Pratite nas

Trinaesti pečat

Objavljeno

na

U prošli je četvrtak u Mostaru – u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače – održan trinaesti Večernjakov pečat – kako tu svojevrsnu političku paradu u organizaciji bosanskohercegovačkog izdanja Večernjeg lista nazivaju ne samo novinari, nego svi koji su izravno ili neizravno u nju uključeni, počevši od političara, estradnih zvijezda i diplomata do gledatelja i čitatelja.

4ac662b16adafbafc2b0f21643ca4a98

Ovoj su manifestaciji što nemoćnih što vitalnih jugonostalgičara – a i onih koji to tek trebaju postati – supokrovitelji bili predsjednik hrvatskog Sabora Josip Leko i predsjedatelj Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda. Kao što je uvijek važno da prestižnu filmsku dodjelu Oscara zaljubljenici u sedmu umjetnost mogu pratiti na televiziji (redovito u ožujku nakon kalendarske godine) tako je za zaljubljenike u region kvaliteta televizijskog prijenosa Večernjakova pečata ove godine bila posebno važna.

Naime, prvi put je ovu jugomanifestaciju uživo prenosio HTV, ponajprije zahvaljujući Goranu Radmanu, a reprize ‘najvećeg društvenog događaja u regionu’ bit će (ili već jesu) emitirane na RTRS, OBN, BHRT. Gledatelji su imali prilike vidjeti sve što je petnaest kamera zabilježilo a što se događalo na crvenom tepihu, pozornici i dvorani spomenutog doma. Tako je Večernjakov pečat nakon trinaest izdanja konačno postao prepoznatljivo ime za regionalnu političku i pseudo političku nagradu koju svake godine ‘u ime svojih čitatelja’ dodjeljuje austrijska Styrija koja je vlasnik Večernjeg lista.

Nagradom se kao i u proteklim izdanjima Pečata odala počast pojedincima u jednogodišnjoj znanstvenoj, gospodarskoj, sportskoj, društvenoj a na poseban način političkoj produkciji. Nu, sama činjenica da su na ‘trinaestom pečatu’ u velikoj dvorani Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače sjedili predstavnici Srbije, Vatikana, Njemačke, SAD-a, Hrvatske, i drugih zemalja, dovoljno govori kako se ne radi samo o jugosferičnoj svečanosti i regionalnoj političkoj smotri, nego da je – kako to organizatori naglašavaju – ‘ostvaren glavni cilj: kroz Pečat su poslane poruke mira’.

Pa kada bi se svi Pečatovi laureati – nakon što su se Širokete razišle a konfeti počistili – našli u isto vrijeme i na jednom mjestu pa se uzeli za ruke, u istom bi se kolu našli predsjednici, premjeri, ministri, veleposlanici, odvjetnici, tužitelji, ‘naše gore lišće’,  glumice i sportaši, glumci i bankari, visoki predstavnici, niski BiH statisti, tajkuni, vojvode, ‘fudbaleri’, vladika, biskup, kardinal i reisu-l-ulema, našli bi se u tom kolu Milorad Dodik, Ivo Josipović, Sulejman Tihić, Jadranka Kosor, Aleksandar Vučić, vladika Grigorije, Milan Bandić, Aleksandar Džombić, Patrick Moon, Vinko Puljić, Dragan Čović, Halid Bešlić, Miroslav Lajčak, Ivan Šuker, Husein ef. Kavazović, Željka Cvijanović, Dervo Sejdić, Ulrike Knoc, Jakob Finci, Peter Sorensen,  Fahrudin Radončić, Enis Bešlagić, Edin Džeko, Franjo Komarica, Nebojša Radmanović, Milorad Barašanin, Emil Tedeschi, Ivica Osim i mnogi drugi izabranici iste orijentacije.

U tome bi se kolu našli – doduše posredno, preko apostolskog nuncija i državnog tajnika Svete Stolice – i dvojica papa: Benedikt XVI. i papa Franjo i to zahvaljujući ex franjevcu, nekada članu zajednice franjevaca iz hercegovačke franjevačke provincije, koji je na prijedlog Napretkovog doživotnog predsjednika Franje Topića primljen u Vrhbosansku nadbiskupiju mimo svih procedura, pa je voljom sarajevskog crkvenog poglavarstva poslan na službu u Posavinu, gdje je jedan dan u tjednu župnik Gornjih Močila, a ostalih šest na relaciji Graz-Zagreb u ulozi menadžera Styrije za jugoistočnu Europu i Josipovićevog PR agenta. Čime je zavrijedio povjerenje Styrije i zadobio moć od Pantovčaka do Sarajeva, nije uputno propitivati, jer kako kažu bolje upućeni u tajnu poslanja Ivana Tolja, ‘pod njim je preko tristo novinara’.

