplova. A to je fantastičan zrakoplov – rekao je Trump prije sastanka s Tsiprasom, a prenosi Drive Warzone.

Ako do modernizacije zaista dođe grčki F-16 dobili bi novi APG 83 aktivni elektronički radar (AESA), nove kompjutore, nove sustave navigacije, nove multifunkcionalne displeje, napredniji sustav podatkovne veze i tako dalje…

Inače, na F-16V standard već se počela modernizirati flota F-16-ica Zračnih snaga Tajvana, a nova 22 F-16V naručio je Bahrein koji će to u kompletnom paketu opreme i obuke platiti 2,78 milijardi dolara.

Na kraju, podsjetimo da su i Grčka i SAD dale ponude za prodaju 12 borbenih zrakoplova Hrvatskoj, uz to da su Grci ponudili F-16 Block 30 varijantu, dok su Amerikanci ponudili potpuno novu F-16 Block 70/72 varijantu, vrlo sličnu gore spomenutom F-16V standardu na koji bi se nadogradili grčki lovci. Uz njih su pondu dali i Izraelci (riječ je, navodno, o njihovim Barak i Braaket varijantama F-16 zrakoplova) te Šveđani koji su ponudili svoje JAS 39 Gripene C/D.

Vojni analitičar Jan Ivanjek za Globus je procijenio da bi u slučaju da Hrvatska kupi grčke F-16-ice, naša država osigurala prevlast u zraku na 10 do 15 godina, nakon čega bi njihovu eventualnu modernizaciju na F-16V standard platila do 50 milijuna dolara po komadu. Novi američki F-16 block 70/72 borbeni zrakoplovi bi pak Hrvatsku koštali oko 90 milijuna dolara po komadu, s obukom i logistikom, procjenuje Ivanjek.

 

F-16 Block 70 pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Stier: Posjet će otvoriti nove perspektive za naše tvrtke koje rade na ruskom tržištu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović u službenom je posjetu Rusiji gdje je u Sočiju održala sastanak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Prvi je to službeni posjet jednog hrvatskog predsjednika Ruskoj Federaciji od 2009. Nakon razgovora potpisan je niz zajedničkih akata između dvije države koji bi trebali poboljšati odnose dviju država.

Više o ovom susretu i hrvatsko-ruskim odnosima u Studiju 4 govorio je saborski zastupnik HDZ-a Davor Ivo Stier. “Mislim da je jako dobro da je došlo do susreta na ovoj razini. Intencija je bila da otvorimo i proširimo jedan kanala dijaloga s Ruskom Federacijom. Jasno, u taj dijalog ulazimo s pozicije članice Europske unije i NATO-a, ali isto tako želimo uvažavati ulogu koju Ruska Federacija ima na međunarodnoj sceni, pogotovo na jugoistoku Europe.

Naravno, nije tu samo pitanje sigurnosne situacije. Ima tu niz pitanja, gospodarskih i tako dalje. Dakle, taj kanal je potreban i potvrđen je posjetom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović”, rekao je Stier.

Govorilo se i o očekivanjima od gospodarskog foruma u Moskvi, za koji vlada veliki interes s obje strane i očekuju se konkretni rezultati. Radi se dosad o najjačem gospodarskom izaslanstvu koje prati predsjednicu, a uz predstavnike 90-ak hrvatskih tvrtki s ruske strane je potvrđeno sudjelovanje 245 tvrtki. Stier je istaknuo kako taj forum može otvoriti nove perspektive za naše tvrtke koje rade na ruskom tržištu.

Rekao je i da je rusko tržište od oko 140 milijuna stanovnika iznimno važno za hrvatske tvrtke te da je dobar pokazatelj za to rast izvoza u prvih sedam mjeseci od 10 posto u odnosu na isto razdoblje 2016. godine. “Postoji jedno područje koje nije obuhvaćeno sankcijama, tu postoje legitimni interesi i mislim je je s te strane ovaj posjet važan pogotovo jer se na tržištima poput ruskog jako gleda kakvi su politički odnosi. Kada se vidi da je šeficu hrvatske države primio predsjednik Putin to je isto jedan politički signal i gospodarskim subjektima, kazao je. “Alternative dijalogu nema i dobro da je Hrvatska išla ovim putem. Meni je drago da je došlo do ovakvog razgovora na najvišoj razini”, istaknuo je.

Bilo je riječi i o sektoru energetike. Putin je u jučerašnjem razgovoru istaknuo da je Hrvatska je veliki uvoznik ruskih naftnih derivata, da je prošle godine kupila je 350 tisuća tona nafte te da Rusija zadovoljava gotovo pola hrvatskih potreba za plinom. “Za Hrvatsku je to od strateške važnosti. Hrvatska država ima interes da se izgradi LNG terminal. On je važan zbog geostrateških prilika, zbog diverzifikacije nabave plina i razvijanja tržišta. Hrvatska mora na tome ustrajati”, rekao je.

Kad je riječ o Agrokoru, očekivalo se da će to biti jedna od glavnih tema, međutim sudeći prema izjavama, to i nije bilo baš tako, rečeno je. Putin je samo rekao da na hrvatskom tržištu uspješno djeluju ruske banke te da Sberbank i VTB sudjeluju u programu financijskog ozdravljenja Agrokora. “Nije neočekivan takav scenarij. Nije to forma gdje ćete vi ući dublje u razgovor o takvoj problematici”, komentirao je ovo vruće pitanje Stier.

Govorilo se i o tome da je predsjednica RH predsjedniku Putinu ponovila ono što je već rekla u Varšavi vezano uz Inicijativu tri mora, a to je kako ona nije usmjerena niti protiv Rusije, niti Njemačke, a niti Europske unije. Bilo je riječi i o ukrajinskoj krizi, a jedna od tema bio je i problem onečišćenja za koje je odgovorna rafinerija u Slavonskom brodu, a koja je u vlasništvu ruske kompanije Zarubežnjeft.

“Sama činjenica da je do ovog sastanka došlo i da će doći do uzvratnog posjeta pokazuje da imamo tu dinamiku posjeta na visokoj razini i to je upravo ono što smo htjeli, a to je imati otvoren kanal komunikacije s Ruskom Federacijom na najvišoj razini. Rusija je veliki igrač na svjetskoj sceni, a nas pogotovo zanima stabilnost jugoistoka Europe i zbog toga moramo imati otvoreni kanal s Ruskom Federacijom”, naglasio je Stier.

Predsjednica: Predstavila sam Putinu Inicijativu triju mora i pozvala ga u Hrvatsku

facebook komentari

Nastavi čitati