Tribina “Na hrvatsku šutnju nismo spremni” u Krapini: govor Krste Radaka

0
Arhiva

Poštovane gospođe i gospodo,

srdačno vas pozdravljam u našoj vjeronaučnoj dvorani.

S osobitom radošću i zahvalnošću pozdravljam naše goste: gospodina akademika Josipa Pečarića i gospodina Marka Ljubića. Hvala vam što ste nas počastili svojim dolaskom.

Hvala gospodinu župniku što nas je domaćinski ljubazno primio pod ovaj krov. Neka naša vjeronaučna dvorana u svom sjećanju pohrani i ovaj dragi susret.

Razlog našeg večerašnjeg okupljanja je predstavljanje publicističke djelatnosti akademika Josipa Pečarića i susret s njim poradi onih koji ga poznaju, a osobito poradi onih kojima je nepoznat.

Predstavit ćemo tri od tridesetak njegovih knjiga i to:

  1. „Živjela nam antifašistička, tj. braniteljska Hrvatska“
  2. „Dva pisma koja su skinula maske: Na hrvatsku šutnju nismo spremni!“
  3. „Oba su pala”

O knjigama će više govoriti gospodin Marko Ljubić, a potom će govoriti akademik Josip Pečarić. Nakon izlaganja gospodina akademika možemo postavljati pitanja, dakle porazgovarati s gostima. Nakon razgovora zainteresirani mogu kupiti knjige.

Meni je pripala teška dužnost ukratko vam približiti osobu i djelatnost akademika Josipa Pečarića, čovjeka koji objedinjuje nesvakidašnje talente za  prirodne znanosti, osobito matematiku, tehniku, povijest i publicistiku. S obzirom na brojnost i kvalitetu njegovih radova iz svih područja kojima se bavi mnogi pomisle da se radi o dvije osobe. Pogotovo stoga što ga mediji u domovini Hrvatskoj nastoje potpuno zatajiti. Zatajivši akademika Pečarića, njegov svjetski ugled matematičara, njegov opsežni znanstveni i publicistički rad, i nama su zatajili darove koje nam Gospodin po njemu šalje. U ovome kratkom predstavljanju iznijet ću samo dio iz njegova prebogatog znanstvenog i publicističkog rada što nam sigurno ne će umanjiti radost, što je akademik Pečarić naš večerašnji gost.

Rođen je u Kotoru u Boki kotorskoj 2. rujna 1948. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Već je tada pokazivao izniman talent za matematiku, ali i trpio, sa svojom obitelji, zbog hrvatskog podrijetla. Na studij je otišao u Beograd jer se nakon studija želio vratiti u Boku. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu s radom iz područja nuklearne fizike. Doktorirao je 1982. godine s disertacijom iz područja matematike s naslovom „Jensenove i srodne nejednakosti“.

Jedan od profesora u komisiji na obrani disertacije napisao je: „Na samom početku recimo da bi Pečarićeva disertacija bila prihvatljiva za svako američko sveučilište, štoviše bolja je od većine radnji koje sam vidio. Pečarić je sistematizirao ogromnu količinu materijala koji se godinama publicirao i koji je postao sve kaotičniji (neuređeniji). Sama ta sistematizacija vrijedan je dio rada.

Drugo, Pečarić je pokazao veliku ingenioznost u pronalaženju jednostavnijih dokaza nekih nejednakosti i odgovarajućih generalizacija drugih. Kao rezultat toga mnoge su nejednakosti postale razumljivije. On je također unificirao neke nejednakosti koje su na prvi pogled bile nepovezane.

I konačno dao je mnoge originalne priloge ovom polju“.

Nakon završetka studija radio je u Geomagnetskom institutu u Grockoj te na Građevinskom fakultetu u Beogradu.  S obitelji se 1987. godine seli u Zagreb te se zapošljava na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje i danas radi kao redoviti profesor. Obiteljski je čovjek. Ima tri kćeri, koje slijede očev put znanstvenika.

Prve znanstvene radove iz matematike objavljuje 1976. godine. Narednih desetak godina objavljivao je radove iz fizike i tehnike, a zatim se posvećuje istraživanju matematičkih nejednakosti, sredinama i konveksnim funkcijama. Njegovim je imenom nazvano nekoliko identiteta i nejednakosti, a o primjenama Mond-Pečarićeve metode na operatore u Hilbertovim prostorima objavljene su i dvije monografije. Uz veliki broj članaka u međunarodnim matematičkim časopisima objavio je više matematičkih monografija, matematičkih knjiga te visokoškolske udžbenike. Po broju objavljenih znanstvenih radova svrstan je među prvih deset matematičara na svijetu.