Nu, razumljivo je da Vatikanska diplomacija neće propustiti prigodu da pozove na mir, dijalog, jednakopravnost i snošljivost – linkom iz Rima ili preko apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini – ali je isto tako jasno da mostarsko-duvanjskog biskupa msrg. Ratka Perića nema među laureatima i neće ga biti jer su promotorima Styrijnog balkanskog poslanja nove pravednosti odveć odbojni ili neprihvatljivi biskupovi nagovori o istini i pravednosti i nadasve njegova dosljednost pa nemaju načina da ga nekom diplomatskom gestom, novčanom potporom, donacijom ili slatkorječivošću privole na šutnju.

Nije li normalno da Akademija filmskih umjetnosti nagradom Oskar nagrađuje svoje članove, a da je kojim slučajem obrnuto, bilo bi u najmanju ruku smiješno, kao što je smiješno i paradoksalno da redakcija jednog lista ili njezin ocjenjivački sud nagrađuje svojim pečatom ‘osobu godine’ nikog drugog do rimske biskupe kao da su rimski biskupi u Styriinoj službi pa ga prema svojem ocjenjivačkom sudu može nagraditi ili ne nagraditi, ovisno o njegovom doprinosu ove ili one godine. Ali, paradoks se dogodio pa je Styriin novinar Jozo Pavković nagradio ne jednog nego dvojicu papa.

Ni ovaj paradoks ne bi zavrijedio spomena – unatoč projektiranoj važnosti Večernjakova pečata – da se u četvrtak navečer nije dogodio ‘čin pomirenja’ obitelji Habsburg i obitelji Princip. Naime, Pečat za mir dodijeljen je Miloni von Habsburg a spomenutu nagradu imao je čast uručiti Gavrilo Mile Princip, književnik iz Grahova i potomak atentatora Gavrila Principa pripadnika Crne ruke. Hoće li imati što reći ostatak obitelji Habzburg, povjesničari i teolozi ili možda politolozi nakon ovog čina ‘povijesnog pomirenja’, preostaje vidjeti, ali je razboritim ljudima jasno da su medijski i politički skrbnici ‘jugosfere’ ovim aktom pomirenja rekli sve.

Prema tom načelu povjesne pomirbe u režiji Styrije i Styriji nadređenih struktura, može se očekivati da će u doglednoj budućnosti netko, naprimjer, od Karadžićevih potomaka u aktu pomirenja s potomcima srebreničkih žrtava – ne mareći za istinu – poravnati sve povjesne činjenice i relativizirati uzroke i posljedice ratova u ‘regionu’ a i šire. Očito, ne mare za istinu oni koji su doveli na pozornicu Gavrila Principa, a ni sam Princip. Iz prigodne besjede za Večernjak saznajemo da čin svog prarođaka (kojeg se ne odriče) Gavrilo Milan Princip opravdava i shvaća kroz tadašnji povijesni kontekst, pa tvrdi da je bio logičan, žaleći onako usput da današnji krojači srpske povijesti njegovog pretka zapostavljaju jer ga nema među sto znamenitih Srba.

O kakvoj se političkoj manifestaciji radilo i koliko je ona u suglasju s realnošću prilika u Bosni i Hercegovini zorno govori činjenica da su – u vrijeme priprema i parade u Mostaru – u Sarajevu skoro izglasovali ustavne promjene na temelju prijedloga Narodne stranke radom za boljitak (braće Lijanović).

Dvojbeno je samo jesu li kreatori ‘Trinaestog pečata’ i sarajevski pučisti bili u dosluhu ili se radi o koincidenciji.

Neki vjeruju da jesu, i to na nekoliko razina. Jedna razina je međunarodna, a druga je lokalna. Jedna od njih je svakako Ivan Mladina, odnosno ex fra Ivica Mladina, aktualni savjetnik SDP-ovog federalnog premijera Nermina Nikšića, i – koje li slučajnosti –  dugogodišnji poznanik Styrijinog povjerenika Ivana Tolja.

 

 

Ivan Mihael Ban

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Nekad je bio Goli otok

Objavljeno

na

Objavio

Jedna ljudska sudbina bolje objašnjava prilike i klimu nekog vremena od suhoparnih, brojkama nabijenim povijesnih analiza.

Jedna od takvih sudbina zapisana je u upravo na Pravnom fakultetu u Splitu, pred prepunom velikom dvoranom, promoviranoj knjizi Jakoslava Davida Rojnice “Ja sam 6387”, u kojoj on u trećem licu piše o svom suđenju i zatvaranju na zloglasnom Golom otoku.