Osnivač je seminara Matematičke nejednakosti i primjene na Matematičkom odjelu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, i s tog je seminara do sada izašlo preko četrdeset doktora znanosti. Danas ovaj seminar također ima i svoj dio na Sveučilištu u Splitu. Briga akademika Pečarića za postdiplomante ne prestaje sa završetkom njihova studija, nego i dalje nastavlja suradnju s njima. Većina od njih danas je zaposlena na sveučilištima.

Kao gostujući profesor nekoliko je puta predavao na sveučilištima u Australiji, Pakistanu, Italiji i Švedskoj, ali surađuje i s kolegama iz SAD-a, Izraela, Gruzije, Kine, Bugarske, Rumunjske. Pokrenuo je međunarodni znanstveni časopis „Matematičke nejednakosti i primjene“  („Mathematical Inequalities and Applications“). Pokrenuo je i još dva časopisa, koja se tiskaju u Zagrebu „Časopis za matematičke nejednakosti“ („Journal of Mathematical Inequalities“) i „Operatori i matrice“ („Operators and Matrices“). Uredništva tih dvaju časopisa čini sedamdesetak uglednih matematičara. On sam član je uredništva dvadesetak međunarodnih časopisa, a recenzent je za više izdavačkih  kuća.

Kao pozvani ili plenarni predavač održao je mnoga predavanja na međunarodnim konferencijama, a od 8. do 14. lipnja 2008. godine u hotelu Medena kraj Trogira održana je međunarodna znanstvena konferencija u čast akademika Josipa Pečarića u prigodi njegova 60. rođendana. Prisustvovalo je 135 vrhunskih matematičara iz 27 zemalja. Tom prigodom akademik Pečarić dobio je više priznanja. O ovom skupu eminentnih svjetskih matematičara izvijestio je crticom samo jedan dnevni list i to s netočnim povodom.

U lipnju 2014. godine, pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti) održana je konferencija pod nazivom „Matematičke nejednakosti i primjena 2014. Konferencija tisuću članaka“ („Mathematical Inequalities and Applications 2014 – One thousand papers conference“) u čast akademika Josipa Pečarića povodom objavljivanja više od 1000 znanstvenih matematičkih radova. Po tome je on jedan od najproduktivnijih svjetskih matematičara.

Za doprinos u znanosti dobio je 1996. godine Državnu nagradu za znanost (prirodne znanosti), a 1999. odlikovan je ordenom Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića.

Od 2000. Godine redoviti član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Potporu za izbor dalo je osamdesetak poznatih matematičara iz cijelog svijeta. Dopisni je član i Dukljanske (Crnogorske) akademije nauka i umjetnosti, u koju je izabran jednoglasno.

Matematika je tek jedno od mnogih područja njegove zauzetosti. Jednako je vrstan povjesničar, a u publicistici vrlo je plodan i jedan je od najčitanijih autora.

Iza njegovih tridesetak knjiga, kojima uspijeva nadvladati hrvatsku šutnju, ne stoji nikakva institucija nego trud i energija pojedinca kojemu ljubav prema istini i domovini ne da šutjeti, jer – kao što je jednom netko napisao – nakon što vam je dana Riječ (pisana velikim slovom), Riječ ljubavi, vi više ne možete biti nijemi. Njegovi su publicistički interesi raznovrsni i razgranati, ali svi prožeti sviješću o odgovornosti intelektualca za opće dobro. Stoga možemo reći da naš gost živi riječi blaženog kardinala Stepinca (citiram): „Ako mi, u koje narod gleda, ostanemo uspravni u svome dostojanstvu, teško ćemo stradati, ali ćemo sačuvati narod. Ako li pak popustimo, spasit ćemo sebe, ali izgubit ćemo narod“. I dalje: „Bog ne trpi one koji miruju a predodređeni su za borbu“. (kraj citata)

Prekinimo i mi šutnju i pridružimo se akademiku Pečariću čitajući njegove knjige.

Njegove knjige vrlo precizno ulaze u samu srž hrvatskih problema, dotiču mnoge bolne hrvatske rane. Njegove su knjige dar Neba. Daju nam se kao znak odozgora,  znak koji se daje čovjeku iz nevidljivoga svijeta. Navedimo samo neke.

Knjigom  „Srpski mit o Jasenovcu“ tiskanom 1998. godine, do srži raskrinkava polustoljetna sustavna podmetanja srpske, komunističke i jugoslavenske historiografije i propagande. Nije ga obeshrabrio  „bijes mnogih profesionalnih lažljivaca, kvaziznanstvenika, i različitih političkih i medijskih moćnika“, jer se nadahnjuje istinom i ljubavlju  domoljuba uvjerenih da će  istina pobijediti.

Knjigama „Borba za Boku kotorsku“ iz 1999. i „U Boki kotorskoj svaki kamen govori hrvatski: borba za Boku kotorsku iz 2004.“ godine piše o povijesti Boke kotorske, ističe hrvatsku i katoličku kulturnu baštinu rodnog kraja, te upozorava na borbu Hrvata Bokelja za povratak Boke kotorske u hrvatsku državu.  Boka je kotorska naime ostavila neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi.

U jeku sotonizacije Hercegovaca i silne protuhercegovačke kampanje objavljuje knjigu „Hercegovac iz Boke“ upozoravajući na netoleranciju i rasistički odnos prema Hercegovcima.

U jeku napada na hrvatskoga pjevača Marka Perkovića Thompsona akademik se Pečarić ponovo zauzeo za slobodu i pravo na javni govor sabirući tekstove u knjigu „Thompson u očima hrvatskih intelektualaca“.

U knjizi „Kraj vremena veleizdajnika“ sabrani su tekstovi o veleizdajničkoj politici bivšega predsjednika Republike Stjepana Mesića.

Cijeli niz Pečarićevih knjiga kao: „Sramotni sud u Hagu“, „Zločinački sud u Hagu“, „Rasizam svjetskih moćnika” „posvećen je javnoj obrani hrvatskih branitelja, časnika i generala, koje su progonili domaća politika, i sudovi  tzv. Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu. Zločinačku narav suda obradio je u jednoj, a rasizam, kao njegovu posebno zločestu inačicu, obradio je u drugoj knjizi. Treća knjiga svojevrsno je proširenje već ranije obrađenih tema. U njoj akademik Pečarić, raščlanivši pojedinačne probleme, zapravo raskrinkava postojeći suvremeni svjetski poredak“.

Ostale knjige, koje ne spominjem nisu ništa manje istinoljubive i privlačne za čitanje, ali želim vrijeme sačuvati za naše goste. Stoga samo kratko o knjigama koje su pred nama, a napisane u dvije zadnje godine.

U knjizi „Živjela nam antifašistička, tj. braniteljska Hrvatska“ pokazuje da je razvikani „antifašizam“ zapravo prikriveni fašizam i da su jedini istinski suvremeni antifašisti u Hrvatskoj hrvatski branitelji koji su se suprotstavili agresiji srpskog fašizma na Hrvatsku.

U knjizi „Dva pisma koja su skinula maske: Na hrvatsku šutnju nismo spremni!“ , što smo uzeli i za naslov našeg večerašnjeg susreta, zauzima se za slobodu znanstvenih istraživanja i znanstvenog raspravljanja, posebice o logoru Jasenovac, te za uvođenje pozdrava „Za dom spremni“ kao službenog pozdrava Hrvatske vojske, o čemu piše Predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović i tada predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku.

Knjigom „Oba su pala“ ponovno se snažno zauzima za otvorenu raspravu o našoj povijesti i sadašnjosti. A čovjek bi pomislio da je sloboda znanstveno istraživanja i raspravljanja osigurana samim osamostaljivanjem Republike Hrvatske, da je sama po sebi razumljiva.

Čitajući tekstove akademika Pečarića i razmišljajući o njima kao i o njegovim znanstvenim dostignućima rado se sjećam riječi Aleksandra Soljženicina (citiram): „Za jedan narod imati velikog pisca znači imati drugu vladu“ (kraj citata), ali i riječi biskupa Vlade Košića (citiram): „Ono što on prosuđuje o aktualnim i povijesnim događajima je stvarno vrijedno jer je matematičkom točnošću rečeno. Zato ga vrijedi poslušati i zato je on jedno veliko svjetlo u tami našeg suvremenog hrvatskog društva“. (kraj citata)

facebook komentari