Ne, nije, ako ste pomislili, Rojnica informbiroovac. On je rođen 1956., iste godine kad je progon “staljinista” Staljinovim metodama bio završen, a Tito otoplio odnose sa SSSR-om. No, osuđenici su tamo i dalje pristizali sve do 1988. godine. Neki zbog kriminala, a neki zbog delikta mišljenja, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Rojnica je optužen i osuđen (zajedno s Mirkom Rajčićem, Markom Juranovićem i Fabijanom Dumančićem) na tri godine zatvora zbog navodnog podrivanja sistema, rušenja Jugoslavije i odvajanja Hrvatske, a jedini dokazi za tu urotničku djelatnost bilo je posjedovanje lista “Nova Hrvatska” i još neke nezgodne literature.

Imao je samo dvadeset dvije godine, u istrazi je proveo šest mjeseci, podvrgavali su ga elektrošokovima, doveli ga na rub smrti kad mu je postalo svejedno hoće li živjeti ili umrijeti. Trajno mu je uništen dio života, one možda najbolje godine. Prekinuo je studij prava, koji nikada neće nastaviti.

U zatvoru se našao u društvu okorjelih kriminalaca, koji ga nisu maltretirali kao što oni znaju raditi, i to samo zato što je bio pismen pa im je pisao molbe i žalbe.

Kaže kako su mu molitva, vjera u Boga, majčini i sestrini posjeti bili jedina pomoć, utjeha i nada. Danas je pun opraštanja i razumijevanja, miran i bez imalo osvetničkoga u sebi. Pod inicijalima je čak sakrio i imena onih koji su ga teretili da bi spasili sebe.

“Ja sam 6387”, kao i brojne druge knjige, zapisi, sjećanja itd., snažan je odgovor učestaloj tezi kako smo živjeli u socijalizmu s ljudskim likom i u pravednoj državi, kako je čak nekada bilo bolje, kako su priče o progonima samo propagandne nacionalističke bajke.

Nekad je, međutim, bio Goli otok. Na promociji je povjesničar Josip Jurčević temeljem vlastitih istraživanja iznio podatak kako je od 1945. do 1950. bilo trideset tisuća političkih procesa te kako je sto tisuća ljudi osuđeno iz političkih razloga. Sve je bilo po zakonu, samo što su zakoni bili u službi režima, u službi ideologije i jedine partije.

Posljednji politički zatvorenik na Golom otoku, spomenuo je Rojnica, došao je tamo 1983. i ostao sve do 1988. godine, a njegov krimen bila je parola “Živjela Hrvatska”, koju je napisao na nekom zidu. Takva kazna, ako je vjerovati nekim najavama novog kaznenog zakona, čeka onoga tko napiše ili uzvikne “Za dom spremni”!

Moderni tzv. antifašisti priznat će eufemistički kako je Goli otok bio “greška”, ali im Bleiburg nije bio niti greška. Jer, valjda, na otoku su stradali njihovi.

Foto Vojko Bašić / HANZA MEDIA, Reuters

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljanje knjige autorice Blanke Matković u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Knjiga „Imotska krajina u dokumentima OZN-e, UDB-e i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni“ autorice Blanke Matković bit će predstavljena 17.10. u Zagrebu.

Promocija knjige održat će se u prostorima Tribine Grada Zagreba, na adresi Kaptol 27.

Organizator je HDP “Dr. Rudolf Horvat”, a uz voditelja Damira Ljubičića, knjigu će predstaviti Ivan Kozlica, Stipo Pilić, Magdalena Vuković i autorica Blanka Matković.

Dokumenti objavljeni u knjizi prikupljeni su između 2006. i 2011. u fondu Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, a većina nikada ranije nije objavljena.

Okosnicu ove zbirke dokumenata, na preko tisuću stranica, čine elaborati Narodne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imotske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cista Provo.

U knjizi se nalaze popisi nestalih 1945., 1946. i 1947. te razni popisi kojima se i ne znaju točni autori obzirom da su neki od njih bez potpisa i pečata. Dokumenti u zbirci uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, „narodnih neprijatelja“, „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

Ova zbirka dokumenata predstavlja doprinos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine, a brojni dokumenti, objavljeni u ovoj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek „nestali na Križnom putu“.

Posjetitelji će ovu knjigu moći kupiti po promotivnoj cijeni od 200 kn, a ukratko će biti predstavljena i zbirka dokumenata „Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije“ autorice Blanke Matković

Glasnović: Moramo shvatit da smo svi sudionici u odlučnom boju za povijesnu istinu

facebook komentari

Nastavi čitati